Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik ŽT i II. okrivljenik AT, zbog prekršaja iz čl.78.st.1. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), kao i zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Samobor, broj: KLASA: 211-07/24-5/10653 URBROJ: 511-19-40-24-1, od 26.04.2024.g., a kojeg je predstavnik ovlaštenog tužitelja uredio na ročištu pred sudom dana 20.11.2025.g., te ga je ovlašteni tužitelj izmijenio i dopunio podneskom zaprimljenim kod Suda dana 12.03.2026.g., a kojeg je predstavnik ovlaštenog tužitelja završno uredio na ročištu pred Sudom dana 17.04.2026.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 17.04.2026.g., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja te I. i II. okrivljenih, u odsutnosti branitelja I. okrivljenika, a objave presude dana 22.04.2026.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenik ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i A rođena FT, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju zamjenik predsjednice suda, zaposlen: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, primanja oko 3.500,00 EURA, vrlo dobrog imovnog stanja, oženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

II. okrivljenik AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i K rođena D, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju građevinski tehničar, vlasnik firme u Milna 5189 d.o.o., primanja oko 820,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, bez djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v i s u

1. što su 3. ožujka 2024. u 17:00 sati, u mjestu Samobor, na križanju Ulice grada Wirgesa, Ulice Dragutina Cesarića i Ulice Ivana Gundulića, nakon nesuglasica oko ponašanja u prometu na području Svete Nedjelje, zaustavili svoja vozila registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], u navedenom raskrižju, čime su ugrožavali sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljali smetnje za normalan tok prometa,

2. što su navedenog dana i vremena, na ulici, nakon nesuglasica oko ponašanja u prometu na području Svete Nedjelje i zaustavljanja svojih vozila u navedenom raskrižju, narušavali javni red i mir svađom i tučom, na način da su se prvo svađali dok su se nalazili u zaustavljenim vozilima u raskrižju, tijekom čega je AT kroz otvoren prozor iz svog vozila bacio rolo metar na vozilo KT, koji je udario u desnu bočnu stranu osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo KT, a nakon udarca bačenog predmeta u njegovo vozilo ŽT izašao je iz svog vozila kako bi pogledao oštećenja na vozilu i tom prilikom je s tla uzeo rolo metar, dok je u međuvremenu AT osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao pomaknuo s mjesta prvotnog zaustavljanja i zaustavio ga ispred vozila ŽT, pa je i on izašao iz vozila te se svađa nastavila izvan vozila, a koja je kulminirala fizičkim sukobom na način da je AT prvi zadao udarac otvorenim dlanom svoje desne ruke u lijevu stranu glave ŽT, kojom prilikom su s glave ŽT pale naočale, nakon čega je AT, u zamahu iste ruke, ali u suprotnom smjeru ostvario kontakt otvorenog dlana desne ruke s licem ŽT udarivši ga u predjelu očiju, a u nastavku fizičkog sukoba ŽT je ispružio svoju lijevu ruku prema AT, u visini prsa te je zamahom lijeve noge pokušao koljenom udariti AT u predjelu donjeg dijela abdomena koji je pokušaj udarca AT amortizirao rukama postavljenim ispred sebe, pognuvši se prema naprijed, a isti udarac lijevom nogom ŽT je izveo još jednom, a koji je udarac AT ponovno amortizirao rukama nakon čega je ŽT zauzeo stav s podignutom lijevom rukom u visini prsa dok je u desnoj držao rolo metar i iz kojeg je stava zatvorenom šakom lijeve ruke uputio udarac pokušavajući udariti AT u predjelu glave, koji je pak udarac AT izbjegao izmicanjem glave nakon čega je AT zamahom desne ruke zatvorenom šakom uputio udarac prema glavi ŽT, no taj je udarac završio u predjelu lijevog ramena ŽT, a nakon toga ŽT je prebacio rolo metar iz desne u lijevu ruku i lijevom rukom bacio rolo metar koji je udario u zadnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] dok je AT uputio udarac desnom nogom u smjeru prepona i donjeg dijela abdomena ŽT, koji je ŽT amortizirao pokretima ruku i tijela čime je fizički sukob završio te je s mjesta događaja prvo s vozilom otišao AT, a potom i ŽT, a okrivljeni su navedenim radnjama i postupcima učinili protupravno ponašanje te su na opisani način remetili javni red i mir DT, CT i FT, koji su se nalazili u vozilima u navedenom raskrižju,

čime su počinili prekršaj

1. iz čl.78.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.78.st.3. istog Zakona,

2. iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.39.st.1. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j e

Pod 1)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 30,00 (trideset) EURA – svakom posebno,

Pod 2)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA – svakom posebno.

I. i II. okrivljenicima se temeljem čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona

i z r i č e

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 330,00 (tristo trideset) EURA – svakom posebno.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od jedan (1) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. i II. okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 75,00 (sedamdeset pet) EURA, svaki posebno, u roku od jedan (1) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Samobor, pod navedenim brojem, dana 30.04.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je Općinskom sudu u Novom Zagrebu, optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio je dana 21.10.2024.g. Rješenje broj R-328/2024 kojim je prihvatio prijedlog za prenošenje nadležnosti te je za vođenje postupka u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih Domagoja Kozlevčar i KT zbog označenih terećenih prekršaja odredio Općinski sud u Velikoj Gorici.

Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, I. i II. okrivljenici su u dva navrata dostavljali podneske. (list 49-56 i 63-73 spisa)

Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Prekršajnom odjelu, I. i II. okrivljenici su prije zakazivanja prvog ročišta za glavnu raspravu u dva navrata dostavljali podneske. (list 84-85 i 88-102 spisa)

U dostavljenim podnescima I. i II. okrivljenici su iznosili i isticali svoje stavove, argumente, okolnosti, činjenice i/ili pravna shvaćanja vezana uz prekršajni postupak koji se protiv njih vodi povodom podnesenog optužnog prijedloga.

I. okrivljenik ŽT u svojoj obrani je iskazao da se ne osjeća krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom.

Iznosi kako prije svega ističe prigovor činjeničnom opisu radnje prekršaj koji je od strane ovlaštenog tužitelja naveden u optužnom prijedlogu jer tužitelj u tom opisu nije naveo sve činjenice koje smatra relevantnim i o kojima bi se trebalo raspravit u postupku. Prema videosnimci dostavljenoj u sudski spis 2. svibnja 2024. na DVD mediju točno se vidi što je predmetne zgode II. okrivljenik radio i kako ga je napao.

Dana 3. ožujka 2025. oko 17,00 sati upravljao je svojim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] Ulicom Dr. Franje Tuđmana u Svetoj Nedjelji iz smjera istoka u smjeru zapada prema [adresa] te je primijetio vozilo bijele boje kako mu se vozi na pola do metar iza njega, čitavo vrijeme. Dolaskom do raskrižja, prije izlaska iz Svete Nedjelje, iza benzinske postaje INA isti vozač je skrenuo u lijevo, na lijevu prometnu traku za lijevo, prije semafora, pretekao ga te onda skrenuo u desno ispred njega naglo, na što je morao zakočiti kako ga ne bi udario. U nastavku kretanja, nakon semafora isti vozač vozila bijele boje odnosno ovdje AT nekoliko puta je naglo usporio i zakočio te je morao i on naglo kočiti kako ga ne bi udario. Nakon toga okrivljenik AT, upravljajući tim vozilom bijele boje, vozio je na pola metra do metar razmaka od vozila Golf crvene boje, skroz gotovo do [adresa] s time da je taj vozač vozio malo lijevo malo desno jer je vidio što ovaj radi. Dolaskom do skretanja za [adresa] u [adresa] skrenuo je u desno, u desnu prometnu traku i htio produžiti za Kaufland da se makne od tog vozila bijele boje koje se kretalo ispred njega, da bi u momentu kada je bio poravnat sa njime, okrivljenik Domagoja Kozlevčar sa svojim vozilom skrenuo u desno na njega, u namjeri da ga udari sa svojim vozilom, što je izbjegao i skrenuo za Kaufland. Nakon toga se vratio na Svetonedjeljsku cestu i dolaskom do raskrižja [adresa] i [adresa], na semaforu kod Bistroa Mino skrenuo je u lijevo u lijevu prometnu traku jer su supruga i on išli kući. Nažalost, kako je bilo dosta vozila za ravno, okrivljenik AT je došao do njegovog vozila koje je bilo zaustavljeno jer nije mogao skrenuti u lijevo, pošto su mu nailazila vozila iz suprotnog smjera, skrenuo je u koso sa svojim vozilom do njegovog vozila na 5 cm i prepriječio mu daljnje kretanje. Nije mogao krenuti prema naprijed jer bi ušao u zabranjeni smjer za vozila iz suprotnog smjera, nije mogao unazad jer je bilo vozila iza njega niti je mogao skrenuti u lijevo jer su iz suprotnog smjera nailazila vozila. Okrivljenik UT je spustio staklo od suvozačevih vrata, što je napravio i on od mjesta suvozača, ŠT mu je rekao da je budala, na što mu je odgovorio da će zvati policiju i da postoje kamere. Na to mu je odgovorio ''Jebem tebe i policiju'' te kako je vidio da se radi o nasilniku, o osobi sklonoj nasilju na temelju svog iskustva rekao mu je da će zvati policiju i da je sudac. AT je znao da je on sudac, nije niti trepnuo okom već mu je rekao ''jebem tebe, policiju i suce, prebit ću tebe, prebit ću ti tu ženu i strgat ću ti mobitel s kojim me snima''. Nakon toga je izvadio metar na izvlačenje iz vozila i bacio ga prema njima gađajući njega i njegovu suprugu ali je pogodio auto. U tom momentu izašao je iz vozila da vidi štetu na vozilu, stajao pored svog vozila, a AT je sa svojim vozilom krenuo, stao ispred njegovog vozila i prepriječio mu put kretanja, izašao iz vozila, zaletio se na njega i udario ga je desnom rukom u visini očiju, glave. Tom prilikom mu je razbio naočale. Okrivljenik AT je jasno mogao vidjeti da nosi naočale i da mu ih može nabiti u oko čime bi izgubio vid. Nakon toga ga je opet desnom rukom udario u glavu i razbio mu arkadu te mu je potekla krv. Kao osoba koja ima dioptriju -3, -4, on više nije ništa vidio, tekla mu je krv iznad oka te je mahao rukama i nogama oko sebe stojeći uz svoje vozilo, pokušavajući braniti sebe i suprugu od nasilničkog napada Domagoja Kozlevčar ničim izazvanog. Ističe kako ga nije udario nogom u nogu i to se ne vidi na snimci jer nije niti bilo. AT ga je nakon toga hvatao za ruke, još jedanput pokušao desnom rukom udariti u glavu, točno na mjesto ozlijeđenog oka ali se izmaknuo te ga je udario u rame. Ističe kako je čitavo vrijeme bio u defenzivno nužnoj obrani, braneći svoju suprugu i sebe što nije niti uspio. Nakon toga AT je sjeo u vozilo i pobjegao s mjesta događaja, a on je zvao policiju koja je došla te na temelju snimke njegove supruge utvrdila o kome se radi.

Branitelj I. okrivljenika iskazuje kako želi da u zapisnik uđe okolnost da se I. okrivljenik prilikom izvođenja obrane uzbudio. Okrivljenik kašlje i privremeno ne može nastaviti iznositi obranu.

Nakon kraćeg prekida I. okrivljenik nastavlja iznositi svoju obranu iznoseći kako on nije bilo čime prepriječio put niti zaustavio promet jer ga je AT dva puta sa svojim vozilom zagradio, a sve se vidi jasno na videosnimci, kako napad na njega tako i zagrađivanje vozilo AT njegovog vozila.

I. okrivljenik ŽT je u sudski spis predaao tri fotografije izrađene uređajem njegove supruge, isprintano u boji na listovima formata A4 na kojim se vidi lice I. okrivljenika, ekran mobitela sa podacima o vremenu i naočale koje djeluju polomljeno.

Branitelj I. okrivljenika sudu predočava naočale koje su polomljene i nakon usporedbe sa predanom fotografijom naočala može se ustvrditi da se radi o istim naočalama koje se vraćaju I. okrivljeniku.

Predane fotografije predočene su II. okrivljeniku Domagoju Kozlevčar te uložene u spis.

I. okrivljenik je istaknuo kako je on predstavnik suvlasnika u zgradi u kojoj živi te ima problem sa jednim suvlasnikom koji je odselio i koji je htio raditi fasadu na novoj zgradi. On se tome suprotstavio, suvlasnici su ga svi podržali, a dotični mu je rekao da će to riješiti na drugačiji način. Smatra da je taj bivši suvlasnik poslao II. okrivljenika na njega.

Sudac priopćava I. okrivljeniku kako navedene okolnosti se ne odnose na činjenični opis radnje prekršaja naveden u optužnom prijedlogu povodom kojeg je pokrenut ovaj prekršajni postupak te se o tim okolnostima u ovom postupku neće raspravljati.

I. okrivljenik je istaknuo kako je Policijska postaja Samobor II. okrivljeniku izdala obavijest kao počinitelju prekršaja iz čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dok je u optužnom prijedlogu isti okrivljeni za prekršaj iz čl.13. istog Zakona. Njemu je Policijska postaja Samobor izdala istu obavijest za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji ga je i optužio u optužnom aktu. Stoga smatra da je tužitelj imao sve unaprijed pripremljeno bez obzira što se od početka pred tužiteljem pozivao na nužnu obranu.

I. okrivljenik je u sudski spis predao 21 list, formata A4 sa fotografijama vozila [registarska oznaka] i drugih fotografija koje je izradila njegova supruga pomoću svog mobitela, a vezano uz predmetni događaj.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika, I. okrivljenik odgovora kako je predmetne zgode sa njim u automobilu bila njegova supruga LT. Odgovara kako se, kad mu je okrivljenik prepriječio vozilom put, osjećao ugroženim. Odgovara kako je II. okrivljenik čitavo vrijeme govorio ''prebit ću tebe i tvoju ženu i taj mobitel kojim me snima''. Odgovara kako on bez naočala ništa ne vidi, sve mu je mutno, a predmetne zgode bio je obliven krvlju pa i zbog toga nije ništa vidio.

II. okrivljenik AT u svojoj obrani je iskazao da se osjeća krivim za počinjenje oba prekršaja koji mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom, ali potrebno je razjasniti sve okolnosti predmetnog događaja.

Iznosi da je on upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Na kružnom toku u Svetoj Nedjelji su se gomilali automobili i uključivali u kružni tok, on je stao iza jednog tamnog automobila za kojeg se kasnije ustanovilo da se radi o vozilu I. okrivljenika KT. Isti se uključio u kružni tok kao i II. okrivljenik, nakon što su prošli kružni tok i izašli u smjeru [adresa], I. okrivljenik je cijelo vrijeme gledao u retrovizor i usporavao i ubrzavao vozilom i potom ponovno usporavao. Tako su se vozili do križanja sa benzinskom postajom INA i tamo je traka za skretanje u lijevo, na INU i tamo je napravio prometni prekršaj na način da ga je po lijevoj traci zaobišao. Kad je to napravio, ubrzao je jer je ta traka vrlo kratka i htio se vratiti u desnu traku te nije uletio ispred njega i krenuo voziti po kolniku Ulice poznate kao betonska. Vozio je možda 70-80 km/h prema [adresa]. Odmah kada ga je zaobišao, on je stisnuo gas te je počeo blicati i trubiti, a ta žena koja je sjedila na suvozačevom mjestu je cijelo vrijeme držala mobitel i snimala. Fotografije koje su uložene u spis od strane I. okrivljenika napravljene su iz videosnimke, što znači da postoji videozapis sa tonom pa smatra da bi bilo od koristi za predmet da je predao videozapis, a ne pojedine fotografije jer bi imali i tonsku snimku na kojoj bi se čulo što se sve točno događalo. Tako su se vozili do skretanja za Kaufland pred [adresa]. Nije mu argumentacija koju I. okrivljenik iznosi u odnosu na neki crveni Golf poznata. Kad su stigli pred [adresa] zgusnuo se promet i vozili su se u koloni, a I. okrivljenik je u svom vozilu bio iza njegovog automobila i vidio ga je da gestikulira rukama. Na tom mjestu je semafor, desna traka se odvaja prema Kauflandu, nekoliko automobila je stajalo na semaforu, auto iza njega je skrenuo u desnu traku, za skretanje za Kaufland i stao pored njegovog automobila s desne strane. Ističe kako je imao podignut desni prozor i pogledao prema tamo, I. okrivljenik je žestoko gestikulirao, ali nije čuo što on govori, a kada se upalilo zeleno i krenuli su dalje prema [adresa], mislio je da je to gotova priča. Cijelo vrijeme žena pored I. okrivljenika je držala mobitel u ruci i snimala. Tada se već upalilo zeleno svjetlo za smjer prema [adresa] i krenuli su dalje, a I. okrivljenik više nije mogao uskočiti u kolonu iza njega jer su tu već se kretali drugi automobili. Na maloj udaljenosti nalazi se sljedeći semafor. Kada su stigli na taj semafor bilo je crveno svjetlo, a na istom raskrižju postoji traka za skretanje u lijevo koja je bila prazna, a oni su stajali na crvenom svjetlu. S njegove lijeve strane pojavio se isti automobil tamne boje u kojem se nalazio I. okrivljenik, stao je pored njega, žena je i dalje snimala, on je bijesno gestikulirao, otvorio je prozor na svojim vratima. Tom prilikom nije izgovarao I. okrivljeniku riječi koje je on iznio u svojoj obrani, kad je otvorio prozor čuo je ''Jebem ti mater, sad ćeš nastradat, ja sam sudac'' i to je ponavljao minutu dvije, desetak puta. Izvikivao je da je sudac i da će mu jebati mater. Vikao je da će zvati policiju i da će mu policija jebati mater. Mislio je da se radi o psihički labilnoj osobi, a nikako o sucu jer očekuje od suca da bude smirenog ponašanja, a u predmetnom slučaju bilo je potpuno suprotno. On je neprestano ponavljao prostote koje je već opisao i u tom kontekstu je spominjao njegovu majku desetak puta. U toj dernjavi, u jednom trenutku I. okrivljeniku je rekao da nije sudac nego da je kreten. I. okrivljenik je cijelo vrijeme gestikulirao i pružao se preko suvozačice prema prozoru, a u jednom trenutku je ona rekla da se smiri i smirivala ga je kretnjama svojih ruku. On je jako grubo odmaknuo njenu ruku i nastavio vikati u njegovom smjeru. To ponavljanje i spominjanje njegove majke u uvredljivom kontekstu je izazvalo kod njega reakciju pa je u autu, koji služi za službene potrebe, zamijetio metar na razvlačenje, plastični, male težine i bacio ga u smjeru njegovog automobila i taj metar je udario negdje u njegov auto i pao je na cestu. Tijekom tog događanja, u međuvremenu se upalilo zeleno za ravno, a njegova traka za lijevo je bila slobodna cijelo vrijeme, on je mogao bilo kada skrenuti i u lijevo, mogao je ne otvarati prozor, ne vikati i ne imati nikakvu komunikaciju sa njim. Upalilo se zeleno i ljudi su počeli trubiti da se maknu, I. okrivljenik je u tom trenutku uhvatio za vrata i izašao iz automobila. Zbog ponašanja I. okrivljenika i zbog trubljenja drugih vozača pomakao se svojim vozilom naprijed, ispred vozila I. okrivljenika. Njegov automobil je stajao ukoso i I. okrivljenik nije bio blokiran jer je razmak između njihovih vozila bio dovoljan da on u bilo kojem trenutku skrene u lijevo i nastavi kretanje ali je I. okrivljenik izašao iz svog vozila. On je isto izašao van, I. okrivljenik je otišao pogledati što se dogodilo na automobilu zbog bačenog metra i cijelo vrijeme je psovao i vikao, ne zna da li je njegova supruga snimala u tom trenutku ali ako je, onda se na toj snimci sigurno može čuti tonski zapis. Prije toga, ni jednom riječju nije spomenuo njegovu ženu, prijetio njegovoj ženi niti njemu. Nije prijetio da će ga istući i taj dio obrane I. okrivljenika je neistinit. Prišao je tom prostoru, on je i dalje vikao, to je bilo previše za njega i izgubio je kontrolu te zamahnuo rukom prema I. okrivljeniku u namjeri da ga ošamari, a nije imao stisnutu šaku niti namjeru da ga njome udari. Nije ga uspio ošamariti nego ga je zahvatio samo vrškom dva prsta i to desnom rukom na njegov lijevog obraza. Zahvatio ga je po jagodici ili po nosu, nije siguran. Pri tome naočale su mu pale ali nije vidio da bi se one razbile. U tom zamahu rokom, pri povratku ruke ga je dohvatio rukom, istim prstima, negdje po lijevoj strani lica, ne zna točno gdje. U tom trenutku se on smirio, bio je vjerojatno zbunjen, više nije galamio, ostao je stajati. Njemu je u tom trenutku proletjelo glavom da je prije nekoliko dana dobio tri stenta i da je situacija besmislena, ima 59 godina i ovakvo ponašanje na cesti je sumanuto, stajao je tamo još trenutak i gledao taj apsurdni teatar, doživio je glupost svoje situacije u tom trenutku, ušao je u svoje vozilo, okrenuo se oko sebe i nastavio vožnju dalje svojim putem kupiti kremšnite. Bilo je mnoštvo ljudi oko njih, vidjeli su njegove registarske pločice i nema govora da bi bježao. Nije vidio krv na njegovom licu, niti je vidio da su naočale razbijene, moguće je da je kasnije neko vozilo prešlo preko njegovim naočala. Naočale koje su danas predočene sudu od strane I. okrivljenika su poprilično zgnječene i to nije moglo nastati od udarca, pogotovo udarca kojim je on ovlaš zahvatio okrivljenika, a što se i ne može smatrati udarcem. On je očekivao da će nakon ovog događaja, s obzirom na raspoložive podatke biti kontaktiran od strane policije i to se dogodilo idućeg dana. Insinuacije da je u nekom komplotu s policijom su besmislica. Spominjanje I. okrivljenika nekog suvlasnika i uređenje fasade njemu su potpuno nepoznate. Smatra da je teza koju je iznio I. okrivljenik da je branio suprugu potpuno besmislena jer ona nije sudjelovala u toj situaciji ni na koji način osim što je držala i snimala mobitelom, a I. okrivljenik ju je odgurnuo na način kako je to već izjavio. On se toj ženi nije ni riječju obratio niti ju u izričaju spomenuo. Smatra da ono što je iznio branitelj I. okrivljenika da zasipava sud podnescima nije realno jer je uvijek odgovarao na podnesak koji je sudu dostavio I. okrivljenik. Ističe kako nije istina da bi prebio svoju ženu kako mu to I. okrivljenik imputira. Ističe kako on nema uvid u evidenciju prekršajnih postupaka građana RH, a ne zna ni da li je dozvoljeno da netko čeprka po tim podacima građana RH. Žali zbog svoje uloge u ovoj stvari. Nakon tog događaja se osjećao uprljano. Kad su mu drugi dan rekli na policiji da je taj čovjek sudac, bio je razočaran. Nakon toga je predsjednici Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu podnio podnesak u kojem je opisao predmetni događaj, a nakon čega je telefonskim putem nekoliko puta zvao predsjednicu istog suda, a dobivao tajnicu te je na njegovo inzistiranje predsjednica na kraju rekla da će urudžbirati njegov podnesak. U svom odgovoru je navela da nije ovlaštena propitkivati psihofizičko stanje svojih sudaca. Tu je bio kraj priče i nitko se nije osvrnuo na ponašanje tog čovjeka. Smatra da je za ovaj predmet bitno opisati kako se I. okrivljenik ponašao prema njemu tom prilikom i da je desetak puta vikao da je sudac, a uz to izgovarao uvredljive riječi u vezi njegove majke. Ističe kako nije kriminalac, nije nasilnik i u svom životu nema nikakve slične epizode. Žao mu je što se našao u toj situaciji. Priznaje krivnju kako je to na početku rekao ali smatra da sve što je iznio u svojoj obrani baca drugačije svjetlo. Okrivljenik nije djelovao u samoobrani, cijeli vrijeme je nastupao agresivno, prvi je izašao iz vozila, a sve je završilo njegovim takozvanim ''šamarom'', a tu se cijela situacija smirila. Smatra da je uzrok cijelog događaja bilo njegovo uključivanje ili zaobilaženje vozila I. okrivljenika na nedozvoljenom mjestu ali time nije ugrozio sigurnost I. okrivljenika i to je napravio samo zato da izbjegne neujednačenu vožnju usporavanja i ubrzavanja vozilom, a I. okrivljenik je imao potrebu prosuđivati njegov prometni prekršaj, suditi i sankcionirati taj prekršaj na cesti i smatra da je to narcisoidna potreba I. okrivljenika. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika, II. okrivljenik AT odgovara kako je na sudu u [adresa] zatražio izradu kopije snimke koju je napravila službenica u [adresa] i na taj način je dobio snimku, a ne sjeća se točno kada, nekada prije prvog ročišta zakazanog na tom sudu. Odgovara da je izašao iz automobila jer je izlazak I. okrivljenika iz njegovog automobila smatrao kao početak sukoba. Tako je tumačio njegovu agresivnu gestu. Odgovara da u trenutku kada su oboje bili van vozila, njegov automobil je stajao unutar križanja, bio je u zoni križanja i to dosta, bio je u nastavku trake za lijevo skretanje, u zoni križanja, automobil mu je stajao u koso, lagano zakošeno u lijevom smjeru, a razmak između vozila je bio dovoljan da I. okrivljenik skrene u lijevo. Na pitanje branitelja I. okrivljenika gdje se nalazilo vozilo I. okrivljenika u odnosu na njegovo vozilo, u sudski spis predaje skicu iz koje se vide pozicije njihovih automobila. Na pitanje branitelja zašto je imao potrebu prepriječiti se ispred automobila Okrivljenika odgovara da se nije prepriječio jer bi to značilo da je I. okrivljeniku bio onemogućen prolazak. Ističe kako je skrenuo odnosno maknuo se iz svoje trake zbog trubljenja vozača iza svog vozila. Na pitanje zašto onda nije produžio vožnju ravno, odgovara kako je već prethodno zamijetio I. okrivljenika koji se uhvatio svojih vozačkih vrata, a nije imao namjeru bježati jer nikada nije bježao u životu od neke situacije. Odgovara kako je položajem tijela bio okrenut u smjeru Svete Nedjelje, a okrivljenik je gledao u smjeru [adresa] i kad je zamahnuo prema njemu naočale se pale metar i pol do dva, ne može točno reći, na cestu, od I. okrivljenika tj. na njegovu desnu stranu, a sve se događalo na traci za kretanje vozila ravno.

I. okrivljenik je iskazao kako se cijeli događaj vidi na snimci.

II. okrivljenik je predložio sudu da ako je moguće pribavi videosnimku s mobitela supruge I. okrivljenika. Ta snimka sigurno postoji jer su iz te snimke izrađene fotografije predane na današnjem ročištu od strane I. okrivljenika.

I. okrivljenik je istaknuo kako video snimka ne postoji jer je sve fotografije koje su predane na današnjem ročištu fotografirala njegova supruga, a nije snimala cijeli događaj, kako to iznosi II. okrivljenik.

Naknadno je I. okrivljenik ŽT u sudski spis dostavio podnesak i dodatak obrani, koji je putem pošte zaprimljen na Sudu dana 11.11.2025.g., u kojoj je podrobno i opširno naveo okolnosti, zapažanja, sugestije i primjedbe vezane uz pregledavanje snimke sa nadzornih kamera na mjestu predmetnog događaja, kao i vezane uz fotografije izvučene sa snimke nadzornih kamera, a za koje smatra da su od važnosti za donošenje valjane odluke Suda. (list 136-161 spisa)

Potom je II. okrivljenik AT u sudski spis dostavio podnesak, koji je neposredno zaprimljen na Sudu dana 13.11.2025.g., u kojem se osvrnuo na prethodni podnesak i dodatak obrani koje je u sudski spis dostavio I. okrivljenik, iznoseći i prezentirajući svoje opaske, konstatacije, opažanja i komentare.(list 162-164 spisa)

Na slijedećem ročištu II. okrivljenik je istaknuo kako predlaže sudu da navode iz predanog podneska uzme kao dodatak obrani koju je iznio na prethodnom ročištu. Ističe kako želi sudu predati USB-stick sa 12 fotografija iz videozapisa kojeg je sudu dostavio ovlašteni tužitelj s njegovim komentarima, a sve kao odgovor na sličnu dokumentaciju dostavljenu od strane I. okrivljenika, uz podnesak zaprimljen 11.11.2025.g.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika upućeno II. okrivljeniku u koju svrhu predaje fotografije snimljene na USB sticku predanom Sudu, II. okrivljenik je odgovorio da se radi o dokaznom materijalu u cilju njegove obrane.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju LT, suprugu I. okrivljenika, koja je u svom iskazu iznijela kako je predmetni događaj krenuo još u Svetoj Nedjelji kad je II. okrivljenik na raskrižju umjesto da skrene lijevo, produžio ravno te je zbog toga njen suprug morao naglo kočiti da ne udari vozilo II. okrivljenika, koji se nastavio kretati ispred vozila kojim je upravljao njen suprug, II. okrivljenik nije držao razmak od vozila ispred sebe pa je zbog toga ona počela situaciju snimati svojim mobitelom. Snimala je iz razloga što se bojala da bi moglo doći do neke prometne nesreće, a i njezin suprug je bio uplašen i iznerviran cijelom tom situacijom. Kada su došli do Kauflanda, II. okrivljenik je svojim vozilom imao namjeru udariti u njihovo vozilo pa je suprug skrenuo na semaforu desno, kako bi izbjegao nalet. Pritom pogled II. okrivljenika ne želi niti komentirati. Nastavili su se kretati u smjeru [adresa] i kada su došli do glavnog semafora, u blizini se nalazi Bistro Nino gdje oni skreću u lijevo, ponovno su susreli vozilo II. okrivljenika koji je vozio po crti, a ne po svojoj traci, a to sve u namjeri da ih udari. Suprug nije mogao skrenuti u lijevo jer su iz suprotnog smjera iz smjera [adresa] dolazili automobili. U jednom trenutku II. okrivljenik je bacio metar ili nešto drugo u njihov automobil, zbog čega je suprug izašao iz automobila vidjeti da li je nastala šteta, a tada ga je II. okrivljenik fizički napao. II. okrivljenik je nastavio udarati njezinog supruga i tri puta ga je udario. Ona je pritom bila u šoku. Nakon toga je II. okrivljenik otišao s mjesta događaja, a oni su obavijestili policiju. Prilikom ovog događaja njezin suprug se branio, a nije vidio jer su od udarca II. okrivljenika njegove naočale pale na tlo. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenika ŽT ističe kako na obranu I. okrivljenika nema nikakvih primjedbi niti komentara i bilo je tako kako se u njoj iznosi.

Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar ističe kako je obrana II. okrivljenika laž. Njezin suprug mu je predmetne zgode rekao da je sudac i da se makne, a sve drugo su laži II. okrivljenika.

Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedokinja odgovara kako je predmetne zgode na raskrižju u [adresa] i [adresa] u svakom trenutku vidjela sve što se događa. Odgovara kako predmetne zgode nije vidjela da bi njezin suprug pokušao udariti rukom II. okrivljenik, ali je vidjela da se brani od njegovog napada, a također nije vidjela da bi njezin suprug nogom udario II. okrivljenika. Odgovara kako nije vidjela da bi njezin suprug bacio neki predmet u smjeru vozila II. okrivljenika jer je bila u šoku.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika odgovara kako su se vozili iza vozila II. okrivljenika i on je naglo kočio više puta pa je i njezin suprug također morao naglo kočiti da izbjegne nalet na to vozilo. Odgovara da je izraz lica II. okrivljenika o kojem je govorila u svom iskazu bio zastrašujući po svemu pa se osjećala ugroženo i napadnuto. Odgovara kako joj nije ugodno biti u sudnici zbog nazočnosti II. okrivljenika jer se prepala njegove vožnje i postupaka. Odgovara kako je kako je II. okrivljenik u tri navrata udario njezinog supruga u razmaku od nekoliko sekundi, pritom nije bilo izmjenjivanja bilo kakvih riječi između njezinog supruga i II. okrivljenika, a ona je u tom trenutku vikala upomoć. Odgovara kako je zaključila da se njezin suprug branio jer je stajao između II. okrivljenika i njihovog vozila pa je branio ne samo sebe nego i nju jer se ona tada osjetila ugroženo. Odgovara kako je suprug imao pokrete tijela kao da se brani ali to ne može sada pokazati pred sudom. Odgovara kako su oni stajali pred semaforom i htjeli su skrenuti u lijevo, a II. okrivljenik je svojim vozilom stao na takav način da ih je blokirao i da nisu mogli učiniti tu radnju da se maku, a II. okrivljenik je dodatno otvorio i vrata svog vozila da ne mogu otići.

Na pitanje I. okrivljenika KT odgovara kako za vrijeme dok je II. okrivljenik napadao fizički I. okrivljenika, I. okrivljenik je stajao između II. okrivljenika i njihovog vozila, a ona se nalazila u vozilu. Odgovara kako je II. okrivljenik prvi došao do I. okrivljenika s namjerom da ga udari. Odgovara kako su u toj poziciji oni bili napadnuti od strane II. okrivljenika.

Nakon što je sudac dao riječ II. okrivljeniku i mogućnost da postavi pitanja svjedokinji ista priopćava sudu da ne želi odgovarati na pitanja II. okrivljenika.

II. okrivljenik AT iskazuje kako prigovara iskazu i svjedokinje u odnosu na prethodne događaje koji su prethodili zaustavljanju na raskrižju u [adresa] i [adresa], a i na prethodnom križanju kod Kauflanda. Ističe kako se situacija nije samokreirala.

II. okrivljenik prigovara vjerodostojnosti iskaza ispitane svjedokinje iz razloga što se radi o supruzi II. okrivljenika pa su oni imali mogućnosti uskladiti obranu i iskaz. Ističe kako je predmetne zgode do predmetnog raskrižja prvo došao I. okrivljenik sa svojim vozilom i imao je upaljen lijevi žmigavac pokazujući namjeru skretanja u lijevo no na snimci kamere vidi se da je njegova pažnja i pažnja njegove supruge bila usmjerena u desno, prema traci kojom se on kretao te je u trenutku kada se sa svojim vozilom poravnao sa vozilom I. okrivljenika on usmjerio prema njemu svoju ruku i pokazivao mu kažiprstom, što je on shvatio kao prijetnju, a bilo je potkrijepljeno i riječima. Također, njegovo vozilo je bilo lijevom stranom do razdjeljuje crte ali i vozilo II. okrivljenika je bilo više usmjereno prema desnoj strani. Predlaže da se u dokaznom postupku pribavi snimka koju je izradila predmetne zgode supruga I. okrivljenika jer je ona cijelo vrijeme držala mobitel u stavu snimanja, a ne izrade pojedinih fotografija.

Na poseban upit suca predstavnik ovlaštenog tužitelja iskazuje kako nema saznanja da bi postojao snimak izrađen mobitelom ispitane svjedokinje supruge I. okrivljenika već je u sudski spis dostavljena snimka nadzorne kamere.

II. okrivljenik AT ističe kako nije istinit iskaz svjedokinje u dijelu gdje iznosi da bi predmete zgode I. okrivljenika udario šakom, a to će se vidjeti i pregledom snimke nadzorne kamere. Ističe kako prigovara iskazu svjedokinje u dijelu gdje iznosi kako I. okrivljenik nakon gubitka naočala ništa više nije vidio jer se na snimci nadzorne kamere vidi da je nakon što je on napustio mjesto događaja I. okrivljenik sjeo u svoj automobil i skrenuo u ulicu, u lijevo te je bio u stanju voziti. Ističe kako I. okrivljenik do trenutka kada je on sjeo u svoj automobil i napustio mjesto događaja, I. okrivljenik nije bio okrvavljen. Smatra da svjedočenje ispitane svjedokinje nije relevantno i nije objektivno. Nije istinit iskaz svjedokinje da bi predmetne zgode vikala upomoć. Postavlja pitanje, ako je svjedokinja bila predmetne zgode uplašena i zabrinuta za svoju sigurnost, zašto je otvorila suvozačeva vrata. Ističe kako on predmetne zgode svojim vozilom nije zapriječio kretanje vozila I. okrivljenika i on je mogao skrenuti u lijevo, ali je izašao iz svog vozila pa je to bio razlog zbog čega nije nastavio kretanje. Smatra kako je njegovu reakciju izazivao I. okrivljenik svojim postupcima jer je gestikulacijom i izricanjem psovki izazvao njega pa ga je pokušao udariti kako je to već opisao u svojoj obrani. I. okrivljenik je izašao iz svog automobila, obišao je svoje vozilo, pogledao mjesto u koje je udario metar koji je bacio, sagnuo se i pokupio metar sa tla i pritom je cijelo vrijeme psovao i vrijeđao. Kad se uspravio i okrenuo prema njemu i tada je psovao i vrijeđao i to je taj trenutak kada je on zamahnuo rukom otvorenim dlanom prema njegovom licu.

Branitelj I. okrivljenika je predložio da se dopunski ispita već ispitana svjedokinja zbog razloga koje je II. okrivljenik iznio, a vezane uz kompromitiranost iste svjedokinje i postojanje ili nepostojanje snimke učinjene njezinim mobitelom.

II. okrivljenik je istaknuo kako je svjedokinja odbila odgovarati na njegova pitanja, a sada će biti ponovno pozvana u sudnicu, nakon što je on iznio određene teze, te će odgovarati na pitanja obrane I. okrivljenika za koja smatra da će biti sugestivna, pa smatra da to za njega nije ravnopravna pozicija u obrani.

U sudnicu se ponovno pozvala svjedokinja LT.

Na pitanje suca svjedokinja LT odgovara kako je nakon događaja, istog dana, policajac izuzeo iz njezinog mobitela sve fotografije koje je ona izradila predmetne zgode, a radilo se o fotografijama, a ne videosnimci.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika svjedokinja odgovara kako prije današnjeg ročišta i iznošenja iskaza nije bila ni na koji način pripremana ili instruirana od strane bilo koga kako će oblikovati svoj iskaz. Odgovara kako prije današnjeg ročišta nikada nije sa braniteljem svog supruga razgovarala o predmetnom događaju.

Na pitanje I. okrivljenika svjedokinja LT odgovara kako je I. okrivljenik mahao rukom i prstom pokazivao u vis, prema semaforu jer je na taj način ukazivao II. okrivljeniku da postoje kamere koje snimaju cijeli događaj. Odgovara kako je I. okrivljenik nakon ovog događaja s njihovim vozilom otišao do ispred Bistroa Nino. Odgovara kako je I. okrivljeniku jako krvarila arkada i cijelo oko je bilo krvavo, a ona je to slikala mobitelom, a tu fotografiju izuzeo je policajac iz njezinog mobitela.

Sudac je ispitao i svjedokinju FT koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je predmetne zgode bila suvozač u osobnom automobilu kojim je upravljao njen partner, a kretali su se Cesarićevom ulicom prema bistrou Nino u [adresa], u smjeru Svete Nedjelje, a imali su namjeru skrenuti u lijevo. U raskrižju, kod bistroa Nino gdje se skreće u lijevo zamijetila je dva zaustavljena na kolniku, ne sjeća se njihovih boja. Uz zaustavljene automobile zamijetila je i dva odrasla muškarca za koje ne zna gdje su točno stajali, niti da li je netko od njih nazočan u sudnici. Kada su oni vozilom, došli do raskrižja upalilo im se zeleno svjetlo za lijevo pa su nastavili kretanje tako da ništa drugo nije zamijetila. Nije joj poznato da li se radilo o prometnoj nesreći ili o nečem drugom, a lica u sudnici ne prepoznaje. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja odgovara kako je samo vidjela fizički dvoje osobe i dva automobila ali nije vidjela niti što su radili niti u kojem su položaju stajali, mislila je da je bila prometna nesreća, a sa partnerom nije kasnije razgovarala o tom događaju. Muškarci su mahali rukama, a ne zna da li su se raspravljali, a vozila su bila jedan iza drugoga, u raskrižju.

10.

I. okrivljenik ŽT predao je Sudu dvije fotografije ispisane na listovima formata A4, u boji te je priopćio Sudu da se na istima vidi udarac zatvorenom šakom ali se on izmakao pa je udarac primio u lijevo rame, a što ovlašteni tužitelj nije naveo u činjeničnom opisu radnje prekršaja. I. okrivljenik je predao fotografiju ispisanu na listu i ukazuje da se radi o krvavom desnom oku te se vidi krv koja teče iznad oka. I. okrivljenik predaje dvije fotografije formata A4 i priopćava da se na istima vidi II. okrivljenik u svom vozilu i njegova ruka koja drži metar prije zamaha. I. okrivljenik konstatira da ovlašteni tužitelj nije činjeničnim opisom iz optužnog prijedloga obuhvatio cijelu situaciju predmetnog događaja, odnosno tri udarca II. okrivljenika, čime idu u korist II. okrivljenika.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja je odgovorio da je činjenični opis optužnog prijedloga sačinjen temeljem videosnimke nadzorne kamere.

11.

U daljnjem tijeku glavne rasprave I. okrivljenik ŽT je ostao u cijelosti kod svoje iznesene obrane te je dodao:

Tužitelj Policijska postaja Samobor unatoč jasno vidljivoj snimci nisu evidentirali i stavili na teret II. okrivljeniku Domagoju Kozlevčar udarac nogom u njegov trbuh što je vidljivo iz fotografija broj 1 i 2 koje su izuzete iz snimke sa video nadzora čime su policijski službenici opet išli u korist II. okrivljenika i nisu u cijelosti opisali događaj i protupravno ponašanje AT sukladno izuzetoj snimci čime su povrijedili njegova temeljna ljudska prava i pravo na pošteno i pravično suđenje čime su jasno stali na stranu II. okrivljenika UT. Također navodi da otpočetka ovog događaja i postupka policijski službenici Policijske postaje Samobor su na strani ĆT kome su prvotno uručili obavijest radi prekršaja iz čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da ga je fizički napao, da bi dana 12.04.2024. godine u njihov stan došao policijski službenik koji je uzeo izjavu od njegove supruge LT i njegovu obranu kao okrivljenika te mu uručio obavijest čime su unaprijed znali, bez obzira na njihove iskaze, da će njega, između ostalog optužiti. Tada se pozvao na nužnu obranu i priložio izvadak iz Prekršajnog zakona kao prilog. Kada su policijski službenici Policijske postaje Samobor vidjeli kako se brani, dana 26.04.2024. godine sastavili su optužni prijedlog gdje su unatoč jasno vidljivoj snimci izostavili gotovo sve udarce šakom i nogom u njega II. okrivljenika UT kao i činjenicu da mu je on razbio naočale jer zakonom fizike udarac u nešto što padne na pod uzrokuje uništenje nečega, a za njega su izmislili udarac nogom, da njega više terete i onda su umjesto čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira UT stavili čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a njega onemogućili u njegovoj obrani i sudu prikazali iskrivljeno i nepotpuno stanje stvari unatoč snimke. U prilog pod rednim brojem 3 prilaže fotografiju koja je izuzeta iz snimke sa video nadzora gdje je jasno vidljivo da se II. okrivljenik UT kreće sa vozilom gotovo po središnjoj isprekidanoj crti i ide na njega i njegovu suprugu te policijski službenici Policijske postaje Samobor nisu mu stavili na teret sukladno čl.46.st.1. ZSPC-a, da se nije kretao sredinom prometne trake čime su opet išli na korist i na ruku II. okrivljeniku UT. U prilogu pod rednim brojem 4, 5, 6 i 7 je vidljivo da UT drži ruku na njegovoj nozi što jasno ukazuje na činjenicu da nije bilo nikakvog udarca nogom, a udarac noge s njegove strane se ne vidi na izuzetoj snimci. U prilog pod rednim br. 8 i 9 dostavlja sudu fotografije izuzete iz video nadzora gdje se jasno vidi ponašanje II. okrivljenika UT kako maše rukom gotovo do njihovog vozila i glavom izlazi iz vozila prijeteći prema njegovoj supruzi LT. Na fotografiji pod rednim br. 10 jasno se vidi krv koja mu teče niz lice uslijed udarca II. okrivljenika. Također navodi da na snimci video nadzora, ukoliko se ista uspori, jasno se vidi II. okrivljenik UT kako je bacio metar na izvlačenje na njegov auto, u desni bočni dio vanjskog retrovizora koji se uslijed siline udarca pomaknuo i vratio u mjesto nakon čega je on izašao iz svog vozila da vidi štetu na vozilu, a nakon čega ga je II. okrivljenik UT napao sa dva udarca u njegovu glavu i razbio mu naočale i arkadu što opet policijski službenici Policijske postaje Samobor, unatoč jasno vidljivoj snimci nisu istome stavili na teret već su napisali samo ''udario'' što ukazuje na samo jedan udarac nakon čega se on počeo braniti u nužnoj obrani. Ovom prilikom se opet poziva na odluke VPS-a koje je dostavio u predmet iz kojih je jasno vidljivo da je postupao u nužnoj obrani i bio prvi napadnut od strane II. okrivljenika, a po policijskim službenicima Policijske postaje Samobor je valjda trebao stajati mirno i dozvoliti da prebije prvo njega pa njegovu suprugu i razbije joj mobitel. Također bi istaknuo da je II. okrivljenik UT priznao sva djela prekršaja stavljena mu na teret, a jedini mu je cilj pobijanje njegove obrane i njega diskreditirati što jasno ukazuje na činjenicu da u ovom postupku on ima dva tužitelja, djelatnike Policijske postaje Samobor i II. okrivljenika UT, što ukazuje na činjenicu da se ide na njega, da on mora biti kriv pod svaku cijenu. Upravo za radi takvih postupka policijskih službenika Policijske postaje Samobor podnio je svoj optužni prijedlog želeći ispraviti nepravdu koji isti nanose svojim neopisivanjem cijelog događaja unatoč jasno vidljivoj snimci, a to ne bi napravio da su policijski službenici Policijske postaje Samobor cjelokupni događaj opisali sukladno izuzetoj snimci. Ističe kako nikada nije napravio ništa, nikada nije bio kažnjavan za ništa, niti za krivo parkiranje za razliku od dotičnog i ovaj događaj nije slučajan. Također bi naveo da II. okrivljenik je u jednom svom dopisu naveo da su mu policijski službenici Policijske postaje Samobor naveli da je već imao nekakve slične sukobe što je neprofesionalno i neetično ponašanje ukoliko je isto istina policijskog službenika Policijske postaje Samobor kojem ne zna ime, jer nigdje nije imao nikakve sukobe, nigdje, a živi u [adresa] od 1972.

I. okrivljenik ŽT u sudski spis predaje ispisane fotografije u boji na listovima A4, 10 fotografija sa primjedbama napisanim rukom na svaku fotografiju, a na koje se I. okrivljenik referirao tijekom svog iskazivanja na istom ročištu.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja iskazao je kako ostaje kod činjeničnog opisa prekršaja, a koji je u potpunosti vidljiv na videosnimci.

II. okrivljenik AT istaknuo je kako fotografije koje I. okrivljenik stalno donosi na Sud su printane na kućnom printeru te su slabije rezolucije i radi se o zamrznutim isječcima odnosno fotografijama neke videosnimke, a bitan je kontekst odnosno potrebno je pogledati čitavu snimku. Primjedbe I. okr. iznijete na današnjem ročištu služe samo tome da se dokaže da je on žrtva. Iznosi primjere svoje teške sudbine sa svim tim ljudima koji ga napadaju. Situacija se nije samo kreirala, on je itekako sudjelovao u događaju, na neki način ga inicirao, a on je sudac i sudi u prekršajnim postupcima, ima utjecaja na ljudske sudbine. Ne može sada iznijeti sve što bi želio u odnosu na iskaz I. okrivljenika na današnjem ročištu jer nema bilješke iz kojih bi to čitao. Njegovo ponašanje predmetne zgode na cesti je bilo po njemu neurotično, iako nije stručnjak.

12.

Na poseban upit suda i ukazivanje da u sudskom spisu prileži Obavijest serijski broj [serijski broj] koja se odnosi na UT i u kojem se navodi prekršaj iz čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UT u kojem se navodi da postoje osnovane sumnje kako je počinio prekršaj iz čl.6. označenog Zakona, predstavnik ovlaštenog tužitelja iskazuje da i dalje ostaje u cijelosti kod podnesenog prijedloga odnosno da su obojica počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13.

U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitan je svjedok CT koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 03.03.2024. oko 17,00 sati upravljao osobnim automobilom, a sa njim je, kao suvozačica u vozilu, bila njegova partnerica FT. Kretao se [adresa] u [adresa] te je imao namjeru skrenuti u lijevo u Ulicu Grada Wirglesa prema Zagrebu. U samom raskrižju, a ispred njegovog automobila zamijetio je dva zaustavljana osobna automobila i jedan vozač je stajao kraj otvorenih vrata jednog vozila, pored kojeg je prošao, a za drugog vozača nije siguran gdje je bio. Nije siguran gdje je bio ali je u jednom trenutku bio izvan automobila. Zamijetio je da je jedan od vozača mahao rukama pa pretpostavlja da su raspravljali ali nije mu poznato da li je došlo do sudara ili je neki drugi događaj bio u pitanju. On je svojim vozilom skrenuo u lijevo i nastavio se kretati svojim putem. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika KT svjedok odgovara kako su oba vozila bila u raskrižju, ne zna na kojoj udaljenosti i nije siguran u kojem međusobnom odnosu su ta vozila stajala ali je zaobišao vozilo sa otvorenim vratima i skrenuo u lijevo. Odgovara kako ta vozila nisu stajala paralelno na kolniku. Odgovara kako se ne sjeća koje boje je bilo vozilo koje je zaobilazio.

Na pitanje II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar svjedok odgovara da je predmetne zgode prošao s lijeve strane osobnog automobila koji je imao otvorena vozačeva vrata, a drugi automobil je stajao sa desne strane tog automobila. Odgovara kako ne zna koje boje je bio koji automobil i ne prepoznaje vozače.

14.

Sudac je ispitao i svjedoka BT koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 03.03.2024. oko 17,00 sati upravljao osobnim automobilom i kretao se ulicom u [adresa] te je dolaskom do raskrižja ulica za koje ne zna kako se zovu, imao namjeru skrenuti u lijevo. Ispred svog automobila zamijetio je dva osobna vozila. Jedno vozilo je imalo namjeru skrenuti u lijevo, pretpostavlja, a za drugo vozilo nije siguran. Zamijetio je da su vozila zaustavljena i ne kreću, a zamijetio je i komunikaciju između vozača koji su se nalazili u svojim vozilima. Nije mu poznato što se između njih događalo i kakva je komunikacija bila. On je u jednom trenutku zaobišao te automobile i skrenuo u lijevo te se nastavio kretati svojim putem. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako u trenutku kada se dovezao do zaustavljenih automobila i za vrijeme dok je skretao u lijevo vozači tih vozila su bili unutar vozila.

Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja odgovara kako je policajac došao doma kod njega i tražio da da iskaz. Odgovara kako se ne sjeća da li je potpisao iskaz, odnosno misli da nije. Odgovara kako je u tom iskazu iskazao otprilike isto što je govorio i prilikom iskazivanja policijskom službeniku ali nije siguran. Možda postoji neka sitna razlika, ali on nije dao drugačiji iskaz od ovog kojeg je sada iznio.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika svjedok odgovara da su prilikom njegovog skretanja u lijevo zaustavljena vozila bila sa desne strane njegovog automobila. Odgovara kako misli da su stajali paralelno, nije siguran, ali to su detalji koje nije zamijetio, ne može tvrditi 100 posto.

Na pitanje II. okrivljenika, svjedok odgovara kako se ne sjeća koje boje su bili automobili i koji vozač je bio u kojem automobilu.

15.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz pregledavanjem DVD medija dostavljenog od strane ovlaštenog tužitelja sa snimkom video nadzora s raskrižja [adresa], MT i NT, na kojem je rukom napisano AT i ŽT, čl.13. JRM-a, video nadzor, 03.03.2024. od 18:19 sati.

Nakon pregledavanja označene snimke video nadzora predstavnik ovlaštenog tužitelja ističe da se uvidom u video snimku potvrđuje činjenični opis prekršaja, odnosno da su se svađali dok su bili u vozilima, da je II. okrivljenik UT bacio metar te je fizički napao I. okrivljenika ŽT nakon čega je I. okrivljenik ŽT pokušao udariti rukom II. okrivljenika ĆT, a nakon čega ga je nogom udario u predjelu njegove noge.

Nakon pregledavanja označene snimke video nadzora I. okrivljenik ŽT ističe kako se na snimci jasno vidi da je II. okrivljenik AT išao na nas s vozilom i gazio središnju isprekidanu crtu koja razdvaja prometne trake s time da na toj strani je bila njegova supruga LT te je nju ugrozio prvenstveno i vršio napad prema njoj, da se kretao sredinom prometne trake po prometnim propisima i dao znak lijevim pokazivačem smjera nakon čega ga je UT smišljeno i namjerno zagradio u daljnjem kretanju. Iz snimke se jasno vidi da su cijelo vrijeme iz kontra smjera kretala se vozila te nije imao kuda. Na snimci se jasno vidi da je UT bacio metar na izvlačenje na njihovo vozilo i pogodio lijevi bočni retrovizor na što je izašao iz vozila da vidi štetu i jasno je vidljivo da se sagnuo da vidi istu štetu, a UT ga je totalno zagradio s vozilom i stao ispred njega i još ostavio otvorena vozačeva vrata, da on ne može nikuda, došao do njega, udario ga dva puta sa rukom u glavu, a ne jedanput, razbio mu naočale i arkadu, nakon čega je on prešao u defenzivno nužnu obranu, na što mu pravo daje Zakon, braneći sebe i suprugu od protupravnog napada II. okrivljenika AT. Na snimci se ne vidi udarac njegovom nogom i kontakt ali se vidi da je AT držao ruku na njegovoj nozi čime udarca nije bilo. Na snimci se jasno vidi i treći udarac koji je išao sa zatvorenom šakom u njegovu glavu na što se on izmaknuo i dobio udarac u rame. Na snimci se također jasno vidi udarac AT nogom u njegov trbuh, a vezano uz taj metar na izvlačenje navest će samo sljedeće: da je bilo jasno vidljivo da će ga UT i dalje napadati, a što je dokazao udarcem nogom u njegov trbuh te je prešao u ofenzivnu nužnu obranu vezano uz taj metar braneći sebe i suprugu od protupravnog i istodobnog napada AT. Na snimci se jasno vidi krv koja mu teče iz arkade, on je pokušao naći naočale, kao i njegova supruga te su nakon toga stali ispred Bistroa Nino i pozvali policiju. Sve tvrdnje tužitelja i II. okrivljenika ĆT pobija snimka.

Nakon pregledavanja označene snimke video nadzora branitelj I. okrivljenika KT ističe kako se iz snimke iščitava da je prethodnom inkriminiranom događaju I. okrivljenik u namjeri da skrene u lijevu stranu uredno dao pokazivač svjetlosni za skretanje lijevo, da je bio u sredini svoje trake i da je čekao da mu se za predmetni manevar oslobodi traka iz suprotnog smjera koju je pritom trebao prijeći. U tom trenutku pojavljuje se vozilo II. okrivljenika koje gotovo samo što nije dotaknuo vozilo I. okrivljenika te je daljnjih slijed događaja potpuno razvidan. Dakle I. okrivljenik nije mogao napraviti bilo koji drugi manevar vozilom jer je bio doveden u tzv. slijepi kut. Stoga nije počinjen inkriminirani prekršaj iz čl.78.st.1. ZSPC-a. Što se tiče inkriminacije iz čl.13.st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz daljnje snimke je vidljivo agresivni napad II. okrivljenika koji je kulminirao u doslovno batinjanje I. okrivljenika po glavi i u tom trenutku II. okrivljenika koji je potpuno prirodno, životno, logično i uvjerljivo rukama nastojao prije svega se obraniti, a drugo od sebe otkloniti predmetni napad.

Nakon pregledavanja označene snimke video nadzora II. okrivljenik AT ističe kako nas I. okrivljenik želi uvjeriti da ovo što smo gledali na ekranu da smo krivo vidjeli, on će nam objasniti da smo vidjeli ono što je on rekao. Iz riječi I. okrivljenika i branitelja sve je usmjereno na tome da se vidi da on nije imao nikakvog utjecaja na situaciji i da je II. okrivljenik izazvao situaciju. Na snimci se vidi da je bio u traci za lijevo, da je imao lijevi žmigavac, no on je cijelo vrijeme gledao u desno, ispružio je ruku ispred svoje suvozačice i prijetio je kažiprstom, ona mu u dva tri navrata odguruje ruku, on je cijelo vrijeme agresivan i cijelo vrijeme psuje, prozor je bio spušten i on je urlao. Svemu ovome je prethodno verbalno prepucavanje na ovom semaforu, blicanje, trubljenje od Svete nedjelje do [adresa]. Tek kad je I. okrivljenik vičući najavio svoj izlazak iz auta, ističe kako je pomaknuo svoj auto ispred. Njegovo izlaženje iz auta je bio agresivan čin. Kamera na semaforu ima takve karakteristike da sabija planove, dojam je da su automobili jako nabijeni što se vidi iz automobila koji dolaze, a što je bitno jer oni temelje obranu na tome da I. okrivljenik nije mogao skrenuti u lijevo, a što nije točno. On da je želio, ne bi izlazio iz auta nego bi skrenuo u lijevo, a on je bio već van auta kada mu je on navodno onemogućio da skrene lijevo. Kad je išao gledati štetu na autu gledao je zadnji desni bok automobila, a u svojoj obrani govori da je metar udario u retrovizor. Dok je pregledavao auto on je cijelo vrijeme izvikivao prostote između ostalog i na račun njegove majke. Kad se konačno digao iz položaja pregledavanja auta u tom trenutku je izviknuo psovku i to je bio neposredan razlog da ga je pokušao ošamariti. Kaže da je branio svoju suprugu, negdje u tekstu govori da je on, u futuru, htio napasti njegovu suprugu, da joj je htio razbiti mobitel, sugerira da bi on to napravio, a to su gluposti, ističe kako to ne bi učinio, nije imao nikakvu komunikaciju s tom ženom nego s njim. Negdje u iskazu I. okrivljenik govori da nije vidio od krvi no na snimci se vidi da sjeda u auto i kreće u lijevo, sve vidi. Kaže da je držao ruku na njegovoj nozi što su gluposti, šta bi to bilo seksualni napad, I. okrivljenik ga je udario nogom, imao je i masnicu, nije išao doktoru jer mu je to bilo beznačajno. Predlaže sudu da detaljno pregleda snimku kako bi potvrdio postupanje I. okrivljenika i njega.

II. okrivljenik je istaknuo kako je nakon očitovanja predstavnika ovlaštenog tužitelja, branitelj I. okrivljenika izrekao rečenicu da je za ovakvu optužbu koju je policija napravila bilo potrebno najmanje intelekta. Rekao je da degradiramo odvjetničku profesiju. Branitelj I. okrivljenika je u svom očitovanju upotrijebio izraz batinjanje što pretpostavlja postojanje batine.

16.

Ovlašteni tužitelj u sudski spis je dostavio podnesak, koji je zaprimljen na Sudu dana 12.03.2026.g., a kojim je izmijenio i dopunio optužni prijedlog na način da je izmijenio dio teksta u činjeničnom opisu radnje prekršaja, dok je ostali sadržaj predmetnog optužnog prijedloga ostao nepromijenjen, te je predložio da se prekršajni postupak nastavi imajući u vidu ovako izmijenjen optužni prijedlog (list 194 spisa).

17.

U nastavku glavne rasprave I. okrivljenik ŽT ostao je u cijelosti kod svoje obrane i svega što je iznio te je dodao kako se nije na nikakav način svađao dok se nalazio u svom zaustavljenom vozilu sa okrivljenikom AT, a niti je tužitelj u činjeničnom opisu djela prekršaja naveo na koji način i kako bi se odvijala i u čemu se sastojala navodna svađa sa njegove strane koju u cijelosti osporava jer sa njegove strane nije bilo nikakve svađe sa okrivljenikom AT. Čitavo vrijeme on je gestom nužne obrane, kao odgovor na istodobni i protupravni napad okrivljenika Domagoja Kozlevčar, pokazivao rukom i prstima prema gore, prema kamerama na semaforima u raskrižju da se dotični makne od njih, od momenta kada ih je zagradio sa svojim vozilom, mahao prijeteći rukama prema njima, prvenstveno prema njegovoj supruzi LT koja mu je bila bliže i na mjestu suvozača je sjedila tokom i nakon fizičkog napada na njega. Kao dokaz tome priložio je u spis fotografije izvučene sa snimke video nadzora u prilogu 3-14. Iz snimke sa nadzornih kamera sa raskrižja od početka snimke je vidljivo da su cijelo vrijeme njega supruga LT i on se nalazili u položaju napadnutih i ugroženih, a napadao ih je i terorizirao okrivljenik AT, prvo, na način da je svojim vozilom išao na vozilo u kojem su se nalazili, gazeći lijevim gumama središnji isprekidanu crtu koja razdvaja kolničke trake kojima su se kretali, zagrađivanja svojim vozilom i onemogućavanja daljnjem kretanju, mahanjem lijevom rukom van svog vozila gotovo do njihovog vozila, bacanja metra na izvlačenje u njihovo vozilo u desni bočni retrovizor njegovog vozila koji se od udarca pomaknuo, pa zagrađivanja vozilom kojim je upravljao na način da se zaustavio ispred njih i ostavio otvorena vrata i napada na njega sa dva udarca na njega, sa dva udarca u glavu kada mu je razbio glavu i naočale. Ističe kako on nije na nikoga išao sa vozilom već se cijelo vrijeme kretao sredinom prometne trake i nije gazio gumama vozila po središnjoj isprekidanoj liniji koja razdvaja trake, nikoga nije zagradio sa vozilom kojim je upravljao, nikoga nije fizički napao već je to radio AT. Ističe kako je branio suprugu i sebe od protupravnog napada okrivljenika Domagoja Kozlevčar, bilo gestama, pokazujući rukom prema gore, prema kamerama na semaforu u raskrižju da se okrivljenik AT makne ili njegova supruga LT gestom okretanja mobitela prema okrivljeniku AT kao da ga snima s ciljem da se dotični makne. Istaknuo bi da okrivljenik AT stalno na raspravama spominje mobitel njegove supruge što jasno govori u prilog činjenici da ga se pokušao dočepati kritične zgode čime njegova supruga i on u iskazima govore istinu, da je kritične zgode AT govorio ''prebit ću tebe, prebit ću ti ženu i strgat ću ti mobitel sa kojim me snima''. Ističe kako nikada nije okrivljenika Domagoja Kozlevčar na bilo koji način uvrijedio već je to njegov rječnik sa gradilišta na kojima radi. Nikada nikome nije narušavao JRM već je čitao vrijeme postupao u nužnoj obrani bilo gestama ili drugačije od istodobnog i protupravnog napada Domagoja Kozlevčar na njih u situaciji u koju su dovedeni protivno svojoj volji i to nije zavisilo od njihove volje.

U odnosu na izmijenjen i dopunjen optužni prijedlog iskazuje kako se u ispravljenom optužnom prijedlogu u činjeničnom opisu na kraju se navodi da je otišao sa svojim vozilom sa mjesta događaja što nije istina već se pomaknuo nekoliko metara na parkiralište ispred bistroa Nino, pozvao policiju i sačekao dolazak policijskih službenika kojima su njegova supruga i on sve naveli. Nadalje u optužnom prijedlogu se navodi o nekakvim prometnim nesuglasicama što nije istina jer se radilo o divljanju po cesti okrivljenika Domagoja Kozlevčar i ugrožavanje drugih sudionika u prometu kao osobe koja je već osuđivana kao prometni prekršitelj, a on, kao osoba koja se drži prometnih propisa, je problem takvima na cesti. Također je u spis priložio fotografiju pod rednim borjem 15 iz koje je vidljivo da je okrivljenik AT nasmijan otišao s mjesta događaja, nakon što ih je isterorizirao svojim vozilom, njega fizički napao, razbio mu naočale i arkadu, što jasno govori u prilog činjenici o kakvoj osobi se radi. Ističe kako je Ministarstvu unutarnjih poslova, Službi za unutarnju kontrolu, Odjel za zakonitost postupanja podnio pritužbu na njihov optužni prijedlog, što je usvojeno te su policijski službenici Policijske postaje Samobor morali postupiti po navedenom jer su u dopisu iz MUP-a naveli da njegovu pritužbu cijene utemeljenom i to u pogledu činjeničnog opisa prekršaja, što je utvrđeno kao propust u radu policijskih službenika te će biti poduzete odgovarajuće mjere. Nažalost, valjda su trebali dopustiti da kritične zgode okrivljenik AT prebije prvo njega pa njegovu suprugu i razbije joj mobitel, a i kada bi zvali policijske službenike Policijske postaje Samobor vjerojatno bi rekli da to nije ništa.

18.

II. okrivljenik AT ostao je u cijelosti kod svoje obrane i svega što je iznio te je dodao kako se vezano za opis događaja iz izmijenjenog optužnog prijedloga protivi zaključku tužitelja da je optuženi LT izašao iz automobila kako bi provjerio štetu od bačenog rolo metra. Ta se konstatacija nije mogla donijeti nikako drugačije osim na osnovi izjave dotičnoga. On je izašao iz svog automobila izvikujući prijetnje, a tek je sporedno uputio pogled na bok automobila, cijelo vrijeme psujući i vrijeđajući ga. Upravo je zbog takvog njegovog ponašanja bio izazvan da mu se, nakon pomicanja njegovog automobila, suprotstavi.

Tužitelj je iz nekog razloga ponovo zamijenio pozicije prvo i drugo optuženoga. Na jednom od ročišta upitao je suca ima li pozicija prvooptuženoga težu kvalifikaciju od drugooptuženoga, te mu je sudac odgovorio da je to nevažno. Na osnovi takvog sučevog objašnjenja, nema primjedbe na te promjene, no ako se ta stvar prilikom presuđivanja drugačije promatra, pa je pozicija prvooptuženog nepovoljnija od one drugooptuženog, tada se ne slaže sa takvim poretkom jer smatra da je predmetnog dana bio izazvan psovkama i uvredama optuženog LT, te je na to reagirao svojim postupcima koji predstavljaju remećenje javnog reda i mira. Ističe kako njegove postupke treba kazniti, ali svakako sud treba uzeti u obzir postupanje onoga tko je i započeo konflikt, a to je LT, te ga za to primjereno kazniti.

Okrivljenik LT u svome iznošenju obrane na ročištu 19.3.2026. ponovo, po treći puta diktira u zapisnik iste lažne teze na kojima temelji svoju obranu čime bespotrebno zatrpava spis i troši vrijeme suda, te u ovom iskazu ponavlja laži i nadopunjuje ih sa novim izmišljenim lažnim tvrdnjama. Tvrdnja da se ni na kakav način nije sa njim svađao dok se nalazio u svom zaustavljenom automobilu je laž! Naprotiv, on je tada, a i u ranijim prilikama na prethodnom križanju izvikivao psovke, prostačio i psovao mu majku. Tvrdnja da je prstom pokazivao prema gore, u smjeru kamere je laž! On je desnim kažiprstom gestikulirao prijetnju dok je izgovarao: „Ja sam sudac, sad ćeš najebat od policije!“. Tvrdnja da je prijeteći mahao rukama je laž! Uopće mu ni u jednom trenutku nije izrekao ni jednu prijetnju, jedino što mu je rekao je: „Ti nisi sudac, ti si kreten!“. Tvrdnja da su on i suvozačica bili u položaju napadnutih i ugroženih je laž! Kada ga je pretekao nekoliko kilometara ranije zbog njegovog besmislenog usporavanja i ubrzavanja, pojurio je za njim Ulicom grada Wirgesa, te je cijelo vrijeme trubio i blendao svjetlima. Da se je zaista osjećao napadnut i ugrožen, tada ne bi nastojao ostati što bliže njegovome vozilu i ne bi mu na dva križanja dovikivao psovke i inicirao svađu sa njim. Naprotiv: cijela njegova fizička i verbalna ekspresija je služila pokazivanju moći i autoriteta koji proizlaze iz njegove profesije suca. Nadalje, tvrdnja da ga je terorizirao time što je “išao vozilom na njihovo vozilo“ je laž i besmislica. Kada se približavao njihovom stojećem vozilu čuo je njegovo dovikivanje i približio se lijevom rubu svoje trake kako bi čuo što izvikuje i kako bi mu poručio gore navedenu rečenicu. Tvrdnja da je kasnije svojim autom zapriječio njegovo daljnje kretanje je laž! Imao je dovoljno prilike skrenuti lijevo na križanju i prije nego što se približio, kao što su to učinili drugi vozači ispred i iza njega. Čak i nakon što je zaustavio svoj auto ispred njegovog, između vozila je bilo oko dva metra razmaka te je i tada mogao krenuti lijevo da je htio, ali to i nije bilo moguće jer je počeo otvarati vrata i izlaziti iz svog vozila još dok je njegov auto stajao paralelno s vozilom I. okrivljenika LT. Dakle, nije uopće imao namjeru skretati lijevo već je prijetio i vrijeđao. Okrivljenik LT tvrdi da je išao pogledati štetu na svom vozilu od metra kojeg je bacio. Saginje se i promatra stražnji bočni dio vozila, a već nekoliko puta na ročištima tvrdi da je metar udario u njegov desni retrovizor. Tezu da je izašao iz vozila zbog pregleda štete je prihvatio i tužitelj isključivo na osnovi njegovih tvrdnji. To ne može biti utemeljeno video snimkom bez zvuka. Naprotiv, on je izašao iz vozila cijelo vrijeme izvikujući prijetnje i psovke, te je i on to tako doživio i izašao iz vozila da se suoči s čovjekom koji prijeti i vrijeđa na cesti. Tvrdnja da mu je udarcima razbio glavu i naočale je laž! Razbijena glava je teška povreda. On je zadobio zaderanu kožu obrve vjerojatno kontaktom s njegovim noktom ispruženih prstiju. Naočale koje su mu pale s nosa na cestu bile su cijele i neoštećene. Kasnije ih je zasigurno pregazio neki auto, mada nema nikakvih dokaza da su naočale koje je pokazao na sudu iste one koje je nosio predmetnoga dana. Tvrdnja da je branio suprugu je laž! Supruga mu u tim trenucima uopće nije bila na umu. Mahao je rukom ispred njezina nosa, a ona mu je tu ruku grubo odgurnula. Jedino što je u tim trenucima radio je psovanje i vrijeđanje upućeno njemu. Tvrdnja da je njegova supruga držala mobitel usmjeren kamerom prema njemu, kako bi ga time uvjerila da se makne, je laž i neživotna besmislica! Ona je taj mobitel tako držala cijelim putem od Svete Nedelje do [adresa] i snimala. Kad bismo došli do te snimke razjasnila bi se njegova negativna uloga u cijelom događaju. Tvrdnja da se želio dočepati njezina mobitela te ga „strgati“ i tvrdnje da je govorio da će prebiti i nju i njega su bezočne laži! Tvrdnja da ga ničime nije uvrijedio je laž! Tvrdnja da nije narušavao javni red i mir je laž! Upravo je on svojim trubljenjem, svjetlosnim znakovima, svojim izvikivanjem riječi „ja sam sudac, jebem ti mater, sad ćeš najebat od policije“ započeo cijeli ovaj događaj, čime je uistinu narušavao javni red i mir. Tvrdnja da se našao u ovoj situaciji protivno svojoj volji je laž! Upravo je njegovo agresivno, gore opisano ponašanje započelo i pokrenulo cijeli događaj. Njegova tvrdnja da je divljao po cesti i ugrožavao druge sudionike prometa je laž! Naprotiv, pretekao ga je upravo zato da izbjegnem kontakt s nesuvislim vozačem koji besmisleno uzastopno ubrzava i usporava, a on je nakon toga stisnuo gas kako bi mu ostao što bliže te kako bi mu prvom prilikom uputio psovke i uvrede. Tvrdnja da se smije na jednoj od fotografija je besmislica. Ni u jednom trenutku mu nije bilo do smijeha, naprotiv bio je zgađen primitivizmom i psihotičnim ponašanjem čovjeka koji tvrdi da je sudac.

U nastavku je II. okrivljenik iznio komentar na slike na slijedeći način: Slika 1. i 2. Supruga drži mobitel i snima. Namjera joj je izrada snimke, a ne moje odmicanje. Kako bi mogla nekoga odmaknuti mobitelom?? Ona se nužno brani mobitelom! To je besmisleno.

Slika 3. 4. 5. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

Ne pokazuje prstom kameru, nego gestikulira prijetnju dok izgovara prijeteće i uvredljive rečenice. Ne radi se ni o kakvoj nužnoj obrani.

Slika 6. 7.

Kvalifikacija „izbezumljenog lica, otvorenih usta“ je besmislena i lažna. Nužna obrana mobitelom je nepotrebna, besmislena i lažna.

Slika 10. 11. 12. 13.

Nikakvog mog protupravnog napada nije bilo u ovom trenutku niti prije njega.

Slika 14.

Na ovoj slici LT ne pokazuje kameru nego je to zamrznuti trenutak njegove stalne prijeteće gestikulacije. Da se je njegova supruga zaista osjećala ugroženo, ona ne bi otvorila svoja vrata nego bi se izvjesno zaključala u vozilu. Otvorena vrata dokazuju da se uopće nije osjećala ugroženo jer joj ni jednog trenutka nisam uputio ni riječ.

Slika 15.

Zamrznuti trenutak koji LT zlonamjerno tumači kao smijeh. Kako sam gore rekao: radi se o mojoj zgađenosti primitivizmom i psihotičnim ponašanjem čovjeka koji tvrdi da je sudac, a ne o smijehu.

Naposlijetku je II. okrivljenik zamolio suca da u buduće spriječi okrivljenika LT da oslovljava suca sa „kolega“ i da sudskoj asistentici nalaže kada da otvori novi red prilikom diktiranja. Njegova pozicija pred ovim sudom je pozicija okrivljenika, a ne kolege suca niti suca koji daje upute svojoj daktilografkinji. Ove njegove geste služe izdizanju njegove osobe iz neugodnog ranga okrivljenika, a izjave kao „kako vi kažete kolega“ su poltronstvo i služe beskrupuloznom dodvoravanju u svrhu povoljnije presude.

Ukoliko vam nije prihvatljivo upozoriti okrivljenika LT na neadekvatnost ovakvog ophođenja sa vama i sa vašom asistenticom, molim vas da se izuzmete iz ovog postupka kako bi se onemogućila neravnopravnost okrivljenika pred sudom.

19.

Zatim je I. okrivljenik ŽT izrazio želju da u nastavku dopuni obranu iznesenu na ročištu održanom 19.03.2026.g. kojom se očitovao na izmijenjeni i dopunjeni Optužni prijedlog. Izjavio je kako nadopunjuje svoju obranu na način da u predmet dostavlja još 4 odluke VPS-a u kojima se detaljno opisuje nužna obrana koju dostavlja u prilogu pod br. 1, 2, 3, 4. On na ovaj način ne želi na nikakav način utjecati na odluku sudu u vezi njega kao okrivljenika, ali bi naveo da temeljem Ustava RH i zakona ima pravo na pošteno i pravično suđenje bez obzira na to što radi i tko je jer su to njegova prava zagarantirana Ustavom i Zakonom pa prema tome on ima pravo na nužnu obranu u situaciji gdje je bio fizički napadnut ali i njegova supruga LT u protupravno i istodobnom fizičkom napadu okrivljenika AT, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povredu svojih pravnih dobara, u ovom slučaju tjelesnih integriteta pa je ovlašten silom odbiti napad na njih odnosno praktično pravilo, napadnut nije dužan trpjeti da ih tuku i da se ne može tražiti od njega da bježi od napadača i spašava se bijegom jer bi u tom slučaju nepravo se stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak te dopustila vladavina nasilja u kojem se drugom moraju pokoravati pri čemu u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir jačinu napada i odnos fizičke snage, a činjenica da je sudionik fizičkog sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela te uzimajući u obzir da napadnut ima pravo i na ofezivnu obranu što je sve vidljivo iz 4 priložene odluke VPS-a. Dakle fizički napad okrivljenika AT na njega je bio stvaran, protupravan i istodoban, a što je vidljivo i sa snimke nadzornih kamera, a pogotovo kada ga je okrivljenik AT prvi napao sa dva udarca u glavu, kada mu je razbio naočale i arkadu, a što sve navodi i u činjeničnom opisu izmijenjenog optužnog prijedloga, kada se jasno navodi citirano, fizičkim sukobom na način da je AT prvi zadao udarac otvorenim dlanom desne ruke lijevu stranu glave KT, dakle on je bio napadnut. Skrenuo bi sudu pozornost na riječ prvi iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga. Napad je bio usmjeren na pravo zaštićenog pravnog dobra konkretno u ovom slučaju na moj tjelesni integritet kao i njegove naočale, kao materijalno dobro koje su razbijene i pretrpio je tjelesne ozljede što je vidljivo iz priloženih fotografija i medicinske dokumentacije dok okrivljenik AT nije pretrpio nikakve ozljede, nema nikakvu dokumentaciju. Sama jačina napada okrivljenika TT na njega je takva da ga je udario prvi i sa dva udarca u glavu razbio naočale i arkadu, što je vidljivo iz fotografija snimljenih neposredno nakon događaja, a što je snimila njegova supruga LT mobitelom, a koje dostavlja u prilogu pod rednim br. 5,6,7, što jasno govori i o opasnosti napadača okrivljenika Domagoja Kozlevčar, kojim fizičkom snagom, konstitucijom fizičke snage i težinom kao i na svaki drugi način daleko jači od njega, sa rukama kao lopatama, pogotovo ako se ima u vidu činjenica da se radi o građevinskom radniku koji svaki dan radi teške fizičke poslove cijeli svoj život. Istaknuo bi da AT maksimalno smišljeno namjerno zloupotrebljava činjenicu što on radi i tko je i na taj način vrši pritisak kako ovdje na sud tako i donošenja odluke o njegovoj krivnji, što je nedopustivo i nezakonito jer se okrivljenik AT nema što miješati u bilo što vezano uz njega i tko je on da to radi tako i drugdje iznoseći stalno svoje, ničim dokazane, izmišljene laži. Ističe kako se tokom čitavog postupka brani stručno sa navođenjem činjenica i dokaza, a sve se vidi sa snimke nadzornih kamera predmetnog raskrižja, a okrivljenik AT se bavi svačime samo ne onim što je napravio u svom nasilničkom i kriminalnom činu kritične zgode. Za sve ove navode koje je iznio okrivljenik AT na današnjoj raspravi sve je detaljno raspravio u dosadašnjem tijeku postupka, što se vidi sve na snimci, a što je sve navela i njegova supruga LT.

I okrivljenik ŽT je u sudski spis predao 4 presude Visokog prekršajnog suda RH donesene 28.8.2025.g., 21.2.2025.g., 21.01.2026.g. i 14.05.2025.g. numerirane brojevima od 1-4 kao i tri fotografije otisnute na listovima A4 u boji i numerirane brojevima 5-7.

20.

Potom je II. okrivljenik AT iskazao kako okrivljenik ŽT ponovno govori o napadu na suprugu, a nikakav napad na suprugu nije se dogodio, ističe da je to laž. Iznosi kako I. okrivljenik govori da je on žrtva i da je ono što je radio nužna obrana, a stvarno je on započeo cijeli događaj. Imao je niz agresivnih gesta, izjava, postupaka koje su eskalirale tu cijelu situaciju. Iznosi kako je I. okrivljenik dalje govorio kako mu je neprihvatljivo bježati, a cijelo vrijeme nije bilo riječi o bijegu, cijelo vrijeme je išao agresivno prema II. okrivljeniku, išao je tijelom prema njemu. I. okrivljenik govori da mu se nameće imperativ pokoravanja, ranije ima naznake pokoravanja niti bijega, a cijelo vrijeme je u agresivnom položaju tijela u verbalnoj ekspresiji. Nastavno na fotografije, to je snimila njegova supruga sa mobitelom, kada, gdje, ne zna ništa o tome, tu nema dokaza, kao što nije bilo dokaza da su naočale koje je pokazao na nekom ročištu ranije one koje je nosio predmetne zgode. Na nalazu liječnika iz [adresa] gdje se navodi da ima lakše tjelesne povrede je rukom negdje dolje ili otraga napisan privatni br. mob. liječnika i zbog toga sumnja što tamo piše. Slušali su patetična navođenja njegovih fizičkog atributa, navodeći da ima ruku kao lopatu, da je građevinski radnik, ističe da nije građevinski radnik i da nema ruku kao lopatu, ističe kako nije znao da je sudac, mislio je da je neki klaun koji skače po cesti, nije vjerovao. ŽT navodi da se miješao u postupak, nije mu jasno kako se miješao, ali mu zvuči kao jedna laž koja treba obojati predmet njegovom žrtvom. ŽT navodi da se brani stručno dokazima i činjenicama koje su snimke sa semafora. On je do sada doprinio u predmet oko 30 fotografija, koje su zamrznuti kadrovi sa video snimke. Takva praksa je kod novinara česta kad nastoje neku javnu osobu izvrnuti ruglu ili prikazati na određeni način. Takve zamrznute snimke ne prikazuje stvarno stanje i tijek događaja, a njegove interpretacije zamrznutih snimaka su nizovi laži. U nekoliko navrata do sada je na ročištu tvrdio da je udarce zadobio šakom, pisao je dopise na takav način, a sada prihvaća policijski opis gdje se koristi termin otvoreni dlan, a to je ono što tvrdi cijelo vrijeme, nikad ga nije pokušao udarati šakom, ali je trebao dobiti šamar te ga je vrškom prstiju okrznuo. Što se tiče presuda VPS-a, njegovo oskudno iskustvo sa sudova je da mi nema presedansko pravo pa one i nemaju smisla da budu ovdje jer ne obvezuju svakog sljedećeg suca da sudi na jednak način, ne vidi smisla u donošenju tih presuda. On je te presude izvukao iz nekog registra presuda, on nema uvid u takve registre, on je već do sada u više navrata koristio podatke iz tih sudskih arhiva, izjavljivao je pred sudom da je bio kažnjen prekršajno jer je koristio mobitel u vožnji, i radi pojasa. Da je ovdje civil koji nema veze sa sudom taj nikad ne bi imao njegovu povijest kažnjavanja. Smatra da C zloupotrebljava činjenicu da radi kao sudac koristeći svoje sudačke ovlasti da uđe u arhive različitih sudova i da te podatke koristi u svojoj obrani. Ovo što kaže je i sam izjavio jednom u prethodnih ročišta.

21.

Tijekom dokaznog postupka pregledan je sadržaj USB sticka predanog u sudski spis od strane II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar.

Nakon pregledavanja sadržaja USB sticka I. okrivljenik ŽT komentira slike na slijedeći način: pregledom cjelokupne snimke vidljivo je da je okrivljenik AT prvi došao do raskrižja, a II. okrivljenik je ubrzano prošao pored njega da se makne, gledao je gdje je, a supruga LT je u nužnoj obrani gestom držala mobitel usmjeren prema njemu da se makne jer je on lijevim kotačima vozila gazio po prometnoj crti koja razdvaja kolničke trake i koristio svoje vozilo kao oružje da im naudi i izazove sudar. Ukratko, sve snimke njegovog tumačenja osporava, jasno se vidi da ga je zagradio sa svojim vozilom, da nije imao kuda, čak je ostavio otvorena vrata da ne može proći, a kamera je malo udesno pa ne pokazuje točno da je on sa svojim vozilom u svojoj prometnoj traci na sredini. Ističe kako je izašao iz vozila da pogleda svoja oštećena i zove policiju, zgrožen nasiljem okrivljenika Domagoja Kozlevčar jer je metrom na izvlačenje kojim je pogodio desni bočni retrovizor i koji se od udarca pomaknuo, gađao njegovu suprugu LT, dakle jednu ženu, a on je gledao samo oštećenja gore i dolje. Istaknuo bi da je ja čitavo vrijeme događaja bio kod svog vozila kod prednjih desnih bočnih vrata, a okrivljenik Kozlevčar je došao do njega i prvi ga napao na način koji je do sada opisivao. Istaknuo bi da ima pravo na ofenzivnu nužnu obranu i sve navedene fotografije osporava.

II. okrivljenik AT očitovao se na slijedeći način: dakle okrivljenik ŽT ponavlja svoje laži kao i do sada, u tom smislu II. okrivljenik nije prvi došao do križanja što je vidljivo na video snimci, a I. okrivljenik tvrdi drugačije. Tvrdi da se supruga trebala braniti od II. okrivljenika što je laž jer ju nije napao. Tvrdi da se supruga branila mobitelom što je besmislica, nikako je nije napao. Tvrdi da je II. okrivljenik koristio vozilo kao oružje, ali pogledajmo snimku. Još jedna patetična izjava. Tvrdi da nije imao kuda, da nije mogao pomaknuti auto, a imao je puno prilika pomaknuti auto ali nije želio otići, želio se konfrontirati, želio je psovati i vrijeđati. U nizu novih laži izgovorio je još jednu, da je gađao njegovu suprugu metrom. Može očekivati još desetke laži.

22.

Sudac je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz suočavanjem I. okrivljenika KT i II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar.

Tom prilikom I. okrivljenik je izjavio: što je ovo (pokazujući slike) vi ste mene napali, vi ste kriminalac, ja se vozim normalno, vi koji divljate po cesti i onda sam ja problem, imam novo vozilo koji me tehničkom sustavu drži na sredini trake, nisam vam govorio uvredljive riječi, vi napade ljude po cesti. Nije teško zaključite da ste kažnjavani, kriminalac. Pokazivao sam vam kamere, znali ste što radite, tko vas je platio da me napadate, tko ste da gađate moju suprugu metrom. Vi ste udarili moje naočale koje su pale, jel se vozi po crti, vama je to normalno i uredu, i takav je dan danas na slobodi zahvaljujući policijskim službenicima policijske postaje Samobor.

Tom prilikom II. okrivljenik je izjavio: postavio je više pitanja, neka su smislena neka besmislena, što da odgovorim, tajna služba MOSAD, izjavio je da je imao konflikt sa susjedima pa da su me oni platili, on je psihopata, kada je urlao "ja sam sudac jebem ti mater", bio sam time zgrožen ali na policiji ispade da je stvarno sudac, sramota sudac. Pokazuje mi slike sebe krvavog, što je to slika suca koji na cesti uzvikuje jebem ti mater, ili ste možda kočijaš ili nešto drugo. Ne napadam nikad nikoga prvoga, on je unekoliko navrata spomenuo moju majku koju hranim, oblačim, a on je meni u nekoliko navrata rekao jebem ti mater, što sam trebao riječi jebem ja tebi mater, ali nisam no svakako je trebao dobiti šamar, a nije ga dobio. Gadi mi se što sam ikad vidio tvoje lice, zgađen sam nad sustavom u kojem vi radite.

I. okrivljenik iznosi: ovo je moja slika nakon fizičkog napada AT, nije htio sliku gledati da ne bi vidio rezultata svog nasilničinog čina nego je otklonio pogled u stranu. Ja se vozim po prometnim propisima, po ograničenjima i nikada nisam ništa napravio. Sve sam naveo u dosadašnjem tijeku postupka i sretan sam što postoji snimaka nadzornim kamere koju su djelatnici [adresa] stručno i profesionalno izuzeli i koja me u ovom postupku spašava od konstantnih izmišljotina i laži okrivljenika AT koji čitavo vrijeme odaje poziciju osobe koja je vična sudskim postupcima.

II. okrivljenik iznosi: sliku njegovog lica imam tu u predmetu, gledao sam tu sliku kada sam pisao današnji iskaz, slika mi se gadi ali gledao sam ju, nemam problema da vidim njegovo lice na slici. Vičan sam sudskim postupcima, pa ja sam valjda priučeni odvjetnik, naravno to je sarkazam. Ističem kako ja ništa nisam lagao i postavio bi pitanje gdje sam lagao, ali to nije istina jer sam cijelo vrijeme govorio istinite stvari i nisam interpretirao događaje na obojeni način, odnosno način povoljniji za mene. Ako je I okrivljenik sretan što su policijski službenici izuzeli snimku nadzorne kamere pozivam ga da preda i snimku koju je mobitelom izradila njegova supruga.

23.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00380737 i 00461215, povijest bolesti DZZŽ PD Samobor broj 2024-55 na ime KT od 3. ožujka 2024., specijalistički nalaz broj protokola 20240209588 na ime KT od 3. ožujka 2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] sastavljena po službenicima Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor 6. ožujka 2024., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (prekršaji) broj 210-02/24-17/5903 sastavljen po službenicima Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor 6. ožujka 2024., DVD medija video nadzora s raskrižja [adresa], MT i NT i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za KT i Domagoja Kozlevčar od 11. lipnja 2024.

24.

U završnom govoru predstavnik ovlaštenog tužitelja iskazao je da je u dokaznom postupku izvršen uvid u video snimku koja se nalazi na semaforu raskrižja mjesta događaja, materijalni dokaz, u kojem je vidljivo da su okrivljenici počinili prekršaj iz čl.13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl.78.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kako je to opisano u činjeničnom opisu. Također prilikom ispitivanja okrivljenika II okrivljenik AT je u svoj iskazu više puta izjavio da su se on i I okrivljeni ŽT obostrano svađali i fizički sukobili, Nadalje izjavio je II Okrivljeni AT izjavio je da ga je okrivljeni ŽT udario u predjelu njegove noge, da je pri tome zadobio tjelesnu ozljedu ali nije zatražio liječničku pomoć, a što dokazuje da je i I okrivljeni ŽT aktivno sudjelovao u fizičkom sukobu, odnosno da se tukao na javnom mjestu i počini prekršaj opisan u čl.13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

U završnom govoru I. okrivljenik ŽT je iskazao da je tokom čitavog događaja postupao u nužnoj obrani braneći svoju suprugu LT, dakle jednu ženu i sebe od protupravnog i istodobnog napada okrivljenika AT, koji je od samog početka snimke njih napadao, a oni su bili u poziciji napadnutih i ugroženih. Od početka video snimke izuzetih nadzornih kamera vidljivo je da je sa lijevim bočnim kotačima svog vozila gazio središnju isprekidanu crtu koja razdvaja prometnu traku za ravno i lijevu prometnu traku za skretanje u lijevo te išao svojim vozilom na njih, želeći ih udariti sa svojim vozilom. Nakon toga, kada je došao do skretanja za lijevo, nije mogao skrenuti jer su iz suprotnog smjera kontirano prolazila vozila, misli njih 13 čitavog postupka i motor, a točan broj je naveo u svojoj obrani, što je okrivljenik AT iskoristio da ih zagradi sa svojim vozilom, maše rukama kroz otvoreni prozor koji je otvorio još daleko prije da bi bacio metar na razvlačenje na njihovo vozilo, u desni, bočni retrovizor koji se pomaknuo na što je izašao iz vozila da pogleda štetu. Nakon toga on iih je totalno zagradio vozilom na način da je stao ispred njih, otvorio i ostavio otvorena vozačeva vrata te došao do njega i bez ikakvog razloga fizički ga napao na način da mu je razbio arkadu inače stalno ponavljajući razbit ću tebe, tvoju suprugu i mobitel kojim me snima. Čitavo vrijeme se nalazio kod prednjih desnih vrata svog vozila, između okrivljenika Domagoja Kozlevčar i supruge braneći suprugu, a možete si zamisliti kada je ovako prošao nakon napada, na njemu što je vidljivo iz njegovih fotografija, kako bi izgledala njegova supruga. Iz snimke video nadzora je vidljivo da su se oni branili nužnom obranom gestama, onda je njegova supruga sa mobitelom i on pokazujući rukom prema semaforu da se isti makne, te bi se opet pozvao na odluku VPS-a koju je već dostavio u predmet br. Ppž-13030/21 od 05.09.2024.g. da ako postoji dvojnosti u smislu odredbe čl.10. PZ-a koji regulira nužnu obranu, sud je dužan riješiti presudu na način koji je povoljniji za okrivljenika tj. za njega, iako je iz čitavog predmeta jasno vidljivo, a posebno iz snimke nadzornih kamera da je postupao čitavo vrijeme u nužnoj obrani braneći suprugu LT i sebe. Predlaže da sud u vezi njega donese oslobađajuću presudu jer nije počinio djela prekršaja koji mu se stavlja na teret.

U završnom govoru II. okrivljenik AT je iskazao da je cijeli događaj započeo nekih 2,5 km prije križanja sa video kamerom, zbog opasne vožnje okrivljenika ŽT koji je vozio ispred njega, a u namjeri da se odmakne od vozila I. okrivljenika, pretekao ga je i ubrzao kako bi odmaknuo. Međutim, I. okrivljenik je nakon vožnje od 30 km na sat ubrzao na 80 i cijelo vrijeme nastojao ostati što bliže vozilu II. okrivljenika, pri tome trubeći i dajući svjetlosne signale i gestikulirajući tijekom vožnje. Na prvom mogućem križanju u desno, kod Kaulfanda, na crveno svjetlo stao je s njegove desne strane i izvikivao u tom trenu njemu nerazumljive riječi jer je njegov prozor u tom trenu bio zatvoren ali izraz njegovog lica i gestikulacija je govorila da je zbog nečega bijesan. Kada se zeleno upalilo odmaknuo je dalje u smjeru [adresa], a on ga je tu pretekao po traci za skretanje u lijevo i sustigao na križanju prije njega, kroz njegov lijevi otvoreni prozor čuo je i vidio njegovo vikanje, gestikulaciju, pogled usmjeren prema njemu, prijetnju desnim kažiprstom i tad je čuo cijeli niz uvredljivih riječi na svoj račun i račun njegove majke, u revoltu je bacio metar u smjeru njegovog vozila, ni riječju se nije obratio njegovoj ženi, njemu je rekao da je kreten. Prvi se uhvatio kvake na svojim vratima, prvi je krenuo izlaziti iz vozila, te je to, a i riječi koje je čuo od njega, protumačio kao agresivan napad. Postoji onaj primarni instinkt, bježati ili se sukobiti, i on je odabrao sukobiti se sa napadačem. On je već bio izvan vozila kada je svoje vozilo postavio ispred njegovog i to na udaljenosti od 2 metra. Dakle, teza da je bio zagrađen i nije mogao otići je netočno i lažno. Kada je izašao iz vozila, nastavio je sa psovkama i uvredama i tada je to htio zaustaviti zamahom lijeve ruke, pri čemu su mu pale naočale na cestu, koje su u trenutku pada bile cijele, a ne oštećene. Tad je uslijedilo sve što je vidljivo na video snimci. U nekom trenutku se sjetio da je bio nekoliko dana ranije na operaciji koronografije i da si ugrožava život. Tada se okrenuo i otišao svojim putem. Kasnije je na video snimci vidio da okrivljenik ŽT, bez problema, odlazi sa svojim automobilom vozeći ga iz čega zaključuje da su njegove povrede beznačajne ukoliko su uopće postojale. Također je na policiji saznao da je on zaista sudac, kako je i izvikivao na cesti. Naočale koje je na ročištu pokazao nisu nužno one koje je toga dana imao na licu, to nikako ne možemo znati, niti možemo znati tko je i kako uništio naočale koje je pokazao. Na nalazu liječnika iz ambulante u [adresa] rukom je napisan br. mobitela liječnika iz čega zaključuje da liječnik i okrivljenik ŽT imaju odnos poznanika ili možda čak prijatelja, to ne može znat, zbog toga sumnja u nalaz. Iz nekog razloga je išao na još jedan pregled u Vinogradsku bolnicu pa je pregled mogao biti dva sata nakon događaja, minimalno toliko i na tom nalazu iz Vinogradske su mu utvrđene lake povrede kože između nekih latinskih termina. Ne odobrava sam sebi razračunavanje na cesti i kao što je rekao već smatra da treba biti kažnjen za to, no međutim moli sud da uzme u obzir da je njegovo ponašanje nastalo iz revoltiranosti, psovkama i uvredama na njegov račun i račun njegove majke, od strane okrivljenika ŽT kojem nije htio uzvratiti tim primitivnim vokabularom nego mu je uzvratio neuspjelim šamarom. Dakle moli sud da postupi i kazni obojicu kako, to traži tužitelj.

II/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika KT i II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenika predmetne zgode počinili prekršaj iz 78.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u točki 1) u izreci presude, a kažnjiv po čl.78.st.3. istog Zakona, kao i prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u točki 2) u izreci presude, kažnjiv po označenom članku istog Zakona, odnosno na načine kako im se to stavlja na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Povodom primjedbi I. okrivljenika, sudac je uvidom u Obavijest počinitelju prekršaja Domagoju Kozlevčar, serijski broj [serijski broj], izdanu od ovlaštenog tužitelja dana 04.03.2024.g., utvrdio kako je u istoj navedeno, uz ostalo, da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog za počinjeni prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

U podnesenom optužnom prijedlogu, kojeg je ovlašteni tužitelj tijekom postupka izmijenio i dopunio, odnosno uredio, II. okrivljeniku Domagoju Kozlevčar stavlja se na teret, uz prvi prometni prekršaj, kao drugi prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Ovlašteni tužitelj je tijekom cijelog prekršajnog postupka ustrajno teretio kako I. okrivljenika, tako i II. okrivljenika, radi počinjenja prekršaja propisanog čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Sudac smatra da opisana promjena pravne kvalifikacije drugog prekršaja kojeg ovlašteni tužitelj stavlja na teret II. okrivljenika, nije od nikakve bitne važnosti za vođenje postupka, a u konačnosti niti za donošenje valjane odluke.

Sudac je pritom posebno uzeo u obzir zakonsku odredbu koja propisuje da sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela (čl.179.st.4. Prekršajnog zakona), odnosno pravnom kvalifikacijom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika KT te ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje iskazuje: da je predmetne zgode u inkriminirano vrijeme i na opisanom mjestu upravljao svojim vozilom označene reg. oznake; da su nastali nesporazumi u prometu između njega i II. okrivljenika te da je došlo do verbalne rasprave između njega i II. okrivljenika; da je II. okrivljenik bacio metar na izvlačenje koji je pogodio auto I. okrivljenika te da ga je II. okrivljenik udario u visini očiju, glave.

U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenika, a osobito u dijelu gdje on iznosi kako se ne osjeća krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, to jest: da svojim zaustavljenim vozilom nije mogao skrenuti u lijevo niti krenuti prema naprijed te da nije bilo čime prepriječio put niti zaustavio promet; da se nije na nikakav način svađao sa II. okrivljenikom; da nikoga nije fizički napao i da se samo branio, odnosno u dijelu gdje poriče svoju krivnju, sudac je taj dio obrane I. okrivljenika cijenio sa oprezom i sumnjom te ga nije prihvatio, jer je zaključio da je u tom dijelu njegova obrana jasna i razumljiva, ali svrsishodna, promišljena, neživotna i neuvjerljiva, te je mišljenja da je I. okrivljenik svoju obranu, u tom dijelu, iznio u namjeri kako bi samo II. okrivljenika prikazao kao izazivača, verbalnog i fizičkog napadača i počinitelja prekršaja, pa da bi time suca uvjerio kako baš na nikakav način nije reagirao, to jest uzvratio i odgovorio na verbalni napad II. okrivljenika, te da svojim postupanjem, odnosno istodobnim fizičkim napadom na II. okrivljenika i svojim nepristojnim ponašanjem, nije doprinio stvaranju i razvoju sukoba, svađe i tučnjave te na taj način remetio javni red i mir, a sve sa ciljem kako bi opravdao svoje postupke, zaštitio se od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje, te izbjegao kažnjavanje za počinjene prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

Sudac je nakon provedenog postupka, temeljem izvedenih dokaza, sa sigurnošću zaključio da je I. okrivljenik uistinu počinio oba terećena prekršaja u cjelokupnom dijelu u kojem ga on poriče.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar kojom on izravno priznaje počinjenje terećenih prekršaja i svoju prekršajnu odgovornost, pa ju je u cijelosti prihvatio, budući je II. okrivljenik iskreno i savjesno izjavio da se osjeća krivim za počinjenje oba prekršaja koji mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom.

Sudac je zaključio da je II. okrivljenik u svojoj obrani iznosio sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a sudac je i temeljem iznesene obrane I. okrivljenika, kao i svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je II. okrivljenik počinio oba prekršaja za koje je optužen.

Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenika u dijelu gdje iznosi: da je predmetne zgode na raskrižju stao jer je na semaforu bilo crveno svjetlo te da je pored njega s lijeve strane stao svojim automobilom I. okrivljenik; da je između njih zbog nesuglasica u prometu bilo verbalne rasprave, sukoba i svađe, što je kod II. okrivljenika izazvalo reakciju, pa je metar na razvlačenje bacio u smjeru automobila I. okrivljenika i metar je udario negdje u njegov auto i pao na cestu; da se upalilo zeleno svjetlo i ljudi su počeli trubiti da se maknu; da je I. okrivljenik izašao iz automobila, a on se pomakao svojim vozilom naprijed ispred vozila I. okrivljenika i automobilom stao ukoso, ali I. okrivljenik nije bio blokiran; da je izašao iz svog vozila, a I. okrivljenik je otišao pogledati što se dogodilo na automobilu zbog bačenog metra; da je ponašanje I. okrivljenika bilo previše za njega pa je izgubio kontrolu te je zamahnuo rukom prema I. okrivljeniku u namjeri da ga ošamari; da je I. okrivljenika zahvatio desnom rukom po lijevom obrazu te su istom pri tome pale naočale, a u tom zamahu pri povratku ruke je ponovno dohvatio I. okrivljenika po lijevoj strani lica; da je u trenutku kada su obojica bili van vozila njegov automobil stajao unutar križanja, a on je bio u zoni križanja i to dosta; da je skrenuo odnosno maknuo se iz svoje trake zbog trubljenja vozača iza svog vozila.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje LT, supruge I. okrivljenika, pa je kao prvotno zaključio kako je imenovana svjedokinja svoj iskaz u odlučnim dijelovima iznosila usklađeno s obranom I. okrivljenika te između njenog iskaza i iste obrane nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti. Zaključio je i kako se iskaz imenovane svjedokinje i obrana I. okrivljenika međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te se logično podupiru i životno isprepliću.

Sudac je kao drugotno zaključio kako je iskaz ispitane svjedokinje u svim odlučnim okolnostima potpuno suprotan iznesenoj obrani II. okrivljenika.

S jedne strane ispitana svjedokinja je promptno, izravno i odlučno potvrđivala kako je predmetne zgode II. okrivljenik počinio terećene prekršaje, opisujući njegovo protupravno postupanje i nepristojno ponašanje detaljno i živopisno, a s druge strane je iskazivala samo pozitivne i povoljne okolnosti o djelovanju I. okrivljenika, svoga supruga, indirektno ukazujući na njegovo propisno postupanje, pristojno ponašanje i nečinjenje prekršaja.

Sudac je iskaz ispitane svjedokinje cijenio s oprezom odnosno rezervom jer je mišljenja kako je prirodno da je ista svjedokinja, koja je u najbližem obiteljskom, bračnom i emocionalnom odnosu s I. okrivljenikom, a neosporno izražava nelagodu, animozitet, distanciranost i netrpeljivost prema II. okrivljeniku, svakako pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, zbog čega ne može biti potpuno objektivna, iskrena i vjerodostojna, pa da je stoga svoj iskaz iznijela u korist I. okrivljenika, svog supruga, a na štetu II. okrivljenika.

Sudac je radi stjecanja sveobuhvatnog dojma o uvjerljivosti iskaza ove svjedokinje te radi stvaranja cjelovite slike inkriminiranog događaja, nakon ispitivanja imenovane svjedokinje, osobito uzeo u obzir dio njezinog iskaza u kojem odgovara na pitanja: da je u jednom trenutku II. okrivljenik bacio metar ili nešto drugo u njihov automobil, zbog čega je suprug izašao iz automobila vidjeti da li je nastala šteta, a tada ga je II. okrivljenik fizički napao i da ga je tri puta udario; da je predmetne zgode u raskrižju u svakom trenutku vidjela sve što se događa; da nije vidjela da bi njen suprug pokušao udariti rukom II. okrivljenika, a vidjela je da se brani od njegovog napada; da također nije vidjela da bi njen suprug nogom udario II. okrivljenika, a nije vidjela niti da bi njen suprug bacio neki predmet u smjeru vozila II. okrivljenika.

Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje FT, pa ga je u odlučnim dijelovima prihvatio, jer je zaključio da je njezin iskaz jasan i životan, a svjedokinja je iznosila činjenice razumljivo i neposredno uvjerljivo, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njezinih tvrdnji, jer svjedokinja kao slučajni očevidac događaja nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka.

Sudac je osobito cijenio iskaz ove svjedokinje u dijelu gdje iskazuje: da je predmetne zgode u raskrižju zamijetila dva zaustavljena automobila na kolniku, a uz njih i dva odrasla muškarca za koje ne zna gdje su točno stajali; da nije vidjela niti što su radili niti u kojem su položaju stajali, a mislila je da je bila prometna nesreća; da su muškarci mahali rukama, a ne zna da li su se raspravljali te da su vozila bila jedan iza drugoga, u raskrižju.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka CT te ga je u važnim i presudnim segmentima prihvatio, jer je zaključio da je iskaz ovog svjedoka razumljiv, neposredan i uvjerljiv, a svjedok je iznosio činjenice jasno i životno, zbog čega sudac nema razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza, jer svjedok kao prolaznik koji je svjedočio predmetnom događaju nije opterećen okolnostima slučaja, pa stoga ne postoji sumnja u njegovu nepristranost i objektivnost.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iskazuje: da je predmetne zgode upravljao osobnim automobilom te je zamijetio u samom raskrižju dva zaustavljena osobna automobila; da je jedan vozač stajao kraj otvorenih vrata jednog vozila pored kojeg je prošao, a za drugog vozača nije siguran gdje je bio, ali je u jednom trenutku bio izvan automobila; da je zamijetio kako je jedan od vozača mahao rukama, pa pretpostavlja da su raspravljali, ali mu nije poznato da li je došlo do sudara ili je neki drugi događaj bio u pitanju; da su oba vozila bila u raskrižju, a ne zna na kojoj udaljenosti i nije siguran u kojem su međuodnosu stajali, ali ta vozila nisu stajala paralelno na kolniku; da je prošao s lijeve strane osobnog automobila koji je imao otvorena vozačeva vrata, a drugi automobil je stajao sa desne strane tog automobila.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka BT te ga je u odlučnim i presudnim dijelovima prihvatio, jer je zaključio da je iskaz ovog svjedoka razumljiv i životan, a svjedok je iznosio činjenice jasno i uvjerljivo, pa sudac nema razloga posumnjati u istinitost i vjerodostojnost njegovih izjava, jer on kao slučajni svjedok inkriminiranog događaja i okolnosti, nema interesa za pristranost, već je objektivan i nezainteresiran za ishod ovog postupka.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iskazuje: da je predmetne zgode dolaskom do raskrižja ispred svog automobila zamijetio dva osobna vozila, a pretpostavlja da je jedno imalo namjeru skrenuti u lijevo, dok za drugo nije siguran; da su vozila bila zaustavljena i nisu se kretala; da je zamijetio komunikaciju između vozača koji su se nalazili u svojim vozilima, no nije mu poznato što se između njih događalo i kakva je komunikacija bila; da je u jednom trenutku zaobišao te automobile i skrenuo u lijevo te se nastavio kretati svojim putem; da su prilikom njegovog skretanja u lijevo zaustavljena vozila bila sa desne strane njegovog automobila, a misli da su stajali paralelno, ali nije siguran.

Sudac je zaključio da su ispitani svjedoci: FT, CT i BT, u svojim iskazima iznijeli i potvrdili važne i odlučne informacije temeljem kojih se može izravno utvrditi i potvrditi počinjenje prvog prekršaja koji se stavlja na teret I. i II. okrivljenika, to jest o njihovom protupravnom postupanju u prometu, dok su o drugom terećenom prekršaju, odnosno o njihovom remećenju javnog reda i mira, iznijeli opisne i općenite, ali sukladne i relevantne informacije temeljem kojih se može posredno utvrditi počinjenje drugog prekršaja za kojeg se terete obojica okrivljenika.

10.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem između I. i II. okrivljenika, sudac je utvrdio da su oba okrivljenika ustrajala kod svojih obrambenih pozicija, odnosno kod već iznesenih obrana, a da se suočenje odvijalo zapravo u formi međusobnog postavljanja pitanja i odgovaranja te iznošenja vlastitih mišljenja, prosudbi i komentara o ponašanju i osobi drugog okrivljenika.

Sudac je primijetio da su oba okrivljenika iskazivali u jednakoj mjeri opširno i živopisno, detaljno i razumljivo, ali pritom bez iznošenja nekih novih odlučnih činjenica i okolnosti, već su objašnjavali širi kontekst inkriminiranog događaja kojeg su već ranije opisivali u svojim obranama, kao i čimbenike koji nisu od presudne važnosti za činjenični opis terećenih radnji prekršaja.

Prilikom suočenja obojica okrivljenika su se ostajući na mjestu vidljivo vrpoljila, pa je sudac zaključio da time izražavaju unutarnji nemir, intenzivnu afektivnu uključenost i psihološku predanost procesnoj situaciji.

Sudac je uočio da je I. okrivljenik tijekom suočenja cijelo vrijeme ustrajno gledao u lice II. okrivljenika, da je ruke često stavljao u džepove hlača pa ih vadio, a obraćao se odlučno i izravno II. okrivljeniku te je pritom iznosio okolnosti predmetnog događaja emotivno i izražajno.

Sudac je zamijetio da je II. okrivljenik tijekom suočenja podjednako gledao u I. okrivljenika, kao i u suca i po sudnici te da je pritom izražavao snažnu emocionalnu angažiranost kada je postavljao pitanja I. okrivljeniku i komentirao njegove izjave i odgovore.

Sudac je zaključio da su obojica okrivljenika tijekom suočenja izražavali snažni, iako primjereno kontrolirani emocionalni doživljaj procesnog trenutka, kao i suzdržanu uzajamnu odbojnost, podozrenje, pa i netrpeljivost ili neprijateljstvo, ali su ipak trezveno zadržali reduciranu mirnoću tijekom trajanja suočenja, a pritom su se pridržavali priopćenih uputa, pa je ova dokazna radnja uspješno izvedena.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove bitne činjenice ili okolnosti, ali je nakon izvođenja ovog dokaza osnažio svoje mišljenje, s jedne strane, o uvjerljivosti iznesenih dijelova obrana oba okrivljenika u odnosu na opisivanje bitnih elemenata ponašanja drugog suokrivljenika predmetne zgode, a s druge strane, o neuvjerljivosti iznesenih dijelova njihovih obrana kojima poriču vlastita protupravna ponašanja.

Osim toga, sudac je također učvrstio svoje uvjerenje da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici postupili suprotno zakonskim odredbama jer su zaustavili svoja vozila u raskrižju, pa su time ugrozili sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljali smetnju za normalan tok prometa, a zatim su se međusobnom svađom i tučnjavom ponašali na nepristojan način, remeteći javni red i mir, pa su stoga obojica počinili oba prekršaja koja su im stavljena na teret, na načine opisane u izreci ove presude.

11.

U dokaznom postupku sudac je izvršio pregledavanje snimke video nadzora s raskrižja ulica grada U, MT i NT, a koja snimka je prenijeta na CD-R medij, kojeg je u žutoj kuverti s rukom pisanom oznakom: „NK 210-02/24-17/5903, AT i ŽT, narušavanje javnog reda i mira“, uz optužni prijedlog dostavila PP Samobor kao ovlašteni tužitelj.

Sudac je utvrdio da snimka nema audio zapisa već samo video zapis.

Pregledom snimke pod oznakom „video nadzor, 03.03.2024. od 18:19 sati“, sudac je utvrdio da se na istoj snimci, pored ostalog, vidi cesta s dvije kolničke trake. Pritom, jedna kolnička traka, za promet vozila u smjeru kamere, ima dvije prometne trake, jednu za kretanje vozila ravno i skretanje u desno, a drugu za skretanje vozila u lijevo, dok druga kolnička traka ima jednu prometnu traku za kretanje ravno te promet vozila u smjeru suprotnom od postavljene kamere, a djelomično je vidljivo i autobusno ugibalište.

Na video snimci može se vidjeti oznaka datuma i vremena i to: 03-03-2024 18:15:20 do 18:25:04., a video snimka traje ukupno 10:05 minuta što je vidljivo iz vremenskog indikatora pri dnu snimke.

Na video snimci se vidi, uz puno ostalih detalja, i slijedeće:

• od vremena 00:00 do vremena 04:14 video snimke: odvija se promet raznih vozila u svim smjerovima, kretanje pješaka preko zebre, skretanje vozila i slično,

pritom označeni dio snimke ne sadrži podatke od važnosti za predmetni postupak;

• vrijeme 04:15 snimke: vidi se nailazak prvog vozila reg. oznake [registarska oznaka] prometnom trakom za skretanje u lijevo kao i drugog vozila reg. oznake [registarska oznaka] prometnom trakom za ravno i skretanje u desno,

vozila prelaze zaustavnu liniju i pješački prijelaz te ulaze u samo raskrižje,

u prvom vozilu [registarska oznaka] vidi se na suvozačevom mjestu ženska osoba kako drži u rukama mobitel na način kao da koristi kameru te ga usmjerava prema drugom vozilu [registarska oznaka] koje se kreće s desne strane prvog vozila,

drugo vozilo [registarska oznaka] lagano skreće u lijevo i kreće se uz samu isprekidanu razdjelnu liniju prema prometnoj traci kojom se po sredini kreće prvo vozilo [registarska oznaka] na kojem se pali lijevi pokazivač smjera, a konačno drugo vozilo i prelazi preko linije i dolazi svojim lijevim kotačima manjim dijelom na lijevu prometnu traku,

oba vozila se zaustavljaju u raskrižju,

prometnom trakom za ravno i skretanje u desno, iza drugog vozila [registarska oznaka] dolaze dva osobna automobila reg. oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka], usporavaju kretanje zbog otežanog napredovanja, pa zaobilaze zaustavljeno drugo vozilo [registarska oznaka] s desne strane i nastavljaju kretanje u svom smjeru,

prometnom trakom za skretanje u lijevo, iza prvog vozila [registarska oznaka] dolazi osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], na kojem se uključuje lijevi pokazivač smjera, zastaje odmah iza prvog zaustavljenog vozila i čeka zbog nemogućnosti prolaska i skretanja ulijevo,

vozač u osobnom automobilu [registarska oznaka] naginje se tijelom u desnom smjeru i ispružene ruke prema drugom vozilu pokazuje prstom prema drugom vozaču [sudac vidi da se u početku radi o pokazivanju srednjeg prsta, ali budući niti ovlašteni tužitelj, a niti II. okrivljenik, tijekom cijelog prekršajnog postupka, nisu spominjali tu (ne)važnu pojedinost, sudac je zanemario istu okolnost jer cijeni da nije od presudne važnosti za donošenje valjane odluke] te žustro gestikulira, a suvozačica u dva navrata snažno odgurava njegovu ruku te pritom i sama sudjeluje u raspravi s vozačem u drugom vozilu,

vozač u osobnom automobilu [registarska oznaka] kroz otvoren vozačev prozor pruža polu savijenu ruku u prostor između dva vozila,

između oba vozača vodi se intenzivan verbalna komunikacija/rasprava popraćena kretnjama tijela i gestikulacijom rukama;

• vrijeme 04:47 snimke: vidi se kako vozač drugog vozila [registarska oznaka] povlači ruku u svoje vozilo okreće se u unutrašnjost svog automobila, lagano se saginje i nešto traži po vozilu;

• vrijeme 04:51 snimke: vidi se vozač drugog vozila [registarska oznaka] kako baca neki predmet u pravcu prvog vozila [registarska oznaka], a može se raspoznati da je bacio metar na razvlačenje, koji udara u desnu stranu prvog vozila i pada na asfalt;

• vrijeme 04:56 snimke: vozač prvog vozila [registarska oznaka] otvara vrata na svom vozilu i izlazi iz njega, a vozač drugog vozila [registarska oznaka] pomiče svoje vozilo naprijed i još više u lijevo te se zaustavlja ukoso ispred prvog vozila, dok se istovremeno osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], koji stoji iza prvog vozila s upaljenim lijevim pokazivačem smjera, lagano pomiče i skreće u lijevo, zatim zaobilazi prvo zaustavljeno vozilo te prolazi pored istog vozila s njegove lijeve strane;

• vrijeme 05:00 snimke: vozač prvog vozila [registarska oznaka], I. okrivljenik koji na glavi ima naočale, obilazi s prednje strane svog vozila, nešto govori vozaču drugog vozila, gestikulira rukama i prolazi između svog i stražnjeg djela drugog vozila te pogledava u desnu stranu svog vozila u koju je udario bačeni metar, dok vozač drugog vozila [registarska oznaka], II. okrivljenik, otvara vrata na svom vozilu i izlazi iz njega te kreće za I. okrivljenikom prema stražnjim stranama oba vozila;

• vrijeme 05:05 snimke: I. okrivljenik se saginje prema tlu, a zatim se uspravlja i okreće tijelom prema II. okrivljeniku koji mu prilazi,

II. okrivljenik AT zamahuje desnom rukom i otvorenim dlanom zadaje udarac u lijevu stranu glave I. okrivljenika ŽT kojem zbog udarca padaju naočale s glave na tlo, a u povratku iste ruke II. okrivljenik ponovno dohvaća lice I. okrivljenika i udara ga u predjelu očiju,

I. i II. okrivljenici se malo odmiču, u desnoj ruci I. okrivljenika ŽT može se vidjeti rolo-metar, dok lijevu ruku pruža prema prsima II. okrivljenika AT, a lijevom nogom pokušava udariti II. okrivljenika te još jednom ponavlja isti pokušaj, a II. okrivljenik pokušava blokirati ili izbjeći njegove udarce [sudac raspoznaje da II. okrivljenik biva barem djelomično pogođen jednim udarcem nogom, ali zbog prethodno već navedenih razloga, cijeni da ta pojedinost nije od odlučne važnosti za donošenje valjane odluke];

- vrijeme 05:10 snimke: I. okrivljenik ŽT zauzima borbeni stav s podignutom lijevom šakom u visini prsa te upućuje brz i snažan udarac u smjeru glave II. okrivljenika AT, koji taj udarac izbjegava odmicanjem glave te pruža ruke ispred tijela prema I. okrivljeniku i dohvaća lijevom rukom zapešće lijeve ruke I. okrivljenika,

II. okrivljenik AT zatvorenom šakom desne ruke od visine svoje glave zamahuje brzo i snažno u smjeru glave I. okrivljenika, a taj udarac dohvaća lijevo rame I. okrivljenika koji se istovremeno izmiče tijelom savijanjem u desno i prema dolje,

I. i II. okrivljenici se odmiču, II. okrivljenik AT se povlači tijelom unatrag, a I. okrivljenik ŽT se kreče tijelom naprijed prema II. okrivljeniku i zadržava isto kretanje praveći nekoliko manjih koraka dok pritom drži stisnutu lijevu šaku u predjelu prsiju, a u desnoj ruci držeći rolo-metar;

- vrijeme 05:15 snimke: I. okrivljenik ŽT prebacuje rolo-metar iz desne u lijevu ruku, okreće tijelo prema stražnjem dijelu vozila II. okrivljenika, zamahuje lijevom rukom i baca metar u njegovo vozilo, a II. okrivljenik AT zamahuje desnom nogom usmjeravajući udarac u donji dio tijela I. okrivljenika, koji udarac I. okrivljenik izbjegava pokretom tijela,

rolo-metar udara u vozilo II. okrivljenika i odskače uvis, nakon čega se I. okrivljenik ŽT lagano povlači unatrag dok II. okrivljenik AT lagano kreće prema I. okrivljeniku, a obojica imaju spuštene ruke;

- vrijeme 05:19 snimke: I. okrivljenik ŽT se okreće tijelom i licem od II. okrivljenika i usmjerava pažnju prema tlu, a zatim se okreće prema II. okrivljeniku AT i nešto mu govori i gestikulira,

II. okrivljenik AT se okreće od I. okrivljenika, kreće prema svom vozilu, a I. okrivljenik ŽT se okreće od II. okrivljenika i osvrće u prema tlu,

I. okrivljenik ŽT se okreće i gleda prema II. okrivljeniku te lagano kreće prema istom, dok II. okrivljenik AT prilazi do vrata svojeg vozila i kreće pokretom tijela ulaziti u vozilo, nešto govori I. okrivljeniku koji lagano prilazi, gestikulira i također nešto govori dok II. okrivljenik ulazi u svoje vozilo;

- vrijeme 05:29 snimke: II. okrivljenik AT s vozilom napušta mjesto događaja, dok se I. okrivljenik ŽT kreće po kolniku u suprotnom smjeru, pritom rukom prelazi preko lica i gleda u dlan, a primjećuje se krv u području njegovog desnog oka, nastavlja se kretati po kolniku kojeg pregledava krećući se u blizini svog vozila, a potom uz stražnju stranu vozila dolazi do vrata otvara ih i komunicira sa suprugom, zatvara vrata i ponovno odlazi prema zadnjem dijelu vozila te pregledava kolnik, dolazi do suvozačevih vrata i otvara ih te nastavlja komunikaciju sa suprugom, koja izlazi nakratko iz vozila;

- vrijeme 06:28 snimke: I. okrivljenik ŽT ponovno dolazi do vozačevih vrata, ulazi u vozilo, kao i supruga te pokreće vozilo i skreće u lijevo te se udaljuje s mjesta događaja.

12.

Nakon pregleda označene video snimke sudac je zaključio kako ista sadrži odlučne podatke o ponašanju I. i II. okrivljenika, jer smatra da se iz postupaka, kretanja, tjelesnog držanja i pokreta, mimike i gestikulacije te svih poduzetih radnji, a osobito međusobnog fizičkog sukoba, a što je vidljivo na dokaznom videozapisu, može opravdano, razložno i s uvjerenjem konstatirati da su obojica okrivljenika predmetne zgode uistinu počinila oba terećena prekršaja.

Obojica okrivljenika zaustavila su svoja vozila u samom raskrižju, dakle na mjestu na kojem su vozila ugrožavala sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljala smetnju za normalan tok prometa, a potom su ušli u međusobnu svađu i tučnjavu, to jest svojim nepristojnim ponašanjima na javnom mjestu stvarno su remetili javni red i mir.

13.

Sudac je uvidom u medicinsku dokumentaciju dostavljenu u sudski spis, to jest u Povijest bolesti i Specijalistički nalaz, za pacijenta KT, od dana 03.03.2024.g., utvrdio da je u navedenoj dokumentaciji navedeno, uz ostalo i u bitnom:

dijagnoza: izvana otvorena lacerokontuzna rana dužine 12 mm nad desnom gornjom vjeđom (arkada),

terapija: učinjena toaleta i povoj; na rani supraorbitalno desno postavljen Steristrip; analgetika po potrebi; kontrola po potrebi.

14.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj podnio, a naknadno uredio, izmijenio i dopunio, protiv I. i II. okrivljenika zbog počinjenih prekršaja i time pokrenuo prekršajni postupak, a koje je I. okrivljenik u svojoj obrani ustrajno poricao, dok ih je II. okrivljenik svojom obranom iznesenom pred Sudom u cijelosti potvrdio.

15.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 11.06.2024.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobe: ŽT i AT, utvrdio da I. i II. okrivljenici do tada nisu bili prekršajno osuđivani.

16.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

17.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće ili moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio da se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenika, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećene prekršaje.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih ukupnih obrana I. okrivljenika KT i II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar te njihovom pažljivom prosudbom i detaljnom usporedbom, a temeljem savjesne i razborite analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenika predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koja su im stavljena na teret, na načine opisane u izreci presude.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.78. propisuje da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka, te da će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kaznit za prekršaj vozač ili druga osoba ako postupi suprotno tim odredbama.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili bića prekršaja opisana u navedenim propisima i tako obojica počinila terećene prekršaje.

Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici, KT i Kozlevčar, svojim postupanjima u prometu, odnosno zaustavljanjem svojih vozila u raskrižju, ugrozili sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljali smetnju za normalan tok prometa, pa je zaključio da su obojica okrivljenika nesumnjivo počinili prvi prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom.

Sudac također smatra da su I. i II. okrivljenici svojim nepristojnim ponašanjima, svaki na svoj način, podjednako doprinijeli stvaranju i razvoju međusobnog sukoba, te su u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovali u remećenju javnog reda i mira, pa je zaključio da su obojica okrivljenika počinili i drugi prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu svađali i tukli, a na taj način su se zasigurno ponašali nepristojno.

Sudac je zaključio da je I. okrivljenik KT o činjeničnom opisu radnji terećenih prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu iznosio u cilju vlastite koristi i prikrivanja svojih protupravnih postupaka, prikazujući samo II. okrivljenika kao izazivača, napadača i jedinog krivca za nastalu prometnu situaciju kao i za nastalo remećenje javnog reda i mira, s namjerom stvaranja dojma i uvjerenja kod suca kako on osobno svojim ponašanjem nije pridonio izazivanju situacije iz koje je nastala s jedne strane protuzakonita prometna situacija, a s druge strane međusobni verbalni i fizički sukob, da nije baš na nikakav protupravan način odgovorio na verbalan i fizički napad II. okrivljenika, te da nije doprinio razvoju međusobnog sukoba koji je završio u svađi i tučnjavi, to jest u obostranom nepristojnom ponašanju.

Sudac smatra kako su sve navedene okolnosti zapravo samo pokušaj I. okrivljenika da se oslobodi od prekršajne odgovornosti, obrani od utvrđenja vlastite krivnje te da izbjegne kažnjavanje za počinjene prekršaje.

Sudac je zaključio da je II. okrivljenik Kozlevčar o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svojom obranom odmah na početku izravno, savjesno i iskreno priznao da je on osobno počinio terećene prekršaje na načine kako je optužen, te da je pritom jasno, temeljito i uvjerljivo potvrdio da je I. okrivljenik svojim nepropisnim postupanjem u prometu, kao i sudjelovanjem u međusobnoj svađi i tučnjavi, odnosno međusobnom nepristojnom ponašanju, također djelovao protuzakonito.

Sudac je prihvatio kao istinite iznesene obrane I. i II. okrivljenika u dijelovima gdje oni uzajamno jasno, životno i uvjerljivo opisuju nepropisno, nedopušteno i nepristojno postupanje drugog suokrivljenika.

Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje su iznijeli svaki okrivljenik za drugog suokrivljenika, sudac je s uvjerenjem utvrdio da su predmetne zgode obojica okrivljenika svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, ugrozili sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljali smetnju za normalan tok prometa jer su zaustavili svoja vozila u raskrižju, a pritom su slično doprinijeli stvaranju i razvoju međusobnog sukoba, to jest svađe i tučnjave, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovali u remećenju javnog reda i mira, te je zaključio da su obojica okrivljenika počinili prekršaje za koje se terete Optužnim prijedlogom, jer su na mjestu na kojem su zaustavili svoja vozila ugrožavali sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljali smetnju za normalan tok prometa, a potom su se također na javnom mjestu svađali i tukli, pa su se na taj način svakako ponašali nepristojno.

Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti, prvenstveno između samih obrana I. i II. okrivljenika, a zatim i između njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenih prekršaja od strane obojice okrivljenika, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja im je izrečena.

Sudac smatra kako je stvarno izvjesno da su navedene nesukladnosti i proturječnosti zapravo posljedica, s jedne strane, ustrajnog pokušaja I. okrivljenika da utječe na odluku Suda te da u potpunosti otkloni svoju vlastitu prekršajnu odgovornost i izbjegne kažnjavanje za terećene prekršaje, počinjenje kojih I. okrivljenik, po uvjerenju suca, promišljeno i svrsishodno, ali neuvjerljivo poriče, a da pritom snažno potvrdi odgovornost i krivnju samo drugog suokrivljenika za te iste prekršaje, dok su, s druge strane, posljedica prepoznatljivog i promišljenog pokušaja II. okrivljenika da umanji i opravda svoju prekršajnu odgovornost i krivnju te ublaži kažnjavanje za terećene prekršaje, počinjenje kojih II. okrivljenik izravno, odgovorno i iskreno priznaje.

10.

Sudac je zaključio kako nije uvjerljivo niti životno da bi se predmetne zgode samo II. okrivljenik Kozlevčar, koji izravno i jasno priznaje svoju krivnju zbog počinjenog prometnog prekršaja te remećenja javnog reda i mira, ponašao na načine kako mu se stavlja na teret, a da I. okrivljenik KT, koji u svojoj obrani ustrajno ne priznaje svoju krivnju već u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju na II. okrivljenika, tvrdeći da je samo II. okrivljenik zapravo izazvao kritičnu prometnu situaciju, kao i verbalni i fizički sukob, te da je za njih odgovoran, odnosno da je konkretno prekršaje počinio samo II. okrivljenik, također ne bi u podjednakoj mjeri svojim ponašanjem doprinio nastanku protupravnog prometnog događaja te remećenja javnog reda i mira, pa tako i sam počinio oba prekršaja za koja se optužuje, na načine opisane u izreci presude.

11.

Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se inkriminirani događaj svakako odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na ulici, u raskrižju, odnosno na prostoru koji je po svojoj funkciji namijenjen javnosti, a koji je pristupačan zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, a pritom je dostupan gledanju i slušanju sa ulice, kao i iz okolnih stambenih i/ili poslovnih objekata, dvorišta i gradskih površina, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti.

Stoga je sudac zaključio kako su u predmetnom slučaju I. i II. okrivljenici, KT i Kozlevčar, svoje protupravne radnje izvršili na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu.

12.

Sudac smatra da je svađa intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.

13.

Sukladno navedenim razlozima i argumentima, sudac je uvjereno zaključio da su I. i II. okrivljenici, KT i Kozlevčar, predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja oba djela prekršaja za koja se optužuju, budući su njihova u raskrižju zaustavljena vozila ugrožavala sigurnost drugih sudionika u prometu i predstavljala smetnju za normalan tok prometa, a pritom su se obojica svađali i tukli, te su se tako, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašali na javnom mjestu, pa su na takve načine obojica okrivljenika počinila prometni prekršaj, a istodobno remetili javni red i mir.

IV/

Sudac je povodom iznesenih obrana I. okrivljenika KT i II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar, a temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, ukratko utvrdio, da su predmetne zgode, na opisanom mjestu, obojica okrivljenih vozača, nakon što su prethodno imali nesuglasica u prometu, zaustavili svoja vozila u raskrižju, nakon čega je došlo do verbalnog i fizičkog sukoba, to jest svađe i tučnjave između I. i II. okrivljenika.

I. okrivljenik ŽT u svojoj obrani iznijetoj tijekom glavne rasprave ustrajno je isticao kako nije kriv jer se branio od fizičkog napada II. okrivljenika u nužnoj obrani.

Pritom je na početku glavne rasprave izjavio kako je čitavo vrijeme bio u defanzivnoj nužnoj obrani braneći svoju suprugu i sebe, a što nije niti uspio, dok je u kasnijem tijeku rasprave istaknuo da ima pravo na ofenzivnu nužnu obranu.

Nakon savjesne ocjene iznesenih obrana obojice okrivljenika, kao i svih izvedenih dokaza, sudac nije prihvatio obranu I. okrivljenika KT da je predmetne zgode postupao u nužnoj obrani.

Sudac utvrđuje nespornom činjenicu da je II. okrivljenik AT prvi fizički napao I. okrivljenika KT, pa mu je zbacio naočale s glave te mu nanio tjelesnu ozljedu.

Međutim, iz snimke video nadzora sudac je zaključio kako ponašanje II. okrivljenika, odnosno njegov fizički napad na I. okrivljenika, iako protivan zakonu i svakako nedopustiv, nije predstavljao protupravni napad takve jačine koji bi zahtijevao fizičku obranu I. okrivljenika u intenzitetu kakav je on primijenio, a u smislu čl.18. Prekršajnog zakona.

Prvenstveno sudac smatra kako je I. okrivljenik, bez stvarnih zapreka i valjanih protuargumenata, mogao izbjeći ulazak u verbalni, a potom i u fizički sukob sa II. okrivljenikom.

Međutim, nesporno je da je I. okrivljenik ipak ušao u sukob s II. okrivljenikom te se fizički odgovor I. okrivljenika na tjelesni napad II. okrivljenika sastojao prvo u pokušaju uzastopnog dvostrukog udarca koljenom u predjelu donjeg abdomena II. okrivljenika, a potom i u pokušaju udarca lijevom šakom u predjelu glave II. okrivljenika, nakon čega je I. okrivljenik dodatno još bacio rolo-metar koji je udario u vozilo II. okrivljenika.

Takvo ponašanje I. okrivljenika, po stavu suca, nikako se ne može tumačiti, opravdati niti prihvatiti kao dopuštena nužna obrana.

Sudac smatra kako I. okrivljenik, iako je zaista bio izravno fizički napadnut, ipak nije bio u situaciji u kojoj bi mu uistinu prijetila ozbiljna opasnost po tjelesni integritet, osobito vodeći računa o stvarnoj prirodi i težini nastale ozlijede, a pritom je mogao u početku svađe jednostavno odstupiti ili prekinuti verbalni, a potom i fizički sukob, ali je umjesto toga eskalirao konflikt i povećao napetost, pokušavajući u konačnici više puta udariti II. okrivljenika.

I. okrivljenik je stvarno bio fizički napadnut te je udaran od strane II. okrivljenika, pri čemu je zadobio tjelesnu povredu, međutim njegov odgovor, to jest fizički napad na II. okrivljenika u formi poduzeta dva udarca nogom i jednog udarca rukom, a uz to i bacanje rolo-metra u vozilo II. okrivljenika, odnosno njegova cjelokupna reakcija, po mišljenju suca, nikako nije bila nužna te je očito nerazmjerna stvarnoj i/ili eventualnoj prijetnji, pa sudac smatra kako je time I. okrivljenik svakako prekoračio granice dopuštene nužne obrane.

Sudac je mišljenja da je ukupno ponašanje I. okrivljenika, koje se sastojalo od svađe i tučnjave, odnosno uzvraćenog fizičkog napada, na javnom mjestu, uistinu objektivno narušilo javni red i mir te realno izazvalo uznemirenost prisutnih i prolazećih građana, pa je time ostvarilo obilježja prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na sličan način kao i ponašanje II. okrivljenika.

Nesporna činjenica da je prethodno između I. i II. okrivljenika došlo do nesuglasica, verbalnog sukoba i svađe te da je II. okrivljenik prvi fizički napao I. okrivljenika, ne isključuje protupravnost postupanja I. okrivljenika, jer prema stavu suca reaktivno ponašanje I. okrivljenika je prešlo dopuštene granice, pa zato nisu ispunjeni uvjeti opravdane i zakonite nužne obrane.

10.

Slijedom svega navedenog, sudac je zaključio da iznesena obrana I. okrivljenika, u kojoj se ustrajno poziva na svoje postupanje u nužnoj obrani, nije osnovana te da je I. okrivljenik svojim ponašanjem počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršaja protiv javnog reda i mira.

Stoga je proglašen krivim i za drugi terećeni prekršaj.

Slijedom svega navedenog, sudac je nakon iznesenih ukupnih obrana I. okrivljenika KT i II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar te nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenim prekršajima kao u izreci presude i obojicu okrivljenika proglasio krivima, pa im je za počinjeni prometni prekršaj izrekao propisanu novčanu kaznu, dok im je za remećenje javnog reda i mira umjesto propisane kazne zatvora izrekao najmanju propisanu novčanu kaznu, odnosno obojici okrivljenika je izrekao novčane kazne u visini za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane, da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenika te da će se upravo takvim novčanim kaznama odvratiti obojicu okrivljenika od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.

Predmetne zgode obojica okrivljenika su, s jedne strane, počinjenim prometnim prekršajem, to jest vozilima zaustavljenim u raskrižju, ugrožavali sigurnost drugih sudionika i ometali normalan tok prometa, a s druge strane su međusobnom svađom i tučnjavom, odnosno nepristojnim ponašanjem, remetili javni red i mir.

Budući su obojica postupali u podjednakoj mjeri, sudac ih je kaznio novčanim kaznama u istim iznosima.

Prema uvjerenju suca, tijekom predmetnog događaja, nakon prethodnih međusobnih nesuglasica oko ponašanja u prometu, obostranog zaustavljanja vozila u raskrižju te uzajamnog verbalnog sukoba i svađe iz zaustavljenih vozila, II. okrivljenik Kozlevčar je svojim bacanjem rolo-metra u vozilo I. okrivljenika započeo fizičko remećenje javnog reda i mira.

Tom je radnjom izazvao situaciju koja je dovela do nastavka međusobne svađe izvan vozila te je eskalirala u tučnjavu, pri čemu je rukom, otvorenim dlanom, dvaput udario I. okrivljenika, zbacio mu naočale s glave i nanio tjelesnu ozljedu, a u nastavku je uputio još jedan udarac rukom, šakom, prema glavi I. okrivljenika.

Prilikom tučnjave I. okrivljenik KT dvaput je pokušao nogom udariti II. okrivljenika u donji dio tijela, dok je u nastavku uputio udarac rukom, šakom, pokušavajući pogoditi II. okrivljenika u predjelu glave, a zatim je bacio rolo-metar koji je udario u vozilo II. okrivljenika.

Slijedom navedenog, prepirka između I. i II. okrivljenika prerasla je u uzajamnu svađu i tučnjavu, pri čemu je II. okrivljenik Kozlevčar započeo fizički napad prema I. okrivljeniku i nastavio tučnjavom, višekratnim udarcima, pa je na taj način intenzivno remetio javni red i mir, dok je I. okrivljenik KT uzvratio II. okrivljeniku na sličan način, ulaskom u tučnjavu te ga fizički napadajući, uzastopnim udarcima, čime je I. okrivljenik znatno pridonio ukupnom intenzitetu remećenja javnog reda i mira te je sudjelovao u nepristojnom ponašanju u jednakoj mjeri kao i II. okrivljenik.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne za I. okrivljenika KT i II. okrivljenika Domagoja Kozlevčar, sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani I. okrivljenika KT našao činjenicu da do inkriminiranih događaja nije bio pravomoćno prekršajno osuđivan te da počinjenim prekršajima nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani II. okrivljenika Kozlevčar našao priznanje počinjenja prekršaja, činjenicu da do inkriminiranih zgode nije bio pravomoćno prekršajno osuđivan, žaljenje zbog počinjenih prekršaja, te okolnost da počinjenim prekršajima nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani I. i II. okrivljenika našao činjenicu da su predmetne zgode počinili dva terećena prekršaja, protiv sigurnosti prometa na cestama i protiv javnog reda i mira.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenih prekršajnih djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u zakonom točno propisanom iznosu, odnosno u najmanjim zakonom propisanom iznosu, primjerene svim okolnostima počinjenih prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenika, to jest da nisu preniske niti previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

Za počinjeni prekršaj opisan u točki I/2) u izreci presude, I. i II. okrivljenicima nije izrečena zakonom propisana kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja za taj počinjeni prekršaj u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 22. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte