REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] G 5
Poslovni broj: Us I-2123/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Istra golf resort d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 72818773041, zastupan po opunomoćenici GS iz Odvjetničkog društva Arlović i Kukilo iz Zagreba, Ilica 218, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, radi komunalnog doprinosa, 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-03/24-01/10, URBROJ: 2163- 18-09/5-25-2 od 10. rujna 2025.
II.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općine Brtonigla — Verteneglio, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-415-03/12-30/38, URBROJ: 2163-13-04/01-23-73 od 20. prosinca 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o komunalnom doprinosu za zahvat u prostoru: izgradnja igrališta za golf sa pratećim sadržajima „Fratarska šuma” (R1) na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u predjelu naselja Karigador- Mala Punta- Fratarska šuma u Istarskoj županiji — l. faza „111.3. Faznost realizacije Golf igrališta sa pratećim sadržajima”, i to za: gradnju složene građevine — I faza: golf igralište sa krajobraznim uređenjem sa 18 rupa: Grenn (uže područje oko golf rupa) — I (početno područje) — Fairway (staze između grenn-a i tee-a) — Bunker (pješčani hazard), te gradnju pumpne stanice PS2 i dvije prepumpne šahte, na građevnoj čestici k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naselju Karigador.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/24-01/10, URBROJ: 2163-18-09/5- 25-2 od 10. rujna 2025., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je u svojoj žalbi istakao da je prvostupanjsko rješenje u cijelosti nezakonito i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog postupka te da se isto ne može ispitati obzirom da ne sadrži nikakve valjane razloge niti pravne propise temeljem kojih prvostupanjsko tijelo ocjenjuje zahtjev neosnovanim obzirom na predmet podnesenog zahtjeva koji da se nesporno odnosi na izdavanje rješenja o obračunu komunalnog doprinosa, a nikako ne na izdavanje rješenja o izmjeni pravomoćnog i izvršnog rješenja o komunalnom doprinosu. Naime, ovdje tužitelj kao podnositelj zahtjeva te novi vlasnik nekretnine u svojoj žalbi da je apostrofirao ključnu pravnu činjenicu (o kojoj da se tuženik uopće ne očituje u pobijanom rješenju) a to je da nema niti može imati aktivnu legitimaciju za podnošenjem zahtjeva za izmjenom pravomoćnog rješenja i to u već provedenom postupku u kojem nesporno nije bio stranka te je i samim Zakonom o komunalnom gospodarstvu, kako to pravilno prvostupanjsko tijelo utvrđuje, decidirano propisano koje zakonske pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se pravomoćno rješenje izmijenilo. Pri tome ovdje tužitelj da je ponovno istakao nespornu činjenicu kako nije pravni slijednik društva Golf-Istra magica d. o. o. te da navedena pravna osoba na koje se odnosi pravomoćno rješenje na niti jedan način nije povezana s novim investitorom. Stoga da su potpuno pogrešni činjenični i uvodni navodi prvostupanjskog tijela ali i navodi tuženika kako u navedenoj upravnoj stvari postoji pravomoćno i izvršno rješenje obzirom da u odnosu na podnositelja zahtjeva ovdje tužitelja nesporno ne egzistira nikakvo pravomoćno i izvršno rješenje. Tužitelj naglašava kako je kao novi vlasnik i nova stranka upravnog postupka izdavanja potvrde glavnog projekta podnio prvostupanjskom tijelu novi samostalni zahtjev za obračunom komunalnog doprinosa u skladu s važećim pozitivno pravnim propisima, a sve sukladno odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu slijedom čega u konkretnom slučaju nesporno se radi o obvezi donošenja novog upravnog akta te novom upravnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim tijelom po novom zahtjevu novog vlasnika/investitora pa se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čI. 126. ZKG-a već se novi upravni postupak mora provesti i okončati donošenjem novog rješenja o obračunu komunalnog doprinosa primjenom važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, a sve uvažavajući i nespornu činjenicu kako za isto ne postoji nikakva pravna zapreka, a u postupku izdavanja potvrde glavnog projekta nije doneseno pravomoćno rješenje već da je došlo do izmjene zahtjeva na način da je novi vlasnik nekretnine postao nositelj investitorskih prava te podnio predmetni zahtjev pozivajući se na pravilnu primjenu čl. 77. st. 4. t. 5. ZKG-a. Tužitelj ukazuje na odredbu čI. 86. st. 1. ZKG-a koja da se u konkretnom slučaju mora primijeniti a ista glasi: "Rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke donosi se u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva stranke za donošenje tog rješenja." Prvostupanjsko tijelo da je prvostupanjskim rešenjem potpuno pogrešno primijenilo materijalno pravo te upravnu stvar rješava na način da se poziva na odredbe čl. 87. 88., 89. i 128. ZKG-a a koje da se nikako ne mogu primijeniti na predmetni podneseni zahtjev. Isto tako obrazloženje prvostupanjskog tijela kako je neophodno potrebno da novi vlasnik uredi odnose sa starim vlasnikom i u pogledu plaćanja komunalnog doprinosa, osim što je potpuno nejasno, isto da se pravno ne može ispitati te zasigurno ne može biti valjani razlog za ocjenom predmetnog zahtjeva pravno neosnovanim, a niti isto razmišljanje naslovnog tijela ima bilo kakvo uporište u mjerodavnom Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Navedeno razmišljanje ne može biti valjani pravni razlog odbijanja zahtjeva ovdje tužitelja tj. odbijanja postupanja donošenja rješenja sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo da ističe kako je utvrdilo da su izdavanje potvrde glavnog projekta i izdavanje rješenja o komunalnom doprinosu dva odvojena postupka te da se u ovom slučaju oni vode temeljem propisa koji su bili na snazi u vrijeme započinjanja istih. Obzirom da tužitelj svoj zahtjev kao novi vlasnik nesporno podnosi 9. studenog 2023. da je potpuno jasno da isti nije mogao biti ranije vođen niti se o istom može odlučivati temeljem propisa na koje se prvostupanjsko tijelo poziva pa i u tom dijelu da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjsko tijelo u svom obrazloženju kao činjenicu da ističe i dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Istarske županije od 14. srpnja 2023. iz kojeg da proizlaze činjenice prijenosa investitorskih prava, a koje zbog nesporne činjenice nemogućnosti prava izmjene pravomoćnog rješenja posljedično zahtijevaju provođenje novog postupka obračuna komunalnog doprinosa slijedom čega da je naslovno tijelo pravilnom primjenom materijalnog prava dužno donijeti novo rješenje o obračunu komunalnog doprinosa primjenom Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 1 10/18, 32/20) točnije čl. 77. st. 4. t. 5., a kojom odredbom da je decidirano propisano da se komunalni doprinos ne plaća na gradnju sportskih igrališta. S druge strane, tuženo tijelo kao drugostupanjsko tijelo u konkretnom upravnom postupku u osporenom Rješenju u odnosu na gore iznesene žalbene navode ne daje pravno valjana objašnjenja točnije uopće ne obrazlaže zašto su žalbeni navodi neosnovani niti uopće obrazlaže temeljem kojeg pravnog osnova prvostupanjsko tijelo odbija postupati po zahtjevu ovdje tužitelja, već na str. 3. obrazloženja pobijanog Rješenja ukratko navodi kako je nesporno da ne postoji rješenje o komunalnom doprinosu koje je doneseno na žalitelja međutim da postoji rješenje koje se odnosi na ranijeg vlasnika nekretnine/investitora te da iako je žalitelj podnio zahtjev temeljem odredbe čl. 86.st.1. Zakona o komunalnom gospodarstvu da se na njega takva odredba ne može primijeniti jer da u odnosu na nekretnine već egzistira rješenje temeljem tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu. Navedeno obrazloženje tuženika da je potpuno pravno neosnovano i nezakonito jer kao što je tužitelj i u svojoj žalbi istakao bilo kakvo pravomoćno i ovršno rješenje koje je doneseno u bilo kojem drugom upravnom postupku u kojem ovdje tužitelj nije nesporno bio stranka, zasigurno da se formalnopravno ne može odnositi na njega tj. istog da ne može obvezivati jer ovdje tužitelj nesporno da nije pravni slijednik niti je u bilo kakvom odnosu s obveznikom Golf-Istra magica d. o. o., a na koje se Rješenje od 19. siječnja 2018. nesporno odnosi. Svako rješenje o plaćanju komunalnog doprinosa da se donosi u odnosu na obveznika plaćanja a ovakvim pogrešnim tumačenjem tuženika proizlazi da je doslovno nekretnina obveznik plaćanja komunalnog doprinosa što pak predstavlja pravni apsurd. Da tuženik potpuno pogrešno tumači i primjenjuje mjerodavno materijalno pravo da proizlazi i iz činjenice da je u međuvremenu raniji investitor Golf-Istra magica d. o. o. u odnosu na kojega je doneseno Rješenje od 19. siječnja 2018., brisan iz sudskog registra pa se postavlja pitanje ukoliko nadležno prvostupanjsko tijelo ne donese novo Rješenje o komunalnom doprinosu u odnosu na novog obveznika ovdje tužitelja isti po bukvalnom obrazloženju tuženika da više uopće nije u mogućnosti dovršiti postupak potvrde glavnog projekta tj. uopće realizirati cjelokupnu investiciju. Ovakvim pogrešnim pravnim tumačenjem tuženik da očito ukazuje tužitelju da bi trebao plaćati obveze potpuno drugih pravnih osoba i obveznika temeljem rješenja koja se ne odnose na njega na koji način bi odgovorna osoba tužitelja kao pravne osobe ušla u domenu kaznene odgovornosti. Ocjenjujući zahtjev podnositelja ovdje tužitelja kao novog vlasnika neosnovanim postavlja se pitanje svrhovitosti pobijanog rješenja obzirom da je novi vlasnik kao investitor doveden u situaciju nemogućnosti daljnjeg postupanja tj. realizacije projekta koje je nesporno od osobitog lokalnog, regionalnog i nacionalnog značaja bez obzira na privatnu inicijativu jer ostvarenjem istog značajno se utječe na kvalitetu i kulturniji život jedinice lokalne samouprave i njezinih građana stoga novi vlasnik te novi investitor ima legitimna očekivanja da se na istog primjenjuju važeći materijalni propisi kao i na sve druge investitore koji su u istim ili sličnim projektima izgradnje sportskih igrališta već 5 godina nesporno oslobođeni plaćanja komunalnog doprinosa dok prvostupanjsko tijelo i tuženik pokušavaju na tužitelja retroaktivno primijeniti ranije doneseno pravomoćno rješenje a da isti nije obveznik takvog rješenja niti je bio stranka upravnog postupka u kojem je rješenje doneseno, zatim retroaktivno primijeniti stari zakon od 10 i više godina te ga silom bez pravnog uporišta poistovjetiti s bivšim vlasnikom, u trenutku pisanja ove tužbe nepostojećom pravnom osobom, a na koji način da nesporno dolazi do povrede vlasničkih prava s osnova konkretne investicije odnosno prisiljavanja plaćanja tuđe obveze koja važećim zakonom da ne podliježe obvezi plaćanja i predlaže da se poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i ističe da nije osnovan navod tužitelja da neće moći dovršiti postupak potvrde glavnog projekta, odnosno realizirati cjelokupnu investiciju iz razloga što je naknadno raniji investitor u odnosu na kojeg je doneseno rješenje od 19. siječnja 2018. u međuvremenu brisan iz sudskog registra. Tužitelj da je nakon što je preuzeo investiciju imao saznanje o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa i postojanju rješenja o komunalnom doprinosu donesenim prema ranije važećim propisima, a raniji investitor i tužitelj da su međusobno morali urediti prava i obveze prilikom preuzimanja investicije od strane tužitelja. Tuženik smatra da tužitelj ne može biti oslobođen plaćanja komunalnog doprinosa prema članku 77. stavak 3. točke 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu, na koju se tužitelj poziva i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. travnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
6. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te navodi da u odnosu na dostavljeni odgovor na tužbu tužitelj apostrofira kako iz istog ne proizlaze pravno valjani razlozi niti primjena materijalnog prava to jest bilo koje odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz koje bi proizlazila osnovanost odbijanja donošenja novog rješenja o komunalnom doprinosu, obzirom da obrazloženje kako su se raniji vlasnik i ovdje tužitelj kao novi vlasnik trebali dogovoriti prilikom preuzimanja investicije, takvo obrazloženje je pravno apsurdno, obzirom da tužitelj kao novi vlasnik nekretnine, nekretninu nije stekao od prijašnjeg vlasnika, nije njegov pravni slijednik, niti je u bilo kakvom odnosu s istim, a rješenje na koje se poziva i tuženik i prvostupanjsko tijelo, je nesporno postalo pravomoćno prije stjecanja nekretnine od strane tužitelja. Tužitelj da nikada nije ni bio stranka u upravnom postupku u kojem je doneseno to rješenje, te je podnio jedino moguće novi zahtjev da mu se izvrši obračun komunalnog doprinosa, jer se staro rješenje odnosi na potpuno drugog obveznika, a koje je u trenutku ovog upravnog spora brisano iz sudskog registra, te takvo rješenje ne može proizvoditi pravne obveze za tužitelja, te dalje izlaže kao u tužbi.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbom članka 86. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: Zakon), propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva stranke za donošenje tog rješenja.
10. Odredbom članka 87. stavak 1. Zakona, propisano je da će upravno tijelo izmijeniti po službenoj dužnosti ili po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako je izmijenjena građevinska dozvola, drugi akt za građenje ili glavni projekt na način koji utječe na obračun komunalnog doprinosa.
11. Odredbom članka 128. stavak 1. Zakona, propisano je da se odredbe članaka 87. i 89. ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju i na rješenja o komunalnom doprinosu donesena na temelju zakona koji je važio prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 29. studenog 2023. podnio zahtjev za donošenje novog rješenja o obračunu komunalnog doprinosa na novog investitora, odnosno zahtjev za novim obračunom komunalnog doprinosa uz primjenu članka 77. stavak 4. točka 5. Zakona prema kojem se komunalni doprinos ne plaća za građenje i ozakonjenje sportskih i dječjih igrališta.
13. Pravomoćno i izvršno rješenje KLASA: UP/I-415-03/12-30/38, URBROJ: 2163-13-04/01-23-48 od 19. siječnja 2018., izdano je tadašnjem obvezniku Golf – Istra magica d. o. o., sa sjedištem u [adresa], za zahvat u prostoru: izgradnja igrališta za golf sa pratećim sadržajima "Fratarska šuma", kako je to opisano u samom rješenju.
14. Tužitelj je 19. srpnja 2023. zatražio od upravnog tijela izmjenu investitora odnosno nastavak postupka na novog investitora, nakon čega je izdano rješenje KLASA: UP/I-415-03/12-30/38, URBROJ: 2163-13-04/01-23-66 od 28. srpnja 2023. kojim je izvršena promjena investitora na tužitelja i kojim je obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa.
15. U žalbenom postupku naprijed navedeno rješenje od 28. srpnja 2023. je poništeno rješenjem KLASA: UP/I-415-03/12-30/38, URBROJ: 2163-13-04/01-23-68 od 29. rujna 2023. Nakon toga se donosi ovdje osporavano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.
16. Dakle, iz svega proizlazi kako je na snazi i dalje pravomoćno i ovršno rješenje o komunalnom doprinosu od 19. siječnja 2018., nakon čega je došlo do prijenosa investitorskih prava na ovdje tužitelja i to u vrijeme dok je prijašnji investitor Golf – Istra magica d. o. o. još uvije postojao i bio upisan u sudski registar nadležnog Suda (brisan 6. rujna 2024.).
17. U slučaju kada već postoji pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu, ne postoji mogućnost ponovnog vođenja već okončanog postupka, čime bi došlo do kršenja pravne sigurnosti. Komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se utvrđuje upravnim aktom i jednom kada je taj akt pravomoćan, upravno tijelo nije ovlašteno ponovno utvrđivati obvezu.
18. Stoga su u pravu javnopravna tijela kada su odbila zahtjev za donošenje novog rješenja jer bi se time ponovno utvrđivala visina doprinosa. U konkretnom slučaju tužitelj ne traži samo promjenu investitora već i novi obračun komunalnog doprinosa, a kako novi investitor stupa na mjesto starog investitora, isti i preuzima postojeću obvezu. Pozivanje tužitelja na odredbu članka 77. stavak 4. točka 5. Zakona je neosnovano i ta odredba ne daje pravo na novi obračun, već se samo uređuje tko je obveznik plaćanja. Jedina situacija kad bi bilo moguće izvršiti novi obračun komunalnog doprinosa je ukoliko dođe do promjene građevinske dozvole ili projekta. Pitanje oslobođenja od plaćanja komunalnog doprinosa trebalo je biti raspravljeno u prvom postupku.
19. Također se napominje, da iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4350/19-3 od 14. siječnja 2021., nedvojbeno proizlazi da se za golf igralište, u onom dijelu u kojem ono predstavlja građevinu kojom se mijenja način korištenja prostora, komunalni doprinos obračunava kao za "otvorene građevine". Ovom presudom potvrđena je zakonitost rješenja kojim je investitoru određen značajan iznos komunalnog doprinosa upravo za izgradnju golf igrališta i pratećih sadržaja. U presudi poslovni broj Usž-2045/2019-2, Visoki upravni sud je istaknuo da se namjena građevine (npr. ugostiteljsko-turistička ili sportska) utvrđuje u postupku izdavanja građevinske dozvole, a ne u postupku određivanja komunalnog doprinosa. Tijelo koje odrezuje doprinos dužno je držati se onoga što piše u pravomoćnoj građevinskoj dozvoli. Da se radi o otvorenoj građevini proizlazi i iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ljubomira Buršića od 26. lipnja 2017., koji navodi da izgradnjom golf igrališta dolazi do promjene krajobraza i intervencije na samom zemljištu tj. do promjene načina korištenja prostora, te je potvrdio da površina golf igrališta služi kao osnova za obračun komunalnog doprinosa.
20. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
21. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 147. stavak 1. ZUS-a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.
U Rijeci 20. travnja 2026.
S u t k i nj a
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja GS iz Odvjetničkog društva Arlović i Kukilo iz Zagreba, Ilica 218
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8
