REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-797/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Dori Ljevar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KRSH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ani Lovrić Škunca, odvjetnici iz Zagreba, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno i prisutnosti punomoćnika tuženika i tuženika osobno sa sudskim tumačem za engleski jezik, dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženiku KRSH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KR, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati 1.000,00 Eur-a ugovorne kazne, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2024. pa do dana isplate, po jednakoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u cijelosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi jednakoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 349,76 Eur-a, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da tužbu protiv tuženika podnosi radi isplate ugovorne kazne u iznosu od 1.000,00 Eur-a utvrđene člankom 9. Ugovora o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka braka i brane zajednice od 13. prosinca 2023. (dalje u tekstu Ugovor) zbog neispunjenje obveze iz čl. 8.1. Ugovora kojim je utvrđena obveza tuženika da dostavi potvrdu o razvodu braka u Arapskoj Republici Egipat u ugovorenom roku. Da su čl. 9. Ugovora strane ugovorile ugovornu kaznu, te je usuglašeno da je u slučaju neispunjenja bilo koje obveze Ugovora od strane jedne od ugovornih strana, stranka koja obvezu nije ispunila dužna drugoj nadoknaditi štetu u iznosu od 1.000,00 Eur-a. Da su tužiteljica i tuženik čl. 8. Ugovora utvrdili da je tuženik dužan u roku od 5 mjeseci od dana sklapanja Ugovora pokrenuti postupak razvoda braka u Arapskoj Republici Egipat, odnosno najkasnije do 1. rujna 2024. tužiteljici dostaviti pisanu potvrdu o razvodu braka u Arapskoj Republici Egipat. Da je tuženik s ispunjenjem svoje obveze došao u zakašnjenje te je obvezu ispunio tek 7. listopada 2024., dostavom potvrde o razvodu braka izdanoj u Arapskoj Republici Egipat, izdane 25. kolovoza 2024., koju je dostavio posredstvom svoje punomoćnice. Da je tuženik neopravdano izbjegavao ispunjenje svoje obveze u roku, čime je tužiteljici onemogućeno poduzimanje daljnjih radnji radi konačnog okončanja sklopljenog braka, a koje je tužiteljici bilo potrebno radi raznih administrativnih postupaka kojima su dostava potvrde i okončanje braka bili nužan preduvjet. Da je tuženika pozvala na ispunjenje ranije u dva navrata posredstvom svoje punomoćnice i to 9. rujna 2024. kad nije primila odgovor i 7. listopada 2024. kad je punomoćnica tuženika dostavila potvrdu o razvodu braka. Da je punomoćnica tužiteljice odmah po primitku ispunjenja, odmah idućeg radnog dana bez odgađanja obavijestila punomoćnicu tuženika da tužiteljica traži isplatu ugovorenog iznosa ugovorne kazne, obzirom da su postupanjem tuženika povrijeđene odredbe čl. 8. st.1. i 2. Ugovora. Da od tuženika nije primila isplatu ugovorne kazne pa traži da sud presudom istom naloži isplatiti tužiteljici iznos od 1.000,00 Eur-a uvećan za zakonske zatezne kamate od 1. rujna 2024. pa do isplate te troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da u nijednom trenutku nije zanemario svoju obvezu po Ugovoru. Da promjenom poslodavca nije imao mogućosti odlaska na godišnji odmor, ali da je u dogovoru sa poslodavcem otputovao u Egipat u kolovozu 2024. Da je telefonski nekoliko puta pokušavao kontaktirati svoju tadašnju odvjetnicu ali bezuspješno. Da je sva komunikacija sa tužiteljicom bila preko njenih odvjetnika, te da je od iste tražio podmirenja dijela troškova ali da je ista to odbila. Da je sva organizacija oko putovanja i troška oko pokretanja razvoda u Arapskoj Republici Egipat bila isključivo o njegovom trošku. Da ne bježi od obveze koja je ugovorena ali da smatra da nije kriv što tužiteljica nije dobila pisanu obavijest do navedenog roka jer s istom nije imao nikakav kontakt. Da ga je ista blokirala na telefonu, te da nije imao mogućnosti javiti nove informacije telefonski niti pitati gdje da pošalje dokumente, jer nema informaciju o njenom prebivalištu. Da je tek 7. listopada 2024. zaprimio prvi upit svoje tadašnje odvjetnice te da je iz istog bilo vidljivo kako je ista zanemarila upit punomoćnice tužiteljice od 9. rujna 2024., te da je svojoj punomoćnici odgovorio istog dana poslavši dokumentaciju iz Arapske Republike Egipat, dokazavši kako je sve odrađeno na vrijeme i o vlastitom trošku. Da je sve obveze iz Ugovora ispunio u cijelosti i pravovremeno, osim što na vrijeme nije dostavljena potvrda o razvodu a radi otežane komunikacije sa njegovom tadašnjom odvjetnicom.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Dopis od 7. listopada 2024. (list 6 spisa), poziv na ispunjenje obveza po Ugovoru od 7. listopada 2024. (list 7 spisa), Ovjereni prijevod s arapskog na hrvatski potvrde o razvodu braka (list 8-16 spisa), Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka bračne zajednice (list 17-25 spisa), e-mail korespondencija (list 27-29 spisa), ugovori o radu (list 46-51 spisa), potvrda o rezervaciji avionske karte (list 52-55 spisa), račun za odvjetniče usluge (list 56 spisa), e-mail korespondencija (list 57-65 spisa), sms prepiska (list 66-72 spisa i list 83 spisa), ovjereni prijevodi rodnih listova (list 73-76 spisa), medicinska dokumentacija tuženika (list 77 spisa), saslušane su parnične stranke na ročištu kod ovog suda 10. ožujka 2026. (list 91-93 spisa).

Nije uzet u obzir dokaz dostavljen na ročištu od 10.ožujka 2026. od strane tuženika jer isti nije predan do zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o dokazu koji tuženik nije mogao bez svoj krivnje predložiti prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299.st.2. ZPP-a.

4. U predmetnom postupku među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika, ali je sporna osnova tužbe. Nije sporno ni da je tuženik ispunio svoje obvezu preuzetu člankom 8. Ugovora, te da ju je ispunio sa zakašnjenjem.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom ugovorne kazne radi neispunjenja obveze tuženika preuzete Ugovorom.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Uvidom u Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka braka i bračne zajednice od 13. prosinca 2023. (list 17- 25 spisa) utvrđeno je da se čl. 8.st.1. Ugovora tuženik obvezao da će u roku od najkasnije 5 mjeseci od dana ovjere potpisa na Ugovoru, u Arapskoj Republici Egipat pokrenuti postupak razvoda braka te da će najkasnije do 1. rujna 2024. tužiteljici dostaviti pisanu potvrdu odnosno drugi odgovarajući pisani dokaz o razvodu braka u Arapskoj Republici Egipat. Čl. 9. Ugovora ugovoreno je da u slučaju povrede odnosno neispunjenja bilo koje obveze iz Ugovora, da je ugovora strana koja ne ispuni obvezu, dužna je drugoj ugovornoj strani naknaditi štetu u iznosu od 1.000,00 Eur-a.

8. Uvidom u dopis od 7. listopada 2024. (list 6 i 7 spisa) utvrđeno je da je isti upućen od strane punomoćnice tužiteljice punomoćnici tuženika te da se istim poziva tuženik na ispunjenje čl. 8. Ugovora i na isplatu ugovorne kazne.

9. Uvidom u ovjereni prijevod s arapskog na hrvatski potvrde o razvodu braka (list 8-16 spisa) utvrđeno je da je ista izdana 25. kolovoza 2024. te da je istom razveden braka parničnih stranaka u Arapskoj Egipatskoj Republici.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju (list 27-29 spisa) utvrđeno je da je ranija punomoćnica tuženika 7. listopada 2024. punomoćnici tužiteljice dostavila traženu potvrdu o razvodu braka, nakon poziva punomoćnice tužiteljice na ispunjenje ugovora i dostavu tražene potvrde i isplatu ugovorne kazne.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 10. ožujka 2025. (list 92-93 spisa) u bitnom proizlazi da je tuženik ispunio svoju obvezu po ugovoru, ali sa zakašnjenjem. Da je potvrdu o razvodu braka dobila tek na njeno traženje 21. listopada 2024., da je radi toga imala štetu troškova svog odvjetnika u iznosu od 1.250,00 Eur-a u vidu kontakta s drugom stranom radi dostave tražene potvrde. Da je cijeli Ugovor sastavljen dogovorno s obje ugovorne strane, da ona nije mogla utjecati na razvod braka u Egiptu, da se ne može sjetiti da bi u Hrvatskoj imala ikakvih administrativnih ili birokratskih problema radi naknadne dostave potvrde o razvodu braka.

12. Iz iskaza saslušanog tuženika na ročištu od 10. ožujka 2025. (list 94-96 spisa) u bitnom proizlazi da je njegova obveza po Ugovoru bila pokrenuti postupak za razvod braka u Egiptu. Da je on činio sve što je mogao da što prije ode u Egipat i ispuni svoju obvezu, ali da je tada mijenjao poslodavca te da su troškovi odlaska u Egipat bili visoki, da je tužiteljicu pitao da sudjeluje u tim troškovima ali da je ona to odbila. Da je na kraju on otišao u Egipat, da je tamo došao 24. kolovoza 2024., a da je potvrdu ishodio odmah idući dan. Da je u Egiptu imao problema oko pristupa internetu, da se u Hrvatsku vratio 1. rujna 2024., da nije tužiteljicu obavijestio da je ishodio potvrdu o razvodu braka jer su mu policajci u ranijoj prigodi rekli da se ne smije približavati tužiteljici, a to ga je obavijestila i njegova ranija punomoćnica. Nadalje, da mu je komunikacija sa njegovom ranijom punomoćnicom bila otežana, i pravi puta kada mu se ona obratila i kada ga je pitala je li ishodio traženu potvrdu, da joj je on istu dostavio, a da je to bilo 7. listopada 2024. Da su se obje stranke sporazumno dogovarale oko sastava Ugovora. Da ga je njegova ranija punomoćnica ignorirala te da je prvi e-mail dobio od nje listopadu, te da joj je odmah nakon što je dobio od nje e-mail 7. listopada 2024. dostavio traženu potvrdu o razvodu braka.

13. Člankom 350. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

Nadalje, čl. 353. st.1. ZOO-a propisano je da kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu, dok je čl. 353. st.4. ZOO-a propisano da kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.

14. Kako je predmetnim Ugovorom i to čl. 9. istog nesporno određeno da je ugovorna kazna među parničnim strankama ugovorena u slučaju neispunjenja odredbi ugovora, te kako je ugovoreno da ona ugovorna stana koja ne ispuni obvezu je dužna drugoj ugovornoj stani naknaditi štetu u iznosu od 1.000,00 Eur-a prema mišljenju ovog suda među ugovornim stranama predmetnim ugovorom jasno je ugovorena ugovorna kazna u slučaju neispunjenja odredbi ugovora.

15. Obzirom na navedeno, među ugovornim stranama ima se primijeniti odredba čl. 353. st.1. ZOO-a i to na način da vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu. Dakle, ova odredba propisuje alternativnu mogućost traženja vjerovnika i to ili ispunjenjem ugovora ili isplatom ugovorenog iznosa ugovorne kazne, za razliku od odredbe čl. 353. st. 4 ZOO-a u situaciji u kojoj je ugovorna kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, kada vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.

16. Kako među parničnim strankama nije sporno da je tuženik ispunio obvezu preuzetu čl. 8.st.1. Ugovora, to u ovdje predmetnom slučaju ne postoji obveza tuženika za plaćanjem ugovorene ugovorne kazne iz razloga što je ista ugovorena za slučaj neispunjenja ugovora, a ne radi neurednog ispunjenja odnosno zakašnjenja. Pri tome se ističe da je nesporno kako je tuženik tu obvezu ispunio sa zakašnjenjem, odnosno, tužiteljici je potvrda o razvodu braka dostavljena tek 7. listopada 2024. (rok za dostavu iste bio je najkasnije do 1. rujna 2024.).

17. Dakle, u navedenoj pravnoj situaciji, tužiteljica u slučaju da joj je radi zakašnjenja tuženika u ispunjenju njegove ugovorne obveze preuzete navedenom odredbom ugovora nastala šteta, ista ima pravo zahtijevati od tuženika isplatu po toj osnovi prema opći propisima obveznog prava o naknadi štete, ali po mišljenju ovog suda nema pravo na ugovornu kaznu po predmetnom ugovoru koja je među strankama bila ugovorena radi neispunjenja odredbi tog ugovora, a obveze koje su preuzete ugovornom su od strane tuženika nesporno ispunjene.

18. Dakle, kako je u postupku nesporno da je tuženik ispunio svoju obvezu preuzetu ugovorom, te kako je po mišljenju ovog suda ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, to tužiteljica nema pravo na potraživanje s naslova ugovorne kazne.

19. Sukladno svemu prethodno navedenom, trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan i riješiti kao u izreci ove presude.

20. Ostale dokaze u postupku sud nije posebno ocjenjivao jer isti nisu bili od utjecaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). Tuženiku zastupanom po odvjetniku trebalo je tako priznati zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 11. prosinca 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 150,00 Eur-a, zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 150,00 Eur-a, trošak sudskog tumača u iznosu od 49,76 Eur-a, dakle ukupno 349,76 Eur-a, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 22. travnja 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku izravno