REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1052/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., Oroslavje, Mokrice 180b, OIB: 89993018652, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 208,25 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 22. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 208,25 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 27. rujna 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 208,25 EUR-a tekuće od dana 27. rujna 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 51,15 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,27 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. travnja 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14. kolovoza 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tipa OPEL CORSA 1.2, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 14. kolovoza 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240510514173/1, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1580/01/8, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.015,55 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 807,30 EUR-a. Razliku od 208,25 EUR- a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 49,00 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 25. listopada 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 208,25 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost za isti, osnov i visinu potraživanja tužitelja, u bitnome navodeći da je netočno da tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila, već da cijenu sata rada određuje pružatelj usluge, ali da to ne znači da je tuženik kao osiguravajuće društvo u obvezi isto podmiriti. Nadalje, da u kontekstu općih načela obveznopravnih odnosa iz čl. 5. i 10. ZOO-a, sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo, istom nikako ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti, a da kad oštećenik, neopravdano poveća novčani iznos popravka, svojim izborom popravka vozila u servisu u kojem je cijena rada veća od servisa po preporuci/uputama tuženika, isti sam odgovara za posljedice takvog izbora, u vidu razlike u cijeni koja je nastala zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u koje je bio upućen od strane tuženika i u kojima bi cijena istog popravka bila niža, te spori navodni službeni cjenik tužitelja, pa slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata ističući da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku računa popravka tužitelja br. 1580/01/8 od 19. rujna 2024. (list 9. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 240510514173/1 (list 10. spisa), presliku obrazložene ponude tuženika od 19. rujna 2024. (list 11. spisa), ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 15. listopada 2024. (list 12. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 13. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 14. spisa), presliku ugovora o ustupanju tražbine od 25. listopada 2024. (list 15. - 16. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 25. listopada 2024. i potvrde o njenom primitku (list 17. - 18. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 19. - 37., 40. - 50., 55. - 58., 78. - 90. spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 38. - 39. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 51. - 54. spisa), presliku računa AUTOWILL d.o.o. za popravak vozila od 27. ožujka 2025. (list 72. – 74. spisa), presliku izvida štete tuženika (list 91. - 92. spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da sud pribavi policu obveznog osiguranja štetnika ugovorenu kod tuženika, za saslušanjem svjedoka ČU, te zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada tužitelja, kao i dokazne prijedloge tuženika da se od pribave računi popravka vozila prema fizičkim osobama za 2024. godinu i dokazi o plaćanju istih, te provođenjem financijskog vještačenja, te prometnog i financijskog vještačenja na okolnost cijene sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, kao i prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima koje je odobrio tuženik, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 208,25 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, izuzev zatražene stope zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 208,25 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s oštećenikom ČU prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku kao osiguratelju štetnika za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija u ovom postupku, nastanak štetnog događaja, te odgovornost osiguranika tuženika za isti, osnov i visina potraživanja tužitelja, te stopa zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u presliku ugovora o ustupanju tražbine od 25. listopada 2024. (list 15. - 16. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i ČU predmetni Ugovor sklopili 25. listopada 2024., te da je istim Ugovorom, ČU, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 208,25 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 1580/01/8 u ukupnom iznosu od 1.015,55 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 240510514173/1, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 25. listopada 2024. i potvrde o njenom primitku (list 17. - 18. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

11. Dakle, oštećenik ČU je tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i ČU u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 240510514173/1 (list 10. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke i tipa OPEL CORSA 1.2, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČU, oštećeno dana 14. kolovoza 20202, i pregledano od strane tuženika istog dana, po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], te da su pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak i to branik prednji lijevi, naplatak prednji lijevi i desni i blatobran prednji desni, te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 4,50 sati, po cijeni od 20,00 EUR-a po satu, a za lakirera 7,40 sati, po cijeni od 20,00 EUR-a po satu, te za optiku 1 sat, po cijeni od 20,00 EUR-a po satu. Potrošni materijal za lakirera iznosi 162,79 EUR-a.

13. Nadalje uvidom u presliku obrazložene ponude tuženika od 19. rujna 2024. (list 11. spisa), ovaj sud je utvrdio kako je istom ponudom, tuženik obavijestio oštećenika ČU da odgovornost tuženika za naknadu štete po prijavi štete i štetnom događaju, tj, prometnoj nezgodi od istoga dana 14. kolovoza 2024., nije sporna. Ujedno, sud je utvrdio da u istoj ponudi tuženik navodi kako je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 807,30 EUR-a, a koji iznos štete je tuženik isplatio tužitelju dana 15. listopada 2024. (ispis naloga o uplati tuženika tužitelju 15. listopada 2024., na listu 12. spisa).

14. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika, te osporavanje tuženika nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i odgovornosti za isti, a posebice imajući u vidu da je tuženik u svojoj obrazloženoj ponudi od 19. rujna 2024. upućenoj oštećeniku ČU povodom predmetnog štetnog događaja i prijavi štete nastale u istom, nesporno priznao nastanak predmetnog štetnog događaja od 14. kolovoza 2024. i i svoju odgovornost za isti.

15. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. 1580/01/8 od 19. rujna 2024. (list 9. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 240510514173/1 izdao račun br. 1580/01/8 dana 19. rujna 2024., te da je datum dospijeća istog 26. rujna 2024., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećenika PU, da je ukupna cijena popravka 1.015,55 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 4,5 h, lakirerski radovi 7,4 h, geometrija prednjeg i zadnjeg ovjesa 1 h, potrošni materijal lakirera u količini od 162,79 EUR-a a koja količina radnih sati i potrošnog materijala, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj: 240510514173/1 (list 10. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih, lakirerskih radova) u visini od 49,00 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 61,25 EUR-a po satu rada, a da je cijena radnog sata geometrija prednjeg i zadnjeg ovjesa obračunata u iznosu od 25,22 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 31,52 EUR-a po satu rada Dakle, sud je utvrdio popravak je napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 240510514173/1.

16. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 14. spisa), potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja, sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 49,00 EUR-a + PDV, a da cijena radnog sata kontrole ovjesa i optike iznosi 25,22 EUR-a + PDV.

17. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 51. - 54. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

18. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. 1580/01/8 u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj štetnika, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 240510514173/1, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

19. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 1580/01/8 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao osiguratelj štetnika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

21. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. 1580/01/8 od 19. rujna 2024. (list 9. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 26. rujna 2024., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 27. rujna 2024., dok je stopa zateznih kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 208,25 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 11. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR- a, za zastupanje na ročištu dana 11. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR- a.

23. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

24. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

25. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a, što ukupno iznosi 31,25 EUR-a, budući da tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, pa navedeni trošak tužitelju nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, pa da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 208,25 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a. Tužitelju također nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 208,25 EUR-a, tužitelju pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu od 13,27 EUR-a.

26. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 51,15 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

27. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.