P-204/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv 1. tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, 2. tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11 i 3. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Zagreb, Vjekoslava Heinzela 51, kojega zastupa punomoćnik Dražen Delač, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 1.576,16 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se 1. tuženiku, 2. tuženiku i 3. tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 1.576,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.‟

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 119,45 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. kolovoza 2020. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je njegov osiguranik MM **.**.2003. doživio ozljedu na radu, kao radnik prednika tuženika, trgovačkog društva HŽ d.o.o., prilikom potezanja vijka na hidraulici od viljuškara pretrpio ozljedu kada je taj vijak puknuo i iscurilo ulje , te kada je radniku vilica pala na desnu nogu. Kao posljedica tog štetnog događaja osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed 70 % ozljede na radu. Isplatom mirovine u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. siječnja 2019. tužitelj da trpi štetu u ukupnom iznosu od 16.965,07 kn / 2.251.65 EUR, od čega u skladu s odredbom članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16; u daljnjem tekstu: ZOMO), na ime 70 % ozljede na radu potražuje naknadu štete u utuženom iznosu zajedno sa zateznim kamatama.

2. 1. tuženik i 2. tuženik su u odgovoru na tužbu naveli da tužitelj ničime nije dokazao svoje tužbene navode o odgovornosti tuženika za predmetnu nezgodu koja je uzrok invalidnosti osiguranika, a niti je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom. Nadalje, tuženici smatraju da tužitelj neosnovano potražuje cjelokupni isplaćeni iznos na ime invalidske mirovine za predmetno vremensko razdoblje budući da sukladno članku 161. stavku 2. ZOMO-a ima pravo samo na naknadu stvarno nastale štete, dakle razmjernog dijela. Stoga je 1. tuženik predložio financijsko vještačenje radi utvrđivanja stvarno nastale štete, uzimajući u obzir da je osiguraniku tužitelja nedostajalo još 14 godina do navršenih 65 godina života. Na pripremnom ročištu 21. studenoga 2024. 1. tuženik je povukao prijedlog za provođenje financijskog vještačenja.

3. 3. tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporio odgovornost za štetu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor zastare, te predložio odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška. U narednom podnesku od 7. lipnja 2022. naveo je da za obvezu naknade štete od strane štetnika kumulativno moraju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, među kojima je i uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete kao posljedica iste, a koju vezu treba dokazati tužitelj. Međutim, tužitelj da pretpostavke odgovornosti njegovog prednika za štetu nije ničime dokazao. Na pripremnom ročištu 3. tuženik je predložio provođenje vještačenja po sudskom vještaku za zaštitu na radu radi utvrđivanja činjenice jesu li u trenutku štetnog događaja kod poslodavca Hrvatske željeznice bile provedene sve mjere zaštite na radu. Taj prijedlog 3. tuženik je povukao podneskom od 7. svibnja 2025.

4. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu tužitelj se u bitnome očitovao podneskom od 21. listopada 2020., navodeći kako tuženici odgovaraju na temelju pretpostavljene krivnje, uputivši na postupak poslovni broj Pr-2419/2018 u kojem nije utvrđena krivnja samog radnika, već je uzrok nesreće na radu pucanje vijka uslijed zamora materijala. U odnosu na spornu visinu štete, tužitelj ukazuje na to da je obračun mirovine sastavljen prema članku 161. ZOMO-a dokaz da je doista i isplatio mirovinu jer bez isplate nema ni štete za tužitelja, pa obračun ne bi ni mogao biti sastavljen. Tužitelj se u podnesku protivio provođenju financijskog vještačenja kao neekonomičnom, te je povodom prigovora zastare naveo kako zastara nije nastupila jer nije protekao trogodišnji rok zastare tražbine.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao prijavu o ozljedi na radu (list 5. -8. spisa), izjavu o ozljedu na radu (list 9. spisa), presudu i rješenje poslovni broj Pr- 2419/08 od 23. studenoga 2009. (list 11. -17. spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-375/11-2 od 14. veljače 2012. (list 18.-21. spisa), rješenje tužitelja broj 491980 od 11. travnja 2005. (list 22.-24. spisa), obračun isplaćene mirovine u utuženom razdoblju (list 18. spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 25.-28. spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5387/13-46 od 14. siječnja 2016. (list 29. -34. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2420/2016-3 od 2. ožujka 2017. (list 35.-38. spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4542/17-7 od 19. siječnja 2018. (list 39.-44. spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-478/2018-2 od 7. lipnja 2018. (list 45.-47. spisa), obračun isplaćene mirovine za utuženo razdoblje (list 48. spisa), izvode iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 49.-55. spisa), odštetni zahtjev od 13. srpnja 2020. s preslikom povratnice (list 56.-57. spisa), te je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2419/2008.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku MM u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. siječnja 2019. , u iznosu od 11.875,55 kn / 1.576,16 EUR.

7. Među strankama nije sporno da je predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu, te da je tom osiguraniku tužitelja rješenjem broj 491980 od 11. travnja 2005. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede na radu (70 %) i bolesti (30 %). Nije sporna ni pasivna legitimacija, tj. činjenica da su tuženici pravni sljednici društva HŽ d.o.o.

8. Sporna je osnova odštetnog zahtjeva, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu na strani prednika tuženika, je li tužitelj doista isplatio utužene iznose invalidske mirovine svome osiguraniku, te je li šteta nastala bez krivnje prednika tuženika, a zbog čega bi trebao biti oslobođen od odštetne odgovornosti.

9. Prema odredbi članka 161. ZOMO-a, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog zakona, obuhvaća svote davanja troškova i koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a koja novčana davanja su isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2.). Zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina) (st. 3.). Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (st. 4.).

10. Prema odredbi članka 162. ZOMO-a, Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (st. 1.). Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

11. Tuženici neosnovano ističu da tužitelj ima pravo samo na naknadu razmjernog dijela, a ne na cjelokupni iznos invalidske mirovine, nije osnovan, jer u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. siječnja 2019., kada je već stupio na snagu ZOMO/13, kojim je propisano da tužitelj može zahtijevati i ukupno svotu štete (kapitalizirana šteta), a ne samo svotu stvarne štete prema isplatama (čl. 161. ZOMO-a).

12. U sporu za naknadu štete koju potražuje tužitelj od poslodavca treba poći od općih pretpostavki za naknadu štete propisanih odredbama Zakona o obveznim odnosima, imajući uz to na umu da je pravo na naknadu štete uređeno i posebnim propisom koji ima prednost u primjeni.

13. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja naknadu štete traži. Pri tome mora postojati uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a teret dokazivanja postojanja navedenih pretpostavki za štetnikovu odgovornost za konkretnu štetu je na oštećenom (ovdje tužitelju).

14. Tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje (subjektivna odgovornost) pa bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dakle, u ovom slučaju da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu (čl. 1045. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 170. ZOMO-a).

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti proizlazi da je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju koje je ocijenilo da kod osiguranika tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad , ali je uzrok invalidnosti 70 % ozljeda na radu i 30 % bolest. U predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2419/2008 (ranije Pr-925/2005) provedeno je liječničko vještačenje radi utvrđenja vidova nematerijalne štete koju je zadobio osiguranik tužitelja, je li mu bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja, te na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i neimovinske štete koja je nastala osiguraniku tužitelja. Stranke se u ovoj pravnoj stvari nisu suglasile s korištenjem nalaza i mišljenja koje su sudski vještaci Prof. dr. sc. August Mijić i Dr. sc. EM u navedenom postupku podnijeli 5. prosinca 2006.

16. Valja naglasiti kako u sporu za naknadu štete koju tužitelj regresno potražuje od poslodavca, odnosno njegovih pravnih sljednika, sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnost za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

17. Tužitelj, na kome je u konkretnom slučaju bio teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu, tijekom postupka nije predložio odgovarajući dokaz radi utvrđenja sporne činjenice isplate mirovine svome osiguraniku (činjenice nastanka štete) te postojanja uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete kao posljedice. Naime, tužitelj je u svrhu dokazivanja visine štete dostavio obračun mirovine koji ne predstavlja ispravu koju on izdaje u vršenju svojih ovlasti, slijedom čega nije s uspjehom dokazao da je u utuženom razdoblju svom osiguraniku isplatio mirovinu u utuženom iznosu. S druge strane, tuženici nisu dokazali da bi štetni događaj nastao bez krivnje njihovog prednika, HŽ Hrvatske željeznice d.o.o.

18. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je ozljeda na radu uzrok umirovljenja njegovog osiguranika, kao ni činjenicu da je svom osiguraniku doista vršio isplate invalidske mirovine, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odlučio kao u točki I. izreke.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženicima naknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Kako tuženici nisu potraživali naknadu parničnih troškova, tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova ocijenjen je neosnovanim, te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

SUDAC:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.