Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-2323/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici Ana Jelavić i Zoran Zović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 18/22-01/633, ur.broj: 513-04-25-2 od 8. srpnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/633, ur.broj: 513-04-25-2 od 8. srpnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I -410-23/22- 32/27, ur.broj: 513-07-17-01-22-5 od 16. kolovoza 2022.

2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 253.510,00 HRK te je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog rješenja tužitelj navodi kako ga je porezno tijelo poistovjetilo s poreznim obveznikom s kojim se tužitelj ne može usporediti. Naime, tužitelj tvrdi da predmetni ugovor o servisiranju ugostiteljske opreme, koji je sklopio s FŠ Bonfantijem d.o.o., ne sadrži elemente koje je porezno tijelo utvrdilo, pri čemu se više od 40 % računa koje je izdao odnosi na druge klijente . Spomenuti ugovor ne sadrži odredbe prema kojima isplatitelj primitaka daje poreznom obvezniku upute kako obaviti posao, nije određeno vrijeme obavljanja tog posla, odnosno definiranje radnog dana, ne vodi se evidencija radnog vremena, ne koristi opremu za rad isplatitelja primitaka, osim rezervnih dijelova koje, sasvim logično, mora imati za zamjenu prilikom otklanjanja kvarova niti je ugovorom određeno da isplatitelj obučava tužitelja za rad. Pritom tužitelj ukazuje na to kako je obveza podnošenja izvješća o izvršenim poslovima u prethodnom mjesecu uobičajeno postupanje i traženje svih većih kupaca te je normalno u svim velikim organizacijskim strukturama kao što je, primjerice, Julius. Nadalje, sa spomenutim isplatiteljem primitaka nije ugovoreno da isti ulaže ili na bilo koji način ima doticaja s opremom i alatom poreznog obveznika . Naime, rezervni dijelovi ne predstavljaju opremu i alat, već je tužitelj dužan svakoj svojoj stranci ugraditi originalne zamjenske dijelove, u suprotnom bi stranke, sukladno Općim uvjetima poslovanja većine društava, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima, izgubile pravo na garanciju. FŠ pritom ne kontrolira tužitelju način i opseg pružanja usluga niti je ugovoren ukupni (fiksni) mjesečni iznos koji porezni obveznik ima za primiti, već su ugovorom definirani isključivo iznosi za pojedinačne usluge koje tužitelj, kada i ako obavi, može fakturirati. Takve se odredbe tiču isključivo tržišne slobode određivanja cijena ugovornih strana prilikom ugovaranja posla, a u konačnici i potrebe za količinom obavljenih usluga, te ne upućuju na postojanje radnog odnosa, dok su mjesečna plaćanja i izvješća uobičajeni način poslovanja s velikim organizacijskim jedinicama.

4. Nadalje, tužitelj ukazuje na to da su glavna obilježja ugovora o radu, osim plaće, u smislu Zakona o radu, pravo na godišnji odmor, pravo na stanku, pravo na slobodne dane, pravo radnika na sredstva za rad, pravo radnika na bolovanje, otpremnina, dakle svekolika prava koja inače, bilo po sili ugovora ili pak po sili zakona sadržava svaki ugovor o radu. Stoga, ako ugovoreni posao ne sadrži elemente ugovora o radu, tužitelj smatra da tada ne može predstavljati ni prikriveni ugovor o radu. Osim toga, sama činjenica da se ugovor sklapa na 12 mjeseci upućuje kako nema nikakve garancije da će novi ugovor biti sklopljen ako se bilo koja strana odluči za drugog kupca, i to sve bez posljedica za bilo koju od strana. Pritom nijedan propis u pozitivnom zakonodavstvu Republike Hrvatske ne propisuje minimalni broj klijenata koji neki obrtnik mora imati niti maksimalni financijski udio koji jedan isplatitelj smije plaćati obrtniku. Dakle, prema Zakonu o radu, radnik nema mogućnosti utjecati na obujam posla koji ima za odraditi, dok se predmetnim ugovorom ostavlja tužitelju na slobodnu volju mogućnost da zbog preopterećenosti drugim poslovima ili bilo kojeg drugog razloga zbog kojeg nije u mogućnosti odraditi nalog FŠ, ne pristupi izvršenju tog naloga, zbog čega nema posljedice, dok Zakonom o radu radniku nije ostavljena mogućnost neizvršavanja naloga poslodavca bez sankcije, odnosno otkaza poslodavca. Pritom porezno tijelo zanemaruje da rad, kao obvezu radnika u smislu određenu ugovorom o radu i Zakonom o radu, nije u mogućnosti prenijeti na treću osobu, dok predmetnim Ugovorom s Juliusom ne postoji prepreka da tužitelj prenese na treću osobu cijeli posao.

5. Tužitelj se ovdje poziva i na stajališta izražena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2668/2024-5 od 2. srpnja 2025. kojom je taj Sud u upravnom sporu potvrdio prvostupanjsku presudu kojom su poništena porezna rješenja i obustavljen postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona. Presudom je naglašeno da se obilježja nesamostalnog rada moraju utvrđivati sagledavanjem cjelovitosti odnosa. Naime, u konkretnom je slučaju utvrđeno da je postojao element redovitih mjesečnih isplata, ali nije dokazana pravna mogućnost naručitelja da upravlja financijskim i poslovnim aspektima obrta. Nije dokazana stvarna podređenost, niti su postojala prava tipična za radni odnos. Izolirani elementi, promatrani parcijalno, nisu dostatni za zaključak o postojanju nesamostalnog rada. Time je Sud jasno razgraničio ekonomsku koncentraciju prihoda od faktičke ovisnosti u smislu radnog odnosa. Ta ovisnost ne proizlazi iz strukture prihoda, nego iz postojanja upravljačke i nadzorne ovlasti nad načinom, vremenom i mjestom rada te uključenosti u tuđu organizaciju. Zakonodavac za korištenje sustava paušalnog obrta ne propisuje minimalan broj klijenata, ne propisuje maksimalni udio prihoda od jednog klijenta i ne isključuje pojedine djelatnosti prema strukturi tržišta. Autonomija poreznih tijela ne može opravdavati arbitrarnost, selektivno vrednovanje pojedinih elemenata ili izostanak obrazložene ocjene svih propisanih kriterija u njihovoj međusobnoj povezanosti.

6. Tužitelj stoga predlaže Sudu da poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

8. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. U sporu je održana rasprava 8. travnja 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja Ane Jelavić, odvjetnice u Splitu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS- a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.

13. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.

14. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

15. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu, obrtni registar, promet po žiro računu tužitelja te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja, zajedno s popunjenim upitnikom radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. O provedenom postupku je sastavljen zapisnik, klasa: UP/I-410-23/2022-32/27, ur.broj: 513-07-17-01/22-01 od 16. svibnja 2022.

16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj od 1. veljače 2018. vlasnik paušalnog obrta [obrt], čija je pretežita djelatnost popravak elektroničkih uređaja za široku potrošnju. Za predmetno je razdoblje iskazao bezgotovinske primitke u iznosu od 260.290,01 HRK, od čega je najveći dio, 97,40 %, odnosno 253.510,00 HRK, primio putem mjesečnih isplata od Juliusa FŠ Bonfantija d.o.o., Sveta Nedelja, čija je djelatnost prerada i distribucija kave i čaja te distribucija ugostiteljske opreme za njihovu konzumaciju. S navedenim pretežitim isplatiteljem primitaka u 2020. godini tužitelj je imao sklopljen ugovor o servisiranju ugostiteljske opreme. Tim ugovorom tužitelj je preuzeo obavezu montiranja, servisiranja i održavanja ugostiteljske opreme, koja je u vlasništvu isplatitelja primitka ili kupaca kave s kojima isplatitelj ima dogovoreno servisiranje i održavanje ugostiteljske opreme, a na području dijela Splitsko-dalmatinske županije. Ugostiteljsku opremu tužitelj je obvezan obilaziti i pregledavati najmanje jednom mjesečno te kontrolirati i paziti na kvalitetu kave , a svaki obilazak kupca obvezan je evidentirati u servisni karton. Izvješće o poslovima koje je u tom periodu napravio, tužitelj je obvezan poslati faksom ili e-mailom najkasnije do 5. dana sljedećeg mjeseca. Nadalje, propisane su cijene za pojedinačne usluge koje obračunava tužitelj, dok je isplatitelj primitaka obvezan platiti obračunati iznos za poslove koje je tužitelj obavio u prethodnom mjesecu svakog 20. u tekućem mjesecu. Pritom je isplatitelj primitaka obvezan osigurati tužitelju sve rezervne dijelove koji su mu potrebni za obavljanje poslova servisiranja i održavanja ugostiteljske opreme, dok je tužitelj u slučaju raskida ugovora obvezan vratiti ugostiteljsku opremu i rezervne dijelove koji se nalaze u njegovu posjedu, a vlasništvo su isplatitelja primitaka.

17. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja, Sud nalazi kako su porezna tijela pravilno utvrdila da u poslovnom odnosu između tužitelja, kao izvršitelja posla, i Juliusa FŠ Bonfantija d.o.o., Sveta Nedelja, kao naručitelja posla i isplatitelja primitaka, postoji više elemenata propisanih Pravilnikom koji su obuhvaćeni kriterijima kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka te ukazuju na postojanje obilježja nesamostalnog rada.

18. U konkretnom su slučaju ostvareni elementi kriterija kontrole ponašanja sukladno članku 32.f Pravilnika budući da isplatitelj primitka određuje vrijeme i mjesto obavljanja posla, a s obzirom na to da se radi o poslu koji je tužitelj obvezan obavljati najmanje jednom mjesečno na području dijela Splitsko-dalmatinske županije prema kupcima s kojima isplatitelj primitaka ima dogovoreno servisiranje i održavanje ugostiteljske opreme (točka 3.). Pritom isplatitelj primitaka nadzire dinamiku izvršenja posla te zahtijeva izvještaje o izvršenju posla (točka 5.), dok tužitelj koristi opremu i sredstava za rad isplatitelja primitaka (točka 6.).

19. Sukladno članku 32.g Pravilnika, ostvareni su elementi kriterija financijske kontrole budući da isplatitelj primitka određuje proizvode koje tužitelj koristi u izvršenju posla (točka 3.) te mu obavlja isplate u određenim vremenskim razdobljima, mjesečno, prema ugovorenim jediničnim cijenama usluga (točka 5.).

20. Sukladno članku 32.h Pravilnika, kriterij odnosa stranaka ostvaren je budući da je trajanje posla ugovoreno za razdoblje cijele kalendarske godine (točka 3.). Tužitelj za isplatitelja primitaka obavlja posao montiranja, servisiranja i održavanja ugostiteljske opreme, koji je usko vezan uz djelatnost isplatitelja primitaka, odnosno distribuciju ugostiteljske opreme (točka 4.). Pritom je porezno tijelo utvrdilo da je suradnja tužitelja i navedenog isplatitelja primitaka postojala u 2019. godini te je nastavljena u 2021. godini.

21. Prema ocjeni Suda, u konkretnom slučaju upravo kriterij odnosa stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla budući da je trajanje posla ugovoreno za čitavo razdoblje kalendarske godine, tijekom koje je tužitelj obvezan najmanje jednom mjesečno obilaziti i pregledavati ugostiteljsku opremu te kontrolirati i paziti na kvalitetu kave kod kupaca s kojima isplatitelj primitaka ima dogovor. Pritom se radi o isplatitelju primitaka od koga je tužitelj ostvario 97,40 % svojih ukupnih primitaka u predmetnoj 2020. godini te s kojim je tužitelj surađivao u 2019. i u 2021. godini.

22. S obzirom na elemente utvrđene u poslovnoj suradnji tužitelja i njegova pretežitog isplatitelja primitka, Sud nalazi kako se u konkretnom slučaju može osnovano tvrditi da posao koji su sklopili ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa te je tužitelj, kao izvršitelj posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza i prireza te obveznih doprinosa u skladu s člankom 12.a stavkom 2. Općeg poreznog zakona.

23. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

24. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS -a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 22. travnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćenicima

- tuženiku

- u spis.