Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-23/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženice mldb. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po majci i zakonskoj zastupnici HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 22. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 428,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Podneskom od 27. ožujka 2026. tužitelj je obavijestio sud kako povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari u kojoj je potraživao da sud utvrdi nedopuštenim provođenje ovrhe temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu što ga je 13. listopada 2025. podnijela tuženica. Obzirom da je tuženica naknadno tj. 6. veljače 2026. povukla tj. opozvala zahtjev za izravnu naplatu u cijelosti, tužitelj više nema pravni interes voditi ovaj postupak uslijed čega je povukao tužbu, no potražuje trošak postupka koji mu je nastao obzirom da je do povlačenja tužbe došlo zbog radnji koje se mogu pripisati tuženici. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženica podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu potraživala prisilnu naplatu cjelokupnog iznosa uzdržavanja tj. od 21. listopada 2021. pa do podnošenja Zahtjeva za prisilnu naplatu tj. 13. listopada 2025. ili ukupno 48 obroka što iznosi 7.326,24 eura iako je on iznose uzdržavanja podmirivao. Navodi da je i protiv Zahtjeva za izravnu naplatu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim 10. prosinca 2025., u kojem je naveo da se isti neosnovano odnosi na cjelokupno razdoblje u kojem je obvezan doprinositi za uzdržavanje, koji je tuženica po punomoćnicima zaprimila 23. prosinca 2025. Zahtjev za izravnu naplatu opozvala nakon toga i nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tj. 6. veljače 2026. Obzirom da je tuženica mogla opozvati zahtjev za izravnu naplatu prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, na koju je upućen Rješenjem suda, pa samim time ne bi ni došlo do pokretanja ovog postupka, predlaže da sud utvrdi da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena i naloži tuženici da mu naknadi parnični trošak.

2. Sud je obavijestio tuženicu o povlačenju tužbe dopisom od 30. ožujka 2026. kojim je tuženica upoznata i o mogućnosti podnošenja zahtjeva za naknadu parničnih troškova, kao i o tomu da će se smatrati da je pristala na povlačenje ukoliko se u roku od 15 dana ne izjasni o povlačenju tužbe.

3. Podneskom od 8. travnja 2026. punomoćnica tuženice suglasila se s povlačenjem tužbe, i predložila da svaka strana snosi svoj trošak postupka. Tijekom postupka tuženica je, naime, tvrdila da se Zahtjev za izravnu naplatu zbog nesporazuma u komunikaciji s njezinim ranijim punomoćnicima doista odnosio na cjelokupno razdoblje, iako je ona jasno punomoćnicima navela koje iznose uzdržavanja tužitelj nije podmirio. Nadalje, da je odmah po saznanju za predmetno povukla Zahtjev za izravnu naplatu, tj. 6. veljače 2026. Tuženica je izrijekom navela da je primila iznose uzdržavanja sa računa majke tužitelja u periodu od srpnja 2022. do prosinca 2024. Zahtjev za izravnu naplatu podnijela je zbog kašnjenja u plaćanju uzdržavanja u 2025. godini, navodeći da je uzdržavanje za 01/2025 tužitelj podmirio 11. ožujka 2025., potom uzdržavanje za 02/2025 godine 26. lipnja 2025., za 03/2025. godine 22. kolovoza 2025. dok je iznos uzdržavanja za 04/2025 platio 28. rujna 2025.. U trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj je po osnovi dospjelih obroka uzdržavanja dugovao iznos od 769,15 eura, te joj nikada nikakve obveze nije podmirivao plaćanjem u gotovini. U postupku izravne naplate zaplijenjeno mu je 626,66 eura čime su podmirene obveze po osnovi uzdržavanja za period od svibnja 2025. do kolovoza 2025. i djelomično tj. u iznosu od 16,14 eura za rujan 2025. Upravo zbog navedenog, odnosno zbog toga što je u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj neuredno podmirivao obveze po osnovi uzdržavanja te zbog toga što je došlo do pogreške u komunikaciji između tuženice i njezinih punomoćnika te zbog toga što je odmah po saznanju da se Zahtjev za izravnu naplatu odnosi na cjelokupno razdoblje opozvala isti iako tužitelj nije podmirio sve iznose uzdržavanja koje je u obvezi (to je učinio tek 13. ožujka 2026.), tuženica nalazi da bi svaka strana trebala snositi svoje troškove postupka.

4. Obzirom da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, a da se tuženica suglasila s tim povlačenjem, temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23.; dalje ZPP), utvrđeno je da je tužba povučena i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (pod točkom I).

5. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao u vidu odredbe članka 155. i 158. ZPP-a. Odredbom članka 158. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iz odredbe stavka 2. istog članka i zakona slijedi, međutim, da je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka ukoliko je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Odredbom članka 155. istog Zakona propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a da će odlučujući o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova brižljivo cijeniti sve okolnosti i voditi računa o odredbama ZPP-a koje za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

6. Prema tomu, opće pravilo o snašanju troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe propisano je odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a iz koje slijedi da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Tužitelj se, u svome podnesku kojim povlači tužbu, poziva na odredbu stavka 2. istog članka kojom je propisano da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju trošak ukoliko je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Tužitelj, podneskom kojim je povukao tužbu, navodi da je povlačenje tužbe posljedica postupanja tuženice koja je opozvala Zahtjev za izravnu naplatu tek nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari iako je i ranije znala da se podneseni Zahtjev neosnovano odnosi na cjelokupno razdoblje u kojem je tužitelj obvezan novčano doprinositi za njezino uzdržavanje. Tuženica je od 23. prosinca 2025. kada je njezinim punomoćnicima dostavljen Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim imala saznanja o tomu, no Zahtjev je opozvala tek nakon pokretanja ovog postupka tj. 6. veljače 2026. . Dakle, tužitelj drži da više nema pravni interes voditi postupak u ovoj pravnoj stvari obzirom na opoziv Zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženica izvršila 6. veljače 2026. iako je to mogla učiniti i ranije tj. prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

7. Tuženica nalazi da bi svaka strana trebala snositi svoj trošak obzirom da je zbog neurednog podmirenja obveza tužitelja po osnovi uzdržavanja podnesen Zahtjev za izravnu naplatu; da se taj Zahtjev zbog nesporazuma s njezinim punomoćnicima odnosio na cjelokupno razdoblje iako se treba odnositi samo na dospjele obroke uzdržavanja u 2025. godini i da je tuženica odmah po saznanju za to, unatoč tomu što tužitelj nije izvršio sve obveze o osnovi uzdržavanja opozvala Zahtjev za izravnu naplatu.

8. Činjenice koje su relevantne za donošenje odluke u snošenju troškova su slijedeće:

- da je tuženica Zahtjev za izravnu naplatu podnijela 13. listopada 2025. po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o.,

- da se predmetnim Zahtjevom potraživalo plaćanje uzdržavanja prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u iznosu od 1.150,00 kuna/152,63 eura od 1. listopada 2021. do dana podnošenja Zahtjeva,

- da je tuženica u odgovoru na tužbu potvrdila da je primala iznose uzdržavanja sa računa majke tužitelja do prosinca 2024. godine,

- da iz tvrdnji tuženice slijedi da je Zahtjev za izravnu naplatu podnijela zbog neurednog podmirenja obveza po osnovi uzdržavanja tijekom 2025. godine, jer je tužitelj do trenutka podnošenja predmetnog Zahtjeva tj. do 13. listopada 2025., umjesto devet obroka uzdržavanja koje su dospjele u toj godini podmirio samo četiri obroka uzdržavanja,

- da iz tvrdnji tuženice nadalje slijedi da je tužitelj sve obveze po osnovi uzdržavanja podmirio tek 13. veljače 2026 . te da se Zahtjev za izravnu naplatu odnosio na cjelokupno razdoblje u kojem je tužitelj u obvezi doprinositi za uzdržavanje tj. od 1. listopada 2021. do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu zbog nesporazuma u komunikaciji s njezinim ranijim punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o.,

- da je tužitelj 10. prosinca 2026. podnio pravni lijek u postupku izravne naplate

- tj. prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava,

- da je prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja dostavljen punomoćnicima tuženice 23. prosinca 2025. na očitovanje,

- da se punomoćnici tuženice niti tuženica nisu očitovali o tomu prijedlogu,

da je tužitelj Zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1305/2025 od 12. siječnja 2026. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izrane naplate koji se vodi kod Financijske agencije,

- da je tužbu u ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio 20. siječnja 2026.,

- da je tuženica Zahtjev za opoziv Zahtjeva za izravnu naplatu ponijela Fina-i 6. veljače 2026.

9. Iz svih navedenih činjenice slijedi da je osnovano potraživanje tužitelja po osnovi troškova koji su mu nastali tijekom ovog postupka. Naime, tuženica je bila u mogućnosti i prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari opozvati Zahtjev za izravnu naplatu. To je mogla učiniti od trenutka kada je njezinim punomoćnicima dostavljen Prijedlog tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tj. od 23. prosinca 2025. jer je u tom pravnom lijeku tužitelj jasno naveo da se Zahtjev neopravdano odnosi na cjelokupno razdoblje u kojem je u obvezi doprinositi za uzdržavanje. Obzirom da tuženica nije povukla Zahtjev za izravnu naplatu, a da je tužitelj Zaključkom suda pozvan pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije, tuženica je dala povod za tužbu koju je tužitelj podnio u ovoj pravnoj stvari. Povlačenje tužbe izvršeno je nakon što je tuženica opozvala Zahtjev za izravnu naplatu, odnosno nakon radnje koju je poduzela tuženica, uslijed čega mu je ista, u skladu s odredbom članka 158. stavka 2. ZPP-a, dužna naknaditi troškove ovog postupka, tj. postupka za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.

10. Tvrdnje tuženice da je tužitelj sve obveze po osnovi uzdržavanja podmirio tek 13. veljače 2026. te da u trenutku podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu neuredno podmirivao svoje obveze nemaju relevantni značaj za troškove koji su nastali tužitelju u ovoj pravnoj stvari. One mogu samo ukazivati na osnovanost troškova u vidu sastavljanja Zahtjeva za izravnu naplatu, no ne mogu osloboditi tuženicu obveze podmirenja troškova koji su nastali tužitelju zbog toga što nije na vrijeme opozvala predmetni zahtjev i time dala povod za tužbu koju je tužitelj morao podnijeti jer je na nju bio upućen zaključkom ovog suda.

11. Nisu od značaja ni navodi tuženice da se Zahtjev za izravnu naplatu odnosio na cjelokupno razdoblje zbog nesporazuma u komunikaciji s njezinim ranijim punomoćnicima. Predmetni navodi mogu biti od značaja samo na reguliranje odnosa odgovornosti za štetu između tuženice i njezinih prijašnjih punomoćnika – odvjetnika koji su nastali prilikom obavljanja odvjetničke djelatnosti.

12. Prema tomu, do povlačenja tužbe u ovom predmetu došlo je zbog radnji koje se imaju pripisati tuženici uslijed čega sud nalazi da je ista, u skladu s odredbom članka 158. stavaka 2. ZPP-a, o dužna naknaditi tužitelju troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

13. Stoga, tužitelju pripadaju troškovi koji su mu bili nužni i potrebni za vođenje ove parnice, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14.,107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; u nastavku Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

14. Tužitelju je priznat kao potreban trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) te trošak sastava podneska od 3. i 27. ožujka 2026. (Tbr.8. t.4. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) od 25 bodova za svaki. Prema tomu, po osnovi nužnih i potrebnih troškova za vođenje parnice, pripada im ukupno 150 boda, što pomnoženo sa 2,00 eura, kolika je vrijednost boda, čini 300,00 eura, koji iznos uz PDV od 25%, daje 375,00 eura. Uz navedeni trošak tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, uslijed čega je ukupni trošak koji mu tijekom ovog postupka bio potreban i koji mu je dužna naknaditi tuženica utvrđen u iznosu od 428,09 eura.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Virovitici 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4,

2. Odvjetnica Jacinta Toš Špehar, Brune Bušića 2a, Bjelovar