REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj P-2113/2019-42

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

i

R J EŠE N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andriji Miloševiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:5250887383, zastupan po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić i Anić sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Andrije Miloševića odvjetnika iz Zadru, na ročištu za objavu presude 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 7.913,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos teku kako slijedi: Na iznos od 9,77 EUR od dana 25.11.2008.

Na iznos od 59,09 EUR od dana 25.12.2008.

Na iznos od 60,60 EUR od dana 25.01.2009.

Na iznos od 60,71 EUR od dana 25.02.2009.

Na iznos od 60,82 EUR od dana 25.03.2009.

Na iznos od 60,49 EUR od dana 25.04.2009.

Na iznos od 59,80 EUR od dana 25.05.2009.

Na iznos od 74,98 EUR od dana 25.06.2009.

Na iznos od 85,81 EUR od dana 25.07.2009.

Na iznos od 85,95 EUR od dana 25.08.2009.

Na iznos od 85,19 EUR od dana 25.09.2009.

Na iznos od 84,91 EUR od dana 25.10.2009.

Na iznos od 85,93 EUR od dana 25.11.2009.

Na iznos od 85,70 EUR od dana 25.12.2009.

Na iznos od 85,68 EUR od dana 25.01.2010.

Na iznos od 85,61 EUR od dana 25.02.2010.

Na iznos od 85,34 EUR od dana 25.03.2010.

Na iznos od 85,29 EUR od dana 25.04.2010.

Na iznos od 85,53 EUR od dana 25.05.2010.

Na iznos od 84,65 EUR od dana 25.06.2010.

Na iznos od 85,24 EUR od dana 25.07.2010.

Na iznos od 85,58 EUR od dana 25.08.2010.

Na iznos od 85,79 EUR od dana 25.09.2010.

Na iznos od 86,47 EUR od dana 25.10.2010.

Na iznos od 87,15 EUR od dana 25.11.2010.

Na iznos od 87,05 EUR od dana 25.12.2010.

Na iznos od 87,19 EUR od dana 25.01.2011.

Na iznos od 87,39 EUR od dana 25.02.2011.

Na iznos od 87,01 EUR od dana 25.03.2011.

Na iznos od 86,77 EUR od dana 25.04.2011.

Na iznos od 87,42 EUR od dana 25.05.2011.

Na iznos od 87,04 EUR od dana 25.06.2011.

Na iznos od 87,94 EUR od dana 25.07.2011.

Na iznos od 88,26 EUR od dana 25.08.2011.

Na iznos od 88,32 EUR od dana 25.09.2011.

Na iznos od 88,19 EUR od dana 25.10.2011.

Na iznos od 88,35 EUR od dana 25.11.2011.

Na iznos od 88,72 EUR od dana 25.12.2011.

Na iznos od 89,33 EUR od dana 25.01.2012.

Na iznos od 89,54 EUR od dana 25.02.2012.

Na iznos od 88,89 EUR od dana 25.03.2012.

Na iznos od 88,84 EUR od dana 25.04.2012.

Na iznos od 89,36 EUR od dana 25.05.2012.

Na iznos od 89,07 EUR od dana 25.06.2012.

Na iznos od 88,51 EUR od dana 25.07.2012.

Na iznos od 88,50 EUR od dana 25.08.2012.

Na iznos od 87,34 EUR od dana 25.09.2012.

Na iznos od 89,32 EUR od dana 25.10.2012.

Na iznos od 89,31 EUR od dana 25.11.2012.

Na iznos od 89,04 EUR od dana 25.12.2012.

Na iznos od 89,57 EUR od dana 25.01.2013.

Na iznos od 89,55 EUR od dana 25.02.2013.

Na iznos od 89,69 EUR od dana 25.03.2013.

Na iznos od 89,81 EUR od dana 25.04.2013.

Na iznos od 89,52 EUR od dana 25.05.2013.

Na iznos od 88,48 EUR od dana 25.06.2013.

Na iznos od 88,33 EUR od dana 25.07.2013.

Na iznos od 88,06 EUR od dana 25.08.2013.

Na iznos od 88,91 EUR od dana 25.09.2013.

Na iznos od 88,95 EUR od dana 25.10.2013.

Na iznos od 89,40 EUR od dana 25.11.2013.

Na iznos od 89,20 EUR od dana 25.12.2013.

Na iznos od 87,48 EUR od dana 25.01.2014.

Na iznos od 84,30 EUR od dana 25.02.2014.

Na iznos od 84,24 EUR od dana 25.03.2014.

Na iznos od 83,78 EUR od dana 25.04.2014.

Na iznos od 83,67 EUR od dana 20.05.2014.

Na iznos od 83,23 EUR od dana 25.06.2014.

Na iznos od 83,71 EUR od dana 25.07.2014.

Na iznos od 66,25 EUR od dana 25.08.2014.

Na iznos od 65,69 EUR od dana 25.09.2014.

Na iznos od 66,08 EUR od dana 25.10.2014.

Na iznos od 66,04 EUR od dana 25.11.2014.

Na iznos od 65,98 EUR od dana 25.12.2014.

Na iznos od 66,35 EUR od dana 25.01.2015.

Na iznos od 61,05 EUR od dana 25.02.2015.

Na iznos od 60,34 EUR od dana 25.03.2015.

Na iznos od 59,90 EUR od dana 25.04.2015.

Na iznos od 59,47 EUR od dana 25.05.2015.

Na iznos od 59,69 EUR od dana 25.06.2015.

Na iznos od 59,76 EUR od dana 25.07.2015.

Na iznos od 54,65 EUR od dana 25.08.2015.

Na iznos od 54,86 EUR od dana 25.09.2015.

Na iznos od 54,90 EUR od dana 25.10.2015.

Na iznos od 54,91 EUR od dana 25.11.2015.

Na iznos od 55,07 EUR od dana 25.12.2015.

Na iznos od 55,20 EUR od dana 25.01.2016.

Na iznos od 49,50 EUR od dana 25.02.2016.

Na iznos od 48,73 EUR od dana 25.03.2016.

Na iznos od 45,43 EUR od dana 25.04.2016.

Na iznos od 48,33 EUR od dana 25.05.2016.

Na iznos od 48,52 EUR od dana 25.06.2016.

Na iznos od 48,25 EUR od dana 25.07.2016.

Na iznos od 40,88 EUR od dana 25.08.2016.

Na iznos od 40,72 EUR od dana 25.09.2016.

Na iznos od 40,70 EUR od dana 25.10.2016.

Na iznos od 40,79 EUR od dana 25.11.2016.

Na iznos od 40,78 EUR od dana 25.12.2016.

Na iznos od 40,66 EUR od dana 25.01.2017.

Na iznos od 32,27 EUR od dana 25.02.2017.

Na iznos od 31,89 EUR od dana 25.03.2017.

Na iznos od 32,03 EUR od dana 25.04.2017.

Na iznos od 31,91 EUR od dana 25.05.2017.

Na iznos od 31,82 EUR od dana 25.06.2017.

Na iznos od 31,74 EUR od dana 25.07.2017.

Na iznos od 23,66 EUR od dana 25.08.2017.

Na iznos od 23,62 EUR od dana 25.09.2017.

Na iznos od 23,66 EUR od dana 25.10.2017.

Na iznos od 23,86 EUR od dana 25.11.2017.

Na iznos od 23,73 EUR od dana 25.12.2017.

Na iznos od 23,36 EUR od dana 25.01.2018.

Na iznos od 16,74 EUR od dana 25.02.2018.

Na iznos od 16,50 EUR od dana 25.03.2018.

Na iznos od 16,42 EUR od dana 25.04.2018.

Na iznos od 16,33 EUR od dana 25.05.2018.

Na iznos od 16,29 EUR od dana 25.06.2018.

Na iznos od 16,28 EUR od dana 25.07.2018.

Na iznos od 10,96 EUR od dana 25.08.2018.

Na iznos od 10,76 EUR od dana 25.09.2018.

Na iznos od 10,75 EUR od dana 25.10.2018.

Na iznos od 10,73 EUR od dana 25.11.2018.

Na iznos od 10,69 EUR od dana 25.12.2018.

Na iznos od 10,69 EUR od dana 25.01.2019.

Na iznos od 7,72 EUR od dana 25.02.2019.

Na iznos od 6,97 EUR od dana 25.03.2019.

Na iznos od 6,96 EUR od dana 25.04.2019.

Na iznos od 6,94 EUR od dana 25.05.2019.

pa do isplate i to za razdoblje od 25. studeni 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog 1.994,93 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se u preostalom djelu tužiteljev zahtjev preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 3.307,43 EUR odbija kao neosnovan.

i

r ije š i o je

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena u odnosu na iznos od 3,02 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2019. navodi da je dana 15. studenoga 2007. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 071114312480, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini i to tuženik kao Banka i tužitelj kao korisnik kredita. Člankom 1. navedenog ugovora da je ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kao korisniku kredita stambeni kredit za mlade za izgradnju kuće u kunskoj protuvrijednosti od 33.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok je čl. 2. utvrđeno da se predmetni kredit na korištenje odobrava na rok od 30 godina i da se otplata ima vrsite u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka/tuženik, planom otplate. Člankom 3. da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini stope 5,49 godišnje, promjena iste da se vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke/tuženika, a na čiju primjenu da Korisnik/tužitelj bezuvjetno pristaje. Napominje kako se radi o tipskom (adhezijskom) ugovoru, unaprijed izrađenom od stranke tuženika/Banke, a na sadržaj kojeg tužitelj nije mogao imati utjecaja jer je mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja istog prije potpisivanja bila isključena. Nadalje da je presudom Trgovačkog suda u zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13, u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa, da je utvrđeno da je tuženik kao jeda od tuženika iz kolektivnog spora u razdoblju od 10. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovom drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora, tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa, s time da je povodom revizije tuženika protiv navedene II. Stupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH, Vrhovni sud Rh svojom presudom i rješenjem poslovni broj Revt -249/14, reviziju tuženika odbio ako neosnovanu. Uzevši u obzir pravomoćna utvrđenja iz presuda donesenih po tužbi za zaštitu kolektivn ih prethodno navedenih interesa navedenih , tuženik da je tužitelju kao korisniku kredita temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope obračunao više mjesečne anuitete od ugovorenih te na taj način od tužitelja neosnovano stekao novčani iznos od ukupno 75.000,00 kn / 9.954,21 EUR, pa da tužitelj ima pravni interes od tuženika tražiti isplatu novčanih iznosa koje je isti od njega neosnovano stekao. Podneskom od 11. srpnja 2019. tužitelj je, prije nego li se tuženik upustio u raspravljanje, uredio tužbenih zahtjev na način da potražuje isplatu 59.646,40 kn / 7.916,44 EUR

2. Tužitelj je podneskom od dana 20. listopada 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev, na način da potražuje isplatu 7.913,42 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je na taj način smanjio tužbeni zahtjev, a budući se tuženik podneskom o 10. siječnja 2025. upustio u raspravljanje o novouređenom tužbenim zahtjevu, slijedom čega je u skladu s odredbom članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), odlučeno kao u izreci rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor mjesne nadležnosti, a u svakom slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava pravnu osnovu i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što je navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te ukoliko sud tužbu ne odbaci, predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Navodi da je u vrijeme podnošenja tužbe sjedište tuženika bilo je u Splitu, kako je to i označeno u tužbi, pa je u skladu s odredbom članka 48. st. 1. ZPP- a za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Splitu. Da je tuženik u pravu navodi da to potvrđuje i rješenje Županijskog sud u Velikoj Gorici Gž-848/19 od 12. rujna 2019. Budući da se tužitelj u tužbi nije pozvao niti na jednu činjenicu koja bi upućivala na nadležnost Općinskog suda u Zadru, da nadležan za postupanje u ovoj pravnoj može biti i jest samo Općinski sud u Splitu. U vezi s mjesnom nadležnošću, tuženik predlaže da se Općinski sud u Zadru oglasi mjesno nenadležnim i da po pravomoćnosti rješenja spis predmeta dostavi na daljnje postupanje mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu. Nadalje sporne ugovorne odredbe za koje tužitelj tvrdi da bi bile ništetne, pravno su valjane ugovorne odredbe, kako u skladu s općim pravilima ZOO-a o nevaljanosti pravnih poslova, a iste nisu u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a. Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, pa je sporna ugovorna odredba izraz autonomije volje ugovornih stranaka, a sve promjene kamatnih stopa kretale su se unutar zakonom dopuštenih granica. Glede visine kamatne stope mjerodavna je odredba članka 26. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Za svo vrijeme trajanja obveznopravnog odnosa stopa ugovornih kamata nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše stope ugovornih kamata. U odnosu na pitanje da li je ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke, ništetna ugovorna odredba u smislu članka 272. u svezi s odredbom članka 270. ZOO- a, budući je odredbom članka 272. st. 1. ZOO-a propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi, tuženik navodi da je odredba članka 272. st. 1. ZOO-a dispozitivne prirode pa su stoga ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, i to svojim odlukama o kamatama. Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH koji je u svojoj odluci broj: Rev 360/14 od 01. prosinca 2015. zauzeo sljedeće shvaćanje: „Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamata ugovorile odredivu činidbu, a kako to i zaključuju nižestupanjski sudovi.“ Da to dosljedno znači da je i Vrhovni sud zauzeo stav da je odredba članka 272. st. 1. ZOO- a dispozitivne, a ne kogentne prirod. S obzirom na to da se tužitelj poziva na odredbe ZZP i pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. po kojoj bi sporna ugovorna odredba bila ništetna, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, da je takvo shvaćanje pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo. Da li se navedena presuda odnosi na sve ugovore o potrošačkom kreditiranju koji su sklopljeni u navedenom razdoblju, ili samo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom vezanim za valutu švicarski franak, ta dilema je otpala donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. jer se u obrazloženju ove presude na stranici 29. stavak 4. navodi sljedeće: „ Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu za neku drugu valutu, pa i u tom smislu nema govora o nejasnoći i nerazumljivosti pobijane presude.“ Slijedom naprijed navedenoga presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. nije ustanovila nikakvo subjektivno pravo za tužitelja koje bi mu dalo osnovu za podizanje ove tužbe, jer se ugovorni odnos između stranaka u ovom postupku temelji na ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, a ne o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka. Osim toga da donošenjem navedene presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Navedenom presudom da je potrošačima pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva i to u skladu s pravilima o teretu dokaza. Pri tome da je bitno istaknuti da utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P- 1401/12, a u kojem je VTS donio pravomoćnu presudu broj: Pž -7129/13, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi članka 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (članak 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a u svezi s člankom 81. st. 4. ZZP (NN 96/03). Nadalje kada je riječ o presudi VTS-a br. Pž- 7129/13 tuženik ističe da citiranom odlukom VTS-a uopće nije dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima kojima su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima. Dosljedno naprijed navedenom shvaćanju da je ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano i zakonom dopušteno, rješenjem VTS-a ukinuta je I. st. presuda u dijelu kojim je tuženim bankama naloženo da se ugovori o kreditu izmjene na način da se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni ugovornom odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila u trenutku korištenja-plasiranja kredita, a tužitelj smatra da se visina tužbenog zahtjeva treba izračunati i utvrditi za cijelo vrijeme vraćanja kredita na podlozi početne kamatne stope. Ovo bi značilo da se radi o Ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što ovaj kredit nije i nikakvom pravnom akrobacijom to ne može postati, jer je prava volja ugovornih stranaka bila sklopiti ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Sporna ugovorna odredba nije u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a, ista je bila predmetom pojedinačnog pregovaranja, tužitelj je bio informiran o posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, s obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika te da je o svim izmjenama tuženik pravodobno obavijestio tužitelja, u cijelosti da je ispunjen uvjet pojedinačnog pregovaranja i glede ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz članka 5. Ugovora o kreditu. Međutim, da je bitno naglasiti da sukladno odredbama ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a sporna ugovorna odredba za koju tužitelj tvrdi da je ništetna, je potpuno jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Nadalje navodi kako je ova tužba podnesena dana 17. lipnja 2019., a glede vraćanja uzajamnih davanja na temelju ništetnih odredbi ugovora primjenjuju se pravila ZOO-a o stjecanju bez osnove, pa između ostaloga i zastarni rok za stjecanje bez osnove od 5 godina. Slijednom navedenoga, da je očito kako je zastara nastupila za sve navodne preplate anuiteta po ovom osnovu koji su plaćeni do 17. lipnja 2014. godine. U vezi s prethodnim ističe kako u ovoj pravnoj stvari prekid zastare izazvan donošenjem presude u predmetu VTS posl. br. Pž-7129/19 od 13. lipnja 2014 godine (slučaj Franak) irelevantan, zato što se u ovoj pravnoj stvari radi o eurskom kreditu, a ne o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a u citiranoj odluci VTS-a pružena je apstraktna pravna zaštita samo korisnicima kredita u švicarskim franicima. Navodi i ako bi sporne ugovorne odredbe i bile ništetne, a da nisu, to bi onda značilo da one nisu pravno valjane od početka (ex tunc), tj. od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu 2006. Kako sukladno odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, to dosljedno znači da zastara za svaki pojedinačni uplaćeni obrok na ime povrata kredita počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj uplatio svaki pojedini anuitet, to je onda zastara nastupila za sve anuitete do 17. lipnja 2014. Slijedom svega naprijed navedenoga, da je tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan.

4. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj ugovora 071114312480 (list spisa 3, 17-21), izračun utjecaja promjene kamatnih stopa na visinu kamata sukladno Ugovoru o kreditu Petra G, mag. oec., broj 218/19-325, od 29. lipnja 2019. (list spisa 12-16), promet po računu tužitelja od 1. siječnja 2007. do 12. lipnja 2019. (list spisa 22 -28), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-848/2019 od 12. rujna 2019. (list spisa 36-37), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (list spisa 48-96), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (list spisa 97-276), obavijest o naplati interkalarne kamate (list spisa 327-335, 336, 337, 338, 339, 340, 341), obračun iz arhive za period 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013. račun 724700802652 (list spisa 342-347), odluka o usvajanju izmjena i dopuna Politike mijenjanja kamatnih stopa i naknade u poslovanju sa stanovništvom od 20. prosinca 2012. (list spisa 353), politika mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom (list spisa 354-361), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan dipl. oec. (list spisa 270-279) i proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, odnosno tužitelja koji je pristupio na ročište radi saslušanja (list spisa 346).

5. Predmet ovog postupka je isplata iznosa od 7.916,44 EUR na ime preplaćenih anuiteta, a radi ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Saslušan tijekom postupka tužitelj je naveo da nije bilo previše razmišljanja s njegove strane oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Da je isti došao u banku te da je zatražio kredit, a rok otplate da je bio 30 godina. Nadalje da mu je rečeno kolika je kamatna stopa, te iznos anuiteta na što je isti pristao. Također da je pročitao predmetni Ugovor o kreditu, ali međutim da mu odredbe istoga nisu u potpunosti bile jasne. Također napominje da nije pojedinačno pregovarao o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu, već da mu je bila prezentirana kamatna stopa i iznos pojedinačnih anuiteta, ali da s bankarom nije detaljno prošao svaku odredbu istog ugovora. Nadalje je iskazao da je kredit podigao u svrhu rješenja stambenog zbrinjavanja odnosno radi započinjanja izgradnje stambene kuće za njega i njegovu obitelj. I iskaza tužitelja proizlazi i da nije mogao imati nikakav utjecaj na sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu, te je napomenuo da su mu samo prezentirane najznačajnije odredbe istoga vezane uz kamatnu stopu i iznos pojedinog anuiteta. Nadalje iz iskaza tužitelja proizlazi da je se kamatna stopa mijenjala jednostranom odlukom banke, a da se njemu to činilo kako su oni htjeli, te da je imao osjećaj da to ide u nedogled i da na takav način neće moći otplatiti predmetni kredit.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 071114312480 dana 15. studenoga 2007. na iznos od 33.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, pod uvjetom rokovima dogovorenim i utvrđenim predmetnim ugovorom. Utvrđeno je da je ugovoreno vraćanje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 %, a da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

8. Uvidom u Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate utvrđeno je da je kamatna stopa po predmetnom kreditu u razdoblju od prosinca 2007. do listopada 2008. iznosila 5,49 %, u studenome 2008. da je iznosila 6,25 %, a od prosinca 2008. do svibnja 2009. da je iznosila 7,75 %, od lipnja 2009. do lipnja 2013. da je iznosila 8,75 %, a od srpnja 2013. do prosinca 2013. , da je iznosila 8,71 %, od siječnja 2014. do srpnja 2014. da je iznosila 8,51 %, od kolovoza 2014. do siječnja 2015. daje iznosila 7,81 %, od veljače 2015. do srpnja 2015. da je iznosila 7,6 %, od kolovoza 2015. do siječnja 2015. da je iznosila 7,4 %, od veljače 2016. do srpnja 2016. da je iznosila 7,18 %, od kolovoza 2016. do siječnja 2017. da je iznosila 6,87 %, od veljače 2017. do srpnja 2017. da je iznosila 6,53%, od kolovoza 2017. do siječnja 2018. da je iznosila 6,18 %, od veljače 2018. do srpnja 2018. da je iznosila 5,89 %, od kolovoza 2018. do siječnja 2019. da je iznosila 5,65 %, te od siječnja 2019. do lipnja 2019. da je iznosila 5,49 %.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka mišljenje je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10. Bez obzira što tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, valja navesti da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

11. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita 15. studenoga 2007. zaključen Ugovor o kreditu br. 071114312480 predmet kojeg je iznos od 33.000,00 EUR s rokom otplate od 30 godina, a da se otplata kredita vrši u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate.

12. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje, te nije sporno da je u odredbi čl. 3 st. 3 Ugovora o kreditu ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

13. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležeće Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49 %, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa mijenjala i povećavala i to na 6,25 %, 7,75 %, 8,75 %, 8,71 %, 8,51 %, 7,81 %, 7,6 %, 7,4 %, 7,18 %, 6,87 %, 6,53%, 6,18 %, 5,89 % i 5,65 %,

14. Sporno je između stranaka da li je dio odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, ništetna ugovorna odredba te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od studenoga 2008. pa do svibnja 2019. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope, s time da je visina postavljenog novčanog zahtjeva utvrđena nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Mjadi Korljan dipl. oec., od 26. listopada 2022., a koja iznosi 7.913,42 EUR.

15. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 15. studenoga 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

16. Odredbom čl. 96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

18. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96 st. 4 ZZP/07).

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98 ZZP/07).

20. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 99 ZZP/07).

21. Nadalje odredbom čl. 102 st. 1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

22. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 102 st. 2 ZZP/07).

23. Iz navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 15. studenoga 2007. o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u odredbi čl. 3. stavak 1. i stavak 3. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

24. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96 st. 4 ZZP/07 nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

25. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

26. Cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora o kreditu od 15. studenoga 2007. kojom je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, ocjena je ovoga suda da takva odredba predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 99 ZZP/07 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 99 ZZP/07 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

27. Kako je predmetna odredba ugovora jasna i lako uočljiva ali ne i lako razumljiva to je dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba poštena ili ne.

28. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 96 ZZP/07.

29. O odredbi čl. 3. stavak 1 i stavak 2 Ugovora o kreditu od 15. studenoga 2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl. 3. stavak 1 i stavak 3Ugovora o kreditu od 15. studenoga 2007.predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96 ZZP/07 smatra nepoštenom.

30. Naime sporna odredba čl. 3. stavak 1. i stavak 3. među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,49 % ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,49 %, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope.

31. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja sporne odredbe ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. ugovora obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 15. studenoga 2007. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da je odredba čl. 3. stavak 1. i stavak 3. ugovorna odredba koja nije lako razumljiva te odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega je ista nedopuštena.

32. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope jedna je od temeljnih ugovornih odredbi, a ista je u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. među stranaka zaključenog ugovora ovisna isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope te kriteriji za koje se veže promjena, pa takva ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takva ugovorna odredba vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

33. Jedno od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa je načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.

34. Ugovorna odredba kakva je odredba čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora o kreditu od 15. studenoga 2007. je ugovorna odredba koja u svakom slučaju stvara neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takva ugovorna obveza daje mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 97. ZZP/07 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

35. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4. ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

36. Prema odredbi čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 98. ZZP/07.

37. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužiteljia kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba.

39. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da je odredba čl. 3. stavak 1. i stavak 3. među strankama zaključenog ugovora o kreditu 15. studenoga 2007. predstavlja u smislu odredbe čl. 96. st. 1 ZZP/07 nepoštenu ugovornu odredbu, a koja nepoštena ugovorna odredba je sukladno odredbi čl. 102. st. 1 ZZP-a ništava.

40. U konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 15. studenoga 2007. može opstati i bez te ništetne odredbe čl. 3. stavak 1. i stavak 3. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323. ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takve odredbe ugovora.

41. Kako je tuženik na temelju takve odredbe ugovora u razdoblju od studenoga 2008. pa do svibnja 2019 primio ukupni novčani iznos od 7.913,42 EUR, a koja visina je utvrđena nakon provedenog financijskog vještačenja, temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan od 26. listopada 2022., čiji nalaz i mišljenje je sud uzeo kao neovisan i nepristran te izrađen u skladu sa pravilima struke, to je tuženika pozivom na odredbu čl. 323. st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u točki 1. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

42. Naime, ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništavost. Ništavost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa je nepoštena odredba čl. 3. stavak 1. i stavak 3. ugovora kao nepoštena odredba ništetna od samog početka od kada je ugovorena pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetnu odredu koristio, a konkretno to je razdoblje od studenoga 2008. pa do svibnja 2019.

43. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, to po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, pa u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta se ne može promatrati odvojeno od njega, stoga zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je bezvremenski. (Županijski sud u Rijeci, Gž-666/13).

44. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05., kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena ovom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

45. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška utemeljena je na odredbi članka 154. stavka 1. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Sud je tužitelju priznao pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj: 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju su prema ocjeni suda kao osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava podneska od 11. srpnja 2019. i 5. srpnja 2022. (2 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 29. studenoga 2022. i 21. listopada 2024. (2 x 25 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč 4. u vezi s Tbr. 54. Tarife), troška zastupanja na ročištu održanom 6. srpnja 2022. (25 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč 5. u vezi s Tbr. 54. Tarife), troška zastupanja na ročištima održanim 25. kolovoza 2022, 28. veljače 2025. i 18. ožujka 2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (3 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), materijalni trošak nastao za potrebe vještačenja u ovoj pravnoj stvari u visini od 398,16 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 159,27 EUR, što ukupno iznosi 1.994,93 EUR. Tužitelj je odbijen za trošak sastava tužbe budući je istu podnio tužitelj osobno bez punomoćnika, potom za sastav podnesaka od 31. svibnja 2022. budući je istim zatražena odgoda ročišta, podneska od 15. rujna 2022. budući uz isti dostavlja potvrdu o uplatni predujma vještačenja, te trošak sastava podnesaka od 29. studenoga 2022. i 21. listopada 2024. preko dosuđenog iznosa budući istima uređuje tužbeni zahtjev prema provedenom vještačenju i trošak pristupa na ročište od 25. kolovoza 2022. preko dosuđenog iznosa budući je isto ročište odgođeno.

U Zadru, 22. travnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po pun.,

- Tuženiku po pun.