REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4513/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Baran, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-10 od 6. studenog 2024. i tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-6 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-10 od 6. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 58.527,24 kn sa zateznim kamatama, u točki III. izreke, kao i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-6 od 25. rujna 2024. u točki II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.767,90 EUR sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 121,58 EUR računajući od 6. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 113,79EUR računajući od 6. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 1.420,16 EUR računajući od 25. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 26,40 EUR računajući od 25. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 1.564,88 EUR računajući od 7. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR računajući od 7. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 10,07 EUR računajući od 25. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 374,32 EUR računajući od 12. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 521,58 EUR računajući od 12. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,11 EUR računajući od 12. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 520,94 EUR računajući od 7. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 543,24 EUR računajući od 7. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 2,86 EUR računajući od 5. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 524,79 EUR računajući od 5. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 15,92 EUR računajući od 10. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 508,08 EUR računajući od 13. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 115,47 EUR računajući od 27. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 24,37 EUR računajući od 13. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 4,15 EUR računajući od 13. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 2,21 EUR računajući od 3. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 0,93 EUR računajući od 13. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 1,11 EUR računajući od 25. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 10,35 EUR računajući od 25. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR računajući od 29. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,63 EUR računajući od 22. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,63 EUR računajući od 22. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 89,87 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 97,45 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 107,37 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 102,71 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 93,95 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 107,37 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 85,78 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 93,37 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 89,87 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 44,93 EUR računajući od 26. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR računajući od 17. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,12 EUR računajući od 21. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 73,53 EUR računajući od 25. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 102,71 EUR računajući od 25. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 93,37 EUR računajući od 25. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 102,71 EUR računajući od 25. kolovoza 2009. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 106,18 EUR u roku od 15 dana.

II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-10 od 6. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.589,30 EUR (19.509,08 kn) sa zateznim kamatama bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak u povodu pravnih lijekova u iznosu od 998,48 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-6 od 25. rujna 2024. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-10 od 6. studenog 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 78.036,32 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 19.509,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 kn u roku od osam dana. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.600,00 kn.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2024-6 od 25. rujna 2024. u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 2.589,30 EUR. U točki II. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR sa zateznim kamatama. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR sa zateznim kamatama.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. njezine izreke tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći u bitnome da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio u skladu izraženim shvaćanjem u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-672/2023 kojom su ranije presude ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ističe da je tužitelj u međuvremenu djelomično povukao tužbeni zahtjev i smanjio ga za iznos od 2.556,20 EUR, a u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-672/2023 od 15. veljače 2024. no da prvostupanjski sud tu okolnost uopće nije uzeo u obzir. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponovno dosudio isti iznos kao i u ranije ukinutoj presudi, iako takav iznos više nije bio predmet tužbenog zahtjeva, čime je odlučio izvan granica postavljenog zahtjeva (čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku). Također ističe da je izreka presude nerazumljiva i proturječna jer sadrži matematički nelogične iznose, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost presude. Tuženik smatra da je sud pogrešno utvrdio doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete u visini od samo 20% te također ističe da su troškovi liječenja plaćeni nakon 1. siječnja 2009. pa da nije odlučno kada je polica osiguranja sklopljena i smatra da su troškovi liječenja pokrivni funkcionalnom premijom sukladno odredbi čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Žalitelj osporava i zahtjev za plaćanje zateznih kamata jer smatra da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana plaćanja računa. Predlaže preinačiti pobijanu presudu ili je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3.1. Protiv navedenog rješenja u točkama I. i II. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je podneskom od 8. srpnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev u skladu s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-672/2023-2 od 15. svibnja 2024. i takva specifikacija se ne može smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe. Smatra da je prvostupanjski sud trebao troškove odmjeriti na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku s obzirom na to da tužitelj nije dao povoda tužbi i da nije mogao znati prilikom podnošenja tužbe da postoji suodgovornost njegovog osiguranika. Predlaže preinačiti pobijano rješenje ili ga ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Pobijane odluke ispitane su na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. U odnosu na žalbu na pobijano rješenje ističe se da u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi „da je u podnesku od 9. srpnja 2024. tužitelj naveo da potražuje iznos od 7.767,90 EUR na ime troškova liječenja sa zateznim kamatama, nakon čega je tuženik u svom očitovanju od 31. srpnja 2024. naveo da smatra da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 2.589,30 EUR, da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe ali potražuje trošak za povučeni dio i traži donošenje odluke o troškovima postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva, a prema vrijednost predmeta spora u visini od 2.589,30 EUR“. Prvostupanjski sud je zatim u nastavku obrazloženja utvrdio da je tužitelj djelomično povukao tužbu (čl. 193. st. 2. ZPP-a), pa je slijedom toga tuženiku priznao trošak cijeloga postupka prema vrijednosti predmeta spora u visini od 2.589,30 EUR, a na temelju čl. 158. st. 1. ZPP-a.

7. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika, a koji pristanak je tuženik u konkretnom predmetu dao, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 2.589,30 EUR, te je u tome dijelu odluku valjalo potvrditi na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a (točka I. izreke rješenja).

8. Međutim, prvostupanjski sud nije mogao u predmetnom rješenju o troškovima postupka odlučiti samo o troškovima postupka u odnosu na tuženika prema vrijednosti predmeta spora od 2.589,30 EUR, ne uzimajući u obzir uspjeh tužitelja i da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, te da vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari ukupno iznosi 10.357,20 EUR. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe, no budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh stranaka u sporu još nisu poznati, o naknadi parničnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a uzimajući u obzir uspjehe stranaka u postupku.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 10.357,20 EUR na ime troškova liječenja koje je tužitelj isplatio zdravstvenim ustanovama za svog osiguranika ŽN po osnovi tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 1. veljače 2008., koju je prouzročio UN upravljajući motornim vozilom, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je u ovom predmetu ranije donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6754/2010 od 26. svibnja 2022. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3383/2022-2 od 7. studenog 2022., a koje su potom ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-672/2023-2 od 15. svibnja 2024. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6754/2010 od 26. svibnja 2022. prvostupanjski sud je dosudio iznos koji pripada tužitelju na ime naknade štete tako da je utvrđeni doprinos oštećenika nastanku štete u omjeru od 20% primijenio samo na iznos umanjen za nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika, a ne na ukupni iznos štete nastale tužitelju povodom predmetnog štetnog događaja. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svome rješenju poslovni broj Rev-672/2023-2 iznio je pravno shvaćanje o načinu obračuna štete u slučaju doprinosa oštećenika prema kojemu je potrebno ukupno utvrđeni iznos štete najprije umanjiti za iznos koji odgovara utvrđenom doprinosu oštećenika nastanku štete, a tek potom od tako dobivenog iznosa odbiti iznos koji je tuženik već isplatio.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 8. srpnja 2024. uredio tužbeni zahtjev usklađujući ga s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na način da je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.556,20 EUR i tražio isplatu iznosa od 7.767,90 EUR sa zateznim kamatama.

13. Međutim iz sadržaja pobijane presude poslovni broj P-1291/2024-10 od 6. studenog 2024. proizlazi da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio u skladu s uputom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nego je donio sadržajno potpuno identičnu odluku kao u presudi poslovni broj P-6754/2010 od 26. svibnja 2022. Usporedbom pobijane presude s ranijom presudom poslovni broj P-6754/2010 razvidno je da je prvostupanjski sud u bitnome u cijelosti prepisao raniju presudu koja je u međuvremenu ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pobijana presuda sadržajno je istovjetna ranije ukinutoj presudi te se od nje razlikuje samo u oznaci poslovnog broja i datumu donošenja, dok je izreka presude, obrazloženje presude, uključujući činjenične i pravne razloge, u cijelosti preuzeto iz ranije ukinute presude.

14. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni činjenicu da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.556,20 EUR, već je ponovno dosudio isti iznos kao i u ranije ukinutoj presudi, odnosno u kunama iznos od 78.036,32 kn sa zateznim kamatama (čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a).

15. S obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 2.589,30 EUR i da tužbeni zahtjev u tom dijelu više nije predmet postupka, u tom dijelu nije bilo potrebe vraćati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je pobijanu presudu u tome dijelu valjalo ukinuti bez potrebe vraćanja predmeta na ponovno suđenje (čl. 369. st. 5. ZPP-a, točka II. izreke).

16. U odnosu na iznos od 7.767,90 EUR, u postupku je utvrđeno da je UN upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, te je utvrđeno da je u trenutku prometne nezgode koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila najmanje 1,14 g/kg. Osiguranik tužitelja je u prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik u vozilu UN.

17. Žalbeni navod tuženika da su utuženi troškovi liječenja i naknada plaće za vrijeme bolovanja nastali nakon 1. siječnja 2009. pokriveni putem funkcionalne premije u skladu s odredbi čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 15/08 i 94/09) nije osnovan.

18. Prema odredbi čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jedan od prihoda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (točka 10.) je i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 10% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Prema izmjeni i dopuni tog Zakona od 1. kolovoza 2009. („Narodne novine“ broj 94/09) navedeni postotak nije više 10%, nego 7%. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučajevima iz čl. 113. tog Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila. Odredbom čl. 134. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da su sve pravne i fizičke osobe u ostvarivanju prava i obveza iz obveznog zdravstvenog osiguranja dužne svoje poslovanje uskladiti s odredbama tog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona, dok je prema stavku 2. istog članka propisano da prihode iz čl. 53. st. 2. tog Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog Zakona. Slijedom navedenog, odredba čl. 53. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odnosi se na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 2009.), što znači da se ne primjenjuje u konkretnom slučaju, a imajući u vidu činjenicu da se prometna nezgoda dogodila 1. veljače 2008. i da je polica osiguranja sklopljena prije 1. siječnja 2009.

19. U postupku je bio sporan i opseg odgovornosti, odnosno doprinosa vlastitoj šteti jer tuženik smatra da je osiguranik tužitelja pridonio nastanku štete jer je u trenutku sjedanja u automobil znao da je vozač pod utjecajem alkohola.

20. Vožnja u automobilu kojim upravlja vozač pod utjecajem alkohola ne predstavlja vožnju bez rizika zbog čega se oštećenik koji je pristao na vožnju u takvim okolnostima smatra suodgovornim za štetu. Smatra se da je na ovaj način oštećenik unaprijed svjesno pristao na eventualne štetne posljedice takve vožnje. Utvrđenje opsega oštećenikovog udjela u vlastitoj šteti u okolnostima pristanka na vožnju u automobilu kojim upravlja osoba pod utjecajem alkohola, ovisi o stupnju alkoholiziranosti vozača, te o činjenici je li u trenutku sjedanja u automobil osiguranik tužitelja znao da je vozač pod utjecajem alkohola. U postupku je utvrđeno, kako je ranije navedeno, da je u trenutku prometne nezgode koncentracija apsolutnog alkohola u krvi vozača vozila osiguranog kod tuženika UN iznosila najmanje 1,14 g/kg. U svome nalazu i mišljenju vještak za toksikološka vještačenja je naveo da je pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 1,14 g/kg vozač pod utjecajem alkohola i relativno nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom, a vjerojatnost nastanka prometne nezgode s posljedicom ozljeda je preko 5 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju.

21. Dakle, pristavši na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola, osiguranik tužitelja je doprinio nastanku štete pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio njegov doprinos u omjeru od 20% u skladu s odredbom čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21). Neosnovano tuženik smatra da je doprinos osiguranika tužitelja trebao biti odmjeren u većem omjeru od 20% samim time što je pristao na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola. Omjer odgovornosti ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa se i doprinos može kretati u različitim postotcima (tako na primjer prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-13/06 od 4. svibnja 2006. taj postotak iznosi samo 10%, a u presudama istog suda poslovni broj Rev-1319/07 od 10. lipnja 2008. i Rev-2697/92 od 21. travnja 1993. taj postotak je 50%). Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaju pravilno ocijenio da je taj doprinos tužiteljeva osiguranika nastanku štete 20%.

22. Neosnovano tuženik osporava zahtjev za plaćanje kamata s obzirom na to da je odredbom čl. 124. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao lex specialis, izričito propisano da zatezne kamate teku od dana kada je tužitelj platio troškove liječenja.

23. Osnovano tuženik ističe da je pobijana presuda donesena nakon uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i da je odluku o novčanoj tražbini trebalo donijeti u eurima kao službenoj valuti, a ne u kunama, kako je to učinjeno u pobijanoj presudi, pa je iz toga razloga ovaj sud preinačio odluku u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 58.527,24 kn sa zateznim kamatama i sudio kao u točki I.1. izreke (čl. 373. t. 3. ZPP-a).

24. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od st. 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. U konkretnom slučaju ne može se smatrati da je tužitelj djelomično povukao tužbu iz razloga jer je tuženik djelomično udovoljio njegovom zahtjevu ili iz nekog drugog razloga koji se može pripisati tuženiku pa je do trenutka povlačenja tužbe za iznos od 2.589,30 EUR troškove trebalo dosuditi razmjerno uspjehu u sporu. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe iznosila je 97.545,41 kn - 12.946,50 EUR, tužitelj je uspio sa 7.767,90 EUR, odnosno sa 60%, a tuženik sa 40%. Tužitelju je je potraživao naknadu troška provedenog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn, a prvostupanjski sud mu ga je odmjerio u visini od 60% toga iznosa, odnosno u iznosu od 2.400,00 kn. S obzirom da je tuženik uspio sa 40%, a ne kako je prvostupanjski sud utvrdio u omjeru od 20%, to je tužitelju trošak predmetnog vještačenja trebao biti odmjeren u visini od 20% (60% - 40% = 20%), odnosno u iznosu od 800,00 kn / 106,18 EUR, pa je na temelju čl. 380. t. 3. ZPP -a odlučeno kao u točki I.2. izreke.

25. S obzirom na to da je tuženik uspio sa žalbom u iznosu od 2.589,30 EUR (24,57%, VPS žalbenog postupka - 10.537,20 EUR) valjalo mu je dosuditi zatraženi trošak žalbenog postupka u iznosu od 76,78 EUR za sastav žalbe (po Tbr. 10. t. 5. Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) uvećano za sudsku pristojbu na žalbu prema uspjehu u žalbenom postupku u iznosu od 30,50 EUR (Zakon o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ broj 51/23), dakle ukupno 107,28 EUR. Također, tuženiku je potrebno priznati i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije u iznosu od 373,13 EUR za svaki (VPS - 2.589,30 EUR, Tbr. 6. t. 1. Tarife) uvećano za sudske pristojbe u visini od 144,94 EUR, dakle ukupno iznos od 998,48 EUR.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nevenka Baran