REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-81/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić, predsjednika vijeća te Sandre Juranović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje Laure Pavlović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11), rješavajući o žalbi okrivljenika VK, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: 48. K-606/19 od 10. ožujka 2022., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VK te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: 48. K- 606/19 od 10. ožujka 2022. je okrivljenik VK na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje: ZKP/08) oslobođen naknade troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu.
2.Protiv te presude pravodobnu je žalbu podnio okrivljenik VK osobno i putem braniteljice odvjetnice Jasminke Kereša iz Zagreba, koje su žalbe, obzirom da su u suglasju te se međusobno nadopunjuju, razmatrane kao jedna žalba. Žalitelj navodi kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih zapisnika, a da je počinjena i bitna povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je obzirom na različitost u iskazivanju oštećenice tijekom postupka sud propustio postupiti prema članku 435. ZKP/08. Povredu kaznenog zakona žalitelj nalazi u tome da je sud propustio utvrditi odlučne činjenice koje ukazuju na ostvarenje objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela za koja je proglašen krivim. Izrečenu kaznu žalitelj smatra prestrogom jer nije pažljivo primijenjeno načelo individualizacije kazne. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da drugostupanjski sud okrivljenika oslobodi kaznene odgovornosti, a podredno ukinuti presudu i uputiti predmet na ponovljeno suđenje. Okrivljenik je zahtijevao da bude obaviješten o terminu održavanja drugostupanjske sjednice koja je održana 22. listopada 2025. na kojoj je okrivljenik sudjelovao putem video linka ostajući kod navoda iz podnijete pisane žalbe, dok je njegova braniteljica ispričala nedolazak pisanim podneskom u kojem je navela kako ostaje kod pisane žalbe protiv presude.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnijet.
4. Na temelju odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5.Pogrešno smatra žalitelj da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da je u pogledu sadržaja dokaza proturječje između onoga što se navodi u prvostupanjskoj presudi o sadržaju dokaza i sadržaja tih dokaza provedenih na raspravi. Prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja iznio jasne, detaljne i u potpunosti prihvatljive razloge radi kojih smatra da je iskaz oštećenice ĆK vjerodostojan i u svezi toga analizirao njezin iskaz tijekom postupka i u relaciji sa drugim dokazima odnosno obranom okrivljenika i iskazima dugih ispitanih svjedoka. Isto tako, sud je pravilno reproducirao sadržaj iskaza oštećenice, okrivljenikove obrane kao i iskaze drugih ispitanih svjedoka tijekom dokaznog postupka pa stoga nije učinjen propust na koji se ukazuje žalbom, a to je da postoji proturječje između onoga što se navodi u prvostupanjskoj presudi o sadržaju dokaza i samog sadržaja tih dokaza provedenih na raspravi.
6.U odnosu na tvrdnju žalitelja o počinjenoj procesnoj povredi iz članka 468. stavak 3.ZKP/08 zbog toga što nije primijenjena odredba članka 435. ZKP/08. valja prije svega navesti da se radi o procesnoj odredbi koja propisuje postupanje suda u slučaju kada okrivljenik odstupi od svog prijašnjeg iskaza, dok je postupanje suda kod različitosti u svjedočkom iskazu propisano odredbom članka 426. ZKP/08 na koju žalitelj po sadržaju žalbe upire. Suprotno, međutim, tvrdnjama žalitelja prvostupanjski je sud u svojoj presudi pravilno analizirao iskaze ispitanih svjedoka tijekom postupka pa time i eventualna odstupanja u tim iskazima posebice u odnosu na oštećenicu ĆK te sa tog aspekta analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj korelaciji. Na samoj raspravi oštećenici su predočena odstupanja u iskazivanju u odnosu na prethodni postupak te je vjerodostojnost iskaza oštećenice od strane prvostupanjskog suda u razlozima presude ocijenjena i sa tog aspekta, slijedom čega je neosnovan žalbeni navod o počinjenoj procesnoj povredi iz članka 468. stavak 3.ZKP/08.
7.Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da su pogrešni zaključci suda o vjerodostojnosti iskaza oštećenice ĆK. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je ova svjedokinja u prethodnom postupku i na raspravi iskazivala detaljno i okolnosno i suglasno tijekom cijelog postupka. Uvjerljivosti njezina iskaza doprinosi i činjenica da pritom obrazlaže i genezu međusobnih susjedskih odnosa, a time i motivaciju za optuženo postupanje.
7.1.S druge strane, kako to pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja, kada se cijene iskazi ispitanih svjedoka CK, KK i VKF, pravilno prvostupanjski sud smatra kako okrivljenikova obrana nije u bitnim okolnostima potkrijepljena iskazima tih svjedoka jer se oni niti međusobno ne potkrjepljuju niti potkrepljuju navode okrivljenika. Tako svjedok FK iskazuje o sukobu okrivljenika sa svojom djevojkom kojom prilikom nogom nabija kamenje prema dvorištu oštećenice, upućenim psovkama, no ne i prijetnjama oštećenici te njegovom pokušaju smirivanja i odvlačenja okrivljenika s mjesta događaja, da bi potom na raspravi iskazao kako ne zna da li se okrivljenik svađao s djevojkom VKF, a koja pak u svom iskazu navodi o sukobu s okrivljenikom u kojem joj je on uputio psovke, a da su pritom na mjestu događaja bili sami i zajedno otišli s tog mjesta. Iako, dakle, ova dva svjedoka ne iskazuju o prijetnjama upućenim oštećenici svjedok KK navodi o uznemirenosti oštećenice, ranijem sukobu oštećenice s njegovom obitelji i saznanju da se okrivljenik oštećenici htio ispričati par sati poslije. Stoga, ne proizlazi da bi iskazi ispitanih svjedoka u bitnome bili suglasni, a niti bi potkrepljivali obranu okrivljenika koji je naveo kako se oštećenica uključila u diskusiju koju je imao s djevojkom, što ova ne potvrđuje, kako nije bacao kamenje prema dvorištu oštećenice i kako ga nije sa mjesta događaja pokušao odvući FK, kako je to ovaj iskazao.
8.Cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela, kao i činjenicu od ranije neupitno narušenih susjedskih odnosa okrivljenika i oštećenice te činjenicu da se radi o postupanju s izravnom namjerom sa značajno izraženim elementima grube verbalne agresije od ranije osuđivane osobe, neosnovano žalitelj tvrdi kako bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu, primjenom članka 33. KZ/11, jer kod konkretnih okolnosti nema mjesta zaključku kako ne postoji potreba kažnjavanja počinitelja u čijem su se postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela prijetnje zbog niskog stupnja krivnje i neznatnih posljedica.
9.Neosnovano žalitelj pobija odluku o izrečenoj kazni za počinjeno kazneno djelo jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Pravilno je tako sud prvog stupnja otegotnim cijenio okrivljenikovu višestruku raniju osuđivanost i to, između ostalih, i za kaznena djela sa elementima nasilja, kao što je i predmetno postupanje, pa je stoga neosnovana tvrdnja žalitelja kako su otegotne okolnosti kod okrivljenika precijenjene. Isto tako neosnovano žalitelj ističe kako je olakotnim valjalo cijeniti izostanak štetnih posljedica kaznenog djela jer je, upravo suprotno, svojim uvjerljivim i okolnosnim iskazom oštećenica ĆK opisala bojazan za sebe i obitelj kao i imovinu, a sve uslijed prijetećih izraza koje su joj kritične prilike upućene od strane okrivljenika i kojima je ostvario obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.
10. Prema tome, i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora od šest mjeseci ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno da će se na primjeren način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak te će se kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, utjecati na počinitelja, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela.
11. Slijedom svega navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti stoga je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Rijeka, 22.listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
