Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1300/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Malog Lošinja, Riva Lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vujasin i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB: 25295166877, kao pravni slijednik društva Jadranka kampovi d.o.o. Mali Lošinj, zastupanog po punomoćnici Maši Milardović Jakovljević, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimir Kojić, Maša Milardović Jakovljević i Tamara Holjevina u Malom Lošinju, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-432/2023-16 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj P-432/2023-16 od 18. lipnja 2024. u točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da isprazni od osoba i stvari zemljište koje se nalazi u autokampu [adresa] u [adresa], k. o. [katastarska općina], sve nekretnine pobliže navedene kao u izreci presude, te iste preda u posjed tužitelju. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka i to tuženiku u iznosu od 76.432,50 eur te umješaču na strani tuženika u iznosu od 45.404,47 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika i umješača za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

3. Protiv te presude u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Republika Hrvatska na žalbu tužitelja nije odgovorila.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnina pobliže navedenih po katastarskim oznakama i zk. ulošcima u točki I. izreke pobijane presude, koje su sve upisane u k. o. [katastarska općina] i nalaze se u autokampu [adresa] u [adresa].

8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio i zaključio:

-da je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari donio presudu broj P-310/2012 od 28. studenog 2012. kojom je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, da je ta presuda povodom žalbe tuženika te umješača na strani tuženika rješenjem ovoga suda broj Gž- 476/2013 od 4. listopada 2016. ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, u bitnom uz obrazloženje i uputu prvostupanjskom sudu da je u provedenom postupku propustio utvrditi sve relevantne činjenice za primjenu odredbi Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 92/10 – dalje ZTGZ) koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2010. u pravcu da je nužno raspraviti jesu li utužene nekretnine na dan stupanja na snagu tog Zakona u dokumentima prostornog uređenja utvrđene kao kamp namijenjen za obavljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti, je li prednik tuženika imao pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja pri čemu da u koliko bi sud utvrdio da se radi o turističkom zemljištu u smislu odredbi ZTGZ da utužene nekretnine pripadaju u vlasništvu osobama navedenim u tom Zakonu, a za sjecanje takvog prava nisu od značenja izvršeni upisi u zemljišnu knjigu u odnosu na predmetne nekretnine jer da se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju samog Zakona (ZTGZ),

-da je u nastavku postupka, ovaj parnični postupak bio prekinut rješenjem prvostupanjskom suda od 16. prosinca 2019. do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod brojem P-43/2016 po tužbi ovdje umješača na strani tuženika protiv ovdje tužitelja kao tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog spora,

-da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci broj P-517/2019 od 9. veljače 2022. tužbeni zahtjev Republike Hrvatske kao tužitelja protiv tuženika Grada Malog Lošinja radi utvrđenja prava vlasništva na utuženim nekretninama, prihvaćen kao osnovan, i utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnik predmetnih nekretnina, osim u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja nije bila obuhvaćena tužbom u navedenom parničnom postupku, te da je naloženo ovdje tužitelju trpljenje uknjižbe prava vlasništva za korist Republika Hrvatske na predmetnim nekretninama,

-da je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1937/2022 od 20. rujna 2022. citirana prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Rijeci potvrđena, pri čemu da je i Visoki trgovački sud RH prihvatio kao pravilne zaključke prvostupanjskog Trgovačkog suda u Rijeci o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice Republike Hrvatske u bitnom uz obrazloženje da su utužene nekretnine na dan stupanja na snagu ZTGZ (1. kolovoza 2010.) predstavljale zemljište na kojem su izgrađene građevine ugostiteljsko-turističke namjene (kamp) na kojima je pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće ("Jadranka") te da navedene nekretnine nisu unesene u temeljni kapital društvenog poduzeća prednika tog trgovačkog društva, slijedom čega da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u smislu odredbi čl. 6. st. 1. i čl. 2. st. 1. ZTGZ o osnovanosti tužbenog zahtjeva Republike Hrvatske za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, uz daljnje obrazloženje da prema uvjerenju Hrvatskih šuma d.o.o. od 7. svibnja 2013. određene nekretnine, a koje je Trgovački sud u Rijeci jasno i detaljno naveo, bile su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o šumama ("Narodne novine" broj 52/90) pa kako da su te nekretnine na dan 16. listopada 1990. bile u režimu društvenog vlasništva, da je Republika Hrvatska i prema odredbi čl. 16. i čl. 4. Zakona o šumama i po toj osnovi stekla pravo vlasništva na dijelu utuženih nekretnina koje u naravi predstavljaju šumu, odnosno šumsko zemljište,

-da je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revd-1361/2023 od 26. travnja 2023. odbačen prijedlog ovdje tužitelja za podnošenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH,

-da je rješenjem zemljišno-knjižnog suda broj Z-4075/2023 od 10. ožujka 2023. dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama, osim na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama za korist Republike Hrvatske, koja uknjižba prava vlasništva je izvršena na temelju citirane pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, slijedom čega da je tijekom ovog parničnog postupka došlo do promjene stanja upisa u zemljišnoj knjizi, odnosno do prijenosa prava vlasništva/suvlasništva s Grada Malog Lošinja (tužitelja) za korist Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika,

-slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je citiranom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci riješeno prethodno pitanje o kojem ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj parnici, za predaju mu u posjed utuženih nekretnina; da su u navedenom parničnom postupku ujedno raspravljene i sve tvrdnje i prigovori ovdje tužitelja koje ističe u ovom parničnom postupku, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, a koji su sve prigovori tužitelja ocijenjeni kao neosnovani, slijedom čega je sud zaključio kako u ovom predmetu nije potrebno ponovno analizirati materijalne dokaze, provedene personalne dokaze (iskaze saslušanih svjedoka) s obzirom da su sva pitanja u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari, odnosno o spornom pitanju prava vlasništva na predmetnim nekretninama riješeni u navedenom postupku kod Trgovačkog suda u Rijeci, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio kako nisu osnovani navodi i prigovori tužitelja o tome da je ovaj, predmetni parnični postupak neovisan od drugih presuđenih predmeta u korist Republike Hrvatske kao i o tome da se ne bi radilo u ovom predmetu o istoj pravnoj osnovi podrijetla zemljišta u smislu ulaganja i pretvaranja u šumu, odnosno o neosnovanosti tužiteljevih prigovora o njegovom pravu vlasništva na predmetnim nekretninama.

-da iz priloženog zk. izvatka za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nije bila predmet tužbenog zahtjeva Republike Hrvatske u parnici vođenoj pri Trgovačkom sudu u Rijeci, proizlazi da tužitelj nije upisan kao vlasnik te nekretnine, slijedom čega je sud zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti predaju u posjed te nekretnine.

10. Zbog tih razloga, cijeneći odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega je odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer proizlaze iz stanja u spisu i ovog predmeta pri čemu je prvostupanjski sud pravilno interpretirao sadržaj citirane presude Trgovačkog suda u Rijeci te Visokog trgovačkog suda RH.

12. Ispitujuću pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude koje je prvostupanjski sud naveo u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu su sa cjelokupnim stanjem u spisu, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga, koje kao pravilne pri9hvaća i ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je prvostupanjski sud, sukladno uputi ovog suda iz ukidnog rješenja koje je donijeto u ovoj pravnoj stvari, raspravio sva sporna činjenična i pravna pitanja o kojima ovisi pravilna odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja.

15. Odgovarajući na žalbene navode tužitelja treba reći slijedeće: Svi žalbeni navodi tužitelja zapravo i u suštini predstavljaju žalbene navode kojima ovdje tužitelj i nadalje osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja kao i pravnih zaključaka Trgovačkog suda u Rijeci iz presude broj P-517/2019 od 9. veljače 2022., pri čemu, treba reći da je ovdje tužitelj, kao tuženik u rečenoj parnici, osporavajući zahtjev Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama obrazlagao istim argumentima i dokazima koje je tužitelj isticao i u ovoj parnici, u prilog osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed predmetnih nekretnina. Iz obrazloženja citirane presude Trgovačkog suda u Rijeci, a koja je sva činjenična utvrđenja i pravne zaključke toga suda prihvatio kao pravilne i Visoki trgovački sud RH u bitnom proizlazi:

-da sve utužene nekretnine u toj parnici, osim kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nije bila predmet tužbenog zahtjeva Republike Hrvatske u toj parnici su prema izvatcima iz zemljišnih knjiga bile upisane kao vlasništvo ili suvlasništvo tužitelja, dok da su ranije prije upisa prava vlasništva ili suvlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo s upisom općenarodne imovine pod upravom Kotarskog NO Lošinj – Cres pri čemu da je ovdje tužitelj izvršio upis prava vlasništva na tim nekretninama u zemljišnim knjigama,

-da iz provedene identifikacije po vještaku mjerniku proizlazi da sve utužene nekretnine predstavljaju turističko zemljište u kampu [adresa] na [adresa] te da su iste neprijeporno predstavljale kamp [adresa] i u vrijeme stupanja na snagu ZTGZ (1. listopada 2010.) te da s obzirom na to iste predstavljaju kamp već više od 30 godina,

-da sve utužene nekretnine u toj parnici nisu procijenjene u temeljni kapital društvenog poduzeća Jadranka (pravnog prednika društva Jadranka – kampovi d.o.o.) koja činjenica proizlazi i iz dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju od 13. studenog 2015. kao i iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 12. prosinca 1997.,

-da je društveno poduzeće Jadranka bilo izvanknjižni nositelj prava korištenja upravljanja i raspolaganja utuženim nekretninama, a što proizlazi iz:

-ugovora o korištenju zemljišta od 24. prosinca 1974. kojim je Općinska skupština Cres – Lošinj dodijelila društvenom poduzeću Jadranka na korištenje zemljište društvenog vlasništva u predjelu [adresa] – [adresa],

-zaključka Općine Cres – Lošinj od 3. rujna 1974. kojim je hotelskom poduzeću Jadranka iz [adresa] dodijeljeno na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište u predjelu [adresa], Srebrna uvala u [adresa] površine 10 ha,

-anexa ugovora o korištenju zemljišta od 10. srpnja 1991. kojim je utvrđeno da je poduzeće Jadranka platilo iznos od 2.000.000,00 dinara kao naknadu za dodijeljeno zemljište u području [adresa] i kojim je dopuštena uknjižba prava korištenja na česticama upisanim u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s korištenjem Općine Cres – Lošinj u k. o. [katastarska općina] prema popisu čestica – kopiji katastarskog plana koji čini sastavni dio tog anexa i koja obuhvaća čestice koje su predmet tužbe u toj parnici, s time da taj anex nije proveden u zemljišnim knjigama,

-odobrenja za gradnju te odobrenja za uporabu sanitarnog čvora i objekta "Market" u [adresa] iz 1974., 1981. i 1982. iz kojih isprava da proizlazi kako je poduzeću RO UTT Jadranka OOUR Turizam iz Malog Lošinja kao investitoru odobrena izgradnja sanitarnog čvora i vanjske kanalizacije u predjelu [adresa], k. o. [katastarska općina] kao i to da su po prijedlogu poduzeća RO UTT Jadranka donesena rješenja o uporabi objekta "Market" – Srebrna, restorana i sanitarnog čvora u predjelu autokampa [adresa], kao i iz zapisnika priloženih tom spisu, a iz kojih proizlazi da je pravni prednik ovdje tužitelja (Općina Cres – Lošinj) tada društvenom poduzeću dodjeljivao zemljište za izgradnju autokampa [adresa],

-te nadalje da je društvo Jadranka – Kampovi d.o.o. zatražilo i koncesiju na turističkom zemljištu u kampu [adresa] u [adresa], te je prema rješenjima ovdje tužitelja upravo T – Kampovi d.o.o. obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetni kamp iz čega proizlazi zaključak da sve navedene isprave, a koje su isprave priložene i spisu ovog predmeta, ukazuju na to da je bivše društveno poduzeće Jadranka bilo izvanknjižni nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja spornim nekretninama koje čine autokamp [adresa] na [adresa],

-da iz izvansudske nagodbe broj N-DO-20/09 od 8. travnja 2009. i utjecaj te izvansudske nagodbe na stjecanje prava vlasništva ovdje tužitelja na pojedinim nekretninama, proizlazi da su stranke te nagodbe čl. IX. ugovorile kako tabularna isprava kojom Republika Hrvatska dozvoljava Gradu Malom Lošinju uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su predmetom nagodbe ne predstavlja odricanje (Republike Hrvatske) od prava vlasništva u odnosu na nekretnine koje bi po drugim specijalnim propisima bile u vlasništvu Republike Hrvatske,

-da odreda čl. 6. st. 1. ZTGZ-a propisuje da turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske, a odredba čl. 2. st. 1. ZTGZ-a propisuje da turističko zemljište u smislu toga Zakona je građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu tog Zakona, dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojem su izgrađene građevine turističko-ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja) na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća pri čemu je ZTGZ stupio na snagu 1. kolovoza 2010. iz čega proizlazi zaključak iz citirane presude Trgovačkog suda u Rijeci da je za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama sukladno odredbi čl. 6. st. 1. ZTGZ potrebno da se radi o turističkom zemljištu u kampu, da njegova vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe te da je na tom zemljištu pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće (čl. 2. ZTGZ-a),

-uz daljnja utvrđenja da iz uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. od 7. svibnja 2013. nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], a koje su predmet i ove (predmetne) parnice proizlazi da se vode u šumsko- gospodarskoj osnovi, odnosno da su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o šumama ("Narodne novine" broj 52/90), slijedom čega slijedi i daljnji zaključak da su te nekretnine na dan 16. listopada 1990. bile u režimu društvenog vlasništva, te da je slijedom toga Republika Hrvatska i sukladno odredbi čl. 16. u vezi sa čl. 4. Zakona o šumama i po toj osnovi stekla pravo vlasništva na dijelu

– navedenih utuženih nekretnina koje u naravi predstavljaju šumu i šumsko zemljište.

16. Stoga žalbeni navodi tužitelja u kojima tužitelj ističe i ukazuje da većina zemljišta i područja na kojem se nalaze predmetne nekretnine su ciljano pošumljene od strane građana Malog Lošinja, a što da proizlazi iz prezentacije "Pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja", a iz koje da je razvidno da je još 1886. zaslugom prof. TD i balneologa PD osnovano društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja, kao i djelovanjem ostalih građana Malog Lošinja koji su bili potaknuti njihovim djelovanjem u razdoblju do 1905. u potpunosti promijenjeno geografsko obilježje područja Čikata iz polja i vinograda, a najviše krša (zbog izloženosti buri) i to upravo u šumu, pošumljavanjem njih samih i njihovim novcem, stanovnika tadašnjeg i sadašnjeg Grada Malog Lošinja, a iz čega da proizlazi da se radi o izvornom stjecanju prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, slijedom čega da utvrđenja koja proizlaze iz parničnog postupka vođenog pri Trgovačkom sudu u Rijeci, kao i pravomoćna presuda donesena u tom postupku kojom je utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnik predmetnih nekretnina, nemaju utjecaja na ovaj, predmetni parnični postupak, nisu osnovani.

17. Treba reći da iz obrazloženja citirane presude Trgovačkog suda u Rijeci proizlazi da je osim što je taj sud izvršio identifikaciju svih utuženih nekretnina, a koje su i predmet ove parnice, a pri čemu je taj sud analizirao stanje upisa prema povijesnim zk. izvatcima za sve utužene nekretnine, a na temelju čega je, pravilno utvrdio da su sve utužene nekretnine ranije bile u društvenom vlasništvu, upisane kao općenarodna imovina pod upravom Kotarskog NO Lošinj – Cres ili kao društveno vlasništvo s upisanim korisnikom Općinom Cres – Lošinj ili Općinom Mali Lošinj, predstavljaju turističko zemljište u kampu, dok u odnosu na nekretnine koje je je sud identificirao kao šumsko zemljište, a radi se samo o dijelu utuženih nekretnina, dakle, ne o svima, pri čemu, iz sadržaja tuženikovog odgovora na žalbu proizlazi, suprotno žalbenim navodima tužitelja da predmetne, utužene nekretnine nisu ciljano pošumljavane, da se to činilo na suprotnoj strani uvale Čikat, dok da se alepski bor prirodno proširio po cijelom otoku, pa tako i na prijepor, koji je pored tih, imao i druge kulture, a što jasno proizlazi iz spisu priloženih zk. izvadaka za te druge nekretnine, koje su upisane u pravilu po kulturi maslinjak, slijedom čega opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

18. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u parnici vođenoj pri Trgovačkom sudu u Rijeci raspravljeno je o spornom pitanju prava vlasništva na predmetnim nekretninama, osim u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], o kojem ovisi pravilna odluka o predmetnom tužbenom zahtjevu, pri čemu je sud u ovoj pravnoj stvari vezan pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci zbog čega, suprotno žalbenim navodima, je pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da u takvim okolnostima nije bilo potrebno analizirati ostale izvedene dokaze u ovoj pravnoj stvari (isprave) kao i iskaze saslušanih svjedoka.

19. Stoga u situaciji kada je pravilno utvrđeno da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina, da je tijekom trajanja ovog parničnog postupka, na temelju citirane pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, rješenjem zemljišnoknjižnog suda broj Z-4075/2023 od 10. ožujka 2023. izvršena uknjižba prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama, odnosno da tužitelj više nije upisani vlasnik/suvlasnik predmetnih nekretnina, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za predaju u posjed u smislu citiranih odredbi čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a na koje se pravilno pozvao prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

20. U odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prvostupanjski sud je pravilno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 528) utvrdio da tužitelj nije upisani vlasnik te nekretnine, slijedom čega tužitelj nije aktivno legitimiran podnijeti tužbu za predaju u posjed te nekretnine kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

21. Slijedom obrazloženog, te suprotno žalbenim navodima, žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava nisu osnovani.

22. Pobijana presuda pravilna je i zakonita u dosuđujućem dijelu odluke o naknadni parničnog troška u točki II. izreke, koja je donesena uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, sukladno pravilno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, te primjenom mjerodavne Tarife/23.

23. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je ocijenjeno da podnošenje tuženikovog odgovora na žalbu tužitelja nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je stoga zahtjev tuženika za naknadu troška odgovara na žalbu odbijen kao neosnovan (čl. 155. ZPP).

U Rijeci 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner