REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-170/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Srebrenke Šantić i Mladenke Paro-Rudić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv okr. HR zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog HR izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov- 616/2025-31 od 9.ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog HR odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, optužnog vijeća je u izreci odlučeno da se odbija prijedlog branitelja okrivljenika (HR) da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje i to :
- Izvješće o postupanju policijskih službenika Službe kriminaliteta droga na dan 10. rujna 2025. (list 3),
- zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU PG, Sektora kriminalističke policije od 10. rujna 2025. (list 9),
- potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU PG od 10. rujna 2025, ser. broja: [serijski broj], 00289179 (list 10-11),
- zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU PG, sektora krim. policije od 10. rujna 2025. (list 14),
- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU PG, Službe kriminaliteta droga od 10. rujna 2025., ser. broj: [serijski broj] (list 15),
- zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa sačinjen od strane PU PG Službe krim. droga od 11. rujna 2025. (list 20-22)
- toksikološko vještačenje sastavljeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 28. listopada 2025. (list 79-82)
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni HR po branitelju Matiji Saviću, odvjetniku iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje nezakoniti dokazi ili da se ukine u cijelosti i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3.Okrivljeni HR je žalbu podnio i po braniteljici Ivi Bilandžija, odvjetnici iz Rijeke s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
5.Navedene žalbe okrivljenika su se međusobno nadopunjavale te su razmotrene kao jedna žalba.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
7. Žalba okrivljenika nije osnovana.
8. Najprije se navodi da nije u pravu okrivljenik kada žalbom ukazuje da pobijano rješenje ima formalnih nedostataka u smislu nedostatnosti razloga obrazloženja te nije učinjena bitna postupovna povreda o kojoj se tvrdi u razlozima žalbe upirući na onu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja iznio svoje stajalište o tome iz kojih razloga ne nalazi da bi se radilo o nezakonitosti dokaza, obrazlažući i sve dokaze te okolnosti koje su provedene i utvrđene u tijeku prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza na sjednicama optužnog vijeća.
9. Kao temeljno u razlozima žalbe ponavljaju se tvrdnje iz prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza iznijetih u pisanom obliku te pred optužnim vijećem suda prvog stupnja s time da se prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza inicijalno odnosio na izdvajanje potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta vezano za privremeno oduzimanje ključa osobnog automobila Volkswagen Polo od okrivljenika(list 14 do 15 spisa), s tvrdnjama da je okrivljenik u vrijeme oduzimanja predmeta već bio uhićen, a predmet je od njega oduzet iako kod njega nije pronađen, čime se smatra po policiji postupilo protivno odredbi članka 208. stavak 5. ZKP/08 jer se u to vrijeme od okrivljenog GR koji je već bio osumnjičenik, više nisu mogle prikupljati obavijesti, već je trebao biti ispitan, pa tako i o ključu predmetnog vozila, i to u svojstvu osumnjičenika po članku 208.a ZKP/08. Potom je na sjednici optužnog vijeća prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza proširen sa stajalištem da svi dokazi naprijed citirani u odlomku pod točkom 1. ovog obrazloženja predstavljaju nezakonite dokaze, i to kao takozvane plodove otrovne voćke jer se za njih saznalo iz tajnog praćenja osobe, bez naloga suca istrage pa se po stajalištu obrane radi o dokazima koji su pribavljeni protivno članku 332. ZKP/08.
10. Obzirom na žalbene navode sud drugog stupnja ističe da se pitanje zakonitosti dokaza u osnovi odnosi na to jesu li u pribavljanju dokaza prekršena kakva prava okrivljenika na način kako to ima u vidu ZKP/08 u članku 10. stavak 2. toga zakona.
11. U tom pogledu se nadalje navodi da je u članku 261. stavak 1. ZKP/08 propisano da će se predmeti koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, privremeno oduzeti i osigurati njihovu čuvanje, a u stavku 2. istog članka je navedeno da tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev državnog odvjetnika, istražitelja ili policije te da državni odvjetnik, istražitelj ili policija trebaju držitelja predmeta upozoriti na posljedice koje proizlaze iz odbijanja postupanja po zahtjevu. Navedeno znači da dokazna radnja privremenog oduzimanja predmeta nije povezana s dokaznim radnjama ispitivanja okrivljenika, dakle personalnim dokazima, a nema granicu primjene prema okrivljeniku, već se radi o zakonskoj mogućnosti oduzimanja takvih predmeta od svake osobe koja ih ima u posjedu ili vlasništvu. Prema podacima spisa predmeta, a kako je navedeno i u nalogu o pretrazi osobnog vozila Županijskog suda u Rijeci, suca istrage poslovni broj Kir-t- 152/2025 od 11. rujna 2025. okrivljenik je vlasnik, odnosno korisnik vozila Volkswagen Polo reg. oznake [registarska oznaka] pa je radnja privremenog oduzimanja predmeta-ključa tog vozila učinjena od osobe koja drži takav predmet, a žalbeno navođenje o tome da je predmet oduzet po nezakonito počinjenom obavijesnom razgovoru s okrivljenikom, nije prihvatljivo, jer se ne spori da se radi o ključu vozila okrivljenika. Pitanje tko je pak moguće koristio vozilo ili bio u posjedu ključa vozila ne predstavlja pitanje nezakonitog pribavljanja dokaza privremenim oduzimanjem predmeta, već je činjenično pitanje o posjedu predmeta koji su oduzeti, što se u postupku utvrđuje ili se po potrebi može utvrđivati kroz pojedine dokaze o ostvarenim objektivnim obilježjima djela, svakako sve ukoliko se u dokaznom-činjeničnom smislu za to ukaže potreba.
12.U odnosu na prijedlogom i žalbom isticane okolnosti o policijskom postupanju prema osobi koja je upravljala predmetnim vozilom, povezano s provođenjem posebnih dokaznih radnji, kao posebnih mjera kojima se snažnije zahvaća u ljudska prava, u postupku pred optužnim vijećem su ispitani trojica svjedoka djelatnika policije PR, VR i IR iz čijih iskaza se može zaključiti, bez obzira na činjenicu koji ih je djelatnik policije neposredno provodio ili bio ispomoć u tome, što i nije odlučno, da su u vrijeme inkriminiranog događanja iz ovog postupka, provođene i posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točke 1. i 4. ZKP/08 prema OR i drugim osobama, ali ne i prema okrivljeniku iz ovog postupka. Navedeno proizlazi i iz sudskih odluka te spisa predmeta koje je pregledao prvostupanjski sud i koje jasno i dostatno obrazlaže u pobijanoj odluci. Tako o izvješću koje je sastavljeno u pogledu posebnih dokaznih radnji u odnosu na OR i dr. sud prvog stupnja navodi u odlomku pod točkom 3.2. i posebno 3.3. obrazloženja iznoseći sadržaj istog, upravo vezano za dan 10.rujna 2025., što je i vrijeme inkriminacije iz ovog postupka. U predmetnom izvješću zabilježeni su i podaci vezani za uočeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], osoba iz vozila koja ulazi u kuću OR i iz iste izlazi te odlazi u vozilu, kao i okolnosti o daljnjem postupanju djelatnika policije i nastojanju zaustaviti navedeno vozilo. Prvostupanjski sud je ove podatke utvrdio dakle pregledom citiranih spisa suda, a nije u pravu žalitelj da se izvješće trebalo pribaviti iz državnoodvjetničkog spisa predmeta ili pričekati ocjenu zakonitosti dokaza u drugom predmetu.
13.Međutim, predmetno izvješće ili snimke iz posebnih dokaznih radnji koje su provođene prema OR i dr. i nije predloženo kao dokaz na kojem se temelji optužnica državnog odvjetnika u ovom kaznenom predmetu protiv okrivljenog HR. Istovremeno je obrana okrivljenika svojim prijedlogom o nezakonitim dokazima povezala podatke iz izvješća povodom navedenih posebnih dokaznih radnji s kaznenim postupkom protiv okrivljenog HR.
14.U sklopu predmetnog ovaj sud drugog stupnja smatra da je u konkretnom slučaju, obzirom na sadržaj predmetnog izvješća, postojala zakonska mogućnost postupiti i po članku 335. stavak 6. ZKP/08, koji članak obrazlaže i prvostupanjski sud u svojoj odluci. Naime, obzirom da su nesporno bile poduzete radnje iz članka 332. stavak 1. točka 4. ZKP/08 tajnog praćenja o čemu su sastavljena izvješća, a kada se u takvom slučaju zabilježe podaci i obavijesti koji upućuju na nekog drugog počinitelja i kazneno djelo iz članka 334. ZKP/08 taj dio snimke se prepisuje i dostavlja državnom odvjetniku te se može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Kako je u ovom kaznenom postupku državni odvjetnik smatrao da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni HR također počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11 u smislu da je držao drogu za daljnju prodaju, moglo je u pogledu dokaza doći i do primjene članka 335. stavak 6. ZKP/08. No, kako je već istaknuto, državni odvjetnik nije postupio po tom članku i u dosadašnjem tijeku postupka nije predložio predmetno izvješće kao dokaz, ali samim time ne znači da policija nije imala ovlasti zabilježiti podatke tijekom posebnih dokaznih radnji, kao što je zakon uredio i dokaznu uporabu tih dokaza u drugom kaznenom postupku.
15.Svakako da je provođenje posebnih dokaznih radnji protiv OR i dr. te tajno praćenje istog, u kojem su zabilježeni i podaci u odnosu na okrivljenika, povezano s daljnjim policijskim postupanjem prema osobi koja je pristupila do adrese OR u [adresa] i s koje se adrese udaljavala. U činjeničnom pogledu nije u pravu obrana kada smatra da se djelovanje policije koji je uslijedilo također treba smatrati tajnim praćenjem okrivljenika HR jer osim što je povezano s poduzimanjem posebnih dokaznih radnji prema drugim osobama, po iskazima svjedoka- djelatnika policije njihov cilj je bio zaustaviti predmetno vozilo, izdali su i odgovarajuće svjetlosne i zvukovne signale na policijskom vozilu, a što je sve zabilježeno i u izvješću iz posebnih dokaznih radnji, kojeg obrazlaže sud prvog stupnja. Svjedok policijski službenik PR navodi da su osobu u vozilu krenuli zaustavljati zbog provjere radi li se o kupcu droge, dok svjedoci policijski službenici VR i IR navode da su ga pokušavali zaustaviti uz upaljene zvukovne signale i bljeskalicu, ali vozač nije zaustavio vozilo s time da je odbacio predmet, do kojeg je došao jedan policajac, a dvojica policajaca su nastavili vožnju, ali im se vozilo izgubilo iz vida. Suprotno tvrdnjama žalbe, obzirom na navode policajaca o tome da im je cilj bio zaustaviti vozilo, da postupaju uz davanje vidljivih znakova policijskog vozila, dakle pokazujući da se radi o policiji, a uzimajući u obzir i prostornu udaljenost lokacija na kojima se sve zbiva od područja [adresa] do predjela [adresa] i [adresa] u Rijeci, koji se prostorno nadovezuju, te se naročito u vožn ji radi i o vremenski kraćem odvijanju događaja, uz nespornu činjenicu da okrivljenik nije zatečen u svom vozilu, to se onda postupanje djelatnika policije, ako se i promatra izvan događaja vezanih za tajno praćenje drugih osoba, nema razloga poistovjetiti s posebnom dokaznom radnjom tajnog praćenja, ali sada okrivljenika, koja doista podrazumijeva određeno skriveno strukturirano djelovanje policije u nadgledanju osobe, kako to pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja. Stoga, niti dokazi koji se predlažu izdvojiti i to na način da se smatra da su proistekli iz nezakonito provedene posebne dokazne radnje tajnog praćenja okrivljenog HR nisu nezakoniti dokazi kao tzv. plodovi otrovne voćke.
16. Iz iznijetih razloga te kako je u pobijanoj odluci sud prvog stupnja u cijelosti jasno i pravilno obrazložio o tome da su konkretne dokazne radnje poduzete u skladu sa zakonskim odredbama pa iz navedenih razloga navodima svoje žalbe okrivljenik nije doveo u pitanje ispravnost pobijane odluke koja je po sudu ovog drugostupanjskog suda ispitana i po službenoj dužnosti u opsegu članka 494. stavka 4. ZKP/08 te nije utvrđeno povreda zakona na koje je sud dužan paziti, to je žalba na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08 odbijena kao neosnovana.
Rijeka, 22. travanj 2026.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
