Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1135/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe LUPUS ZAŠTITA d.o.o., 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ĐG, zastupan po branitelju Jošku Biliškovu, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 14. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/2014., 127/2017., 98/2019., dalje: ZOR), članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., dalje: ZOMO) i članka 120. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/2013., 137/2013., 98/2019.), odlučujući o žalbi 2. okrivljenika odgovorne osobe DG, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 28. studenog 2025., broj: Pp-3381/2022-30, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe 2. okrivljenika odgovorne osobe DG, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se prekršaj činjenično opisan u točki 3. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23).

II. U preostalom djelu odbija se kao neosnovana žalba 2. okrivljenika odgovorne osobe DG i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana presuda u odnosu na tog žalitelja.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), 2. okrivljenik odgovorna osoba ĐG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba LUPUS ZAŠTITA d.o.o. te 2. okrivljenik, odgovorna osoba u pravnoj osobi ĐG, proglašeni su krivima i primjenom članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama, i to 1. okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 25.470,00 eura, dok je 2. okrivljenik, kao odgovorna osoba, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.110,00 eura, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkama 1., 2. i 3. počinili prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te članka 150. stavka 1. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude 2. okrivljenik, odgovorna osoba ĐG, pravodobno je putem branitelja podnio žalbu iz svih dopuštenih razloga, navodeći da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je optužni prijedlog podoban za meritorno odlučivanje. Smatra da iz podnesenog optužnog prijedloga nisu razvidni mjesto, vrijeme niti način počinjenja prekršajnog djela, kao ni zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen. Takav optužni prijedlog, prema navodima žalitelja, nije bio razumljiv obrani niti je omogućavao pravilno utvrđenje zakonskih obilježja prekršaja, što bi bilo u suprotnosti s člankom 195. stavkom 1. točkom 6. Prekršajnog zakona. Nadalje ističe da postoje proturječnosti između iskaza svjedoka ĆG i ZG te službenika MUP-a EG. Prema njegovim navodima, iz iskaza navedenog policijskog službenika proizlazi da su redari angažirani povremeno, a ne kao zaposlenici društva Lupus zaštita d.o.o., što je u skladu s obranom prema kojoj su radnici radili na temelju ugovora o djelu. Također navodi da je prvostupanjski sud ispitao svjedoke ĆG i ZG bez prisutnosti 2. okrivljenika i njegova branitelja, čime mu, prema njegovom mišljenju, nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, niti je obrana dobila poziv za raspravu na kojoj su svjedoci ispitani, pa smatra da je time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Nadalje ističe da prema ustrojstvu i aktima društva Lupus zaštita d.o.o. nije imao ovlasti za raspoređivanje radnika niti za administrativne poslove vezane uz njihov radno-pravni status, prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili izdavanje ugovora, a što prvostupanjski sud nije pravilno cijenio.

4. Žalitelj, predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba 2. okrivljenika nije osnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitao je pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a po službenoj dužnosti ispitao je postoje li bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, je li presudom na štetu 2. okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo te je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski prekršajni postupak vođen na temelju nepodobnog optužnog prijedloga koji ne sadrži mjesto, vrijeme i način počinjenja prekršajnog djela niti zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen. Međutim, takva tvrdnja nije osnovana. Prvostupanjski sud je, nakon ispitivanja optužnog prijedloga i cjelokupnog dokaznog materijala, pravilno utvrdio da optužni prijedlog sadrži sve zakonom propisane elemente potrebne za vođenje prekršajnog postupka u smislu članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona.

8. Naime, optužni prijedlog sadrži konkretne podatke o mjestu i vremenu počinjenja prekršaja, navodeći da su okrivljenici obavljali poslove privatne zaštite na manifestaciji „Kominsko proštenje“ dana 21. kolovoza 2022. godine oko 01,10 sati, jasno je naznačen način počinjenja djela, rad bez sklopljenog pisanog ugovora o radu odnosno bez izdane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, identitet okrivljenika je pravilno naveden, a zakonski osnov prekršaja konkretno je utvrđen navođenjem odredbi Zakona o radu, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o mirovinskom osiguranju. Tvrdnja obrane da je optužni prijedlog sastavljen prema tzv. blanketnim normama nije osnovana, budući da optužba sadrži konkretne zakonske odredbe i jasno određene činjenice, što je omogućilo prvostupanjskom sudu da pravilno vodi postupak i donese meritornu odluku, kako je to obrazloženo u točki 12. pobijane presude.

9. Priložene presude iz drugih predmeta koje je žalitelj naveo u žalbi ne smatraju se dokazima činjeničnog stanja u ovom predmetu niti mogu same po sebi ukazivati na proceduralne ili materijalne povrede u konkretnom postupku. Pri ocjeni pravilnosti i zakonitosti pobijane presude ovaj sud ocjenjuje samo relevantne činjenice i dokaze sadržane u spisu predmeta, u skladu s člankom 88. Prekršajnog zakona, te ih ne primjenjuje kao dokazne nalaze iz drugih postupaka.

10. Žalitelj se nadalje poziva na postojanje ugovora o djelu kao pravne osnove za obavljanje poslova, sugerirajući da se rad nije odvijao u okviru radnog odnosa. Međutim, takav ugovor sam po sebi ne isključuje primjenu Zakona o radu u situacijama u kojima način obavljanja posla i stvarni odnos stranaka imaju obilježja radnog odnosa.

11. U konkretnom slučaju iz iskaza svjedoka i drugih provedenih dokaza proizlazi da su angažirane osobe obavljale poslove po nalogu organizatora i u unaprijed određenom okviru radnih zadaća, dolazile na dogovoreno mjesto u određeno vrijeme, bile organizirane i uvedene u službu kao redari odnosno zaštitari te obavljale kontinuirane zadatke na manifestaciji pod kontrolom i nadzorom nadređenog. Takve značajke organizirani rad, postupanje prema uputama i nadzor poslodavca upućuju na nesamostalni rad u smislu Zakona o radu, a ne na samostalno obavljanje posla kakvo je karakteristično za ugovor o djelu.

12. Stoga pozivanje na ugovor o djelu ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti može dovesti u sumnju zakonitost optužnog prijedloga ili pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

13. Nadalje, žalitelj ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane jer mu nije omogućeno sudjelovanje na ročištu na kojem su ispitani svjedoci ĆG i ZG.

14. Uvidom u spis utvrđeno je da su navedeni svjedoci ispitani zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Koprivnici 27. veljače 2025. godine, te da je branitelj okrivljenika bio uredno pozvan na navedeno ročište, ali je svoj nedolazak ispričao zbog rasprave pred Općinskim sudom u Kutini, dok 2. okrivljenik nije pozvan na to ročište. Međutim, žalitelj nije u pravu kada tvrdi da mu je time povrijeđeno pravo obrane. Naime, na raspravi održanoj 7. listopada 2025., na kojoj je bio nazočan branitelj 2. okrivljenika, dok se 2. okrivljenik na uredan poziv nije odazvao, prema zapisniku je telefonski izvijestio branitelja da je bolestan i da ne može pristupiti raspravi, pri čemu nije dostavio medicinsku dokumentaciju. Na toj raspravi pročitani su iskazi navedenih svjedoka, kao i iskazi svjedoka RG i EG, ispitanih zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Sesvetama na ročištima održanim 29. svibnja 2025. godine i 5. lipnja 2025. godine, na što branitelj nije imao primjedbi niti je predložio njihovo ponovno ispitivanje u nazočnosti 2. okrivljenika, niti je zatražio njihovo dodatno ispitivanje ili provođenje suočenja. Stoga ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava obrane, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

15. Tvrdnja 2. okrivljenika da nije odgovorna osoba prema aktu društva također nije osnovana. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio njegovu odgovornost u konkretnom slučaju te je za to dao valjane i uvjerljive razloge u točki 11. obrazloženja pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na navedeni dio obrazloženja.

16. Slijedom svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega žalbeni navodi 2. okrivljenika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

17. Međutim, prvostupanjski sud je, primjenjujući blaži propis u odnosu na prekršaj iz točke 3. izreke, pravilno uzeo u obzir da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 33/23), koji za predmetni prekršaj propisuje blažu kaznu od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. No, prvostupanjski sud je pritom omaškom zadržao pravnu oznaku djela prema ranijem propisu, zbog čega je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku prekršaja, kako je navedeno u točki 3. izreke ove presude.

18. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne 2. okrivljeniku u granicama zakona i nisu prestroge, time više što su utvrđene u visini zakonom propisanih minimuma, te su sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, a kako 2. okrivljenik nije priložio dokaze o materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za dodatno ublažavanje utvrđenih novčanih kazni.

19. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan 2. okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

20. Iz navedenih razloga, na temelju članak 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, 2. okrivljenika, branitelja i tužitelja.