Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1482/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužiteljice tužitelja OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 58, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi priznavanja statusa HRVI, 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Usvaja se tužbeni zahtjev i poništava rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/20-01/501, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-10 od 3. siječnja 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje KLASA: UP/I- 564-01/18-31/25, URBROJ: 251-24-02/1-20-19 od 24. ožujka 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/20-01/501, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-10 od 3. siječnja 2024. odbijena je (ponovno) žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje KLASA: UP/I-564-01/18- 31/25, URBROJ: 251-24-02/1-20-19 od 24. ožujka 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP uz obrazloženje da je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. ožujka 2020. utvrđeno da kod tužitelja postoji bolest PTSP te je oštećenje organizma po toj bolesti ocijenjeno s manje od 20%.
2. Naime, u ranijem tijeku postupka tuženik je već donio rješenje (KLASA: UP/II- 562-02/20-01/501, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 22. siječnja 2021.) kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog prvostupanjskog rješenja od 24. ožujka 2020.
3. Međutim, sud je presudom poslovni broj: Us I-573/21-29 od 12. listopada 2023. poništio predmetno rješenje tuženika od 22. siječnja 2021. i predmet vratio na ponovni postupak budući da je tijekom upravnog spora provedeno medicinsko vještačenje po prim. dr. Gordanu Makariću iz kojeg proizlazi da je oštećenje organizma po bolesti PTSP ocijenjeno s 20% što je dovelo u sumnju nalaz i mišljenje vijeća na temelju kojeg je tuženik donio svoje rješenje.
4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja tuženika navodeći kako je tuženik postupio protivno presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-573/21-29 od 12. listopada 2023., odnosno nalazu i mišljenju vještaka Gordana Makarića te je iznio neosnovane, paušalne i ničim dokazane zaključke. Osporavano rješenje je nedovoljno obrazloženo te istim nisu otklonjeni svi prigovori koje je tužitelj iznio u ovoj upravnoj stvari. Tuženik nije utvrdio sve bitne činjenice za rješavanje zahtjeva tužitelja od 5. siječnja 2018. Naglašava da je dragovoljac Domovinskog rata od 1991. godine i sudjelovao je u mnogim vojnim akcijama. Tijekom Domovinskog rata je bio izložen izuzetno stresnim i životno ugrožavajućim situacijama koje su ostavile duboki trag i ranu na psihu tužitelja od koje se isti do danas nije oporavio. Prve smetnje su se tužitelju počele javljati 1992. godine kada je tužitelj proglašen kao nesposoban za vojnu službu te mu je utvrđena dijagnoza Psychoneurosis depressiva i Reactio psychogenec depress. Dakle, još od 1992. godine tužitelj boluje od post traumatskog poremećaja, anksiozno-depresivnog poremećaja, smetnje ličnosti, nesanica, itd. Uvidom u medicinsku dokumentaciju razvidno je da je tužitelj teško bolesna osoba koja već 32 godine trpi posljedice svojeg sudjelovanja u Domovinskom ratu, posljedice koje se nisu smanjile još od 1992. godine. Tužitelj u tužbi detaljno opisuje svoju bolest i kako ona utječe na njegov svakodnevni život te posebno napominje da je njegovo zdravlje narušeno u toj mjeri da je jednom prilikom zamalo počinio suicid. Tvrdnju tuženika prema kojoj se druge psihičke bolesti od kojih boluje tužitelj ne uzimaju u obzir pri priznavanju postotka oštećenja organizma uz obrazloženje kako dinamika liječenja i kliničke slike ne ukazuju na trajan i psihički poremećaj koji bi zahtijevao specifično intenzivno psihijatrijsko liječenje niti bi ukazivao na trajan invaliditet prema funkcioniranju branitelja smatra u cijelosti apsurdnom i nedokazanom jer su upravo PTSP i ostali poremećaji - trajna promjena ličnosti nakon doživljene katastrofe, težak povratan depresijski poremećaj sa simptomima psihoze i mješovit anksiozni i depresijski poremećaj i druge dijagnoze koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji, izravna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Tužitelj nije bolovao od nikakve bolesti do Domovinskog rata već mu se nakon rata zdravlje teško narušava. Žalbeno liječničko vijeće nije sveobuhvatno i temeljito ocijenilo dokaze jer iz tužitelju nepoznatog razloga nisu uzeli ostale psihičke bolesti u obzir pri svojem ocjenjivanju postotka oštećenja organizma. Žalbeno vijeće pokušava obrazložiti kako su civilni događaji (smrt sestre, egzogeni čimbenici) utjecali na psihičko stanje tužitelja, ali zato ne uzimaju obzir svu dokumentaciju u kojoj se izrijekom i svaki puta navodi kako tužitelj pati od kroničnog ratnog PTSP-a, a k tome ne objašnjavaju kako ostale psihičke bolesti od kojih boluje tužitelj ne potječu od njegova PTSP -a i nejasno je iz obrazloženja vijeća temeljem kojih činjenica te bolesti nisu uzročno povezane s sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Vještak Gordan Makarić je po pravilima struke (za razliku od žalbenog liječničkog vijeća tuženika) ocijenio teško oboljenje tužitelja te je u svojem nalazu na čak 10 stranica naveo tijek liječenja tužitelja iz kojega i laik shvaća da je tužitelju zdravlje teško narušeno. Vještak Gordan Makarić u mišljenju navodi da je tužitelj prvi psihijatrijski pregled učinio 13. siječnja 1992. te zatim kreće intenzivno ambulantno, kao i višekratno bolničko psihijatrijsko liječenje, od prosinca 2003. godine pod kliničkom slikom ratnog PTSP-a koji je već tada definiran kao kroničan. Tijekom bolničkog liječenja u Vrapču definira se dijagnoza Trajne promjene ličnosti nakon ratnog PTSP-a. Slijedi ekstenzivno ambulantno, pa i bolničko psihijatrijsko liječenje pod navedenom dijagnozom, uz komorbiditete (F33.2, F41.1). Vještak dodatno naglašava kako se tužitelj držao uputa liječnika te kako se usprkos liječenju ne bilježi eventualnih značajnijih poboljšanja statusa psihičkih funkcija (vijeće na navedeno tvrdi kako to nije pokazatelj većeg oštećenja organizma uslijed PTSP-a, koji navod opet nije ničime dokazan). Uvažavajući ratni put, vrstu i narav poremećaja i razinu simptomatike, vještak je pravilno utvrdio oštećenje organizma od 20%, koje mišljenje tuženik u ponovnom postupku, suprotno sudskoj odluci, odbija prihvatiti i donosi novu odluku na temelju mišljenja žalbenog liječničkog vijeća koje i dalje neutemeljeno ostaje kod mišljenja da se radi o oštećenju manjem od 20%. Stoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje i prizna mu status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP, podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.
5. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja. Tuženik u bitnom navodi kako je u izvršenju presude pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/11-562- 02/20-01/501, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-9 od 14. prosinca 2023. g. (dalje: Vijeće). U istom se navodi kako se iz priloženih nalaza i složenosti psihijatrijskog liječenja te uz osobni pregled, a poštujući individualne karakteristike u reakciji na izloženost ratu bez obzira na duljinu izloženosti (2 mjeseca i 10 dana) i izostanak specifičnosti traumatske izloženosti, u branitelja ostaje ocjena oštećenja organizma uslijed psihičke bolesti PTSP od manje od 20% po T 238a) Liste postotaka oštećenja organizma (Lista l) koja je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 118/2021, dalje: Pravilnik). Ostale bolesti ne dovode se u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem branitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz opširno obrazloženje navedeno u predmetnom nalazu i mišljenju. Ističe da je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija kao i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilno i zakonito. Naime, predmetno rješenje bazira se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane nadležnog tijela vještačenja, koji nalaz i mišljenje se temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja iz koje je razvidna klinička slika, simptomi i dinamika liječenja. S tim u vezi upućuje i na članak 181. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.) kojim je određeno da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona. U odnosu na nalaz na koji se tužitelj u tužbi poziva (KBC Zagreb od 16. veljače 2024.) ističe da medicinska dokumentacija koja se odnosi na zdravstveno stanje tužitelja u razdoblju nakon vještačenja u upravnom postupku, dakle novodostavljena medicinska dokumentacija, ne može utjecati na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika u ovom sporu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika ovaj sud je pregledao sudski spis i spis tuženika, izvršio uvis u spis ovoga suda poslovni broj: Us I-573/2021 te je održao raspravu 8. travnja 2026.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u ranijem tijeku postupka tuženik rješenjem KLASA: UP/II-562-02/20-01/501, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 22. siječnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje KLASA: UP/I-564-01/18-31/25, URBROJ: 251-24-02/1-20-19 od 24. ožujka 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 5. siječnja 2018. za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti PTSP jer je ocijenjeno da kod tužitelja, kojem je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 10. prosinca 1991. do 19. veljače 1992., postoji bolest PTSP koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma te da oštećenje organizma po osnovi te bolesti iznosi manje od 20% za stalno , a prema članku 12. stavku 1. točkama a) i c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. i 98/19.) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
9. Upravni sud u Zagrebu je presudom poslovni broj: Us I-573/21 od 12. listopada 2023. poništio rješenje tuženika od 22. siječnja 2021. i predmet vratio na ponovni postupak, u bitnom, jer je tijekom upravnog spora provedeno medicinsko vještačenje po prim. dr. Gordanu Makariću, nalaz i mišljenje od 1. veljače 2023., iz kojeg proizlazi kako oštećenje organizma tužitelja po osnovi bolesti PTSP, uvažavajući njegov ratni put, vrstu i narav poremećaja te razinu simptomatike, iznosi 20% sukladno točki 238b-srednjeg stupnja/Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18.), čime je dovedena u sumnju ocjena Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom imajući pritom na umu višegodišnje psihijatrijsko liječenje i detaljno opisano zdravstveno stanje tužitelja, kao i opis ratnog puta u kojem je navedeno da je tužitelj izvršavao bojne zadaće na crti bojišnice te je bio izložen djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) i različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama.
10. U ponovnom postupku tuženik je ovdje osporavanim rješenjem ponovno odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 24. ožujka 2020. u bitnom navodeći kako je žalbeno liječničko vijeće na temelju medicinske dokumentacije svojim nalazom i mišljenjem od 14. prosinca 2023. ponovno utvrdilo da kod tužitelja postoji oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP koje i dalje iznosi manje od 20% prema T 238 a Liste postotka oštećenja organizma.
11. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika ne proizlazi da je ponovni postupak proveden u skladu s uputama i mišljenjem ovog suda izraženog u presudi poslovni broj: Us I-573/21 od 12. listopada 2023. niti je valjano pojašnjen razlog zbog kojeg tuženik nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje iz sudskomedicinskog vještačenja provedenog tijekom navedenog ranijeg upravnog spora. Naime, pozivanje tuženika na odredbe članka 181. i 182. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nije razlog za postupanje protivno pravomoćnoj sudskoj odluci, prema kojoj se u ponovnom postupku trebao uzeti u obzir ratni put, medicinska dokumentacija i mišljenje neovisnog sudskog vještaka iznesenog u ranijem sudskom postupku o bolesti tužitelja, jer bi se u tom slučaju radilo o pretjeranom formalizmu na štetu tužitelja.
12. Prema tome, tuženik je bio dužan prilikom donošenja nove odluke u izvršavanju pravomoćne sudske odluke postupiti sukladno uputi iz pravomoćne sudske odluke sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a kojim je propisano da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
13. S obzirom na navedeno, sud je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u točki I izreke presude. U ponovnom postupku će se osobito uzeti u obzir sva medicinska dokumentacija tužitelja, kao i nalaz i mišljenje prim. dr. Gordana Makarića od 1. veljače 2023. te ratni put tužitelja te donijeti zakonita i pravilna odluka o zahtjevu tužitelja od 5. siječnja 2018.
14. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući na umu kako se vrijednost spora po članku 144. stavku 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to su u skladu s odredbama članka 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a te Tbr. 27. t. 1. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarifa) tužitelju priznati troškovi koje je zatražio do zaključenja rasprave (članak 148. stavak 3. ZUS-a), odnosno sastava tužbe od 500 bodova, odnosno 1.250,00 eura, radi čega je, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u točki II izreke presude.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Sutkinja:
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
