Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1185/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama i II okrivljenika odgovorne osobe LB, zastupani po braniteljima Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri j.t.d. iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 20. st. 1. toč. 2. i kažnjiv po čl. 35. st. 1. toč. 5. za I okr. i st. 2. za II okr. u vezi s čl. 41. st. 3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine", broj 46/22) i zbog prekršaja iz članka 65. st. 4. kažnjiv po članku 229. stavak 1. t. 26. za I okr. i st 2. za II okr. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), odlučujući o žalbama okrivljenika i tužitelja, podnijetim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 15. studenog 2024., broj: Pp-7003/2024, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba I okrivljene pravne osobe Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama i II okrivljenika odgovorne osobe LB i žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (tridese) eura - svaki, u roku od 1 (jedan) mjesec od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama i II okrivljenik odgovorna osoba LB proglašeni su krivim i primjenom čl. 37. i 39. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.860,00 eura, te II okrivljenik odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 400,00 eura, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkama. 1. i 2. počinili prekršaje iz članka 35. stavak 1. točka 5. i stavak 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i članka 229. stavak 1. točka 26. i stavka 2. Zakona o radu.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno-pravnim sankcijama te odluke o troškovima prekršajnog postupka. U odnosu na prekršaj iz čl. 20. st. 1. toč. 2., kažnjivo po čl. 35. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, okrivljenici smatraju da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje niti oblik krivnje, te da nisu mogli svojim radnjama utjecati na imenovanje povjerljive osobe i njezinog zamjenika, jer je odluka o imenovanju bila uvjetovana pravovaljanim aktom koji nije bio donesen. Također, u odnosu na prekršaj iz čl. 229. Zakona o radu, prekoračenje od 183,64 sati prekovremenog rada iznad zakonskog limita od 180 sati predstavlja minimalno prekoračenje, uz dobrovoljni pristanak radnice i uredno isplaćene sate. Okrivljenici navode da se radi o beznačajnim prekršajima u smislu čl. 24.a Prekršajnog zakona, te da je odluka o novčanoj kazni i troškovima postupka neosnovano visoka.

4. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajno zbog visine izrečene kazne pozivajući se na visinu propisani kazni Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i Zakonom o radu za predmetne prekršaje.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Žalba tužitelja nije osnovana.

8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, potrebno je napomenuti da je nakon donošenja pobijane presude, a u tijeku ovog žalbenog postupka, dana 13. studenog 2025. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 136/2025) u kojem također postoji pravni kontinuitet prekršaja iz čl. 35. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u istom članku, koji nije blaži za počinitelje, jer propisuje novčane kazne za pravnu osobu u rasponu od 2.000,00 do 8.000,00 eura i odgovornu osobu od 1.000,00 do 3.000,00 eura.

10. Nadalje, suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da izreka presude nije proturječna obrazloženju u odnosu na prekršaj iz čl. 35. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Sud prvog stupnja jasno je utvrdio činjenice odlučne za donošenje izreke i obrazložio razloge zbog kojih obrana okrivljenih nije prihvaćena. Iz obrazloženja nesporno proizlazi da su se u ponašanju okrivljenih ostvarila sva bitna obilježja prekršaja.

11. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine br. 46/2022) stupio je na snagu 23. travnja 2022. godine, pa je rok za imenovanje povjerljive osobe i njezina zamjenika, propisan čl. 41. st. 3., istekao 23. srpnja 2022. godine. Budući da su okrivljenici imenovanje povjerljive osobe i njezina zamjenika donijeli 15. ožujka 2023. godine, jasno je da je imenovanje izvršeno izvan zakonskog roka, što opravdava kvalifikaciju prekršaja iz čl. 35. st. 1. točke 5. i st. 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

12. Žalbeni navodi o nemogućnosti imenovanja povjerljive osobe te o povezanosti odgovornosti s donošenjem pravilnika predstavljaju ponavljanje obrane koja je već u potpunosti razmotrena i obrazloženo odbijena od strane prvostupanjskog suda, te ne sadrže nove činjenice ni zakonske argumente koji bi utjecali na pravilnost prvostupanjske odluke. Stoga se žalbeni navod u tom dijelu odbacuje kao neosnovan.

13. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice u odnosu na prekršaj iz čl. 229. Zakona o radu jer je zakonska granica od 180 sati prekovremenog rada godišnje bila primjenjiva. Kako kolektivnim ugovorom nije ugovoren veći limit (250 sati), prekoračenje od 183,64 sata predstavlja objektivno prekoračenje zakonskog ograničenja. Odluka o prekovremenom radu i dobrovoljni pristanci radnice ne mijenjaju zakonski limit, te stoga navedeni žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost utvrđenog činjeničnog stanja i ispravnost primjene materijalnog prava.

14. Suprotno navodima žalbe o beznačajnosti prekršaja, ovaj Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnim prekršajima. Iz utvrđenog činjeničnog stanja i okolnosti počinjenja oba prekršaja, ne može se zaključiti da su povrede zakonskih obveza bile toliko neznatne da bi se smatrale beznačajnim i bez potrebe za kažnjavanjem.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima u granicama zakona i nisu prestroge, time više što su utvrđene ispod zakonom propisanih minimuma, te su sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, a kako okrivlenici nisu nije priložili dokaze o materijalnom stanju, to nema osnove za dodatno ublažavanje utvrđenih novčanih kazni.

16. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji tužitelj traži da se okrivljenicima izreknu kazne propisane zakonom.

17. Međutim, iz naprijed navedenih razloga, i po ocjeni ovog suda, ukupno izrečena novčana kazna I okrivljenoj pravnoj osobi Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama u iznosu od 1.860,00 eura, a II okrivljeniku odgovornoj osobi SB u iznosu od 400,00 eura, primjerena je ostvarivanju opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, radi čega žalba tužitelja nije osnovana.

18. U odnosu na troškove postupka, valja napomenuti kako okrivljenici nisu obrazložili ovu žalbenu osnovu već je samo paušalno navode kako se žale i na troškove postupka. Budući su okrivljenici proglašeni krivim, isti su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, a kako je to i odredio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Troškovi postupka u paušalnom iznosu određeni su sukladno složenosti i trajanju postupka te u okviru određenom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013) gdje je propisano da se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61). Stoga je odluka prvostupanjskog suda o trošku pravilna i zakonita.

19. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

20. Iz navedenih razloga, na temelju članak 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.