REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Europska avenija 7
Pn-216/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku IZ, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73/1, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja IZ i punomoćnika tuženika Zlatka Zvonarevića, 22. travnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb iznos od 1.265,83 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe 10.10.2025. pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".
II/ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 375,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 22. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. listopada 2025. ovome sudu podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik KZ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. siječnja 1997., da je prometnu nesreću skrivio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] TZ, da je tužitelj KZ rješenjem od 5. siječnja 2012. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to u omjeru 40% zbog bolesti i 60% zbog ozljede izvan rada. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan naknaditi štetu koju trpi isplatom invalidske mirovine KZ u omjeru od 60% za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2025. u iznosu 1.265,83 eura zbog čega je predložio sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu na ime naknade štete naknadi navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, u nastavku: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja zbog čega se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. Smatra da, iako je Zakon o mirovinsko osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku: ZOMO), kasniji zakon, ZOOP je posebni zakon, koji uređuje užu problematiku, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat lex priori. Budući da sukladno čl.27. ZOOP-a, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu, što u ovom konkretnom postupku nije slučaj, predložio je sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. U dokaznom postupku pročitani su: zapisnik o uviđaju od 10. siječnja 1997. (list 4-6 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 25. srpnja 2011. (list 7-9 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29. srpnja 2011. (list 10-11 spisa), Rješenje HZMO od 5. siječnja 2012. (list 12-14 spisa).
4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 1.265,83 eura koja mu je nastala isplatom 60% invalidske mirovine svom osiguraniku KZ u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2025.
5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja od 7. siječnja 1997. povodom kojeg je osiguranik tužitelja KZ zadobio teške tjelesne ozljede. Nije sporno ni da je tužitelj priznao pravo KZ na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede izvan rada u omjeru 60% i zbog bolesti u omjeru 40%.
6. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva u smislu primjenjuju li se u ovoj pravnoj stvari odredbe čl. 27. ZOOP ili odredbe čl. 161. i 164. ZOMO, a sporna je visina tužbenog zahtjeva.
7. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalog to su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
8. Na temelju čl. 164. st. 1. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete).
9. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja obvezno naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatraju i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 5. siječnja 2012. (list 12-14 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku KZ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede izvan rada u omjeru 60% i zbog bolesti u omjeru 40% u iznosu od 262,23 kuna mjesečno umjesto koje mu se mjesečno isplaćuje najniža mirovina u iznosu 995,98 kuna počev od 1. rujna 2011.
11. Iz obračuna isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2025. (list 15 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku KZ isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 2.109,72 eura od kojeg 60% iznosi 1.265,83 eura.
12. Uzimajući u obzir izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022. i u velikom broju drugih odluka (Rev- x-388/2018, Rev-5292/219, Rev-12/2022, Rev-664/2022, Rev-264/2022, Revd- 1700/2024) i do sada već ustaljene sudske prakse, ovaj sud smatra da se na konkretan slučaj primjenjuje odredba čl. 27. ZOOP prema kojoj obveza tuženika postoji samo onda ako postoji razlika između mirovine koja je osiguraniku tužitelja utvrđena rješenjem od 5. siječnja 2012. i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje, te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi upravo o tome postoji li takva razlika ili ne.
13. Budući da se šteta, sukladno čl.27. ZOOP, određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužitelj je bio u obvezi predložiti dokaz kojim bi se utvrdilo postoji li stvarna šteta za koju je odgovoran tuženik odnosno postoji li i u kojem iznosu razmjerni dio štete koju čini razlika između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i invalidske mirovine koju bi isplaćivao da je uzrok umirovljenja ozljeda na radu, jer ako ta razlika postoji, tada postoji i šteta na strani tužitelja. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije predlagao dokaze na temelju kojih bi dokazao visinu štete, sud visinu štete nije mogao utvrditi, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku: ZPP), tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci presude (tako i ŽS Split u odluci broj Gž-423/2025 od 27. ožujka 2025.). Za napomenuti je da izračun isplaćene invalidske mirovine (list 15 spisa) ne sadrži izračun razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa nije relevantan dokaz za utvrđivanje visine stvarne štete u ovom postupku.
14. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka temeljem čl.154. st.1. ZPP. Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 375,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 75 bodova prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištu 27. veljače 2026. 75 bodova prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 75,00 eura.
Osijek, 22. travnja 2026.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
