Poslovni broj: Usž-1039/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja JŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, Duga Resa, Jozefinska cesta 30, radi određivanja odgodnog učinka tužbe i određivanja privremene mjere u predmetu ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-58/2026-5 od 10. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja JŠ iz [adresa] i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-58/2026-5 od 10. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-58/2026-5 od 10. veljače 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe na način da se odgodi izvršenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, klasa: UP/I-211- 03/25-04/1594, urbroj: 511-05-08-25-1 od 13. studenoga 2025. do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Us I-58/2026 (točka I. izreke rješenja) te je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovnim brojem: Us I-58/2026 (točka II. izreke rješenja).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene pretpostavke za izdavanje privremene mjere osiguranja propisane u članku 42. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, a odgoda je nužna kako bi se izvršenjem pojedinačne odluke izbjegla po tužitelja teško popravljiva šteta. Ističe da je profesionalni vozač koji je otišao u Švedsku kako bi zaradio novac koji mu je potreban za uzdržavanje sebe i obitelji te bi mu provedbom pobijanog rješenja u potpunosti bilo onemogućeno obavljanje profesionalnog zanimanja za koje je školovan i temeljem kojeg zarađuje sredstva za svoje uzdržavanje te samim time gubi uvjet temeljem kojeg mu je odobren boravak u Švedskoj, a što za sobom vuče dodatne troškove. Smatra da je učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem pobijane odluke mogla nastati teško popravljiva šteta. U konkretnom slučaju bilo je nužno provesti test razmjernosti radi utvrđivanja šteti li predložena mjera javnom interesu u takvoj mjeri da bi se njezinom primjenom opravdano zadiralo u egzistencijalna prava tužitelja, odnosno dovelo do faktičnog ugrožavanja njegove egzistencije. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu u odnosu na postojanje protivnosti javnom interesu pa se pobijano rješenje ukazuje kao nezakonito i u tom dijelu. Tužitelj predlaže ovom Sudu da prihvati uvodno iznijete žalbene razloge i donese odluku kojom će poništiti prvostupanjsko rješenje te će sam otkloniti nedostatke i riješiti stvar, odnosno podredno da poništi prvostupanjsko rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da žalbene navode smatra neosnovanim te i nadalje ostaje kod mišljenja da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ističe da je o krivnji tužitelja odlučeno pravomoćnim odlukama Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu i prekršajnim nalogom Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, kako je navedeno u obrazloženju rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, a koje pravomoćne odluke su sastavni dio spisa upravnog postupka. Tužitelj je svojim ponašanjem u prometu sam sebi prouzročio pravne posljedice koje su po njega nepovoljne, ali ga ne stavljaju u nepovoljniji položaj naspram bilo kojeg građanina Republike Hrvatske. Ističe da je tužitelj znao da mu je vozačka dozvola potrebna za svakodnevno obavljanje posla i upravo zato se u prometu trebao ponašati sukladno zakonu. Smatra da je prvostupanjski sud na temelju svih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe važećih propisa pa predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika u predmetu radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole kojom osporava zakonitost rješenja tuženika od 13. studenoga 2025. kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola te je poništenje tog rješenja zatražio postavljenim tužbenim zahtjevom. Podnoseći tužbu tužitelj je predložio i određivanje odgodnog učinka tužbe, a postavio je i prijedlog za izdavanje privremene mjere navodeći da mu je vozačka dozvola nužna radi obavljanja brojnih poslovnih obveza s obzirom da je profesionalni vozač i na taj način zarađuje novac kako bi obitelji i sebi osigurao egzistenciju.
7. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Nadalje, člankom 42. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je tu nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.
9. Dakle, za određivanje odgodnog učinka tužbe potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki iz odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud koji je za takvu svoju ocjenu u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da mu prijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti, a razlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i određivanje privremene mjere ne može biti stajalište tužitelja da je odluka koju pobija tužbom nezakonita jer je ocjena zakonitosti te odluke predmet upravnog spora, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Treba istaknuti da prilikom odlučivanja o ovoj vrst i prijedloga se ne razmatra meritum stvari odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva i izgledi za ishod spora, a niti određivanje odgodnog učinka tužbe predstavlja subjektivno pravo tužitelja, već je riječ o ovlasti prvostupanjskog suda.
10. Pored navedenog, u odnosu na prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere treba istaknuti da pretpostavke iz članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima također moraju biti ispunjene kumulativno da bi se udovoljilo prijedlogu za izdavanje privremene mjere, a u konkretnom slučaju tužitelj to ničim nije dokazao kao niti vjerojatnost nastupanja teške i nepopravljive štete.
11. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
