Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-1925/2013-139

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Bruno Spiz, odvj. u OD Pocrnić i Spiz iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa pun. Franjo-Krešimir Šenjug, odvj. u OD Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tužitelja, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb dužan je tužitelju CČ plaćati rentu u iznosu od 383,49 EUR mjesečno počev od 1. srpnja 2022. nadalje time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom, odnosno svakog 15.-og dana sljedećeg mjeseca, a dospijevajući do 15.-og u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. ZAGREB dužan je tužitelju CČ isplatiti iznos od 87.330,54 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2022. do isplate te plaćati tužitelju rentu u iznosu od 492,00 € mjesečno počev od 1. srpnja 2022. nadalje time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka odnosno svakog 15. -og dana sljedećeg mjeseca do isplate, a dospjevaući do 15.-og u mjesecu.“.

r i j e š i o j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 22. studenog 2022.

II Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.774,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.094,89 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 03. travnja 2010. u [adresa] kod [adresa], na kolniku kod kbr. 15, dogodila prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženika JČ kada je skrećući kombi vozilom oduzeo prednost prolaza tužitelju koji se kretao ravno na motoru Yamaha bez reg.oznake. Za ovaj štetni događaj osiguranik je proglašen krivim prema pravomoćnoj presudi broj K-685/10. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio teške i po život opasne ozljede iza kojih se nije oproavio te mu je mišljenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dana 14. lipnja 2012. utvrđena potpuna invalidnost i opća nesposobnost za rad. Iako je osiguranik tuženika pravomoćno proglašen krivim za ovaj štetni događaj tužitelj priznaje svoj doprinos u omjeru od 1/3 zbog toga što je prebrzo vozio, a da se kretao dozvoljenom brzinom bio bi u mogućnosti izbjeći nalet na vozilo koje mu je nepropisno oduzelo prednost skrećući u lijevo. U času nesreće tužitelj je bio zaposlen kao kvalificirani plinoinstalater u poduzeću Polus d.o.o. iz Splita, ali na radu u Njemačkoj. Njegova plaća u Njemačkoj je iznosila EUR bruto. Od dana ozljeđivanja pa do umirovljenja 1. studenog 2012. tužitelj je bio na bolovanju i primao je na naknadu koja je iznosila oko 3.000,00 kn mjesečno, a od studenog 2011. pa do umirovljenja 01. studenog 2012. ta se naknada smanjila na 1.544,00 kn. Rješenjem HZMO tužitelj je s 01. studenim 2012. umirovljen, a mirovina mu iznosi 1.559,48 kn. Iz navedenih podataka vidljivo je da tužitelj trpi ogromnu štetu zbog gubitka zarade. Do umirovljenja gubio je na zaradi oko 12.000,00kn, a nakon umirovljenja gubi oko 13.500,00kn mjesečno. Zbog suodgovornosti od 1/3 tužitelj smatra da ima pravo na razliku izgubljene zarade prema gore navedenim iznosima umanjenim za 1/3. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku tužitelju plaćati rentu od 03. travnja 2010. u iznosu od 8.000,00kn mjesečno a od 01. studenog 2012. iznos od 8.500,00kn. Kao dokaz svojim navodima prilaže presudu broj K-685/10 Općinskog suda u Slavonskom Brodu, potvrdu HZMO od 12. listopada 2012., mišljenje vještaka ing. Darka Konjevića iz istražnog spisa Kir- 336/10, potvrde o bolovanju, potvrde o primicima u Njemačkoj, radnu knjižicu, obračun plaće, predlaže fin. vještačenje, te upit poduzeću Polus d.o.o.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu štetni događaj, pasivnu odgovornost. Smatra da je tužitelj, prema ocjeni svih okolnosti nastanka ove prometne nezgode, u znatno većem omjeru kriv za nastanak prometne nesreće nego što to priznaje u tužbi. Iz provedenih dokaza u kaznenom postupku proizlazi da je do prometne nesreće došlo u naselju gdje je ograničenje brzine 50 km/h, da je vozač motocikla, ovdje tužitelj kritične zgode upravljao motociklom brzinom koja je bila dvostruko veća od dozvoljene, da je tužitelj imao vremena i prostora za reakciju kočenja, da bi se tužitelj zaustavio prije mjesta sudara uz radnju kočenja pri svim brzinama do 84 km/h, dakle i da se kretao brzinom od 35 km/h većom od dozvoljene. Osim navedenog, ono što je posebno bitno u posudbi uzroka nastanaka ove prometne nesreće i odgovornosti sudionika iste jest to da vremenskom i prostornom analizom kretanja oba vozila u konkretnom slučaju, dakle, uzimajući brzinu i način kretnja kombi vozila u skretanju u lijevo i u isto vrijeme kretanje tužitelja na motociklu proizlazi da se tužitelj kritične zgode kretao motociklom dopuštenom brzinom od 50 km/h, ne bi uopće trebao poduzimati bilo kakvu radnju kočenja, dakle i bez kočenja bi mimoišao kombi vozilo koje bi kroz dulje vrijeme u cijelosti izvršilo radnju skretanja u lijevo i u cijelosti izašlo iz kolnika, dakle, u situaciji da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom, prometna nezgoda ne bi uopće nastala i bez da je isti poduzeo bilo kakvu reakciju. Dakle, u uzrocima nastanak ove prometne nezgoda u bitnome leži brzina kretanja tužitelja, radi čega tuženik upire u krivnju tužitelja za nastanak ove prometne nesreće i osporava odgovornost za naknadu štete tužitelju. Imajući na umu da je kretanje tužitelja bilo bezobzirno jer se u naseljenom mjestu kretao brzinom od čak 97 km/h, iako je brzina ograničena na 50 km/h, tada je po stavu tuženika krivnju tuženika potrebno cijeniti u omjeru od najmanje 70%. Tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog iznosa na ime izgubljene zarade, kao i činjenicu da bi tužitelj bio na radu u Njemačkoj i imao plaću u iznosu od 8.021,00 EUR bruto. Prema podacima Polus d.o.o. Split za 2010. godinu tužitelju je u svibnju 2010. isplaćena neto plaća u iznosu od 2.368,77kn pa kad se navedeni iznos umanji za omjer podijeljene krivnje tužitelja i potom umanji za iznos mirovine koju tužitelj prima, proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška. Kao dokaz svojim navodima predlaže priklop Spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. K- 685/10, saslušanje svjedoka JČ, prometno vještačenje uz rekonstrukciju prometne nezgode, pribavu izvornika Ugovora o radu za tužitelja, izvornik radne knjižice, podatak od HZMO o visini plaće na koju je tužitelj prijavljen te podatak o svim dosadašnjim isplatama mirovine, pribavu obračunskih lista za tužitelja od njegovog poslodavca u vremenu 01. studenog 2009. do 30. travnja 2010. uz specifikaciju iznosa koji se odnose na terenski dodatak, prehranu radnika itd., podatak od POLUS d.o.o. o svim isplatama na tekući račun tužitelja uz prikaz za svaki mjesec zasebno u periodu od 01. studenog 2009. do 30. travnja 2010., podatak od HZMO o svim isplatama naknade plaće za vrijeme bolovanja, fin.vještačenje na okolnost visine prosječne neto plaće tužitelja prije stradavanja u prometnoj nezgodi.

3. Podneskom od 25. studenog 2022. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 90.105,22€ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2022. pa do isplate, te rentu u iznosu od 875,49€ mjesečno počev od 01. srpnja 2022. nadalje, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a dospijevajući do 15-og u mjesecu.

3.1. Navedeni podnesak tuženiku je dostavljen 30. studenog 2022. pa kako se na ročištu od 03. listopada 2023. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari a prije toga se nije protivio preinaci, smatra se da je pristao na preinaku, pa je sukladno odredbi čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011. i 25/2013., dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

3.2. Podneskom od 31. svibnja 2024. tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 87.330,54€ (smanjuje za iznos od 2.774,68 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2022. pa do isplate, te rentu u iznosu od 875,49€ mjesečno počev od 01. srpnja 2022. nadalje, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a dospijevajući do 15-og u mjesecu.

3.3. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja (zaprimio 21. lipnja 2024.) nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra kako je pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je riješeno kao u točki II izreke rješenja. Iz navedenog razloga nije uzeto u obzir tuženikovo protivljenje preinaci na ročištu od 11. rujna 2024.

3.4. Podneskom 05. svibnja 2025. tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev, odnosno smanjuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 68.934,29€ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2022. pa do isplate, te rentu u iznosu od 875,94€ mjesečno počev od 01. srpnja 2022. nadalje, time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a dospijevajući do 15-og u mjesecu.

3.5. Tuženiku je podnesak uručen na ročištu od 12. prosinca 2025. te se isti protivio preinaci tužbe pa je sud odlučivao prema tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 31. svibnja 2024.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao radnu knjižicu (list 6-7, izvješća o bolovanju (list 8-36), Rješenje Polus d.o.o. od 31. listopada 2012. (list 37), Ugovor o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku od 28. listopada 2009. (list 38), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. listopada 2009. (list 39, 85), IP obrazac (list 40), rješenje HZMO od 11. prosinca 2012. (list 47-48), obavijest HZMO (list 49), prijave o početku osiguranja HZMO (list 83-84), isplatnu list za travnja 2010. (list 107), potvrdu o Internet transakciji (list 108), potvrdu o utvrđenoj nadoknadi plaće za razdoblje 01. travnja 2010. – 31. prosinca 2012. (list 113-114), podaci o plaći (list 118- 140, 146-168), podaci o visini plaće (list 184-186), isplatne liste za razdoblje od prosinca 2008. – lipnja 2009. (list 203-209), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Amaliji Bilušić (list 194-200), te je saslušana vještakinja na ročištu od 07. ožujka 2018. (list 221-222), pročitao podatke o visini mirovine za tužitelja razdoblje od rujna 2014. do veljače 2018. (list 233), provedena je dopuna fin. vještačenja po vještaku Amaliji Bilušić (list 243-249), provedeno je fin. vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 359-371), provedena je dopuna fin. vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću (list 380-393), provedena je II. dopuna fin. vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću (list 471-485), saslušan je vještak Zrinko Ručević na ročištu od 23. siječnja 2024. (list 501-502), provedena je III. dopuna fin. vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću (list 517-528), saslušan je vještak Zrinko Ručević na ročištu od 18. listopada 2024. (list 554-555), provedena je IV. dopuna fin. vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću (list 558-576).

4.1. Rješenjem od 21. rujna 2016. određeno je financijsko vještačenje po vještaku Amaliji Bilušić. Tužitelj je privatno zatražio vještačenje u ovom predmetu, čemu je tuženik prigovarao te tražio izuzeće vještaka. U svom očitovanju od 01. listopada 2019 vještakinja je potvrdila navode tužitelja, pa je stoga sukladno odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a rješenjem od 05. siječnja 2021. određeno novo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću.

4.2. Tužitelj je na ročištu od 23. rujna 2014. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja.

4.3. Sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog reference tvrtke Polus d.o.o. jer je dokazni prijedlog dostavljen tek podneskom od 14. listopada 2024., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a, a nije se radilo o dokaznom prijedlogu kojeg bi sud dopustio sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete s osnove izgubljene zarade i rente za izgubljenu zaradu za ubuduće.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija, doprinos tužitelja štetnom događaju 50%, da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod Polus d.o.o., te da je bio upućen na privremeni rad u Njemačku, da je tužitelju utvrđena potpuna invalidnost i opća nesposobnost za rad. Nesporno je da je tuženik na ime naknade štete tužitelju isplatio sveukupan iznos od 42.852,20 EUR (322.869,87 kn, i to 21. prosinca 2016. iznos od 109.029,13kn, 18. travnja 2018. iznos od 125.756,60kn, 21. siječnja 2021. iznos od 88.084,14kn),

8. Među strankama je sporna visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, te da li je izvršenim uplatama tuženik podmirena glavnica ili i zatezna kamata.

9. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, pri čemu se napominje da je sud nije u obzir uzeo nalaz i mišljenje kao i dopune nalaza i mišljenja vještakinje Amalije Bilušić, a iz razloga navedenih u točki 4.1. obrazloženja.

10. S obzirom na navode iz točke 8.1. i 8.2. obrazloženja sud je rješenjem od 05. siječnja 2021. vještaku dao u zadatak:

1. izvršiti konverziju plaće koju je tužitelj ostvarivao kod poslodavca Polus d.o.o. iz eura u kune na dan izvršenih isplata plaća prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na taj dan te potom iskazati razliku u primanjima tužitelja u razdoblju od 3. travnja 2010. do 31. listopada 2012. između plaće koju je ostvarivao kod tog poslodavca i naknade bolovanja koje je primao u razdoblju od 3. travnja 2010. do 31. listopada 2012.,

2. iskazati visinu prosječnog primanja tužitelja u vremenskom razdoblju od godine dana prije štetnog događaja (3. travnja 2010., sud je odredio period od godinu dana prije štetnog događaja a što je tuženik u svom podnesku od 28. studenog 2016. smatrao jedino ispravnim i pravičnim (list 214), te se tužitelj tomu nije protivio), s time da je konverziju plaće primane u eurima potrebno izvršiti u kune na dan isplate plaće prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na taj dan te potom iskazati razliku između iznosa naknade koju je tužitelj primao od dana ozljeđivanja 3. travnja 2010. do 31. listopada 2012. i prosječnog primanja tužitelja u vremenskom razdoblju od godine dana prije štetnog događaja (3. travnja 2010.) te nadalje od 1. studenoga 2012. razliku između mirovine koju prima i prosječnog mjesečnog primanja prije ozljeđivanja, imajući pritom u vidu da je tužitelj suodogovoran za predmetni štetni događaj u omjeru od 50% pa je u tom omjeru potrebno iskazati razliku,

3. uzeti u obzir isplate koje je tuženik učinio tijekom ovog postupka- 21. prosinca 2016. iznos od 109.029,13 kn i 18. travnja 2018. iznos od 125.756,60 kn te potom iskazati koji dio izračunate razlike prema točki 2. je tuženik navedenim uplatama podmirio, a koji dio je ostao nepodmiren,

4. iskazati visinu prosječnog mjesečnog primanja tužitelja za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca Polus d.o.o. prema izvršenoj konverziji iz točke 1. i na temelju tako utvrđenog prosječnog primanja izračunati razliku između naknade koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja od dana ozljeđivanja (3. travnja 2010.) do 31. listopada 2012. te nadalje od 1. studenoga 2012. razliku između mirovine koju prima i tako izračunatog prosječnog mjesečnog primanja prije ozljeđivanja, imajući pritom u vidu da je tužitelj suodogovoran za predmetni štetni događaj u omjeru od 50% pa je u tom omjeru potrebno iskazati razliku,

5. uzeti u obzir isplate koje je tuženik učinio tijekom ovog postupka- 21. prosinca 2016. iznos od 109.029,13 kn i 18. travnja 2018. iznos od 125.756,60 kn te potom iskazati koji dio izračunate razlike prema točki 5. je tuženik navedenim uplatama podmirio, a koji dio je ostao nepodmiren.

10.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 25. kolovoza 2021. naveo da je Uvidom u obračunske liste plaće tužitelja, poslodavca TD Polus d.o.o. neto plaća tužitelja u razdoblju od studenoga 2009. do ožujka 2010. iznosila 14.849,31 kn te u tom slučaju izgubljena zarada uz doprinos tužitelja od 50% iznosi 6.596,37kn (875,49 EUR) (Tabela 3 Nalaza i mišljenja (list 371)), dok je uvidom u obračunske liste plaće tužitelja, poslodavaca [obrt] i TD Polus d.o.o. neto plaća tužitelja u razdoblju od prosinca 2008. do lipnja 2009. te od studenoga 2009. do ožujka 2010. iznosila 7.435,32 kn te u tom slučaju izgubljena zarada uz doprinos tužitelja od 50% iznosi 2.889,37kn (383,49 EUR) (Tabela 2.1 Nalaza i mišljenja (list 368)).

10.2. U odnosu na točku 1. zadatka visina izgubljene zarade iznosi 387.763,43 kn neto, za razdoblje od travnja 2010. do listopada 2012., obračunana kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene u inozemstvu i isplaćenih naknada za bolovanje, koji su pojedinačni iznosi razlika razvidni u stupcu 'e' Tabele 1.1 iz nalaza. U odnosu na točku 2. zadatka Visina izgubljene zarade iznosi 265.516,41 kn neto, za razdoblje od travnja 2010. do veljače 2018., obračunana kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod poslodavca [obrt] i TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, koji su pojedinačni iznosi razlika razvidni u stupcu 'e' Tabele 2.1 iz nalaza. U odnosu na točku 3. zadatka Uplatama tuženika u ukupnom iznosu od 234.785,73 kn podmirene su glavnice iz Tabele 2.1, zaključno do ožujka 2017. u cijelosti, kao i djelomično glavnica iz travnja 2017., u iznosu od 1.103,42 kn. Preostala razlika za plaćanje odnosi se na neplaćenu razliku iz travnja 2017. u iznosu od 1.802,96 kn te na sve ostale iskazane razlike (svibanj 2017. do veljače 2018.) u iznosu od 28.927,72 kn, odnosno ukupno 30.730,68 kn neto. Također, nepodmirene su i zatezne kamate na svaki pojedini zakašnjelo plaćeni iznos, koje se obračunavaju od dana dospijeća svakog pojedinog podmirenog iznosa, pa do dana plaćanja. U odnosu na točku 4. zadatka visina izgubljene zarade iznosi 617.681,41 kn neto, za razdoblje od travnja 2010. do veljače 2018., obračunana kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, koji su pojedinačni iznosi razlika razvidni u stupcu 'e' Tabele 3 iz nalaza. U odnosu na točku 5. zadatka uplatama tuženika u ukupnom iznosu od 234.785,73 kn podmirene su glavnice iz Tabele 3, zaključno do travnja 2013. u cijelosti, kao i djelomično glavnica iz svibnja 2013., u iznosu od 1.073,14 kn. Preostala razlika za plaćanje odnosi se na neplaćenu razliku iz svibnja 2013. u iznosu od 5.562,09 kn te na sve ostale iskazane razlike (lipanj 2013. do veljače 2018.) u iznosu od 377.333,59 kn, odnosno ukupno 382.895,68 kn neto. Također, nepodmirene su i zatezne kamate na svaki pojedini zakašnjelo plaćeni iznos, koje se obračunavaju od dana dospijeća svakog pojedinog podmirenog iznosa, pa do dana plaćanja.

11. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju te istaknuo da nalaz i mišljenje nije podoban za rješenje s obzirom na protek vremena, pa tako vještak nije uzeo u obzir isplatu tuženika od 22. siječnja 2021. u iznosu od 88.084,14 kn koji je tužitelj prijavio u sudski spis 26. siječnja 2021. uz dokaz za financijsko vještačenje, te nalazom nisu tretirani obračuni prijašnjeg vještaka ing. Amalije Bilušić u dijelu u kojem je vještakinja uračunala kamate u isplate tuženika.

12. S obzirom na prigovor tužitelja vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja 09. veljače 2022. te je naveo da nakon uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovom specifikacijom plaćanja), preostala visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do listopada 2012., obračunana kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene u inozemstvu i isplaćenih naknada za bolovanje, iznosi 311.149,10 kn neto, a pojedinačni mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'h' Tabele 1.1a iz ovog dopunskog nalaza. Nakon uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovom specifikacijom plaćanja), preostala visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do veljače 2018., obračunana kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod poslodavca [obrt] i TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 30.730,68 kn neto, a pojedinačni mjesečni iznosi razlika dani se u stupcu 'h' Tabele 2.1a iz ovog dopunskog nalaza. Nakon uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovom specifikacijom plaćanja), preostala visina izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do veljače 2018., obračunana kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 382.895,68 kn neto, a pojedinačni mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'h' Tabele 3a iz ovog dopunskog nalaza. Također, nepodmirene su i zatezne kamate na svaki pojedini zakašnjelo plaćeni iznos, koje se obračunavaju od dana dospijeća svakog pojedinog podmirenog iznosa, pa do dana plaćanja.

13. Tužitelj je podneskom od 28. veljače 2022. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te naveo da bi vještak trebao izračunati koliki je dio tužiteljevog potraživanja plaćen dosadašnjim isplatama tuženika i to tako da se uz glavnicu obračunaju i kamate. Sukladno navedenom predlaže da se spis ponovno ustupiti vještaku sa zadatkom da uz glavnicu na svaki mjesečni obrok obračuna i kamate za razdoblje od travnja 2010. pa do kraja veljače 2012. godine. Od 1. ožujka 2012. vještak treba izračunati kolika je prosječna mjesečna uplata.

13.1. Tuženik na ročištu od 04. svibnja 2022. predlaže da vještak dopunskim nalazom i mišljenjem utvrdi iznose neisplaćenih kamata na iznose glavnice koje je tuženik isplatio u dosadašnjem tijeku postupka, te se protivi da vještak dopunski nalaz i mišljenje izradi sukladno podnesku tužitelja od 28. veljače 2022.

14. S obzirom na prigovore stranka sud je rješenjem od 14. lipnja 2022. dao u zadatak vještaku izraditi dopunu nalaza i mišljenja. Vještaku je glede zadataka određenim rješenjem od 05. siječnja 2021. naloženo očitovati se u odnosu na: a) točku 3. zadatka iz rješenja od 05. siječnja 2021. na način da se u obračun iz točke 2. zadatka u obzir uzmu isplate koje je tuženik učinio tijekom ovog postupka:

- 21. prosinca 2016. iznos od 109.029,13 kn, na način da se red uračunavanja vrši kako je odredio tuženik prilikom isplate odnosno da se isplatom od 109.029,13 kn razmjerno zatvaraju tražbine dospjele od 3. travnja 2010. do 30. studenog 2016.,

- 18. travnja 2018. iznos od 125.756,60 kn na način da se red uračunavanja vrši kako je odredio tuženik prilikom isplate odnosno da se isplatom od 125.756,60 kn razmjerno zatvaraju tražbine dospjele od 1. prosinca 2016. do 28. veljače 2018.,

- 21. siječnja 2021. u iznosu od 88.084,14 kn na način da se red uračunavanja vrši kako je odredio tuženik prilikom isplate odnosno da se isplatom od 125.756,60 kn razmjerno zatvaraju tražbine dospjele od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2020., međutim vještak je u obvezi prilikom uračunavanja uplata za svaku predmetnu glavnicu kako dospijeva mjesečno prvo zatvoriti dio kamata na iznos glavnice koji se zatvara a potom dio glavnice (čl. 172. Zakona o obveznim odnosima), te konačno dati izračun koliko je tuženik navedenim uplatama podmirio glavnice, odnosno kamata, a koji dio je ostao nepodmiren,

b) točku 5. zadatka na način da se u obračun iz točke 4. zadatka u obzir uzmu isplate koje je tuženik učinio tijekom ovog postupka:

- 21. siječnja 2021. u iznosu od 88.084,14 kn na način da se red uračunavanja vrši kako je odredio tuženik prilikom isplate odnosno da se isplatom od 125.756,60 kn razmjerno zatvaraju tražbine dospjele od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2020., međutim vještak je u obvezi prilikom uračunavanja uplata za svaku predmetnu glavnicu kako dospijeva mjesečno prvo zatvoriti dio kamata na iznos glavnice koji se zatvara a potom dio glavnice, te konačno dati izračun koliko je tuženik navedenim uplatama podmirio glavnice, odnosno kamata, a koji dio je ostao nepodmiren,

međutim vještak je u obvezi prilikom uračunavanja uplata za svaku predmetnu glavnicu kako dospijeva mjesečno prvo zatvoriti dio kamata na iznos glavnice koji se zatvara a potom dio glavnice (čl. 172. Zakona o obveznim odnosima), te konačno dati izračun koliko je tuženik navedenim uplatama podmirio glavnice, odnosno kamata, a koji dio je ostao nepodmiren.

14.1. Sud je rješenjem od 07. srpnja 2022. dopunio zadatak vještaku od 05. siječnja 2021. i 14. lipnja 2022. na način da se pri izradi dopune nalaza i mišljenja prema dopunjenom zadatku određenom rješenjem od 14. lipnja 2022. treba uzeti u obzir i uplata koju je tuženik učinio 14. lipnja 2022. u iznosu od 90.004,41 kn na način da se red uračunavanja vrši kako je odredio tuženik prilikom isplate odnosno podneskom od 20. lipnja 2022., međutim vještak je u obvezi prilikom uračunavanja uplata za svaku predmetnu glavnicu kako dospijeva mjesečno prvo zatvoriti dio kamata na iznos glavnice koji se zatvara a potom dio glavnice (čl. 172. Zakona o obveznim odnosima), s obzirom su stranke podnescima od 20. lipnja 2022. navele da je tuženik uplatio daljnji iznos od 90.004,41kn.

15. Vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 10. studenog 2022. naveo da:

a) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do svibnja 2022., obračunane kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod poslodavca [obrt] TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 84.546,83 kn neto (4.363,11 kn (579,08 EUR) nepodmirenih zateznih kamata i 80.183,72 kn nepodmirenih glavnica, odnosno 10.642,25 EUR (zbroj konvertiranih pojedinačnih iznosa)); pojedinačni nepodmireni mjesečni iznosi glavnica dani su u stupcu 'k' Tabele 2.1b iz ovog dodatnog nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'l' Tabele 2.1b iz ovog dodatnog nalaza (u valuti EUR),

b) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do svibnja 2022., obračunane kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 752.306,11 kn neto (88.716,33 kn (11.774,68 EUR) nepodmirenih zateznih kamata i 663.589,78 kn nepodmirenih glavnica, odnosno 87.330,54 EUR (zbroj konvertiranih pojedinačnih iznosa)); pojedinačni nepodmireni mjesečni iznosi glavnica dani su u stupcu 'k' Tabele 3b iz ovog dodatnog nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'l' Tabele 3b iz ovog dodatnog nalaza (u valuti EUR).

16. Tužitelj nije imao prigovora na dopunu nalaza i mišljenja dok je tuženik na ročištu od 3. listopada 2023. prigovorio u dijelu u kojem se na stranici 2 nalaza i mišljenja od 9.11.2022. navodi kako je tuženik preplatio znatan iznos naknade dospjele do svibnja 2022. da bi onda a bez da je vještak naveo koji iznos je tuženik navodno preplatio, bio utvrđen tuženikov dug u varijanti a mišljenja. Naime, do različite specifikacije plaćenih iznosa od strane tuženika tijekom postupka došlo je zbog toga što je tuženik prihvaćajući točku 2. mišljenja vještaka od 7.2.2022. doplatio po vještaku utvrđeni dug u iznosu od 30.730,68 kn a nakon toga platio naknadu i za daljnji period izgubljene zarade do svibnja 2022. kako je to specificirano u podnesku tuženika od 6.5.22. Tuženik predlaže pozvati vještaka da usmeno obrazloži nalaza, očituje se na iznesene prigovore koje predlaže dostaviti vještaku uz poziv te da se vještak posebno očituje točno koji iznos je prema njegovom mišljenju tuženik preplatio.

17. S obzirom na prigovor tuženika vještak je saslušan na ročištu od 23. siječnja 2024. U odnosu na prigovor tuženika naveo je kako je jednostavnim uvidom u tabelu 2.toč. 1 b vidljivo da su pojedini više plaćeni iznosi za određene mjesece iskazani s iznosom minus za taj mjesec, a osim toga razdoblja u kojima je tuženik sam naveo da plaća značajno veće obveze od obveza pojedinih mjeseca također su jasno istaknuta i označena isprekidanim crtama u navedenoj tabeli. Dodatno ističe, a imajući u vidu cjelokupno razdoblje otplata, kako su navedeni iznosi preplata u pojedinim mjesecima uzeti u obzir u ukupnom zbroju, tako da iskazani iznosi preostalog potraživanja u obje varijante su već umanjeni za navedene preplate po pojedinim mjesecima. Slijedom iznesenog, u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

18. Rješenjem od 07. ožujka 2024. određena je dopuna nalaza i mišljenja te je vještaku dan zadatak sačiniti varijantu izračuna kao u zadatku od 14. lipnja 2022. uzimajući u obzir i eventualne daljnje isplate učinjene od strane tuženika kao i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev-373/21 prema kojem tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe.

19. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2024. naveo da pod pretpostavkom da sud utvrdi da tužitelj ne bi imao pravo na zatezne kamate za razdoblje prije pokretanja ovog sudskog postupka (12. lipnja 2013.), tada je vještak mišljenja kako slijedi:

a) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do svibnja 2022., obračunane kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod poslodavca [obrt] TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 67.023,34 kn (8.895,54 EUR (zbroj konvertiranih pojedinačnih iznosa)) neto nepodmirenih glavnica; pojedinačni nepodmireni mjesečni iznosi glavnica dani su u stupcu 'l' Tabele 2.1c iz ovog dodatnog nalaza (u valuti EUR),

b) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do svibnja 2022., obračunane kao razlika izmenu pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 702.718,54 kn neto (44.725,64 kn (5.936,11 EUR) nepodmirenih zateznih kamata i 657.992,90 kn (87.330,54 EUR (zbroj konvertiranih pojedinačnih iznosa)) nepodmirenih glavnica); pojedinačni nepodmireni mjesečni iznosi glavnica dani su u stupcu 'l' Tabele 3c iz ovog dodatnog nalaza (u valuti EUR).

20. Tužitelj nije imao prigovor na dopunu nalaza i mišljenja, dok je tuženik istaknuo da nema prigovora u odnosu na računski dio ali ukazuje da je vještak prilikom obračuna iznosa duga obuhvatio i period odnosno mjesece u odnosu na koje je tužitelj povukao tužbu pa tuženik predlaže da vještak dopuni nalaz na način da ne uzme u obzir potraživanje u odnosu na koje je povukao tužbu.

21. S obzirom na prigovor tuženika vještak je saslušan na ročištu od 18. listopada 2024. U svom iskazu navodi daje u danim izračunima u sve 4 varijante (2 iz dodatnog pisanog nalaza i mišljenja od 9.11.2022. i 2 iz drugog dodatnog pisanog nalaza i mišljenja od 9.5.2024.) uključio iznose izgubljene zarade i za razdoblje do konca siječnja 2012. Stoga je zatražio kraći rok za pisano izuzimanje navedenog razdoblja u sve 4 varijante.

22. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 28. listopada 2024. naveo da polazeći od veljače 2012. kao prvog mjeseca izračuna, vještak je mišljenja kako slijedi:

1. pod pretpostavkom da sud utvrdi kako tužitelj ima pravo na zatezne kamate za razdoblje prije pokretanja ovog sudskog postupka (12. lipnja 2013.), tada je vještak mišljenja kako slijedi:

a) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od veljače 2012. do svibnja 2022., obračunane kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod poslodavca [obrt] TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi -168,65 eura preplate (67,89 eura nepodmirenih zateznih kamata i -235,54 eura preplaćenih glavnica) (Tabela 2.1b).

ili

b) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od veljače 2012. do svibnja 2022., obračunane kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 69.974,29 eura neto (4.409,29 eura nepodmirenih zateznih kamata i 65.565,00 eura nepodmirenih glavnica (zbroj konvertiranih pojedinačnih iznosa)); pojedinačni nepodmireni mjesečni iznosi glavnica dani su u stupcu 'l' Tabele 3b iz ovog dodatnog nalaza (u valuti euro).

2. pod pretpostavkom da sud utvrdi kako tužitelj ne bi imao pravo na zatezne kamate za razdoblje prije pokretanja ovog sudskog postupka (12. lipnja 2013.), tada je vještak mišljenja kako slijedi:

ili

b) nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja tuženikovih isplata (u skladu s tuženikovim specifikacijama plaćanja) primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, preostali neplaćeni iznos po osnovi izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od travnja 2010. do svibnja 2022., obračunane kao razlika između pretpostavljene neto plaće tužitelja ostvarene kod TD Polus d.o.o. (rad u inozemstvu) te isplaćenih naknada za bolovanje kao i isplaćenih mirovina, uz uračunavanje suodgovornosti tužitelja od 50 %, iznosi 68.934,29 eura neto (3.369,29 eura nepodmirenih zateznih kamata i 65.565,00 eura nepodmirenih glavnica (zbroj konvertiranih pojedinačnih iznosa)); pojedinačni nepodmireni mjesečni iznosi glavnica dani su u stupcu 'l' Tabele 3c iz ovog dodatnog nalaza (u valuti euro).

23. Na dopunu nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbi te su na ročištu od 12. prosinca 2025. navele da nema potrebe da se vještak usmeno sasluša.

24. Sud je u cijelosti prihvatio ovako iznesen, objedinjen, dopunjen i raspravljen nalaz i mišljenje vještaka s obzirom je napravljen stručno i objektivno, a stranke nisu imale prigovora na izračune vještaka i nalaz u tom smislu već je tužitelj prigovarao da vještak prilikom izrade nalaza nije u obzir uzimao uplate koje je tuženik izvršio, te da prilikom izračuna nisu uračunate kamate u isplatu tuženika, dok se tuženikovi prigovori odnose na utvrđenje neisplaćenih zateznih kamata na iznose glavnice koje je tuženik uplatio, te nejasnoća glede navodnih pretplaćenih iznosa tuženika, kao i uzimanje u obzir razdoblja za koje je tužitelj povukao tužbu. Vještak se usmenim očitovanjem i dopunskim vještačenjima očitovao na prigovore stranaka te ih otklonio s obzirom da stranke na zadnju dopunu nalaza i mišljenja prigovora nisu stavljale.

24.1. U odnosu na zadatke vještaku da prilikom uračunavanja uplata za svaku predmetnu glavnicu kako dospijeva mjesečno prvo zatvori dio kamata na iznos glavnice koji se zatvara a potom dio glavnice, a sukladno odredbi čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje: ZOO) sud ističe da je navedenom odredbom propisan obvezatni redoslijed uračunavanja ispunjenja kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove tako da se prvo ispunjavaju sporedne tražbine (troškovi i kamate). Njome se štiti pravo vjerovnika koji ima pravo na takvo uračunavanje ispunjenja bez bilo kakvih drugih uvjeta. Dužnik nema ovlasti jednostrano mijenjati tako propisani redoslijed ispunjenja, osim ako nije drukčije ugovoreno između stranaka (a takvog dogovora u konkretnom slučaju nema, samo jednostrana izjava tuženika da uplaćenim iznosima podmiruje glavnicu). Naime, ako bi se dužniku priznala jednostrana mogućnost ispunjenja prvo glavnog duga, a zatim troškova i kamata, dužnik bi mogao takvim jednostranim aktom isplatiti glavni dug, a tada prestaju teći kamate (VSRH, Rev-x-859/2010 od 14. svibnja 2013. i Rev- x-1063/2010 od 26. svibnja 2011.).

25. Odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO-a propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mu mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjenje, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

26. Sukladno čl. 6. st. 1. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju radnika trgovačkih društava sa sjedištem u [adresa] radi izvršavanja ugovora o izvođenju radova (NN 14/2002., dalje: Sporazum) radna dozvola izdaje se za predviđeni rok trajanja radova na izvršavanju ugovora o izvođenju radova. Najduži rok važenja radne dozvole u pravilu iznosi dvije godine. Ukoliko bi zbog nepredvidivih okolnosti izvršenje nekog ugovora o izvođenju radova trajalo duže od dvije godine, radna se dozvola produžuje za najviše 6 mjeseci. Ukoliko je unaprijed sigurno da će izvršavanje ugovora o izvođenju radova trajati duže od dvije godine, radna se dozvola izdaje na rok od najviše tri godine, dok prema stavku 2. istog članka nakon dovršenja ugovorenih radova na zahtjev se može izdati nova radna dozvola u dozvoljenom najdužem roku od dvije godine u svrhu izvršenja nekog drugog ugovora o izvođenju radova. Prema odredbi čl. 7. Sporazuma izaslanom radniku koji se ponovno treba zaposliti po ugovoru o izvođenju radova, može se izdati radna dozvola, ukoliko razdoblje od izlaska iz zemlje i ponovnog ulaska u zemlju nije kraće od ukupnog roka valjanosti ranije dozvole boravka. Razdoblje navedeno u rečenici 1. iznosi najviše dvije godine; ono iznosi tri mjeseca, ukoliko izaslani radnik u Saveznoj Republici Njemačkoj nije bio zaposlen duže od devet mjeseci.

27. Tužitelj je u tužbi i tokom postupka isticao da bi prilikom izračuna visine prosječne plaće, a samim time i visine izgubljene zarade trebalo uzeti u obzir samo primanja koja je tužitelj ostvario kod poslodavca Polus d.o.o., kod kojeg je bio zaposlen do štetnog događaja, a koja primanja su mu iznosila otprilike 2.200,00 EUR s obzirom je odmah po zaposlenju, od strane poslodavca bio upućen na rad u Njemačku, gdje je i radio do štetnog događaja. Isto tako, isticao je da je tužitelj trebao stalno ostati na radu u Njemačkoj, te da nije bilo predviđeno da se vraća u Hrvatsku sve dok u Njemačkoj ima posla, a nakon štetnog događaja potreba za poslom i uvoznom snagom u Njemačkoj višestruko je porasla.

27.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu i kasnijim podnescima isticao da se prilikom izračuna prosječne plaće ne mogu u obzir uzeti samo primanja koja je tužitelj ostvario kod poslodavca Polus d.o.o. s obzirom je tužitelj od poslodavca bio upućen samo na privremeni radi u Njemačku i to na period od devet mjeseci, te mu se plaća određivala prema propisima države u kojoj privremeno radi. Istekom navedenog perioda tužitelj se trebao vratiti na rad u Hrvatsku, odnosno ne bi ostao raditi u Njemačkoj kako navodi tužitelj, pa bi njegova primanja bila bi višestruko manja. Naime, Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju radnika trgovačkih društava sa sjedištem u [adresa] radi izvršavanja ugovora o izvođenju radova od 13. rujna 2002., a koji je osnažen Uredbom Vlade propisano Republike Hrvatske od 14. studenog 2002. propisano da je najduži radni rok detaširanog radnika u inozemstvu propisan na dvije godine.

28. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom određene pretpostavke – da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena („redovan tijek stvari“), kao i dopuštenost osnova po kojoj bi bila ostvarena. Samo ako postoje sve ove pretpostavke i ukoliko su kumulativno ispunjenje, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi.

29. Iz Ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku od 28. listopada 2009. (dalje: Ugovor) proizlazi da je isti sklopljen na razdoblje od 29. listopada 2009. do 29. srpnja 2010., znači za razdoblje od devet mjeseci, a u slučaju potrebe i duže, a maksimalno dvije godine kako je regulirano Međudržavnim ugovorom SR Njemačke i Republike Hrvatske (čl. 3. Ugovora).

29.1. U konkretnom slučaju ne postoji dovoljna izvjesnost da bi tužitelj ostao duže od devet mjeseci na radu u Njemačkoj, maksimalno do dvije godine, odnosno, da bi ostao za stalno na radu u Njemačkoj. Naime, navodi tužitelja o ostanku na radu u Njemačkoj u suprotnosti su sa samim Ugovorom i kogentnim normama Sporazuma.

29.2. Međutim i da je tako, tužitelj nije predložio niti dostavio ikakav dokaz da bi nakon proteka razdoblja od devet mjeseci i dalje postojala potreba za njegovim radom u Njemačkoj i to do dvije godine, koliko je dopušteno Ugovorom i Sporazumom. Odnosno, da bi da bi po isteku Ugovora ostao raditi u Njemačkoj te primao sličnu plaću kakvu je primao dok je bio upućen na rad u Njemačku. Tužitelj samo navodi da je u navedenom razdoblju veliki broj R otišao raditi u Njemačku, jer je potreba za poslom i uvoznom snagom u Njemačkoj višestruko porasla, a što po mišljenju ovoga suda ne predstavlja dovoljno određeni stupanj izvjenosti.

30. Stoga je temeljem gore navedenog na ime rente zbog izgubljene zarade tužitelju određen iznos od 383,49 EUR, a koji iznos predstavlja neto plaću tužitelja u razdoblju od prosinca 2008. do lipnja 2009. te od studenoga 2009. do ožujka 2010. ostvarenu kod poslodavaca [obrt] i TD Polus d.o.o. umanjeno za doprinos tužitelja od 50% (točka 10.1. Obrazloženja).

31. U odnosu na isplatu iznosa od 87.330,54 EUR, tužitelj je za navedeni iznos odbijen, sukladno utvrđenju iz prethodne točke obrazloženja, te je odlučeno kao u točki II izreke.

31.1. Naime, vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 28. listopada 2024. naveo, da u slučaju ako se u obzir uzme da tužitelju na ime rente zbog izgubljene zarade pripada iznos od 383,49 EUR, tuženik je pretplatio potraživanje tužitelja računajući do svibnja 2022. (točka 22.2a Obrazloženja).

32. Ovdje je još potrebno napomenuti da tužitelj do podnošenja ove tužbe (12. lipnja 2013.) od tuženika nije zahtijevao naknadu štete za izgubljenu zaradu, to dakle sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005., 36/2009., 75/2009. i 76/2013.) ima pravo na zatezne kamate za taj vid štete tekuće tek od podnošenja tužbe (VSRH, Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021.).

33. Odluka o kamati se temelji na članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO).

34. Istaknuti prigovor zastare na preinaku tužbenog zahtjeva kojeg je tuženik istaknuo na ročištu od 11. rujna 2024. sud nije posebno obrazlagao s obzirom je tužitelj u tom dijelu odbijen sa tužbenim zahtjevom.

35. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

36. Sud je prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu uzeo u obzir potraživanje tužitelja do lipnja 2022. koje je iskazano u apsolutnom iznosu od 126.630,38 EUR, te visinu rente koju tužitelj potražuje od srpnja 2022. za razdoblje od 5 godina, iznos od 52.529,40 EUR, a što ukupno iznosi 179.159,78 EUR. Navedeni iznos umanjen je za iznos koji je tuženik uplatio, a koji iznosi 33.363,56 EUR (sveukupno uplaćeno od tuženika (iznos od 54.797,83 EUR; 412.874,28kn) umanjen za iznos zateznih kamata na izgubljenu zaradu (21.434,27 EUR; 161.496,54kn)), stoga je glede uspjeha u sporu uzet u obzir iznos od 145.796,22 EUR. Kad se naveden iznos oduzme od iznosa za koji je tužitelj odbijen (87.330,54 EUR) isti je u pogledu visine uspio u omjeru od 60%. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove svog zahtjeva, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 80%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 20%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 60%.

37. Tužitelju je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 67.688,63 EUR priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 510 bodova, trošak sastava podneska od 02. listopada 2013., 03. studenog 2014., 14. rujna 2016. (Tbr. 8.1. Tarife) po 510 bodova, ukupno 1530 bodova, trošak sastava podneska od 09. studenog 2025., 21. travnja 2016. (Tbr. 8.4. Tarife) po 25 bodova, ukupno 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 23. rujna 2014. i 18. veljače 2016. (Tbr. 9.1. Tarife) po 510 bodova, ukupno 1020 bodova. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 52.879,77 EUR priznat trošak sastava podneska od 21. veljače 2017., 12. ožujka 2019. (omaškom stavljena 2018. godina, a takvog podneska u spisu nema), 06. svibnja 2019., 08. svibnja 2019., 25. listopada 2021., 17. veljače 2022., 28. veljače 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) po 500 bodova, ukupno 3500 bodova, trošak sastav podneska od 18. lipnja 2019., 24. listopada 2019. (Tbr. 8.4. Tarife) 25 bodova, ukupno 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 08. ožujka 2018., 16. travnja 2019., 12. rujna 2019. , 11. prosinca 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) po 500 bodova, ukupno 2000 bodova. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 125.545,69 EUR trošak sastava podneska od 21. travnja 2022 (Tbr. 8.1. Tarife) 945 bodova, trošak sastava podneska od 23. svibnja 2022., 20. lipnja 2022., 20. listopada 2022. (Tbr. 8.4. Tarife) po 25 bodova, ukupno 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 04. svibnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) 945 bodova. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 152.088,50 EUR (iako tužitelj ima pravo na 1147 bodova po radnji istri troškovnikom potražuje 1141 po radnji te mu je toliko bodova i određeno) trošak sastava podneska od 21. studenog 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) 1141 bodova, trošak sastava podneska od 21. studenog 2022., 14. prosinca 2022., 03. listopada 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) po 25 bodova, ukupno 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 03. listopada 2023., 23. siječnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) po 1141 boda, ukupno 2282 bodova. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 139.859,54 EUR trošak sastava podneska od 31. svibnja 2024., 05. svibnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) 1053 boda, ukupno 2106 bodova, trošak sastava podneska od 09. prosinca 2024., (Tbr. 8.4. Tarife) 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2024., 18. listopada 2024., 12. prosinca 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 1053 boda, ukupno 3159 bodova, sveukupno 19413 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 38.826,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 48.532,50 EUR. Ovaj iznos umanjen je za 60% uspjeha u sporu, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu od 29.119,50 EUR.

37.1. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, koji trošak je određen rješenjem od 15. srpnja 2015., trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, koji je određen rješenjem od 05. siječnja 2021., trošak vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, koji je određen rješenjem od 28. studenog 2022., trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, koji je određen rješenjem od 07. ožujka 2024. i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 50,00 EUR, a prema rješenju od 07. svibnja 2025., te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, stoga je tužitelju određen ukupan trošak u iznosu od 31.094,89 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.), te je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

37.2. Tužitelj je odbijen za trošak sastava odštetnog zahtjeva jer isti nije niti podnesen, odnosno u spisu nema dokaza da je odštetni zahtjev podnesen. Odbijen je za trošak sastava podneska od 15. travnja 2019. s obzirom je podnesak predan na ročištu od 16. travnja 2019. te je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu. Odbijen je za trošak sastava podneska od 20. travnja 2022. s obzirom u podnesku navodi isto što i u podnesku od 21. travnja 2022., a trošak kojeg podneska je tužitelju priznat. Odbijen je za trošak sastava podnesaka od 28. studenog 2022., 07. ožujka 2024., 08. svibnja 2025. s obzirom podnescima obavještava sud da je uplatio predujam za vještaka, a što sud može lako utvrditi uvidom u e-spis. Odbijen je za trošak sastava podneska od 20. svibnja 2024. s obzirom navedenim podneskom navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje, što koji trošak sud smatra da nije bio potreban za vođenje postupka, a pogotovo uzimajući u obzir da je podneskom od 31. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju. Odbijen je za trošak sastava podneska od 14. listopada 2024. s obzirom je isti podnesen 4 dana prije ročišta održanog dana 18. listopada 2024., te je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu. Isto tako odbijen je za trošak sudske pristojbe na tužbu s obzirom istu nije platio, te je odlučeno kao u točki IV izreke rješenja.

38. U odnosu na priznate troškove podnesaka sukladno Tbr. 8.1. Tarife ukazuje se kako VSRH u svojoj odluci Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. izražava stav da mogućnost priznavanja nagrade za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o dugotrajnom i pravno i činjenično složenom sudskom postupku u kojem su provedena čak dva financijska vještačenja, pet puta rađene dopune nalaza i mišljenja, u kojem su nekoliko puta usmeno saslušani vještaci, ovaj sud je tužitelju priznao nagradu za sastav više od četiri obrazložena podneska, ali samo za one podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice i u kojima se nisu isključivo ponavljali već ranije istaknuti navodi tužitelja.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte