Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-152/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Saše Cvijetića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽK, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-219/2026, od 12. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika ŽK te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-219/2026, od 12. veljače 2026., proglašen je krivim optuženik ŽK za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11, te je temeljem članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, time da mu je temeljem članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda s neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 6 mjeseci koji se ima izvršiti i uvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 10 mjeseci koji se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, u koji neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora mu je, temeljem članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od 1. listopada 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženika trajno su oduzeti predmeti koji su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, Policijske uprave Zagrebačke, Služba kriminaliteta droga od 2. listopada 2025., serijski broj [serijski broj], a koji će se predmeti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka na ime toksikološkog vještačenja u iznosu od 969,95 eura i na ime paušalnog troška u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Helene Kugler, odvjetnice iz Zagreba, zbog odluke o kazni i zbog troškova kaznenog postupka s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da se optuženika blaže kazni i oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a da je precijenio značaj otegotnih okolnosti zbog čega da je izrečena kazna previše represivna. Prvostupanjski sud da nije u dostatnoj mjeri cijenio optuženikovo priznanje počinjenog djela ni njegovo primjereno držanje pred sudom te njegovu neosuđivanost kao i malu količinu droge koja je kod optuženika pronađena, dok mu je otegotnim cijenio činjenicu da je optuženik posjedovao tri vrste droge, što da je paušalno i neosnovano, precjenjujući značaj njegove ranije prekršajne osuđivanosti te je propustio optuženiku olakotnim cijeniti činjenicu da je zaposlen i da sredstva za život pribavlja na zakoniti način kao i njegove obiteljske prilike jer da skrbi i financijski potpomaže roditelje koji žive u [adresa], majka optuženika da boluje od niza kroničnih bolesti te nije u mogućnosti raditi, a jedino radno sposoban je otac optuženika koji ostvaruje mala mjesečna primanja zbog čega ih je optuženik primoran kontinuirano financijski pomagati. Sve navedeno da upućuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pri odmjeravanju vrste i mjere izrečene kazne optuženiku koja izrečena kazna da značajno odstupa od ustaljene sudske prakse te da pobijana presuda u odnosu na odluku o kazni nije u dostatnoj mjeri obrazložena čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08.

7. Suprotno navodima žalitelja ocjena ovog vijeća je da je prvostupanjski sud u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji izrečenoj optuženiku dao valjane, dostatne i jasno obrazložene razloge te je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje utječu na to da kazna za počinjeno kazneno djelo bude veća ili manja nakon čega je odmjerio kaznu koja je primjerena težini kaznenog djela, osobnim okolnostima optuženika i naravi počinjenog kaznenog djela dajući za svoja utvrđenja potpune i neproturječne razloge koje ovo vijeće u cijelosti prihvaća pa žalitelj nije u pravu kada žalbom upire da je pobijanom presudom u odnosu na odluku o kazni počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima optuženika da je zaposlen i da sredstva za život pribavlja na zakoniti način kao i da je primoran financijski potpomagati roditelje koji žive u [adresa], koje okolnosti nisu od tolikog utjecaja koje utječu na visinu izrečene kazne kakav značaj im pridaje optuženik, pravilno kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovo priznanje počinjenja terećenog kaznenog djela, čime je doprinio efikasnosti i ekonomičnosti kaznenog postupka, primjereno držanje pred sudom što ukazuje na njegovu svijest i spremnost da prihvati odgovornost zbog počinjenja terećenog kaznenog djela, njegovu životnu dob i njegovu neosuđivanost što ukazuje na činjenicu da je prije počinjenja terećenog kaznenog djela njegovo ponašanje bilo usklađeno sa normama društveno prihvatljivog ponašanja, a također mu je uzeta kao olakotna i količina droge koju je optuženi posjedovao radi neovlaštene prodaje odnosno iste prodavao, kao i količinu tvari koje su proglašene drogom, a koje su bile namijenjene neovlaštenoj prodaji, dok mu je otegotnim cijenio prekršajnu kažnjavanost, u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te da je neovlašteno posjedovao tri vrste droge koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, slijedom čega nije osnovana tvrdnja žalitelja da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio vrstu i visinu izrečene kazne i da je pogrešno ocijenio činjenice i okolnosti koje utječu na kaznu obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika.

7.2. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je optuženiku, ocjenjujući naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, zaključujući da će se i bez izvršenja cjelokupno izrečene kazne zatvora djelomičnom uvjetnom osudom, s neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 6 mjeseca i uvjetovanim dijelom kazne u trajanju od 10 mjeseci s vremenom provjeravanja u trajanju od 3 godine ostvariti svrha kažnjavanja kako je to propisano odredbom članka 41. KZ/11 te će se primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika ŽK te na sve druge, da ne čine kaznena djela.

8. Nastavno, nije osnovana žalba optuženika ni u pogledu troškova kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud, kada je optuženika proglasio krivim za optuženo kazneno djelo, odluku o troškovima kaznenog postupa donio sukladno složenosti postupka, dužini trajanja postupka i imovnom stanju optuženika posebno ocjenjujuću da li bi zbog lošeg imovinskog stanja plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Optuženik je tijekom postupka zaposlen kao automehaničar, ostvaruje prihode, nije oženjen, nema djece dakle nema osoba koje je dužan uzdržavati i nema imovine.

8.1. Slijedom navedenog ocjena ovog vijeća je da je prvostupanjski sud u trenutku donošenja prvostupanjske presude pravilno zaključio da je optuženik u mogućnosti snositi troškove kaznenog postupka te je za svoja utvrđenja iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje ovo vijeće u cijelosti prihvaća, obvezujući optuženika da je dužan snositi troškove kaznenog postupka, a koji se odnosi na izradu nalaza toksikološkog vještačenja dok je visina paušalnog iznosa odmjerena u rasponu paušalnog iznosa određenu rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa troškova kaznenog postupka (Narodne novine broj 145/11), uz napomenu da prvostupanjski sud može posebnim rješenjem, na zahtjev optuženika, ako su se okolnosti u svezi donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka izmijenile glede imovinskog stanja nakon donošenja te odluke, osloboditi optuženika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba optuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Rijeci, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Srebrenka Šantić