REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-29/2026-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužiteljice TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Catela Huseni, odvjetnica u Puli, Giardini 14/I, protiv tuženika JS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Milevoj, odvjetnik u Puli, Leharova 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Petre Catela Huseni te punomoćnika tuženika Siniše Milevoja, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u zgradi u [adresa], kućni broj 13/5 A, sagrađenoj na katastarskoj čestici: [katastarska čestica], stana u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 45,70 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, [broj poduloška], z. k. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU: Novi Labin.

2. Nalaže se tuženiku JS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] izdati tužiteljici ispravu potrebnu za upis prava vlasništva na ime tužiteljice, tabularnu izjavu u roku od osam dana, u protivnom će istu zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjelu Labin, upis prava vlasništva tužiteljice, na stanu iz točke 1. ove presude, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.306,79 eura (dvije tisuće tristo šest eura i sedamdeset devet centi) u roku 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv JS, BS, ES i ČS radi utvrđenja prava vlasništva stana u zgradi u [adresa] sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU Novi Labin, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 45,70 m2 sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a na kojem je u zemljišnim knjigama upisan njihov pravni predmet pok. PS. Navela je da su ona i njezin izvanbračni suprug pok. OS s njim 28. prosinca 2001. sklopili ugovor o kupoprodaji, ali da taj ugovor nikada nije proveden u zemljišnim knjigama. Nakon smrti OS **.**.2006. pokrenut je ostavinski postupak posl. br. Pu O- 226/2019 u kojem je utvrđeno da je predmetnim stanom oporučno raspolagao na način da je taj stan naslijedila ona. Slijedom navedenog, jednu polovinu predmetnog stana je stekla kupoprodajom (kao pripadajući dio bračne stečevine), a drugu polovinu predmetnog stana je stekla nasljeđivanjem iza svog izvanbračnog supruga. Stoga je predložila da se utvrdi vlasnicom predmetnog stana i da se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Labin naloži upis njezinog prava vlasništva.

1.1. Nakon provedenog ostavinskog postupka iza pok. LS na predmetnom stanu se uknjižio samo JS (u nastavku: tuženik), pa je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na BS, ES i ČS. Povlačenje tužbe u odnosu na njih utvrđeno je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl. br. P-415/2020 od 3. ožujka 2021. (str. 15-18).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je njegov pokojni otac PS namjeravao prodati njihov obiteljski stan i da je kupac trebao biti pok. OS koji je i potpisao ugovor o kapari i kupoprodaji i koji je dao kaparu u iznosu oko 10.000,00 DEM. Tužiteljica je upoznata s dogovorom njegovog pokojnog oca i njezinog pokojnog izvanbračnog supruga OS, ali ni ona ni OS nisu ispoštovali dogovor. Zbog toga njegov pokojni otac PS nije potpisao konačni ugovor kojem bi prenio pravo vlasništva sporne nekretnine na kupca. Tužiteljica je svjesno ignorirala i obmanjivala njegovog oca te sve vrijeme stan nesmetano koristila na štetu njegove obitelji. Svojim tvrdnjama i obmanama te činjenicom da želi prisvojiti njihovu obiteljsku nekretninu izazvala je nesuglasice u njegovoj obitelji i nanijela im veliku štetu. Smatra da je jedini vlasnik sporne nekretnine on jer ju je zakonski stekao nakon smrti svog pokojnog oca LS.

2.1. S obzirom na to da je tuženik naveo da mu tužiteljica mora platiti troškove vezane za spornu nekretninu i da je podnesak naslovio kao protutužbu, pozvan je da protutužbu ispravi i dopuni kako bi se po njoj moglo postupati. Njegov punomoćnik je obavijestio sud da se podnesak tuženika treba smatrati isključivo odgovorom na tužbu, a da je naslovljen kao protutužba iz pravne neukosti njegove stranke.

3. Tužiteljica je u nastavku postupka navela da predmetni stan predstavlja njezin dom jer je to njezina jedina nekretnina u kojoj prebiva već punih 20 godina zbog čega sud treba postupati u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojom se štiti pravo na poštovanje doma. Stan je kupila zajedno sa svojim pokojnim izvanbračnim suprugom i taj stan predstavlja njegovu ostavinsku imovinu (što je utvrđeno i rješenjem o nasljeđivanju), ali je bila primorana pokrenuti ovaj postupak s obzirom na to da se radi o izvanknjižnom vlasništvu. Oni su, nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji, u cijelosti isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed stana te je njezin posjed bio neprekinut do 15. veljače 2021. kada joj ga je tuženik protupravno oduzeo. Njezin izvanbračni suprug je na temelju ugovora o kupoprodaji preuzeo i obvezu plaćanja rata za otkup stana (ranija obveza pok. LS) te je ona, kao njegova nasljednica, pozvana da plati preostali dug na ime otkupa stana. Rate za otkup stana nije plaćala redovito jer je ostavinski postupak iza pok. OS trajao punih 16 godina, ali je nakon što je dopisom Grada Labina pozvana da plati preostali dug uplatila iznos od 10.870,19 kuna na ime duga za otkup stana i 1.000,00 kuna na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda. Na taj način su ona i njezin pokojni izvanbračni suprug u cijelosti izvršili obvezu isplate preostalih rata za otkup stana i u cijelosti ispoštovali čl. 2. predmetnog ugovora koji se odnosi na ugovorenu kupoprodajnu cijenu. S obzirom na to da je ona nasljednica pok. OS u odnosu na predmetni stan i da su stan kupili zajedničkim novcem, pravo vlasništva na tom stanu stekla je na temelju svog prava na nasljedstvo i na temelju prava na udio u izvanbračnoj stečevini. Istaknula je i da predmet ovog spora nije stjecanje prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji niti pravna valjanost tog ugovora.

4. Tuženik je osporio autentičnost i zakonitost oporuke pok. OS i naveo da predmetni stan nije uopće mogao biti predmet ostavinske rasprave. Istaknuo je i da je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan i da ne proizvodi pravne učinke jer je sklopljen s pok. MS koji kao strani državljanin nije mogao biti stjecatelj predmetne nekretnine bez suglasnosti nadležnog ministarstva. Naveo je i da ne osporava da je navedeni ugovor sklopljen, ali da osporava istinitost onoga što je u ugovoru navedeno. Nije točno da su pok. PS i pok. OS dogovorili prodaju stana za iznos koji je naveden u ugovoru, već je točno da su dogovorili da će stan biti prodan za iznos od 39.900,00 DEM. Pok. OS je njegovom ocu pok. LS isplatio iznos od svega 2.000,00 DEM jer je dogovor bio da će ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen nakon što OS dobije odobrenje nadležnog ministarstva i upiše se kao vlasnik stana što se nije dogodilo. Njegov otac je pok. OS predao posjed stana, ali je OS izigrao njegovo povjerenje i ostatak kupoprodajne cijene nije nikad isplatio.

5. Presudom ovog suda posl. br. P-415/2020-39 od 28. rujna 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, ali je navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-778/2023-3 od 26. studenog 2025. te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U drugostupanjskoj odluci je navedeno da je ovaj sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je osnovanost tužbenog zahtjeva prosudio na činjeničnoj osnovi koja nije predmet tužbe. Predmet tužbenog zahtjeva nije utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu na temelju pravnog posla (ugovora o kupoprodaji), već na temelju nasljeđivanja i izvanbračne stečevine, a odluka ovog suda ne sadrži obrazloženje u odnosu na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem i ne sadrži razloge predstavlja li predmetni stan imovinu stečenu tijekom izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. OS.

5.1. U ponovljenom postupku tužiteljica je preinačila tužbu na način da je iza t. 1. tužbenog zahtjeva dodala t. 2. koja glasi: „Nalaže se tuženiku JS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] izdati tužiteljici ispravu potrebnu za upis prava vlasništva na ime tužiteljice, tabularnu izjavu u roku od osam dana, u protivnom će istu zamijeniti ova presuda.“

5.2. Tuženik se nije usprotivio preinaci tužbe te je sud, u skladu s čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u nastavku: ZPP) dopustio preinaku tužbe jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o kupoprodaji (str. 4-6), izvadak iz knjige položenih ugovora (str. 7, 10, 35-36), prijedlog za kazneni progon (str. 32), rješenje o nasljeđivanju od 27. kolovoza 2020. (str. 11, 37-38), potvrda (str. 56-58), rješenje o nasljeđivanju od 7. rujna 2022. (str. 59-62), presuda Općinskog suda u Puli

– Pola, Stalna služba Labin posl. br. P-853/15 od 12. lipnja 2016. (str. 63-67), rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba Labin posl. br. Psp-4/2021 od 24. siječnja 2022. (str. 68-74, 101-109) i dopis Grada Labina od 25. svibnja 2021. s prilozima (str. 75-78, 94-95). Izvedeni su i dokazi čitanjem isprava iz spisa posl. br. P-853/15 (str. 110-116), posl. br. O-1494/21 (str. 117-126) i posl. br. Ovrv-159/21 (str. 127-135) koje su stranke na ročištu od 29. studenog 2022. predložile da se čitaju kao dokaz u ovom postupku. Pored toga izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka DS, GS i AS te saslušanjem stranaka.

6.1. Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve pravnorelevantne činjenice potrebne za donošenje meritorne odluke.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva stana u zgradi u [adresa] na adresi [adresa]/5A koja je sagrađena na k. č. [katastarska čestica], broj poduloška: 1381/ zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU: Novi Labin, i to stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 45,70 m2 sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade (predmetni stan).

9. U zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetnog stana bio uknjižen PS (str. 7), a sada je uknjižen tuženik (str. 10, 35-36). Tuženik je upisan kao vlasnik tog stana na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića, povjerenika ovog suda, posl. br. O-1777/2019, UPP-OS-152/19 od 27. kolovoza 2020. (str. 37-38). Naime, PS je preminuo **.**.2017. i nije ostavio oporuku, a zakonski nasljednici RS, BS i ES (majka i braća tuženika) su svoje nasljedničke dijelove ustupili sunasljedniku – tuženiku.

10. Pok. OS je oporučno raspolagao svojom imovinom na način da je nekretnine u Bosni i Hercegovini ostavio svom sinu ĆS, dok je predmetni stan u [adresa] ostavio tužiteljici, svojoj izvanbračnoj supruzi (str. 121-126). ĆS je protiv tužiteljice pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da oporuka OS nije valjana te je presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Labinu posl. br. P-853/2015 od 20. lipnja 2016. (str. 112-116) njegov tužbeni zahtjev odbijen. Nakon pravomoćnosti navedene presude ostavinski postupak iza pok. OS je nastavljen te je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl. br. O-1494/2021-3 od 7. rujna 2022. (str. 117- 126) utvrđeno da njegovu ostavinu čini predmetni stan (kao njegovo izvanknjižno vlasništvo) te je nasljednicom u odnosu na tu imovinu proglašena tužiteljica.

11. Između stranaka nije sporno da su pok. PS (pravni prednik tuženika) i pok. OS (pravni prednik tužiteljice) dana 28. prosinca 2001. zaključili ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, da su po zaključenju ugovora pok. OS i tužiteljica ušli u posjed stana, da je tužiteljica bila u posjedu stana do 15. veljače 2021. kada joj je tuženik posjed stana oduzeo te da je zbog toga podnijela prijedlog za kazneni progon tuženika (str. 32) i pokrenula parnični postupak radi smetanja posjeda koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. Psp-4/2021 (str. 101- 109). U tom postupku je njezin tužbeni zahtjev prihvaćen te nije sporno da je tužiteljici posjed vraćen i da se ona opet nalazi u posjedu predmetnog stana.

12. Sporno je jesu li tužiteljica i pok. OS isplatili kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti i, ako jesu, jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva.

13. Ugovor o kupoprodaji (str. 4-6) sastavljen je u formi javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Ingrid Zustović Batelić pod posl. br. OU-325/01. U ugovoru je navedeno da kupoprodajna cijena iznosi 8.949,00 DEM plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 2.) te da je kao teret stana upisano pravo zaloga u korist Grada Labina, pa da OS (kupac) preuzima obvezu otplate svih preostalih obroka cijene stana koji su već uračunati u kupoprodajnu cijenu (čl. 3.). Ugovorne strane su suglasno izjavile da kupac ulazi u posjed stana 1. siječnja 2002. (čl. 4.). Pok. PS je dozvolio pok. OS da nakon potpisa tog ugovora, a nakon dobivanja suglasnosti Ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, u skladu s pozitivnim pravnim propisima koji reguliraju stjecanje vlasništva nekretnina kad je u pitanju stjecatelj koji nije državljanin Republike Hrvatske, na temelju tog ugovora izvrši prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime.

14. Iz potvrde na str. 56-57 spisa (izvornik potvrde u omotnici na str. 58 spisa) proizlazi da je pok. PS potvrdio da je pok. OS **.**.2001. prodao stan za 39.900,00 DEM i otplatu stana (navedeno 6900) te da je primio kaparu u iznosu 2.000,00 DEM. Potvrda nije datirana, a potpisali su je pok. PS i svjedok AS te još jedan svjedok koji je potvrdu potpisao skraćenim potpisom – parafom s početnim slovom „E“.

14.1. I ime tuženika i svjedoka GS počinje slovom „E“ te su obojica u svojim iskazima naveli da se na potvrdi nalazi njihov potpis, a svjedok AS čiji se potpis nesporno nalazi na navedenoj potvrdi je naveo da se ne sjeća što je u potvrdi pisalo i tko je, osim njega, tu potvrdu potpisao. Da se na toj potvrdi nalazi potpis svjedoka GS u svom iskazu je navela i tužiteljica, dok je svjedok DS naveo da tu potvrdu nikada nije vidio i da mu nije poznato čiji se potpisi na toj potvrdi nalaze.

14.2. Nije prihvaćen iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da se na toj potvrdi nalazi njegov potpis jer je u odnosu na tu spornu činjenicu bio uvjerljiviji iskaz svjedoka GS. Osim toga, tuženik je naveo i da je potvrda o isplati kapare napisana samo u jednom primjerku i da je taj primjerak zadržao njegov otac PS, pa je njegov iskaz u dijelu u kojem je iskazivao o okolnostima sastavljanja te potvrde neuvjerljiv i nelogičan. Naime, nije logično da bi, u slučaju da je potvrda o isplati kapare sastavljena u jednom primjerku, jedini primjerak zadržao njegov otac (primatelj novca) koji je potvrdu i potpisao jer je uobičajeno i jedino logično da primjerak zadrži osoba koja je novac dala.

15. Iskaz tuženika nije prihvaćen ni u dijelu u kojem je iskazivao o okolnostima sklapanja ugovora i razlozima zbog kojih ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama.

15.1. U iskazu je naveo da su, prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji, u uredu javnog bilježnike Ingrid Zustović bili prisutni on, njegov otac i OS te da je taj ugovor bio samo formalni ugovor, a da se konačni prijepis stana trebao izvršiti kada se sve isplati. Ugovor je sklopljen samo formalno kako bi se OS i tužiteljica mogli prijaviti na tu adresu, a usmeno je dogovoreno da OS sve iznose za otkup stana, kao i ostatak cijene u gotovini, isplati u roku pet godina. Naveo je da je pok. OS isplatio isključivo iznos od 2.000,00 DEM koji je naveden u potvrdi koja se nalazi u spisu, a da to zna jer ugovor nikada nije proveden u zemljišnim knjigama. Njegov otac je nazvao pok. MS i rekao mu da želi raskinuti ugovor jer je prošlo više od pet godina, a dogovor nije bio ispoštovan. U par navrata (tri ili četiri puta) je i u poštanskom sandučiću tužiteljice ostavio broj svog telefona, ali ga ona nikada nije nazvala. Osim toga, jedno dva puta joj je zvonio na vrata, ali ona nije htjela otvoriti iako joj je automobil bio parkiran ispred zgrade. Njegov otac protiv tužiteljice nije pokretao nikakav postupak jer se osjećao odgovornim budući da je OS preminuo iznenada, odnosno jer je doživio infarkt upravo nakon razgovora s njegovim ocem vezano za raskid ugovora.

16. Suprotno navodima tuženika, tužiteljica je u svom iskazu navela da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena na način da su LS odmah isplatili 2.000,00 DEM, da su mu na jesen donijeli još 10.000,00 DEM, a za Novu godinu ostatak iznosa. O svakoj isplati im je PS izdao potvrdu, kako za isplatu 2.000,00 DEM, tako i za isplatu naknadnih iznosa. Te potvrde nema jer joj je tuženik neovlašteno provalio u stan i uzeo joj sve dokumente. Ugovor o kupoprodaji je sklopljen u uredu javne bilježnice Ingrid Zustović koja im je sve lijepo objasnila i rekla da obveza isplata rata za otkup stana prelaze na njezinog partnera MS. Nakon toga su počeli uredno plaćati rate za otkup stana koje su iznosile između 128,00 i 132,00 kune mjesečno, a uredno su plaćali i sve druge obveze oko stana. U posjed predmetnog stana nisu ušli odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora, već nakon što su cjelokupni iznos isplatiti LS i nakon što su stan renovirali. Stan je kupljen njihovim zajedničkim sredstvima, a zajedničkim sredstvima su ga i renovirali. Nakon što su isplatili kupoprodajnu cijenu, PS im je dobrovoljno predao posjed stana i nikada do svoje smrti im se nije javljao ili im prigovarao što su u tom stanu. Vezano za taj stan prvi put ima problema nakon smrti LS i to ju je šokiralo.

17. I svjedok GS je u svom iskazu naveo da su tužiteljica i pok. OS predmetni stan kupili zajedničkom imovinom stečenom radom i da su kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatili. Cijenu su isplatili iz tri puta, ali se ne sjeća koliko su točno svaki put isplatili. S obzirom na to da su novac morali prenositi preko granice, znali su prenijeti po 10.000,00 ili 15.000,00 DEM. Prilikom svake isplate se sastavljala potvrda, ali te potvrde nemaju jer je tuženik provalio u premetni stan i uzeo svu dokumentaciju koja se na taj stan odnosi. Stan je prodan za oko 39.000,00 DEM te su njegova majka i pok. OS, pored toga, preuzeli dug LS prema Gradu Labinu vezano za otkup stana. U vrijeme sklapanja ugovora kod javnog bilježnika veći dio kupoprodajne cijene je bio isplaćen, a ne zna zašto je u ugovoru kao kupoprodajna cijena naveden iznos od 8.949,00 DEM. Nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora PS je njegovoj majci i OS predao ključeve stana, oni su od tada plaćali sve obveze vezane za stan i nikada nije čuo da bi PS ili netko od njegovih sinova zvao da im se nešto duguje, odnosno da bi tvrdili da im neki dio kupoprodajne cijene ne bi bio isplaćen. Pok. OS se nije uspio upisati kao vlasnik stana zbog bosanskog državljanstva. Poznato mu je da je tražio suglasnost, ali da je uvijek postojala nekakva zapreka.

18. Svjedoci DS i AS su naveli da kupoprodajna cijena nije iznosila 8.949,00 DEM (već preko 30.000,00 DEM), da je OS preuzeo i obvezu otplate rata za otkup stana, da su on i tužiteljica stan koji je bio u derutnom stanju prije useljenja renovirali i da su nakon toga sve obveze vezano za stan (rate za otkup stana i režije) plaćali oni. Iako nijedan od njih nije bio prisutan nijednoj isplati novca, koliko je njima poznato, stan je u cijelosti plaćen. Svjedok DS nikada nije čuo da bi PS zvao tužiteljicu ili pok. MS da mu jedan dio cijene nisu isplatili. Da je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena su svjedoku AS rekli i tužiteljica i OS, a da su sve riješili rekao mu je i pok. PS. Jednom prilikom vozio je PS iz [adresa] u Hrvatsku te mu ni tada PS nije spominjao da mu nešto ne bi bilo plaćeno ili da bi mu pok. OS nešto bio dužan, a to mu prije smrti svog oca nikada nije spomenuo ni tuženik. Oba svjedoka su navela da je OS umro iznenada i nisu čuli da ga je bilo što prije smrti uznemirilo.

19. Iskaz tuženika je ocijenjen neistinitim jer je iskazivao neuvjerljivo, nelogično te suprotno iskazima saslušanih svjedoka i vlastitim navodima istaknutim u tijeku postupka. Tako je u odgovoru na tužbu naveo da je pok. OS dao njegovom ocu kaparu u iznosu 10.000,00 DEM, a kasnije u tijeku postupka i u svom iskazu da je isplatio isključivo iznos od 2.000,00 DEM kako je navedeno u potvrdi koju je dostavio u spis. S druge strane, iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena je ocijenjen vjerodostojnim, a s obzirom na to da joj je tuženik protupravno oduzeo posjed stana o tome nije mogla dostaviti materijalne dokaze – ostale potvrde o isplati kupoprodajne cijene. Logično je da je tužiteljica dokumente vezano za stan u [adresa] držala u tom stanu, a da su u stanu bili njezini papiri i da joj oni nikada nisu vraćeni je u svom iskazu potvrdio i sam tuženik. Da su iskazi tužiteljice i svjedoka GS o isplati kupoprodajne cijene iz tri navrata istiniti ukazuje i činjenica da je u potvrdi o isplati kapare navedeno da je PS prodao stan OS **.**.2001., a da je ugovor o kupoprodaji kod javnog bilježnika zaključen 28. prosinca 2001., pa je kupoprodajna cijena ili njezin veći dio očito isplaćen u tom razdoblju kako je i naveo svjedok GS. Osim toga, u ugovoru o kupoprodaji od 28. prosinca 2001. je pok. PS dopustio uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu na temelju tog ugovora i nakon dobivanja suglasnosti nadležnog ministra, a bez potrebe dokazivanja isplate još nekog iznosa na ime kupoprodajne cijene.

19.1. Nije logično ni životno uvjerljivo ni da pok. PS, u razdoblju od 2001. do svoje smrti 2017., ne bi kontaktirao tužiteljicu (ranije njezinog izvanbračnog supruga) ili protiv njih pokrenuo postupak radi vraćanja posjeda stana ili isplate ostatka kupoprodajne cijene ako mu ona zaista ne bi bila isplaćena, a pogotovo ako bi mu bio isplaćen tek manji dio od 2.000,00 DEM. Pok. PS u tom razdoblju od 16 godina nikada nikom drugom nije spomenuo da mu dio kupoprodajne cijene ne bi bio isplaćen. To su u svojim iskazima potvrdili svjedoci DS i AS koji su iskazivali uvjerljivo, međusobno suglasno, u bitnome istovjetno s iskazima tužiteljice i svjedoka GS te, prema mišljenju ovog suda, ne pogodujući nijednoj od stranaka u postupku. Tuženik je neuvjerljivo iskazivao i o razlogu zbog kojeg njegov otac nije pokrenuo nikakve postupke protiv tužiteljice. Iz iskaza svjedoka AS proizlazi da je pok. OS, kod kojeg je i bio neposredno pred njegovu smrt, umro iznenada i da prethodno nije razgovarao na telefon i da nije bio uznemiren. Stoga su navodi tuženika da je pok. OS infarkt doživio zbog razgovora s njegovim ocem o raskidu ugovora neuvjerljivi te očito iskonstruirani s ciljem pokušaja pojašnjenja zašto njegov otac, ako mu kupoprodajna cijena nije bila isplaćena, od smrti Osme Sadikovića 2006. pa do svoje smrti 2017. nije poduzeo nikakve pravne radnje protiv tužiteljice.

20. Iskaz tužiteljice je ocijenjen istinitim i u dijelu u kojem je navela da je u vezi s pok. MS bila od 1998. do njegove smrti, da su predmetni stan kupili zajedničkim sredstvima i da su zajednički plaćali rate za otkup stana, kao i da su ga zajedničkim sredstvima renovirali. Ona je i u tom dijelu iskazivala uvjerljivo te u skladu s iskazima saslušanih svjedoka i ispravama u spisu. Naime, i svjedok DS je u svom iskazu potvrdio da je pok. PS predmetni stan prodao pok. OS i tužiteljici koji su ga zajednički renovirali i koji su Gradu Labinu zajednički plaćali rate za otkup stana, a svjedok GS da su predmetni stan kupili zajedničkom imovinom stečenom radom budući su oboje dugi niz godina radili u Njemačkoj u dobrim firmama.

20.1. Da su predmetni stan tužiteljica i pok. OS kupili zajedničkim sredstvima proizlazi i iz oporuke pok. OS (str. 124-126). Naime, on je u svojoj oporuci naveo da su on i tužiteljica stan koji se nalazi u Hrvatskoj, u [adresa] kupili zajednički i da je više od pola novaca za kupnju i renoviranje tog stana dala upravo tužiteljica.

21. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su tužiteljica i njezin pok. izvanbračni suprug OS, iako je ugovor o kupoprodaji sklopio samo on, kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatili zajedničkim sredstvima, da su ušli u posjed stana i zajednički ga renovirali te da su zajedno podmirivali sve obveze vezane za stan. Utvrđeno je i da se pok. OS nije uknjižio kao vlasnik stana isključivo jer mu je kao državljaninu Federacije Bosne i Hercegovine trebala suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa koju do svoje smrti nije pribavio, a ne zato jer kupoprodajna cijena nije isplaćena kako to tvrdi tuženik.

21.1. Dakle, ovaj sud je, u skladu s uputom drugostupanjskog suda, utvrdio da su kupoprodajnu cijenu tužiteljica i njezin pok. izvanbračni suprug isplatili zajedničkim sredstvima koje su stekli za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, kao i da je tužiteljica proglašena njegovom nasljednicom u odnosu na predmetni stan koji je u rješenju o nasljeđivanju naveden kao njegovo izvanknjižno vlasništvo (t. 10. obrazloženja).

22. Međutim, iako tužiteljica u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu na temelju nasljeđivanja i bračne stečevine (kako to i ukazuje drugostupanjski sud), prema mišljenju ovog suda, svakako je prethodno bilo potrebno utvrditi je li njezin pravni prednik stekao pravo vlasništva te nekretnine. S obzirom na to da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti (čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju) potrebno je utvrditi je li pok. OS stekao pravo vlasništva tog stana na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji i je li, s obzirom na to, tužiteljica taj stan mogla naslijediti i može li taj stan predstavljati njihovu izvanbračnu stečevinu.

23. S obzirom na to da je tužiteljica u svom iskazu potvrdila da je pok. OS imao samo državljanstvo Bosne i Hercegovine i da samo to državljanstvo ima i ona, u konkretnom slučaju je valjalo primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 94/17., u nastavku: ZV) koje se odnose na stvarna prava stranih osoba (čl. 354. – 358.b ZV-a).

23.1. Prema čl. 356. ZV-a strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske (st.1.). Strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske (st. 2.). Navedeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnina ne odnose se na državljane i pravne osobe iz država članica Europske unije jer te osobe stječu pravo vlasništva nekretnina pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u [adresa] (čl. 358.a ZV-a).

23.2. U skladu s čl. 357. st. 1. ZV-a ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

23.3. Čl. 326. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, ali i da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen. Kako se propisima o pravima stranih osoba glede stjecanja vlasništva štiti javni interes, u konkretnom slučaju nije riječ o zabrani manjeg značenja.

23.4. S obzirom na to da je utvrđeno da pok. OS (od sklapanja ugovora 2001. do svoje smrti 2006.) nije pribavio suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. prosinca 2001. je bez te suglasnosti ništetan pravni posao.

24. Pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe se uknjižbom u zemljišnoj knjizi. Dakle, za stjecanje prava vlasništva stana potreban je titulus i modus, pa u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva u korist pok. OS budući da nije sporno da je jedini temelj za stjecanje prava vlasništva u korist OS upravo pravni posao koji je sklopio s pok. PS, a koji je utvrđen ništetnim. Pritom nije relevantno što je predmetni stan u rješenju o nasljeđivanju naveden kao njegovo izvanknjižno vlasništvo i navedeno ne znači da je stekao vlasništvo tog stana.

24.1. Tužiteljica je, kao nasljednica pok. OS i kao njegova izvanbračna supruga, nositeljica prava iz tog pravnog odnosa (ugovora o kupoprodaji), ali nije stekla pravo vlasništva predmetnog stana jer nije mogla steći prava koje nije stekao ni njezin pravni prednik, i to neovisno o tome što je pravni posao realiziran, odnosno što je kupoprodajna cijena isplaćena i što je tužiteljica u posjedu predmetnog stana. Navedene činjenice ne predstavljaju osnovu koja bi opravdavala tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave (tako i VSRH u odluci Rev 570/2005-2 od 1. ožujka 2006.).

25. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti (t. I. izreke presude). Pritom valja istaknuti da okolnost da predmetni stan tužiteljici eventualno i predstavlja dom (iako je dugi niz godina živjela u [adresa] gdje je radila, a danas s novim partnerom živi u [adresa]) nije relevantna i ne može ju dovesti u bolju pravnu poziciju u parnici radi utvrđenja prava vlasništva. Konvencijsko pravo na zaštitu doma može se s uspjehom isticati u parnicama radi iseljenja, ali i tada ako su ispunjeni kriteriji koje je razvio Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi (test razmjernosti).

26. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

26.1. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

26.2. Tuženik je zatražio nagradu za zastupanje na pripremnim ročištima od 4. listopada 2022. i 29. studenog 2022. te na ročištima glavne rasprave koja su održana 1. ožujka 2023., 21. travnja 2023. i 28. kolovoza 2023. u iznosima od po 2.500,00 kuna (sada 331,81 eura) uvećano za PDV, a za zastupanje na ročištu glavne rasprave koje je održano 23. ožujka 2026. u iznosu 500,00 eura uvećano za PDV.

26.3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarife) tuženiku su priznati troškovi zastupanja na ročištima od 4. listopada 2022., 21. travnja 2023. i 28. kolovoza 2023. (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife) u zatraženim iznosima od po 331,81 eura, a za zastupanje na ročištu od 23. ožujka 2026. u iznosu 500,00 eura.

26.4. Na ročištu od 29. studenog 2022. nisu se izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa naknada prema tar. br. 9. t. 2. Tarife iznosi 50 % od 500,00 eura (250 bodova), odnosno 250,00 eura uvećano za PDV. S obzirom na to da je ročište od 1. ožujka 2023. odgođeno prije početka raspravljanja, tuženiku u skladu s Tbr. 9. t. 5. Tarife za zastupanje na tom ročištu pripada nagrada u iznosu 100,00 eura (50 bodova) uvećano za PDV.

26.5. Prema tome opravdani troškovi tuženika iznose 1.845,43 eura uvećano za PDV u iznosu 461,36 eura.

26.6. Stoga je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.306,79 eura (t. II. izreke), dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužiteljice u cijelosti (t. III. i IV. izreke presude).

U Pazinu 22. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljica p. p.,

- tuženik p. p.