Poslovni broj Gž-20/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ... „... [obrt], Jurja Žerjavića 10, Zagreb, OIB: 06947174377, zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ...“, ..., ..., ABC, zastupane po punomoćniku Ivanu Sabljiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice, podnesenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn-327/2022 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn-327/2022 od 16. studenog 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 3.981,68 eur / 30.000,00 kn, zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se citirana presuda prvostupanjskog suda preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke za odbijeni iznos glavnice od 2.654,46 eur/ 20.000,00 kn, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke i u točki III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 2.654,46 eur/ 20.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 490,73 eur, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.057,62 eur / 7.968,64 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 169,55 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici naloži da tužiteljici isplati naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.636,14 eur / 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, u točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.057,62 eur / 7.968,64 kn dok je preostali dio zahtjeva tuženice za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan te je u točki III. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

2. Protiv presude (osim protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka za tuženicu), žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači te tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a tuženicu obveže na naknadu troškova postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te potražuje troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na ugled, dobar glas i čast , koji su tužiteljici kao pravnoj osobi, prema njezinim tvrdnjama, povrijeđeni člankom , njegovim naslovom i opremom, objavljenim na elektroničkom mediju - web portalu „...“ čiji je ... nakladnik.

6. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tijekom svibnja 2022. veliki medijski interes stručne i laičke javnosti izazvao slučaj trudne žene ZL vezano za odbijanje njezinog zahtjeva od nadležnih zdravstvenih institucija u Republici Hrvatskog za prekidom trudnoće u 22. tjednu trudnoće, na što se je ZL odlučila zbog potvrđene dijagnoze teške malformacije njezina nerođenog djeteta (tumor na mozgu), te je u konačnici ovaj zahvat učinjen Republici Sloveniji, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je refundirao nastale troškove;

- da je ZL sama izašla u javni prostor sa ovim slučajem, dajući izjave i intervjue, te objavom pisma „Z“ u Jutarnjem listu, u kojima je tražila razumijevanje i pomoć u nastaloj situaciji,

- da je navedeni slučaj izazvao burne reakcije u tiskanim, televizijskom, radijskim i internetskim medijima, polarizaciju društva, antagonizam dva svjetonazora, uključivanje stručnih, političkih i drugih javnih osoba, nevladinih udruga, društvenih grupa i građana oko pitanja pobačaja, opravdanog medicinskog prekida trudnoće, prava majke na odlučivanje, prava djeteta na život, priziva savjesti liječnika ginekologa i sl., na način da su neki pružali podršku nastojanjima ZL kroz prikupljanje donacija za medicinski zahvat i skupove podrške dok su drugi stručnim argumentima, moralnim razlozima i kritikom zagovarali suprotna stajališta,

- da su obje stranke ovoga postupka pravne osobe - udruge građana koje svoje ciljeve ostvaruju vrlo aktivnim javnim djelovanjem, odnosno "informiranjem, savjetovanjem i edukacijom, javnim zagovaranjem, kreiranjem javnih politika i javnog mnijenja“, prvenstveno na području obitelji i roditeljstva, zaštite prava djece i građana, ali u pogledu problematike medicinskog prekida trudnoće, prava žene na izbor te prava (nerođenog djeteta) na život, stranke ne zastupaju jednaka stajališta;

- da je tužiteljica bila suorganizator, s još nekoliko udruga, u prikupljanju novca za EL na način da je na portalu tužiteljice www.[obrt] dana 7. svibnja 2022. objavljen tekst pod naslovom: "Poziv za hitnu donatorsku akciju ...!" sa tekstom „Pozivamo vas da zajedno, u solidarnosti s EL prikupimo nužni iznos za medicinski zahvat u Sloveniji kojeg joj je zdravstveni sustav Hrvatske uskratio iako joj je zakonom zajamčen. ZL je sada primorana otići u bolnicu u drugu državu o vlastitom trošku radi prekida trudnoće uslijed teške malformacije ploda.“ Dalje se navode podaci o visini troškova zahvata, prikupljenom novcu i poziv na uplatu donacija do konačno potrebnog iznosa uz podatke za uplatu ;

- da je tuženica kao nakladnik web portala „...“ dana 8. svibnja 2022., na stranici www...., objavila tekst naslova: "Udruge ..., ..., ... druge prikupljaju novac za usmrćivanje bebe Z u [adresa]", nepoznatog autora , gdje se u nastavnom članku navodi: "Nakon što su sve četiri ginekološke klinike u Zagrebu odbile provesti feticid šestomjesečnog ĐL udruge ..., ..., ... i zaklada ... objavile su da prikupljaju novac kako bi Grgina mama ZL mogla otići usmrtiti Z u [adresa]. Riječ je o udrugama koje se inače, između ostalog zalažu za "LBGT prava". Između naslova i teksta objavljene su dvije fotografije: na jednoj se nalaze ženske osobe koje u rukama drže tekstove "Solidarna ženska podrška ZL" i "ZL, hvala ti za hrabrost i snagu", a na drugoj se nalazi fetus. Ispod navedenog teksta navodi se dalje: "Doc.dr.sc. OL, dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije, Pročelnik Zavoda za perinatalnu medicinu KBC-a Zagreb, gostujući u Dnevniku Nove TV objasnio je da se nerođeno dijele starije od 22 tjedna usmrćuje tako da se igla zabode u srce djeteta te se ubrizga koncentrirani kalijev klorid, a zatim se izazove porođaj. Prof.dr.sc. ĆL ravnatelj KBC -a Zagreb i predsjednik Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetrticiju istaknuo je da beba E ima šanse biti posve izliječena i to oko 25-30 posto. Češljali smo stručnu literaturu i zaključili da, bez obzira o kojem se tumoru radi, bio on maligan ili benigan, uzimajući sve slučajeve opisane u literaturu, šanse da dijete bude neurokirurški i kemoterapijski zbrinuto ako je maligni, je oko 25-30 posto da bude posve izliječeno. A to nije mala brojka, naglasio je prof.dr.sc. ĆL." Ispod navedenog teksta nalazi se naslov: "Unatoč šansama za izlječenje – udruge i Solidarna prikupljaju novac za usmrćivanje bebe Z u [adresa]" te u nastavku prije citirani tekstu objavljen na web portalu tužiteljice o prikupljanju donacija;

- da je navedeni naslov i članak izazvao pisanje komentara korisnika portala, većinom u negativnom i optužujućem kontekstu,

- da su na navedenom portalu tuženice od 6. - 13. svibnja 2022. objavljeni i ostali članci pod naslovima: "Đ, O, Ć, S, Ž, Š, I, T…- ujedinjeni u podršci usmrćivanju djeteta"; "Dok jedni prikupljaju novac za usmrćivanje bebe ĐL u [adresa], vi možete uplatiti za suprotno - liječenje malog Z"; "Tko su donatori zaklade ... koja traži donacije za usmrćivanje nerođene bebe ĐL"; "Tko će stati iza R i ljudi koji Z nazivaju "tumorom"?"; "Prof. ĆL objasnio kako će se usmrtiti bebu Z" : "Dr. L:

Tko se treba sramiti zbog ZL; "Kontroverzni skupovi: Pogledajte radikalne i neukusne transparente kojima se podržava feticid" ; te "KBC Zagreb: "Gospođa ZL odbila je izazivanje prijevremenog poroda i zbrinjavanje bebe" ;

- da je tužiteljica 20. svibnja 2022. glavnoj urednici web portala tuženice podnijela zahtjev za objavu ispravka informacije u kojem problematizira prvenstveno članak od 8. svibnja 2022. pod naslovom "Udruge ..., ... i druge prikupljaju novac za usmrćivanje bebe Z u [adresa]", a li i druge prethodno navedene članke,

- da tuženica nije udovoljila zahtjevu tužiteljice za ispravak informacije ;

- da je objava spornih navoda stvorila pogrešnu sliku o udruzi tužiteljice prikazujući istu kao nestručnu i zlonamjernu, zbog čega je udruga izgubila povjerenje dijela javnosti a zaposlenici su bili izloženi neugodnim upitima i komentarima, nakon sporne objave došlo je do smanjenja priljeva novih članova za 20% u odnosu na prethodnu godinu, do otežanog funkcioniranja udruge zbog povećanja bolovanja zaposlenika udruge za 100% te do problema s financiranjem i komunikacijom sa donatorima.

7. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadnom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene objavljivanjem navedenog članka, sud prvog stupnja primjenjuje odredbe Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22. - dalje ZM), uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. - dalje ZOO) u svim pitanjima koja nisu uređena odredbama ZM-a, uvažavajući da sukladno članku 19. stavak 1. i 3. ZOO-a te članku 1100. stavak 1. i 3. ZOO-a, i pravna osoba ostvaruje pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti specifičnih za pravnu osobu („tzv. reputacijska šteta“).

7.1. Sud ima u vidu da pravno relevantne odredbe ZM-a propisuju da nakladnik, koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom (članak 21. stavak 1. ZM-a), da se neimovinska šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije nakladnika koji se mora zatražiti u roku od 30 dana od objave informacije (članak 40. stavak 3. ZM-a) i isprikom nakladnika, ali i isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (članak 22. stavak 1. ZM-a), da pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete, sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (članak 22. stavak 2. ZM-a) i konačno, da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena (članak 23. ZM-a).

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da su ispunjene pretpostavke iz članka 40. stavak 3., članka 22. stavak 2. i članka 23. ZM-a vezano za dopuštenost i pravovremenost tužbe te nije bila sporna pasivna legitimacija tuženice - nakladnika.

9. Odlučujući o meritumu spora, prvostupanjski sud uvažava da u primjeni dva važna, zakonom zaštićena, isprepletena i često suprotstavljena prava demokratskog društva a to su pravo na slobodu izražavanja i slobodu medija te pravo na zaštitu ugleda, časti i privatnosti osobnog života, koja prava su zagarantirana člankom 38. i člankom 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90. - 5/14. - dalje Ustav RH), zatim člankom 10. i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06. - dalje Konvencija) te konačno odredbama članka 3. i članka 7. ZM-a, treba postići pravičnu ravnotežu. Sud uvažava da pravo na slobodu izražavanja i medija nije apsolutno pravo te da može biti ograničeno ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenjem nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju te se ograničavanje prava na slobodu izražavanja mora razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

10. Utvrđenje je suda prvog stupnja da na štetu tužiteljice nije narušena pravična ravnoteža između dva navedena suprotstavljena ustavna i konvencijska prava. Za navedeno stajalište sud je iznio detaljnu argumentaciju , u bitnome kako je u spornom članku prenesena informacija (objavljena i od same tužiteljice) kako tužiteljica kao suorganizatorica prikuplja novac za troškove medicinskog zahvata u Sloveniji, a kojeg ZL nije mogla obaviti u Hrvatskoj jer su to odbile provesti sve četiri ginekološke poliklinike u Zagrebu, da se taj medicinski zahtjev u spornom članku naziva „usmrćivanjem“ i „feticidom“ te se pri tome citiraju izjave liječnika dr. ĆL i dr. OL, da se navedeni članak ne može shvatiti na način da govori o djetetu kojeg bi ZL rodila prije šest mjeseci, da iz članka jasno proizlazi kako se tuženica takvom medicinskom zahvatu duboko svjetonazorski protivi ali to da ne znači da bi takva objava predstavljala protupravnu štetnu radnju, a ni da bi njome tužiteljici bila uzrokovana ne imovinska šteta koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade, da se stranke imaju pravo boriti dopuštenim sredstvima i javnim djelovanjem u kojem su i tužiteljica i tuženica podložne "neugodnostima" koje proizlaze iz slobode mišljenja i izražavanja misli osoba koje ne misle jednako kao one, kao nužne posljedice svake javne polemike.

10.1. Zaključak je prvostupanjskog suda da, ma kako sintagma „usmrćivanje bebe Z“ okrutno zvučala i ma koliko joj nedostajalo ljudskog suosjećanja prema SL, važući relevantne čimbenike koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo tuženice na slobodu izražavanja, a s druge strane pravo na čast, dobar glas i ugled tužiteljice koja djeluje u javnom prostoru, utvrđuje da su navodi u spornom članku, dani u kontekstu žučne javne debate o pitanju koje je izazvalo izuzetan javni interes, te da nisu prešli razinu koja bi opravdavala sankcioniranje tuženice u smislu naknade štete.

11. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

12. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

13. Ovaj sud ne može se složiti sa stajalištem prvostupanjskog suda te smatra da kod vaganja relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti , koje uživaju jednaku konvencijsku zaštitu: s jedne strane pravo tuženice na slobodu izražavanja, a s druge strane pravo tužiteljice na čast, dobar glas i ugled, treba utvrditi da su sporni navodi naslova i članka, prešli razinu koja opravdava sankcioniranje tuženice u smislu naknade štete.

14. Nema dvojbe da time što sloboda izražavanja omogućuje suprotstavljanje mišljenja, ona zapravo predstavlja put društvenog napretka i demokratskog društva, te da se sloboda mišljena ne odnosi samo na informacije ili ideje koje prihvaćamo s naklonošću i smatramo ih neškodljivim već i na one koje su uvredljive, šokantne i uznemirujuće. Međutim, članak 10. Konvencije ne jamči potpuno neograničenu slobodu izražavanja čak ni kada je, kao ovdje, riječ o izvještavanju o osjetljivim pitanjima od javnog interesa. Ova sloboda sa sobom nosi „dužnosti i odgovornosti“ koje poprimaju na važnosti kada se, kao u ovom predmetu, napada ugled drugih osoba jer čak i u raspravi o pitanjima od ozbiljnog javnog interesa, mogu postojati ograničenja prava na slobodu izražavanja, koja mora ju biti unutar utvrđenih granica za zaštitu ugleda i prava drugih i ne prelaziti granice dopuštene kritike.

15. Sporni naslov i dio teksta glase: "Udruge ..., ..., ... i druge prikupljaju novac za usmrćivanje bebe Z u [adresa]", te nastavno: "Nakon što su sve četiri ginekološke klinike u Zagrebu odbile provesti feticid šestomjesečnog ĐL udruge ..., ..., ... i ... objavile su da prikupljaju novac kako bi ... mama ZL mogla otići usmrtiti Z u [adresa]. Riječ je o udrugama koje se inače, između ostalog zalažu za "LBGT prava".

16. Ovaj sud polazi od kriterija koje je koristio i sud prvog stupnja u ocjenjivanju je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, a koje je kriterije iskristalizirao Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP) kroz svoju ustaljenu praksu u sličnim predmetima: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj je mjeri osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije te f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

17. Podvodeći činjenična utvrđenja iz postupka pod ove kriterije, treba zaključiti da je nedvojbeno postojao izuzetan interes javnosti za slučaj ZL, a portal tuženika je bio samo jedan od medija koji je o tome pisao, neki mediji na puno umjereniji i prihvatljiviji način dok su drugi eksploatirali bol i osobnu tragediju ZL za svoje političke i druge ciljeve. Nedvojbeno je da je udruga tužiteljice na svome web portalu prenijela informaciju o prikupljanju novaca za medicinski zahvat u Sloveniji kao suorganizator akcije te da se time sama upustila u javni prostor i raspravu putem interneta kao najraširenijeg medija današnjice i time se sama izložila povećanoj kritici svoga djelovanja. Pritom, što i sud prvog stupnja pravilno percipira, ZL nije stranka u ovom postupku, stoga težinu cijelog slučaja ne treba sagledavati kroz posljedice koje je ova žena radi svega proživjela, nego kroz prizmu tužiteljice kao pravne osobe i posljedice koje se tiču časti i ugleda ove udruge građana.

18. Nadalje, iz utvrđenja provedenog postupka i navoda tužiteljice, koje tuženica ničime nije obeskrijepila, proizlazi da je udruga tužiteljice kroz 20 godišnji rad prepoznata u široj javnosti kao udruga kojoj je jedna od primarnih aktivnosti pružanje podrške trudnicama, rodiljama i babinjačama te podrška roditeljima u ostvarivanju njihovih prava temeljenih na zakonodavstvu RH, koja se zalaže za dostojanstvenu trudnoću, porođaj i roditeljstvo, zbog čega joj se obraćaju mnoge mlade obitelj i, da je prepoznata i u stručnoj zajednici, među zdravstvenim djelatnicima različitih struka s kojima surađuje, da svoj rad temelji na znanstvenim činjenicama i na medicini temeljenoj dokazima, a ne na osobnim stavovima ili uvjerenjima , da se zalaže za kreiranje društva odgovornog prema svim svojim članovima, a osobito prema djeci, roditeljima, budućim roditeljima i obiteljima - informiranjem, educiranjem, aktivnim zagovaranjem i sudjelovanjem u procesima promjene, kao i poticanjem svih društvenih skupina na preispitivanje postojećeg stanja i sudjelovanje u promjenama.

19. Nije sporno da je tuženica prilikom objave spornog teksta u istima istaknula izjave liječnika, stručnjaka s područja ginekologije i opstetricije, danih u drugim medijima, na koje se tuženica poziva uz tvrdnje da se stoga radi o provjerljivim činjenicama i znanstveno dokazanim izjavama navedenih liječnika, da je termin „usmrćivanje“ i „feticid“ koristio liječnik a ime „E“ da je u javni prostor unijela sama majka u pismu prenijetom javnosti.

20. Međutim, kako se to osnovano navodi u žalbi tužiteljice, način na koji je na web portalu tuženice složen tekst naslova i kasnijeg članka, korištenjem riječi „usmrćivanje“, „beba E“, „šestomjesečna beba E“, „feticid“ te činjenica da je predmetni naslov istaknut kao oprema članka uvećanim slovima, prema stajalištu ovoga suda to je učinjeno na vrlo neprikladan način te je ima lo za cilj privlačenja pažnje čitatelja, zgražanja i osude javnosti, senzacionalističkim, uznemirujućim, osuđujućim tvrdnjama i manipulacijom istine a ne u dobroj vjeri niti u interesu javnosti - privlačenjem tvrdnjama kako tužiteljica pomaže majci da usmrti šestomjesečnu bebu. Prema stajalištu ovoga suda sudjelovati u javnoj raspravi o predmetnom slučaju i doprinijeti u dobroj vjeri raspravi o načelima za koja se tuženica zalaže, bilo je moguće i bez citiranog naslova i navoda koje je koristio portal tuženice. Zbog ovakvih navoda, zasigurno je u javnosti stvorena pogrešna sliku o udruzi tužiteljice prikazujući istu kao nestručnu i zlonamjernu, zbog čega je udruga zasigurno izgubila povjerenje dijela javnosti s obzirom na svrhu i djelatnosti radi koje je osnovana, te s obzirom na činjenicu da su se tužiteljici za pomoć obraćale žene i trudnice neovisno o njihovom religijskom, političkom ili drugom uvjerenju. Negativne reakcije javnosti potkrijepljene su komentarima korisnika ispod obavljenog teksta. Osim toga, utvrđeno je da su zaposlenici tužiteljice bili izloženi neugodnim upitima i komentarima, nakon sporne objave došlo je do smanjenja priljeva novih članova tužiteljice za 20% u odnosu na prethodnu godinu, do otežanog funkcioniranja udruge zbog povećanja bolovanja zaposlenika udruge za 100% te do problema s financiranjem i komunikacijom sa donatorima.

21. Uvažavajući tvrdnje tužiteljice, koje tuženica ničime nije obeskrijepila, da u javnosti uživa ugled udruge koja se aktivno i uspješno zalaže za promicanje ljudskih prava, da je zbog spornih objava bila prisiljena neprekidno se opravdavati, a zbog navedenog članka da je oštro osuđena od strane javnosti, jer je prikazana na vrlo uvredljiv i difamacijski način zbog čega su njezin trud i zalaganje ostali neprepoznat i, da je nakon objave spornog članka tužiteljica u javnosti poznata kao „udruga koja je skupljala novac za ubojstvo djeteta“, tada su prema stajalištu ovoga suda sporni navodi i posljedice koje su izazvali doveli do povrede prava osobnosti odnosno narušavanja ugleda, časti i dostojanstva tužiteljice. Radi se o nastanku tzv. reputacijske štete u smislu članka 19. stavak 1. i 3. ZOO-a, koja opravdava dosuđivanje tužiteljici pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 1. i 3. ZOO-a. Radi navedenog, postoji odgovornost tuženika kao nakladnika prema članku 21. stavak 1. ZM-a, koji nije uspio dokazati postojanje nekog od ekskulpacijskih razloga iz članka 21. stavak 4. ZM-a.

22. Pritom treba reći da se ugled ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje pravne osobe u okruženju u kojem djeluje dok se dobar glas definira kao predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe. Čast i ugled mogu biti ugroženi postupanjem kao što su uvreda koja predstavlja svako izražavanje omalovažavanja pravne osobe odnosno nepoštivanja njene časti, dostojanstva i ugleda, kao u konkretnom slučaju, dok je kleveta iznošenje ili prenošenje za pravnu osobu nečeg neistinitog što može škoditi časti i ugledu pravne osobe u njegovom životnom okruženju.

23. Visina iznosa naknade neimovinske štete ovisi o brojnim okolnostima a ovaj je sud vodio računa o gore navedenim činjeničnim utvrđenjima vezanim za način nanošenja povrede, nastalim posljedicama, sredini u kojoj oštećena udruga građana djeluje i sa stajališta ovog predmeta o položaju u okruženju u kojem djeluje i ulozi koja joj je dodijeljena. Stajalište je suda da će se iznosom od 2.654,46 eur 20.000,00 kn postići razmjernost između nastale štete i dosuđene visine , kako ista ne bi imala budući odvraćajući učinak. U tom smislu je pravilnom primjenom materijalnog prava pobijanu presudu valjalo preinačiti i dosuditi tužiteljici iznos pravične novčane naknadne od 2.654,46 eur / 20.000,00 kn uvažavajući pritom da zaštita ugleda pravne osobe nema istu snagu kao zaštita ugleda ili prava pojedinaca dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u visini od 3.981,68 eur / 30.000,00 kn pravilno odbijen prvostupanjskom presudom kao neosnovan.

24. Tužiteljici su na dosuđeni iznos naknade štete priznate i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate sukladno članku 1103. ZOO -a.

25. Budući da je odlukom ovog suda tužiteljica djelomično uspjela u sporu, valjalo je pozivom na članak 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25. - dalje: Tarifa), koja je u primjeni na temelju Tbr. 52. stavak 3. Tarife, priznati tužiteljici zatražene troškove postupka sukladno omjeru njezina uspjeha u sporu. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 70% (osnov 100% + visina 40% = 140 : 2 = 70%) dok je tuženica uspjela sa 30% (osnov 0% + visina 60% = 60 : 2 = 30%), pa kada se od većeg uspjeha tužiteljice oduzme manji uspjeh tužene, proizlazi da konačni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 40%.

25.1. Tužiteljici pripada trošak u okviru visine zatražene troškovnikom za pojedine radnje i to: za sastav tužbe iznos od 199,08 eur (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 28. prosinca 2022. iznos od 199,08 eur (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 22. srpnja 2022. iznos od 49,77 eur (Tbr. 8/4 Tarife) te za zastupanje na ročištima 30. siječnja 2023. i 2. listopada 2023. za svako po 199,08 eur (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 846,09 eur pa uvećano za PDV od 25% u iznosu od 211,52 eur (Tbr. 46. Tarife) daje trošak za punomoćnika od 1.057,61 eur, uvećan za trošak sudskih pristojbi od 169,22 eur (na tužbu 56,41 eur + na presudu 112,81 eur), daje ukupan trošak 1.226,83 eur. Sukladno omjeru uspjeha tužiteljice u sporu od 40% valjalo je istoj primjenom članka 154. stavak 2. ZPP -a dosuditi troškove prvostupanjskog postupka u visini od 490,73 eur. Prema članku 151. stavak 3. ZPP-a na dosuđeni iznos troškova tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove presude odnosno od 22. travnja 2026. do isplate ( VSRH broj Rev-956/2025 od 30. rujna 2025.)

26. Tužiteljici pripada i trošak za sastav žalbe u iznosu od 248,86 eur (Tbr. 10/1 Tarife) što uz PDV od 62,21 eur (Tbr. 46. Tarife) i sudsku pristojbu na žalbu od 112,81 eur iznosi 423,88 eur, pa sukladno uspjehu tužiteljice sa žalbom od 40% , istoj je dosuđen trošak žalbenog postupka u visini od 169,55 eur.

27. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

28. Odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić