REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4862/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa odvjetnik Anđelko Jureško iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak u Zagrebu, protiv tuženice ŽŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženice, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.324,28 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-61,87 eura od 10. prosinca 2024. do isplate,

-985,71 eura od 24. svibnja 2024. do isplate,

-276,26 eura od 21. studenoga 2024. do isplate,

-0,44 eura od 16. srpnja 2025. do isplate

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 414,84 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. srpnja 2025. ističe da je opskrbljivač električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj 0110630845 koje se nalazi na adresi [adresa] u [adresa]. Navodi da je na tom obračunskom mjernom mjestu kao kupac evidentiran ŽŽ koji je preminuo **.**.2017. Tužitelj ističe da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1210/17 od 31. ožujka 2017. utvrđena ostavinska imovina i njezini nasljednici te da je tuženica, između ostaloga, naslijedila i nekretninu uz koju se veže predmetno obračunsko mjerno mjesto. Navodi da je za predmetno obračunsko mjerno mjesto na temelju izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.324,28 eura koje se odnosi na mjesečne novčane obveze za razdoblje od svibnja 2024. do rujna 2024. u ukupnom iznosu od 61,87 eura, račun za električnu energiju od 31. travnja 2024. u iznosu od 985,71 eura, račun za električnu energiju od 31. listopada 2024. u iznosu od 276,26 eura te dospjelu kamatu u iznosu od 0,44 eura. Tužitelj ističe da su ostaviteljevi posjedi stvari i prava prešli na tuženicu onakvi kakvi su bili u trenutku njegove smrti, a samim time i posjed nekretnine uz koju se veže predmetno obračunsko mjerno mjesto. Navodi da je tuženica bila dužna u roku 90 dana od smrti ostavitelja obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o smrti, a budući da to nije učinila, odnosno budući da nije postupila sukladno odredbama općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbe električnom energijom, ističe da odgovara za dugovanje nastalo nakon smrti ostavitelja kao njegova pravna slijednica. Također, navodi da je prednik tuženice s tužiteljem sklopio ugovor o opskrbi za navedeno obračunsko mjerno mjesto kao krajnji kupac i suvlasnik koji je obveznik plaćanja usluga isporuke električne energije za cijelu nekretninu prema dogovoru s ostalim suvlasnicima predmetne nekretnine te da je sukladno tome tuženica kao njegova univerzalna slijednica dužna namiriti tu novčanu tražbinu. Tužitelj ističe i da nije obvezan niti ovlašten ispitivati promjene kupaca te da su ga sami kupci dužni obavijestiti o promjenama do kojih dođe. Ističe da je tuženica nakon stjecanja predmetne nekretnine nastavila koristiti ugovorenu uslugu bez plaćanja naknade, čime je došlo do neosnovanog obogaćenja tuženice, odnosno do uvećanja vrijednosti njezine imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćeni usluga. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti mu iznos od 1.324,28 eura sa zateznom kamatom na iznos od 61,87 eura od 10. prosinca 2024. do isplate, na iznos od 985,71 eura od 24. svibnja 2024. do isplate, na iznos od 276,26 eura od 21. studenoga 2024. do isplate te na iznos od 0,44 eura od 16. srpnja 2025. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženici su tužba te poziv radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu u roku 30 dana dostavljeni 5. rujna 2025. (dostavnica, list 27 spisa). Tuženica nije podnijela odgovor na tužbu. Sud nije donio presudu zbog ogluhe jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica istaknutih u tužbi.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja po osnovi isporuke električne energije tuženici u razdoblju od 1. studenoga 2023. do 31. listopada 2024.

7. Sud je čitanjem računa br. 2200027103-240420-3 (list 12 spisa) utvrdio da obračunsko mjerno mjesto broj 0110630845 koje se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] glasi na ŽŽ. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je ŽŽ umro **.**.2017. Dakle, tražbina koja je predmet ovog spora nastala je nakon njegove smrti.

8.1. Analizirajući i međusobno povezujući podatke iz izvoda iz poslovnih knjiga (list 11 spisa) te račune (list 12-23 spisa) sud nalazi utvrđenim da sveukupna tražbina tužitelja iznosi 1.324,28 eura te da se ista odnosi:

- na nepodmireni dio računa za električnu energiju od 30. travnja 2024. (isporučenu u razdoblju od 1. studenog 2023. do 30. travnja 2024.) u iznosu od 985,71 eura, koji je dospio 23. svibnja 2024.

- na mjesečnu novčanu obvezu u iznosu od 12,56 eura (za svibanj 2024.), koja je dospjela 5. lipnja 2024.

- na mjesečnu novčanu obvezu u iznosu od 12,14 eura (za lipanj 2024.), koja je dospjela 5. srpnja 2024.

- na mjesečnu novčanu obvezu u iznosu od 12,72 eura (za srpanj 2024.), koja je dospjela 6. kolovoza 2024.

- na mjesečnu novčanu obvezu u iznosu od 12,44 eura (za kolovoz 2024.), koja je dospjela 5. rujna 2024.

-na mjesečnu novčanu obvezu u iznosu od 12,01 eura (za rujan 2024.), koja je dospjela 5. listopada 2024.

-na račun električne energije od 31. listopada 2024. (isporučenu u razdoblju od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024. u iznosu od 276,26 eura (naime, ukupni iznos računa od 338,57 eura umanjen je za zbroj izdanih, naprijed opisanih rata za to razdoblje, nazvanih „mjesečna novčana obveza“), koja je dospjela 20. studenog 2024.

8.2. Sud je naprijed navedenu dokumentaciju prihvatio kao istinitu, a tuženica nije niti osporila vjerodostojnost iste.

9. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je tuženica jedna od ukupno četiri zakonskih nasljednika pokojnog ŽŽ koja je naslijedila njegovu imovinu u ¼ dijela. Preostali njegovi nasljednici su CŽ (rođena **.**.2001.), AŽ (rođena **.**.2003.) te EŽ (rođena **.**.2008.)

10. Prije svega treba reći da ne postoji odgovornost tuženice za podmirenje tražbine koja je predmet ovog spora u smislu čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019). Naime, tom je odredbom propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. U ovoj pravnoj stvari ne radi se o dugu ostavitelja. Navedeno stoga što je potrošak električne energije nastao nakon njegove smrti.

11.1. Sukladno čl. 26. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22, dalje Pravilnik) propisano je da se u slučaju smrti fizičke osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u skladu s čl. 24. Općih uvjeta. Stavkom 9. istog članka Pravilnika propisano je da ako se u roku od 30 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklopi ugovor iz stavka 1., a na tom obračunskom mjernom mjestu dospjele novčane obveze za električnu energiju ne podmiruju se uredno, opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu.

11.2. U konkretnom slučaju, između stranaka u roku od 30 dana od dana smrti ŽŽ nije sklopljen novi ugovor o ospkrbi. Tužitelj, s obzirom da se dospjele novčane obveze ne podmiruju uredno, ima na raspolaganju mogućnost podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu. Međutim, s obzirom na čl. 26. st. 1. Pravilnika, kojim je izričito propisano da se u slučaju smrti fizičke osobe koje je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi s nasljednikom te osobe (naravno, ukoliko nasljednik podnese odgovarajući zahtjev uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu u skladu s čl. 24. st. 1. Pravilnika), nema mjesta donošenju zaključka da je ugovor o opskrbi električnom energijom sklopljen s ŽŽ ostao na snazi nakon njegove smrti i da su njegova prava i obveze iz tog ugovora nakon njegove smrti prešle na temelju samog zakona (nasljeđivanjem) na njegove nasljednike.

11.3. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da ne postoji ugovorna obveza tuženice podmiriti utuženu tražbinu.

12.1. Sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova ako se oni drugačije ne sporazumiju.

12.2. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je tuženica suvlasnica u 1/96 dijela zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada broj 173 i 173A u Novoj cesti, pomoćna zgrada i dvorište, upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Radi se o nekretnini na kojoj nije uspostavljeno etažno vlasništvo. Pravni prednik tuženice, ŽŽ, bio je suvlasnik te nekretnine u 1/24 dijela (što je utvrđeno čitanjem rješenja o nasljeđivanju, list 5-7 spisa). Dakle, radi se o nekretnini koja nije etažirana. Naime, četiri njegova zakonska nasljednika naslijedila su ¼ njegovog suvlasničkog dijela, tako da svakom od njegovih nasljednika pripada 1/96 dijela opisane nekretnine.

12.3. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je pravni prednik tuženice s ostalim upisanim vlasnicima postigao sporazum da troškove električne energije snosi samo on, treba reći da tužitelj tu tvrdnju ničim ne dokazuje. Tužitelj nije dostavio u spis takav sporazum, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Štoviše, tužitelj nije dostavio u spis niti ugovor o opskrbi električnom energijom sklopljen s pravnim prednikom tuženice pa stoga nije moguće utvrditi na temelju čega je tužitelj kao obveznika plaćanja električne energije na predmetnom mjernom mjestu evidentirao isključivo ŽŽ (a ne i ostale suvlasnike predmetne nekretnine).

12.4. Prema tome, tuženica bi, kao suvlasnica opisane nekretnine u 1/96 dijela, sukladno čl. 38. st. 2. ZV bila dužna snositi utuženi trošak u 1/96 dijela.

12.5. Dakle, da se utrošak električne energije na predmetnom mjernom mjestu odnosi na ovu nekretninu koja je u suvlasništvu tuženice u 1/96 dijela, osnovan bi bio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13,79 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-0,64 eura od 10. prosinca 2024. do isplate

-10,27 eura od 24. svibnja 2024. do isplate

-2,88 eura od 21. studenog 2024. do isplate

12.6. Treba napomenuti da se tražbina tužitelja u iznosu od 61,87 eura, na koju tužitelj traži isplatu zateznih kamata od 10. prosinca 2024. zapravo odnosi na sve tražbine opisane kao „mjesečne novčane obveze“ pobliže opisane u toč. 8.1. obrazloženja.

12.7. U odnosu na tražbinu tužitelja u iznosu od 0,44 eura, koja predstavlja uglavničeni iznos zateznih kamata s dospijećem 20. studenog 2024. (kako to proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga), na koje tužitelj traži isplatu daljnjih kamata od podnošenja tužbe do isplate treba reći da tužitelj ne tvrdi, niti to proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena u spis, o kojim se to nepodmirenim zateznim kamatama radi (dakle, koja je to tražbina tužitelja ispunjena sa zakašnjenjem, kada je ista dospjela i kada je ista podmirena). Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj nije dokazao osnovu za isplatu te tražbine. Čak i da jest, kada se taj iznos podijeli sa suvlasničkim omjerom tuženice dobije se iznos od 0,00 eura. Dakle, ta tražbina tužitelja nije izraziva niti u najmanjoj novčanoj jedinici (eurocentu).

13. Međutim, iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka i rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je tuženica suvlasnica nekretnine na adresi [adresa]. Predmetno mjerno mjesto odnosi se na adresu [adresa] (tako je navedeno u činjeničnim navodima tužbe, a proizlazi i iz izvoda iz poslovnih knjige te dostavljenih računa). Tužitelj ničim ne dokazuje da je tuženica vlasnica ili suvlasnica nekretnine na adresi na kojoj se nalazi predmetno mjerno mjesto.

14. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan pa je odlučeno kao u toč. I izreke.

15. Kako je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25).

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.