REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-186/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BU, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. – dalje: KZ/11), rješavajući o žalbi optuženog BU, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K- 9/2026-27 od 23. veljače 2026., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog BU te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K-9/2026-27 od 23. veljače 2026., , optuženi BU proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, jedno kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavku 2. KZ/11. za koja kaznena djela su mu temeljem članka 51. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za svako kazneno djelo prijetnje temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od po 7 mjeseci, za kazneno djelo tjelesne ozljede temeljem članka 117. stavka 2. KZ711 kazna zatvora u trajanju od 1 godine i za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 4 mjeseca.

1.1. Pod točkom IV. izreke pobijane presude, a na temelju odredbe članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. studenog 2025. pa nadalje.

1.2. Pod točkom V. izreke, na temelju odredbe članka 73. stavaka 1. i 2. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, oštećene EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.****., s prebivalištem u [adresa] te ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.****., s prebivalištem u [adresa], kojima se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ih uočio, a koja je sigurnosna mjera izrečena u trajanju od 5 godina od pravomoćnosti i izvršnosti presude te koju će mjeru provjeravati djelatnici Policijske postaje Ivanec, sukladno odredbi članka 73. stavka 5. KZ/11.

1.3. Pod točkom VI. izreke pobijane presude, na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022.

– dalje: ZKP/08), optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, na ime paušala u iznosu od 200,00 eura u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti i izvršnosti presude dok je na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08, optuženik oslobođen od plaćanja troškova u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. – 5. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih troškova postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude pravovremenu je žalbu podnio optuženi BU, osobno, i po branitelju, odvjetniku Mariju Sokaču iz Varaždina.

2.1. Optuženik podnosi žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog odluke o kazni. U žalbi navodi da je priznao počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret (iako sada žali zbog toga) jer se nije „htio povlačiti po sudu“ niti je svojim roditeljima htio stvarati nelagodu i poniženje pred drugima. Isto tako, nije htio bivšoj izvanbračnoj supruzi, ovdje oštećenoj, EU, „stvarati još nelagode i dolazaka na sudove“. Istaknuo je da su poštapalice koje često koristi – „bum te ubil“ i „gotov si za vjeke vjekova“ – zastrašujuće, ali nisu usmjerene direktno na osobe kojima to govori. Smatra da je prenaglio i pretjerao zbog čega se oštećenima i ispričao za svoje ponašanje. Svjestan je da je ranije osuđivan, ali nikada zbog kaznenih djela s elementima nasilja te navodi da je na njegovo ponašanje utjecao i alkohol, međutim, da nije vještačen. Dodaje da je teški srčani bolesnik, da ga čeka još jedna operacija (pored onih koje je već obavio), ali da sud prilikom odluke o kazni, nije uzeo u obzir njegovo zdravstveno stanje. Isto tako, sud nije uzeo u obzir ni to da je otac malodobnog djeteta za koje je dužan skrbiti, da plaća alimentaciju u iznosu od 600,00 eura, da živi s ocem koji je bolestan i da mu je majka također bolesna. Predložio je da mu sud izrekne blažu kaznu.

2.2. Žalbu protiv presude optuženik je podnio i po branitelju, odvjetniku Mariju Sokaču, iz Varaždina, pobijajući presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji. U žalbi u bitnome navodi da je sud podcijenio olakotne okolnosti, a precijenio otegotne pa je tako kao otegotno, cijenio raniju osuđivanost, ne uzimajući pri tome u obzir da nikada nije bio evidentiran kao počinitelj kaznenih djela s elementima nasilja već zbog imovinskih delikata. Kaznena djela za koja je osuđen počinjena su impulzivno, bez namjere da se realizira nekakvo zlo. Izrazio je žaljenje i kajanje, ispričao se oštećenicima te se okrenuo vjeri. Siguran je da će ga i kazna izrečena u ovome postupku odvratiti od ponovnog činjenja kaznenih djela. Istaknuo je da sud nije cijenio njegovo teško zdravstveno stanje niti je kao olakotno, cijenio da je otac jednog malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti i za koje plaća alimentaciju. Smatra da mu je izrečena previsoka kazna pa je predložio preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni i izreći mu blažu kaznu.

3. Budući da se podnesene žalbe suštinski i sadržajno podudaraju, o istima je odlučeno kao o jednoj žalbi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje. Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci u svom je podnesku, poslovni broj: KŽ-DO-143/2026 od 14. travnja 2026., navelo da s obzirom na stanje spisa i sadržaj podnesenih žalbi, žalbe treba odbiti.

6. Razmatrajući stanje spisa predmeta i žalbene navode, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne podcijenio olakotne okolnosti, a precijenio otegotne. Isto tako nije u pravu ni kada navodi da sud, kao olakotno, nije cijenio da je otac malodobnog djeteta za koje je dužan skrbiti. Protivno tome, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud o činjenicama koje su odlučne za ocjenu kaznene odgovornosti optuženika i druge sastavnice presude, iznio jasne, valjane i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Tako je prvostupanjski sud, nakon analize i ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, uzevši pritom u obzir optuženikovo priznanje, pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja i pravilno je optuženiku, koji je svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, izrekao primjerenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

7.1. Kao olakotno, sud je optuženiku cijenio priznanje počinjenja kaznenih djela, iskazano žaljenje i kajanje, njegovu odlučnost da takvo što više neće ponoviti, činjenicu da je nezaposlen te da je otac malodobnog djeteta. Sud nije cijenio optuženikovo zdravstveno stanje budući da u spisu ne postoji medicinska dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da je teški srčani bolesnik. Nasuprot tome, iz dokumentacije koja prileži spisu (izvješće liječnice Zatvora u Varaždinu, DU, uputnice za psihijatrijski i kardiološki pregled, dopis upravitelja Zatvora u Varaždinu kojim od Općinskog suda u Varaždinu traži suglasnost za sprovođenje optuženika u Opću bolnicu Varaždin radi vađenja krvi i specijalističkog urološkog pregleda) proizlazi da su mu tijekom boravka u istražnom zatvoru, osigurani specijalistički zdravstveni pregledi te da je tijekom 2025. sedam puta pregledan u zatvorskoj ambulanti i da su mu fizikalni nalazi uredni. S obzirom na to, navodi optuženika o teškom zdravstvenom stanju nisu potkrijepljeni nikakvom medicinskom dokumentacijom stoga je od odlučnih olakotnih okolnosti koje se odnose na osobne i imovinske prilike, a u smislu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11, prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, ispravno uzeo u obzir činjenicu da je optuženik otac malodobnog djeteta i da je nezaposlen.

7.2. Ujedno, ni njegovi navodi iz žalbe da živi s bolesnim ocem i da mu je majka isto bolesna (operirala je kuk u prosincu), nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima.

8. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da je sud precijenio otegotne okolnosti jer i po ocjeni ovoga vijeća drugostupanjskog suda, ranija višestruka osuđivanost, bez obzira što se ne radi o istim ni istovrsnim kaznenim djelima niti o djelima s elementima nasilja već o kaznenim djelima protiv imovine, nedvojbeno ukazuje na to da uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora koje su optuženiku ranije izricane, očito nisu u dovoljnoj mjeri na njega utjecale na način da on svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim propisima. Upravo suprotno, njegovo protupravno ponašanje je progrediralo u smislu da sada, za razliku od ranije počinjenih kaznenih djela protiv imovine, čini i kaznena djela protiv života i tijela (tjelesna ozljeda) te protiv osobne slobode (prijetnja).

9. Prema tome, kad se okolnosti (olakotne i otegotne) koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom izbora vrste i mjere kazne, dovedu u vezu s pogibeljnošću djela, stupnjem krivnje, vrijednosti zaštićenog dobra i svrhom kažnjavanja, kazne koje su optuženiku utvrđene za svako pojedino kazneno djelo te jedinstvena kazna na koju je optuženik osuđen, i po ocjeni ovoga vijeća drugostupanjskog suda, primjerena je za postizanje svrhe kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da će se izrečenom kaznom zatvora od 2 godine i 4 mjeseca ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno da će se na primjeren način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak te će se kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, utjecati na počinitelja, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela. S tim u vezi, valja dodati i to da je sam optuženik u žalbi naveo da će ga i kazna koja mu je izrečena u ovome postupku „odvratiti od bilo kakvog budućeg činjenja ovakvih ili nekih drugih kaznenih djela“ (isto je naveo i njegov branitelj u završnom govoru).

10. Slijedom svega navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti stoga je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić