REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2084/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured u Splitu, Split, Obala kneza Branimira 14, OIB: 02958272670, protiv prvotuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 i drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, koje zastupa punomoćnik Dinko Simonelli i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4745/2024-4 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1038/21 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4745/2024-4 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1038/21 od 28. ožujka 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije, drugotuženik je naveo da ga podnosi na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, navodeći pravno pitanje koje smatra važnim za rješenje spora, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi:

„Je li u parničnim postupcima regresnog potraživanja tužitelja HZZO-a prema društvima za osiguranje koje proizlazi iz štetnog događaja, konkretno prometne nezgode, tužitelj, da bi uspio u parnici, dužan dokazati osporenu uzročnu vezu između štetne radnje i štete u vidu plaćenih troškova liječenja na koje se odnosi to regresno potraživanje?“.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je tužitelj platio na ime troškova liječenja svojeg osiguranika, koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila inozemnih registarskih oznaka.

5.1. Pravnim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, predlagatelj ukazuje na to da je u postupcima u kojima HZZO potražuje naknadu plaćenih troškova liječenja od društva za osiguranje, tužitelj dužan dokazati osporenu uzročnu-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete koja se odnosi na plaćene troškove liječenja osiguranika tužitelja.

5.2. Međutim, u konkretnom predmetu nižestupanjski sudovi su na temelju svih dokaza izvedenih u postupku (čl. 8. ZPP) ocijenili da je tužitelj dokazao da su sporni troškovi liječenja nastali upravo zbog prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja, koju je skrivio vozač vozila s inozemnim tablicama. Slijedom navedenog, postavljeno pravno pitanje, koje polazi od tvrdnje predlagatelja da u konkretnom slučaju sudovi nisu utvrdili postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, protivno je utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova u ovom konkretnom predmetu te se stoga ne može smatrati važnim za odluku u sporu, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Budući da drugotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog koje je prijedlog podnesen, to je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina