Kzd-66/2024-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu za mladež Tomislavu Zlodri, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Rine Šimunović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČJ zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina - djelo opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/12, 114/22-dalje: KZ/11), nakon održane rasprave, dana 22. travnja 2026. u nazočnosti okrivljenika osobno, branitelja okrivljenog Marina Radića, odvjetnika u Splitu, punomoćnice malodobne oštećenice TJ, odvjetnice u [adresa] te zamjenice ODO-a Split, ĐJ,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. VJ i pok. Č, rođene T, rođenog **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Đ 2, općina Marina, državljanina Republike Hrvatske, vozač, umirovljenik, zaposlen na četiri sata kod autoprijevoznika "Vukić promet", s mjesečnim primanjima od mirovine u iznosu od oko 650,00 eura i oko 500,00 eura mjesečno s osnove rada kod autoprijevoznika, oženjen, otac dvoje djece, sa završenom srednjom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I.što je za vrijeme školske godine 2021/2022 u mjestu Marina, predio Mandrač, kao vozač u autobusu, dok je pored njega sjedila dijete UJ, rođena **.**.2012., svjestan da se radi o djetetu koje nije navršilo petnaest godina, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, upitao imenovanu hoće li ga poljubiti što je ona učinila pa ga poljubila u obraz, nakon čega je on krenuo poljubiti nju te je jezikom dodirnuo po obrazu, a zatim je uhvatio jednom rukom za njezinu ruku, a drugom rukom za nogu i povukao prema sebi, poslije čega se ona istrgnula i otišla sjesti na zadnje sjedalo, zatim jedne prigode tijekom 2023. kada su se u Osnovnoj školi Marina dijelile školske svjedodžbe, dok je pored njega u autobusu kojim je upravljao sjedila UJ, postupajući u istoj nakani, svojom rukom preko njezine odjeće dodirnuo je po spolovilu i to na način da je rukom dva puta u smjeru gore dolje dirao njezino spolovilo, te jedne prigode u ljeto 2023. u dnevnom boravku obiteljske kuće u mjestu Blizna Donja, na adresi [adresa], kada je UJ došla u posjetu njegovoj unuci, pitao imenovanu hoće li ga poljubiti što je ona odbila i otišla u toalet

II. dakle, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju,

III. čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta

– spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina - djelo opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. KZ/11

IV. Stoga se okrivljeniku ČJ temeljem čl. 158. st. 2. KZ/11 prethodno utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Potom mu se temeljem čl. 56. st. 1. KZ/11 i z r i č e

UVJETNA OSUDA

s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedeni u roku od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.

V. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13. dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan ovome sudu naknaditi troškove ovog postupka u vidu paušalnog iznosa od 265,45 eura (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti).

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo Split ovom sudu za mladež podnijelo je optužnicu br. KOz-DO-12/2024 od 12. veljače 2024. protiv okrivljenika ČJ zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. KZ/11 a koje djelo da bi navedeni počinio na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u optužnici.

2. Rasprava u ovom predmetu održana je sukladno čl. 388. st. 1. st. 2. u svezi s čl. 388. toč. 4. ZKP-a što znači isključena javnost za cijeli tijek rasprave radi zaštite osobnog i obiteljskog života okrivljenika odnosno oštećenika kao sudionika u ovom postupku kao i sukladno odredbi čl. 389. st. 3. ZKP-a isključena je javnost za cijeli tijek rasprave te svi nazočni moraju čuvati kao tajnu sve što saznaju na raspravi, budući je odavanje tajne kazneno djelo.

3. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljenik ČJ je izjavio kako se u odnosu na optužnicu ne smatra krivim da bi potom u svojoj obrani pred ovim sudom za mladež tako i ranije pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu naveo kako je točno da nije počinio predmetno kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret na način da nikada u autobusu kao vozač nije bio sam sa oštećenom KJ niti da je mogao dotaknuti obzirom na položaj svog sjedala i sjedala gdje je bila nasuprot njega predmetna UJ. Nadalje isti negira da je predmetnu oštećenicu dirao u obiteljskom stanu.

4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja VJ, ŽJ, dok je suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pregledana i pročitana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Trogir broj 01505242 od 15. studenog 2023. godine, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ČJ PP Trogir od 16. studenog 2023.(list 32-36), audio zapis izjave oštećene žrtve - djeteta KJ (list 37 spisa), izvadak iz KE za okrivljenika od 16. studenog 2023. (list 38 spisa), i izvadak iz prekršajne evidencije od 16. studenog 2023. (list 39 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenika ČJ od 16. studenog 2023. (list 45-48 spisa), audiovideo snimka ispitivanja (list 49 spisa), iskaz svjedoka FJ od 17. siječnja 2024 (list 75-76 spisa9, iskaz svjedokinje žrtve djeteta KJ od 29. siječnja 2024. sa audiovideo snimkom i transkriptom ispitivanja (list 81-87 spisa).

5. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, tako je dokazni postupak okončan.

6. Budući je okrivljenik ČJ prilikom iznošenja svojih obrana negirao počinjenje predmetnog kaznenog djela, valjalo je tijekom ovog kaznenog postupka na neprijeporan način utvrditi je li okrivljenik ČJ svojim ponašanjem u inkriminiranom razdoblju počinio kazneno djelo bludne radnje nad djetetom mlađim od petnaest godina-djelo opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. KZ/11.

7. Utvrđujući najvažnije činjenice u tom pravcu ovaj sud za mladež je temeljio svoju odluku na iskazu neposrednog očevica inkriminiranih događaja same oštećene a ujedno žrtve KJ, kao i osoba kojima je ona ispričala svoje neugodno iskustvo koje je imala sa okrivljenikom u utuženim prigodama, svome ocu, svjedoku CJ, svjedokinji VJ, kao i svjedokinji ŽJ odnosno ostalim materijalnim dokazima u spisu.

8. Upravo sama oštećenica, žrtva UJ ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu a uz nazočnost socijalnog pedagoga ČJF je navela kako je predmetni okrivljenik pitao kada je ušla u autobus hoće li ga poljubiti nakon čega je ona to i učinila te ga poljubila u obraz da bi potom okrivljenik je počeo ljubiti te dirao jezikom po obrazu nakon čega je uhvatio jednom rukom za njenu ruku dok je drugom rukom povukao za nogu prema sebi nakon čega se predmetna žrtva istrgnula i otišla sjesti za svoje sjedalo. Opisuje kako je sjela u donji dio autobusa. Potom je predmetna oštećena opisala da je po završetku četvrtog razreda bila kod svoje prijateljice V i njezine sestre U da bi u jednom trenutku došao djed od V, okrivljenik, sa malim djetetom K u naručju. Uglavnom u jednom trenutku je ostala sama sa okrivljenikom da bi se on okrenuo prema istoj i rekao da mu da peticu, što je ona i učinila kojom prilikom je pitao da li će ga poljubiti a na što je ona odgovorila da neće te odmaknula ruku i otišla kod svoje prijateljice. U konačnici okrivljena je opisala događaj krajem petog razreda kada je išla po svjedodžbe kada je u autobusu sjedila pokraj vozača a iza žrtve su bila druge učenice koje su se igrale i kada je okrenula glavu da vidi što se događa okrivljenik kako opisuje uhvatio i poškakljao po spolovilu što joj se nije svidjelo te se okrenula i otišla. Još je rekao istoj "što je bilo" zbog čega je žrtva bila u šoku i nije znala što će napraviti jer je bila prestrašena i prestravljena. Prilikom iskaza žrtva je opisala kako je dirao po spolovilu i u što je bila obučena kao i da je okrivljenik znao koliko ima godina.

8.1. Iskaz navedene svjedokinje a ujedno žrtve ovaj sud za mladež je prihvatio istinitim, logičnim i uvjerljivim nastalim proživljenom iskustvu koje predmetna žrtva imala sa okrivljenikom u inkriminiranom razdoblju uz napomenu kako žrtva opisuje da je okrivljenik znao koliko je imala godina u vremenu inkriminacije jer se družila sa njegovom unukom V.

9. Između ostalog socijalni pedagog je na kraju iskaza utvrdio da je predmetna žrtva bila koncentrirana i usredotočena na pitanja, emocionalno stabilna kao i da je iskaz uredno priveden kraju koju prosudbu stručne osobe, sud za mladež prihvaća stručnim te znanstveno argumentiranim.

10.Predmetno kazivanje žrtve KJ objektivizirano je iskazom oca oštećene, FJ koji je u svom svjedočkom iskazu ponovio sve ono što mu je kćerka UJ kazala na način da je okrivljenik htio u autobusu poljubiti i da ga je ona poljubila da bi on nju kasnije želio poljubiti te da je djed njezine prijateljice V te potom opisao događaj koji se dogodio u stanu njezine najbolje prijateljice V kada je išla prespavati odnosno kasnije ponovno u školskom autobusu kada je okrivljenik dirao po spolovilu. U konačnici da je predmetna žrtva kod takovog postupanja bila dosta povučena, zabrinuta odnosno da je to sve na predmetnu ostavilo posljedice uz obrazložbu kako je priliko prepričavanja svega onoga što je proživjela sa okrivljenikom bila uplakana i tresla se, koji iskaz predmetnog svjedoka ovaj sud za mladež prihvaća istinitim u suglasju a kako je to ranije istaknuto iskaza žrtve KJ.

11. Tijekom postupka ispitana je svjedokinja VJ, pedagog u školi u kojoj je također malodobna UJ te joj je ispričala što se dogodilo na istovjetan način kako je to prethodno opisano ali kako je žrtvi bilo neugodno kazati da se to odnosi na nju već na njenu prijateljicu da bi svjedokinju kasnije nazvao otac oštećene EJ navodeći što se dogodilo a i sama žrtva je rekla kako je okrivljenik dirao po intimnim dijelovima tijela te lizao po licu koje kazivanje navedene svjedokinje ovaj sud za mladež također prihvaća istinitim a temeljem saznanja od žrtve koje je svjedokinja saznala od same KJ a nakon inkriminiranih događaja.

12. Sve naprijed navedeno upotpunjeno je iskazom i ŽJ koja je u svom svjedočkom iskazu navela kao djelatnica škole koja je također od žrtve dobila opis situacije što se sve dogodilo a kojom prilikom joj je UJ opet govorila da se to dogodilo njezinoj prijateljici da bi svjedokinja primijetila kako je ista bila zamišljena i zabrinuta prilikom ispitivanja a naknadno je saznala da se u konkretnom slučaju nije radilo o prijateljici već upravo oštećenoj točnije žrtvi KJ koje kazivanje sud za mladež prihvaća također istinitim u suglasju sa ranije izvedenim dokazima, na način da je sama žrtva svoju tjeskobu odnosno ono što je zasmetalo ispričala najbližim osobama u školi i svojim roditeljima. Stoga, zaključak je ovog suda za mladež kako predmetna žrtva nema razloga neosnovano teretiti okrivljenika tim više što je tijekom sjećanja na navedene događaje odnosno prepričavanja istih bila uznemirena i uplakana što sve ukazuje na činjenicu da je ista proživjela traume što potvrđuje njezin otac EJ kada navodi da se nakon tih događaja povukla te je često odsutna što je karakteristično za osobe žrtve ovakove vrste kaznenog djela.

13. Obrana okrivljenika ČJ po zaključku ovog suda smatra se neosnovanom i očito usmjerenom ka izbjegavanju krivnje odnosno kaznene odgovornosti u ovom postupku.

14. Sublimirajući sve naprijed navedeno ovaj sud za mladež dolazi do neprijepornog zaključka kako je okrivljenik ČJ u inkriminiranom razdoblju na način da je oštećenu AJ ljubio jezikom po obrazu, prislanjao je rukama prema sebi, te je jednom prigodom dodirnuo po spolovilu, na način da je dirao njezino spolovilo pokušavao je poljubiti prilikom posjeti njegovoj unuci, znajući da dijete je mlađe od petnaest godina obzirom da je najbolja prijateljica sa njegovom unukom, izvršio bludnu radnju nad djetetom mlađim od petnaest godina odnosno počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina opisan u čl. 158. st. 2. KZ/11.

15. Kako ubrojivost okrivljenika nije bila upitna tijekom postupka, sud za mladež ga drži u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

16. Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene i naprijed navedene te obrazložene, zaključuje se kako je okrivljenik ČJ svojim postupanjem u inkriminiranom razdoblju postupao sa izravnom namjerom na način da je bio svjestan svojeg učina i htio njegovo počinjenje.

17. Nakon svega valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, koja će biti primjerena osobnosti okrivljenika, svim konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenih društvenih vrijednosti i sankciji kojom će se ostvariti svrha njezina izricanja.

18. Svemu tome je najprimjerenije bilo okrivljeniku primijeniti uvjetnu osudu sukladno čl. 56. KZ/11, prethodno mu izreći kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine kako je to i navedeno u izreci ove presude. Neizvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine sud je uvjetovao nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku od četiri godine od dana pravomoćnosti ove presude.

19. Prilikom odluke o duljini trajanja kazne zatvora, odnosno roka provjeravanja, sud za mladež je prije svega cijenio kod okrivljenika kao olakotne okolnosti njegovu raniju neosuđivanost, primjereno držanje pred sudom, dok je kao otegotne okolnosti cijenio ugrozu psihofizičkog razvoja djeteta kao i svojevrsnu upornost u počinjenju navedenog kaznenog djela.

20. Ovaj sud za mladež smatra da će se u konkretnom slučaju u odnosu na okrivljenika izricanjem uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja odnosno polučiti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije, na način da se predmetni okrivljenik u budućnosti suzdrži počinjenja ovakovog ili sličnog kaznenog djela kako se sada i ponaša kao i na svijest građana da će ovakove ili druge radnje protivne zakonskoj regulativi biti primjereno sankcionirane odnosno njihovi počinitelji kažnjeni.

21. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13. dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan ovome sudu naknaditi troškove ovog postupka u vidu paušalnog iznosa od 265,45 eura (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti).

22. Uzimajući sve prethodno izneseno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 22.travnja 2026.

SUDAC ZA MLADEŽ:

TOMISLAV ZLODRE

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

DNA:

- okrivljeniku

- ODO Split

- branitelju okrivljenog Marinu Radiću, odvjetnik u Splitu

- pun. oštećene TJ, odvjetnici u [adresa]