Poslovni broj Gž-189/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2224/2018 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2224/2018 od 5. lipnja 2023. u točkama I i II izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se citirana prvostupanjska presuda preinačava u točki III izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.368,68 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.654,46 eur / 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2018. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana, u točki II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.654,46 eur / 20.000,00 kn, dok je u točki III izreke odlučeno da svaka stranka podmiruje svoj trošak.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP).

2.1. Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II izreke i odluke o troškovima postupka iz točke III izreke, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači te tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova prihvate u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te potražuje troškove žalbe.

2.2. Tuženik se žali protiv dijela presude iz točke I izreke kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva i odluke o troškovima postupka iz točke III izreke, predlažući da se presuda u tom dijelu preinači te tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženiku priznaju troškovi postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te potražuje troškove žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana, samo u pogledu troškova postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na ime, čast, ugled i dostojanstvo, koji su tužiteljici, prema njezinim tvrdnjama, povrijeđeni dijelovima članka objavljenim na elektroničkom mediju - web portalu www.100posto.hr čiji je tuženik nakladnik.

6. U provedenom postupku je utvrđeno da je tuženik kao nakladnik web portala www.100posto.hr dana 19. svibnja 2018. objavio članak pod naslovom: ... smo našeg novinara homoseksualca u Hod za život, preživio je i ovo je njegova priča" te su unutar toga članka, čiji je autor bio novinar ŠŠ, objavljeni slijedeći parcijalno izdvojeni navodi:

- "Razmišljao sam o gospođi KŠ i njezinoj perfidnoj mržnji prema svemu što ja u ovom društvu predstavljam."

-".... o prvom referendumu gospođe KŠ i tome kako si netko uzeo pravo odlučivati o mom životu"

- "Sve dok se iza mene nije ukazala gospođa KŠ. Nije nosila svoju uobičajenu masku oslikanu onim svojim izvještačeno dijaboličnim sladunjavim osmijehom."

7. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadnom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene objavljivanjem navedenog članka, sud prvog stupnja primjenjuje odredbe Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22. - dalje ZM), uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. - dalje ZOO) u svim pitanjima koja nisu uređena odredbama ZM-a.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve propisane procesne pretpostavke za podnošenje tužbe na način da je pravovremeno podnesen zahtjev tužiteljice glavnom uredniku za ispravak objavljene informacije u smislu članka 40. stavak 1., 2. i 3. ZM-a i zahtjev nakladniku za ispriku čime je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 22. stavak 2. ZM-a te da je nastavno tužba radi naknade štete podnesena pravovremeno u smislu članka 23. ZM-a.

9. Nadalje, sud ima u vidu da u smislu članka 21. stavak 3. ZM-a objektivnu podobnost objavljene informacije da povrijedi privatnost, dostojanstvo, čast i ugled , kao i ostale pretpostavke odgovornosti za štetu , treba dokazati tužiteljica dok je obveza nakladnika tj. tuženika dokazati okolnosti koje oslobađaju nakladnika odgovornosti za štetu u smislu članka 21. stavak 6. ZM-a.

10. Analizom i ocjenom prevedenih dokaza sud prvog stupnja u pogledu spornih navoda o „mržnji“ i „ referendumu“ utvrđuje da je tužiteljica iznošenjem definicije braka i inicijativom za pokretanjem referenduma kada je bila predsjednica udruge "U ime obitelji" te odlukom Hrvatskog sabora da se raspiše referendum radi implantacije definicije braka u Ustav Republike Hrvatske kao zajednice života žene i muškarca, nije manifestirala mržnju prema osobama homoseksualne orijentacije, da je referendumom odlučeno kako je zajednička volja većine građana Republike Hrvatske da se u Ustav RH unese navedena definicija braka bez da se diskriminira bilo koja društvena skupina, da referendum nije imao nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu sa ustavnim zahtjevom, da iz pisma udruge "U ime obitelji" kojim se očitovala na najavu donošenja Zakona o životnom partnerstvu ne proizlazi da bi se tužiteljica aktivno miješala u živote osoba homoseksualne orijentacije i živote manjinskih skupina, jer se radi o stavu udruge čiji je tužiteljica član. U odnosu na sporne navode da tužiteljica ima „izvještačen, dijaboličan i sladunjav osmijeh“, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljicu prikazuju kao osobu koja se pretvara, koja je lažna i nije iskrena, koja ima sotonski, paklenski, opaki smiješak.

11. Odlučujući o tome jesu li predmetne informacije podobne povrijediti nečiji ugled, čast i dostojanstvo, uvažavajući da to mogu samo one informacije koje mogu izazvati prijekor, prezir ili poniženje, prvostupanjski sud utvrđuje da se spornim navodima tužiteljici imputira da perfidno mrzi društvene skupine homoseksualce, liberale i agnostika (kako se je izričito deklarirao novinar - autor u članku) i da si je uzela za pravo odlučivati o životu autora predmetnog članka, iako tužiteljica nije donosila bilo kakve odluke u tom pravcu. Uz daljnje sporne navode da tužiteljica "nije nosila svoju uobičajenu masku oslikanu onim svojim izvještačeno dijaboličnim sladunjavim osmijehom", prvostupanjski sud zaključuje da su takve informacije bile podobne povrijediti zaštićena dobra tužiteljice.

12. Sud prvog stupnja otklonio je kao neosnovan ekskulpacijski razlog iz članka 21. stavak 4. alineja 6. ZM-a kojeg je isticao tuženik uz tvrdnje da se radilo o vrijednosnom sudu autora članka, koji je kao nekadašnji kazališni kritičar koristio terminologiji karakterističnu za taj posao te koji je u spornom članku prenio vlastiti doživljaj sudjelovanja u povorci „Hod za život“, organiziranom po udruzi čija je tužiteljica u to vrijeme bila predsjednica. Uvažavajući da se prema navedenoj odredbi ZM-a nakladnik oslobađa odgovornosti za naknadu štete ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri, prvostupanjski sud zaključuje da je za oslobođenje od odgovornosti potrebno je da se kumulativno ispune tri zakonske ekskulpacijske pretpostavke: da utuženi navodi predstavljaju vrijednosni sud, da su utuženi navodi objavljeni u javnom interesu i da su dani u dobroj vjeri.

13. Vezano za prednje, sud prvog stupnja iznosi stajalište da je vrijednosni sud onaj koji sadrži mišljenje, zaključke, izražava subjektivno stajalište o osobama i pojavama, međutim, da takav sud ne smije biti uvredljiv. Iako je tužiteljica sudjelovala u prosvjedu "Hod za život", mišljenje je suda da je skup u povodu kojeg je objavljen sporni članak potpuno nevezan za navode o tužiteljici koji su objavljeni u članku tako da nije postojao javni interes za objavu predmetnih informacija. Prema stajalištu suda dobra vjera znači da nakladnik nije znao niti s obzirom na okolnosti slučaja imao dovoljno razloga posumnjati u tvrdnje koje očito predstavljaju grub napad na ugled i čast osobe te da je dobra vjera načelo koje traži pravično, korektno i pošteno postupanje. Utvrđenje je suda da predmetni navodi nisu objavljeni u dobroj vjeri jer se ne kritizira javno djelovanje tužiteljice već se ista prikazuje kao osoba koja perfidno mrzi pripadnike više društvenih skupina, osoba koja se miješa u živote drugih ljudi, kao osobu sa dijaboličnim osmijehom, dakle navodi koji tužiteljicu prikazuju negativno. Stoga, budući da nije postojao javni interes za objavu predmetnih informacija i da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, prvostupanjski sud zaključuje da ne postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika u smislu članka 21. stavak 4. alineja 6. ZM-a.

14. Uz daljnje utvrđenje da su sporne informacije objektivno podobne za povredu nečije časti, ugleda i dostojanstva, uvažavajući iskaz tužiteljice iz kojeg je utvrdio da je zbog spornih navoda ona bila vidno pogođena, imala je nesanice, bila je izložena nelagodi i upitima suradnika "Hoda za život" i članovima obitelji te je s njima razgovarala i objašnjavala zbog čega je tako prikazana , sud prvog stupnja je utvrdio da je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice na čast, ugled i dostojanstvo u smislu članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a te da jakost duševnih boli opravdava dosudu naknade u novcu prema članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

15. Pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade prvostupanjski je sud pošao od toga da su javna glasila dužna objavljivati točne informacije i poštovati dostojanstvo i ugled građana, da se navedenim informacijama grubo vrijeđa i umanjuje ugled tužiteljice, dovodi se u pitanje njezin ugled i čast kao osobe koja je opće poznata kao volonterka u civilnom društvu, pa uvažavajući i ekonomsku razvijenost društva, djelomično prihvaća tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete u iznosu od 2.654,46 eur/ 20.000,00 kn dok u preostalom dijelu, u istoj visini, odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od slijedećeg dana od podnošenja tužbe do isplate na temelju članka 1103. ZOO-a, dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a uz zaključak da su stranke podjednako uspjele u sporu.

17. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističu stranke u žalbama, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

18. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, pa tako i iskaza tužiteljice te saslušanog svjedoka ŠŠ u obrazloženju presude pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tuženika istaknuta relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

19. S obzirom na žalbene navode tuženika, u žalbenoj fazi postupka još uvijek je sporno pitanje postoji li u konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao nakladnika odnosno postoji li razlog na strani tuženika koji bi ga oslobodio od odgovornosti za naknadu štete, jer isti i dalje tvrdi da se radilo o vrijednosnom sudu autora članka. Posebno tuženik u žalbi ukazuje na konvencijsko i ustavno pravo slobode mišljenja i medija za koje tvrdi da je predmetnom presudom povrijeđeno na štetu tuženika, uz iznošenje prakse domaćih sudova i recentne prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje ELJSP) koja se razvila u zaštiti ovog načela demokratskog društva.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, provedeni dokazi ne daju zaključak da bi u konkretnom slučaju postojao razlog predviđen člankom 21. stavak 4. alineja 6. ZM-a zbog kojeg tuženik kao nakladnik ne bi odgovarao za štetu . Za takav je zaključak sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude dao razloge vezane za izostanak javnog interesa i izostanak dobre vjere, koji se temelje na pravilnoj ocjeni dokaza i koje prihvaća ovaj sud.

21. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika, treba reći da ovaj sud uvažava da u primjeni dva važna, zakonom zaštićena, isprepletena i često suprotstavljena prava demokratskog društva a to su pravo na slobodu izražavanja i slobodu medija te pravo na zaštitu ugleda, časti i privatnosti osobnog života, koja prava su zagarantirana člankom 38. i člankom 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90. - 5/14. - dalje Ustav RH), zatim člankom 10. i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06. - dalje Konvencija) te konačno odredbama članka 3. i članka 7. ZM-a, treba postići pravičnu ravnotežu.

22. Pritom treba poći od kriterija koje je iskristalizirao ESLJP-a kroz svoju ustaljenu praksu u sličnim predmetima: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj je mjeri osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije te f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

23. Podvodeći činjenična utvrđenja iz postupka pod ove kriterije, treba zaključiti da tužiteljica aktivno sudjeluje u javnom prostoru kroz rad udruge građana „U ime obitelji“ zalažući se za vrijednosti i ciljeve prvenstveno na području obitelji i roditeljstva, zaštite prava djece i građana. Uvažavajući činjenicu da za život i rad javnih osoba postoji povećani interes javnosti te cijeneći općeprihvaćeno stajalište da javne osobe moraju biti spremne na povećani stupanj medijske kritike jer su se odabirom svoje aktivnosti izložile kriticizmu i ocjeni, to ne podrazumijeva i pristanak javnih osoba na iznošenje neistina i uvredljivih navoda na njihovu štetu od strane medija. O tome da za sporne navode nije postojao javni interes već je naprijed izneseno stajalište. U konkretnom slučaju postojao je javni interes za izvještavanje o povorci „Hod za život“ kao javnom skupu čiji sudionici pronose ideje i stajališta od općeg javnog interesa, međutim nije postojao javni interes za objavu spornih navoda kojima je autor članka na uvredljiv način opisao tužiteljicu i pritom iznio informacije nevezane za predmetni skup.

24. U poštivanju načela slobode izražavanja i slobode medija predviđenog člankom 3. ZM-a, potrebno je držati se načela profesionalne etike i društvene odgovornosti tako da se objavljenim informacijama ne nanosi šteta časti, ugledu i pravima drugih osoba, jer u protivnom to povlači odgovornost koju propisuje ZM. Članak 10. Konvencije ne jamči potpuno neograničenu slobodu izražavanja, ova sloboda sa sobom nosi „dužnosti i odgovornosti“ koje poprimaju na važnosti kada se, kao u ovom predmetu, napada čast, ugled i dostojanstvo drugih osoba te moraju postojati ograničenja prava na slobodu izražavanja, unutar utvrđenih granica za zaštitu ugleda i prava drugih i ne prelaziti granice dopuštene kritike.

25. Stoga je u ovom slučaju, prema pravilnom stajalištu prvostupanjskog suda, između dva navedena suprotstavljena ustavna i konvencijska prava, pravična ravnoteža narušena na štetu tužiteljice a sporni su navodi prešli razinu koja opravdava sankcioniranje tuženika u smislu naknade štete u visini pravične novčane naknade u visini koja nema obeshrabrujući učinak.

26. Tužiteljica žalbenim navodima osporava visinu dosuđene naknade štete smatrajući je prenisko odmjerenom uz tvrdnje da sud nije sagledao sve odlučne činjenice koje su važne za pravilno odmjeravanje visine pravične novčane naknade.

27. Bez uporišta su iznesene žalbene tvrdnje tužiteljice jer je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti na koje tužiteljica ukazuje, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a. Saslušanjem tužiteljice te na temelju vlastitih znanja i iskustava, uzimajući u obzir okolnosti koje po životnoj logici upućuju na to da je tužiteljica trpjela duševne boli, sud je na pravilan način utvrdio postojanje i jačinu duševnih boli zbog povrede prava osobnosti. Sud je vodio računa o načinu nanošenja povrede, nastalim posljedicama, osobnom doživljaju tužitelj ice kao oštećenice, obzirom na njezino zanimanje, životnu dob, sredinu u kojoj živi i radi, ulogu odnosno položaj u društvu koju obavlja, a što je sud na dostatan način cijenio. Pri tome je potrebno istaknuti da pravična novčana naknada neimovinske štete nije ekvivalent izgubljenom dobru. Radi se o zadovoljštini čiji je cilj osigurati oštećenoj osobi da lakše prebrodi duševnu krizu pribavljanjem drugih dobara, te da na taj način pridonese nadoknadi izgubljenog zadovoljstva u životu.

28. Osnovano se žalbom tužiteljice ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka kojom je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak. Tužiteljica je imala troškove u pokretanju i vođenju ovog postupka radi zaštite svojih prava koji je zahtjev u konačnici utvrđen osnovanim, jedino u visini tužiteljica nije uspjela u cijelosti, što posljedično utječe na visinu troškova. Stoga je pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a i članak 155. ZPP- a te relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25. - dalje: Tarifa), koja je u primjeni na temelju Tbr. 52. stavak 3. Tarife, valjalo priznati tužiteljici zatražene troškove postupka sukladno omjeru njezina uspjeha u sporu. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 75% (osnov 100% + visina 50% = 150 : 2 = 75%) dok je tuženik uspio sa 35% (osnov 0% + visina 50% = 50 : 2 = 25%), pa kada se od većeg uspjeha tužiteljice oduzme manji uspjeh tuženika, proizlazi da konačni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 50%.

28.1. Tužiteljici pripada trošak u okviru visine zatražene troškovnikom za pojedine radnje i to: za sastav tužbe iznos od 199,08 eur (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 09.11.2018., 23.06.2020., 08.01.2021. i 13.10.2022. za svaki po iznos od 199,08 eur (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 02.04.2019. iznos od 99,54 eur (Tbr. 8/3 Tarife), za zastupanje na ročištima 05.04.2019., 02.07.2020., 11.02.2021., 15.09.2022. i 23.03.2023. za svako po 199,08 eur (Tbr. 9/1 Tarife) te za pristup na ročište od 07.10.2021. iznos od 99,54 eur (Tbr. 9/2), što ukupno iznosi 2.189,88 eur pa uvećano za PDV od 25% u iznosu od 547,47 eur (Tbr. 46. Tarife) daje trošak za radnje punomoćnika od 2.737,35 eur. Sukladno omjeru uspjeha tužiteljice u sporu od 50% valjalo je istoj primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a dosuditi troškove prvostupanjskog postupka u visini od 1.368,68 eur. Prema članku 151. stavak 3. ZPP-a na dosuđeni iznos troškova tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove presude odnosno od 22. travnja 2026. do isplate ( VSRH broj Rev-956/2025 od 30. rujna 2025.)

29. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer je sa istom usp jela u neznatnom dijelu, odnosno samo djelomično u pogledu sporednog zahtjeva (troškovi). Tuženiku nije dosuđen trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspio.

30. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić