REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Ps-254/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Preprotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Nikolina Koletić Carić, odvjetnica u Samoboru, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Krešimira Preprotića, odvjetnika, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Nikoline Koletić Carić, odvjetnice, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CE iseliti iz kuće – nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 4 Drvinje površine 73 čm i dvorište površine 211 čm, ukupne površine 284 m2 te istu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed 1. tužitelju ME i 2. tužiteljici JE, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CE, naknaditi tužiteljima ME i JE parnični trošak u iznosu od 704,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika CE za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 17. prosinca 2024. navode da su suvlasnici nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 4 Drvinje površine 73 čm i dvorište površine 211 čm, ukupne površine 284 m2. Nadalje, navode kako tuženik bez valjanog pravnog temelja živi, odnosno boravi na I. katu predmetne nekretnine. Ističu kako je tuženik bio izvanbračni drug kćerke 2. tužiteljice ŠE, no da je izvanbračna zajednica raskinuta i da je ŠE pokrenula spor protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl. broj P Ob 359/2024 radi odlučivanja s kojim roditeljem će zajednička djeca živjeti. Navodi se dalje kako je 2. tužiteljica dva puta preporučenim pismenima od 17. listopada 2024. i 21. studenog 2024. upozorila tuženika da se u njezinoj nekretnini nalazi bez pravne osnove i zatražila od njega da se iseli, a što je isti propustio učiniti. Stoga, a temeljem odredbi čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlažu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da iseli iz predmetne nekretnine i istu preda u posjed tužiteljima, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Ističe kako stanuje u nekretnini tužitelja kao član kućanstva i izvanbračni suprug kćerke 2. tužiteljice ŠE, zajedno s njihovo dvoje maloljetne djece već preko šest godina, a uz dopuštenje suvlasnika nekretnine. Ističe kako nije točno da s ŠE više nije u izvanbračnoj zajednici, da je točno da je ŠE pokrenula postupak radi odlučivanja s kojim roditeljem će djeca živjeti, međutim da izvanbračna zajednica nije prekinuta jer su se pomirili i nadalje žive kao obitelj, odnosno da se radilo o narušenim odnosima i privremenoj krizi u braku te da rade na očuvanju svoje obiteljske zajednice. Navodi kako nema druge imovine u vlasništvu, kao i njegova izvanbračna supruga te nemaju gdje otići stanovati s njihovom djecom pa ističe prigovor prava na dom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 3), zahtjev za iseljenje od 17. listopada 2024. (list 4), zahtjev za iseljenje od 21. studenog 2024. (list 5), izveden je dokaz saslušanjem 1. tužitelja (list 25), 2. tužiteljice (list 25), svjedokinje ŠE (list 24- 25) i saslušanjem tuženika (list 31-32).

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a ocjenjujući svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji vlasnici nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 4 Drvinje površine 73 čm i dvorište površine 211 čm, ukupne površine 284 m2, kako to proizlazi i iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka. Također, nije sporno da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

6. Sporno je, je li tuženik u posjedu predmetne nekretnine temeljem valjanog pravnog osnova.

7. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pozivao na pravo na dom zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava navodeći da nema drugih nekretnina, da u predmetnoj nekretnini živi s obitelji, da je još uvijek u izvanbračnoj zajednici s RE i da nemaju gdje drugdje otići stanovati.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje RE. U svom iskazu svjedokinja ŠE navodi kako je bila u izvanbračnoj zajednici s tuženikom 16 godina, a izvanbračna zajednica prekinuta je prije dvije godine. Sedam godina su živjeli u nekretnini koja je predmet postupka, a to je kuća koja se sastoji od prizemlja i prvog kata. U prizemlju živi njezina majka, ovdje 2. tužiteljica dok na 1. katu žive tuženik i svjedokinja sa svojom djecom. Kad je njihova izvanbračna zajednica raskinuta, zatražila je od tuženika da iseli, a on je to odbio. Pokrenula je postupak radi donošenja odluke s kim će njihova djeca živjeti i taj je postupak pravomoćno okončan u listopadu 2025. Navodi kako tuženik povremeno sudjeluje u troškovima domaćinstva i to hrane, no ne plaća režije koje uglavnom plaća 2. tužiteljica.

9. U svom iskazu 1. tužitelj navodi kako tuženik živi u nekretnini 6 godina. Kad je prekinuta izvanbračna zajednica između tuženika i ŠE tražili su tuženika da iseli jer više nije imao pravnu osnovu biti u nekretnini. Tražili su da iseli i pisano i usmeno. Još uvijek živi u nekretnini i ne želi iseliti.

10. U svom iskazu 2. tužiteljica navodi kako tuženik živi u njezinoj nekretnini 7 godina. Žele da tuženik iseli jer više nema nikakve pravne osnove da živi u njihovoj nekretnini. Tuženik nikada nije plaćao režije, režije isključivo plaća 2. tužiteljica, a zajedno s 1. tužiteljem održava kuću.

11. U svom iskazu tuženik navodi kako u predmetnoj nekretnini živi 7 godina i 2 mjeseca. Živi s nevjenčanom suprugom ŠE, dvoje djece, punicom, ovdje 2. tužiteljicom i šogorom, ovdje 1. tužiteljem. Zaposlen je kao taksist i ima plaću od oko 700,00 eura mjesečno, a od plaće mu se zbog ovrhe usteže iznos koji je dozvoljen. Sudjeluje u troškovima kad ga se traži. Ne zna točno koji mjesečni iznos troši na uzdržavanje djece. Plaća vrtić, judo, ako što treba kupi kupuje za jesti. Nema drugih nekretnina u svom vlasništvu, nema automobil ni drugih vrjednijih pokretnina. Ističe kako su ga prije podnošenja tužbe tužitelji tražili da iseli, a on je rekao da neće otići bez djece. Navodi kako supruga, djeca, punica, šogor i on funkcioniraju kao zajedničko kućanstvo, odnosno kao obitelj i nije bilo izričite podjele troškova. Nikada nije platio niti jedan račun za režije jer mu nitko nikada nije dao račun i rekao mu da plati.

12. Sud je povjerovao iskazima tužitelja i svjedokinje jer su iskazivali iskreno i uvjerljivo te suglasno. Sud je povjerovao i iskazu tuženika jer je i njegov iskaz iskren i uvjerljiv, osim u dijelu u kojem navodi da je ŠE njegova izvanbračna supruga. Navedeno stoga što je u tom dijelu sud povjerovao iskazima svjedokinje RE i tužitelja te na temelju njihovih iskaza utvrdio da je izvanbračna zajednica prestala. O tome da je izvanbračna zajednica prestala, sud zaključuje i iz činjenice da je ŠE pokrenula postupak radi donošenja odluke s kim će živjeti njihova maloljetna djeca i koji postupak je pravomoćno okončan.

13. Sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

14. Iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, poglavito analizirajući iskaze stranaka i svjedoka sud je utvrdio da tuženik u predmetnoj nekretnini živi 7 godina, a u istu je uselio zajedno sa svojom obitelji (izvabračnom suprugom i maloljetnom djecom) pa je u razdoblju od useljenja do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, razvio dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom, a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Konvencije.

15. Dakle, radi ocjene da li bi usvajanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje države u pravo tuženika na dom, potrebno je odgovoriti da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi u smislu čl. 34 st. 1. u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2 Konvencije, bilo u skladu sa zakonom, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li bilo nužno u demokratskom društvu.

16. U odnosu na ta pitanja valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju zakonito jer tužitelji kao vlasnici stana traže iseljenje tuženika primjenom odredbi čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV). Naime, tužitelji su vlasnici stana, dok tuženik nema nikakav pravni osnov za korištenje predmetnog stana. Kako su svi dužni postupati sukladno zakonu i poštivati pravni poredak, to je u interesu državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu iseliti tuženika iz predmetnog stana.

17. Miješanje je u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja, s obzirom da su tužitelji kao vlasnici, temeljem čl. 30 ZV-a ovlašteni da sa stvari u svom vlasništvu čine što ih je volja te da svakog drugog od toga isključe, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

18. U odnosu na pitanje je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, ono je nužno ako opravdava cilj, a ovdje postoji legitimni cilj vlasnika da se koriste svojom stvari. Nadalje, miješanje je nužno ako se ne može postići primjenom blaže mjere, odnosno ako postoji neodgodiva društvena potreba te ako je miješanje razmjerno toj potrebi u čemu sudovi uživaju slobodnu procjenu glede te razmjernosti.

19. Iz svega navedenog sud zaključuje da postoji dovoljni stupanj razmjernosti između zahtjeva za iseljenje i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Dakle, mjera za iseljenje tuženika razmjerna je cilju koji se hoće postići.

20. Radi odlučivanja o istaknutom prigovoru, sud je uzeo u obzir životne i financijske okolnosti u kojima se tuženik nalazi. Sud je cijenio okolnost da tuženik nema nekretnina u svom vlasništvu, nema automobil niti drugih vrijednih pokretnina i da zarađuje oko 700,00 eura mjesečno. Međutim, sud je također utvrdio da je tuženik radno sposobna i zdrava osoba te si može i mora osigurati odgovarajuće mjesto za život. Sud je cijenio i okolnost da tuženik nije plaćao nikakve troškove u vezi nekretnine u kojoj živi 7 godina, nikad nije plaćao režije i nikada nije vlasnicima nekretnine plaćao bilo kakvu naknadu za korištenje.

21. Iseljenje tuženika nužno je radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, kako je već navedeno, a pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljima je zajamčeno i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju pravo na mirno uživanje vlasništva tužitelja preteže nad tuženikovim pravom na dom.

22. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

23. Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Kako je nesporno da su tužitelji vlasnici nekretnine, a sud je utvrdio da je tuženik u posjedu nekretnine bez valjanog pravnog osnova, budući njegov prigovor prava na dom nije osnovan, to je, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

24. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tako je tužiteljima priznat trošak jednokratne nagrade u visini 250 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (500,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (125,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR, ukupno iznosi 704,64 EUR.

25. Tužiteljima su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

26. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2026. do isplate (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika