REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-9/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić–Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. OČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipi Verović, odvjetnici iz Zagreba, protiv HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vesni Rajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, radi povećanja uzdržavanja, nakon održane usmene, glavne i nejavne rasprave, zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti oca i zakonskog zastupnika, tužitelja osobno, uz njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. kolovoza 2017. odobrenog Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj R1 Ob-456/2017 od 30. siječnja 2018., na način da se nalaže tuženoj HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje tužitelja mlt. OČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinosi iznos od 500,00 EUR mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe tj. od 10. siječnja 2025., pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a dospijevajuće iznose uzdržavanja najkasnije do svakog 20. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na bankovni račun oca i zakonskog zastupnika mlt. tužitelja DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj [broj bankovnog računa] otvorenog u Erste Banci d.d., sve u roku od 15 dana.

II. Tužena HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je tužitelju mlt. HČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 22. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim i ovršnim Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl. broj R1 Ob-456/2017 od 30. siječnja 2018. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su sklopili njegov otac DČ i majka HČ (ranije DČ), ovdje tužena, a koji Plan je sastavni dio tog Rješenja. Prema predmetnom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mlt. OČH dogovoreno je da će tužena plaćati mjesečno ukupno na ime uzdržavanja iznos od 966,56 kuna (preračunato – 128,28 EUR). U međuvremenu da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je sklopljen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Naime, samim odrastanjem da su porasli troškovi života mlt. tužitelja. Dakle, veći su izdaci za školovanje, prehranu, odjeću, obuću, kao i za ostale njegove potrebe, samim time veći da su izdaci za njegovo uzdržavanje. Njegova majka da je prema saznanju njegovog oca i zakonskog zastupnika promijenila posao, sada radi u Irskoj, gdje dobiva plaću u iznosu od 2.300,00 EUR, znatno veću nego u vrijeme sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Prema odredbi članka 285 Obiteljskog zakona (dalje u tekstu: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. U skladu s odredbom članka 314 ObZ minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene netto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete do 6 godina – 17% prosječne plaće, za dijete od 7 godina do 12 godina – 20 % prosječne plaće i za dijete od 13 do 18 godina – 22 % prosječne plaće. Sukladno odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ RH br. 49/24) minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta koje je navršilo 13 godina života u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, iznosi 252,56 EUR. Dakle, u ovom trenutku tužena, koja prima značajno veću plaću u Irskoj, sukladno postojećem Planu plaća uzdržavanje mlt. tužitelja ispod minimalnog novčanog iznosa. Stoga smatra kako bi, sukladno plaći tužene, primjeren iznos za uzdržavanje iznosio 500,00 EUR što iznosi 22 % plaće tužene. Slijedom navedenog, predložio je konačno, donijeti odluku kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu na način kako je postavljen, obzirom da se traži plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja od 500,00 EUR, koji iznos je 100 % viši od minimalnog novčanog iznosa kojeg je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom, te se u tužbi traži plaćanje navedenog iznosa od 10. siječnja 2020., što ne nezakonito, obzirom da se povišenje uzdržavanja može tražiti samo od dana podnošenja tužbe, konkretno od 10. siječnja 2025., a ne za razdoblje unazad 5 godina. Tražiti povišenje uzdržavanja za razdoblje unazad uopće nije moguće. Tražiti plaćanje uzdržavanja za razdoblje unazad moguće je samo kad nema ranije odluke o uzdržavanju, što se odnosi na uskraćene iznose uzdržavanja, o čemu se ovdje ne radi, obzirom da se u ovom predmetu traži samo povišenje iznosa uzdržavanja. Točno je da tužena radi u inozemstvu, mjesečna plaća joj iznosi oko 2.500,00 EUR. Međutim, od tog iznosa tužena mora plaćati stan, obzirom nema u vlasništvu vlastitu nekretninu u iznosu od 1.650,00 EUR mjesečno. Pored tog iznosa mora plaćati režije u iznosu od 300,00 EUR, kredit kojeg ima na revolutu u iznosu od 250,00 EUR mjesečno, a mora plaćati i režije za kuću u [adresa]. Ističe da joj je ranije bilo lakše, obzirom da je sve troškove dijelila sa suprugom koji je također živio s njom u istom domaćinstvu, bio je zaposlen kao i ona i ostvarivao redovne mjesečne prihode, te su dijelili sve troškove. No, isti je preminuo u prosincu 2024., tako da je sada sama i mora sve troškove sama snositi, te se još brinuti o kćeri svog pok. supruga. Tužitelju da je do sada plaćala mjesečni iznos uzdržavanja od 140,00 EUR, da mu je zadnje tri godine plaćala mobitel kako bi isti imao Internet, kupovala mu novi mobitel svake dvije godine, te mu je i otvorila račun na Revolutu i uplaćivala džeparac, slala novac za odjeću i za školske potrebe. Svjesna je da je mlt. tužitelj sada stariji, da su njegove potrebe sada veće, te je smatrala da plaćanjem svih troškova koje je nabrojila i redovnim uplaćivanjem iznosa uzdržavanja doprinosi sukladno potrebama istog, zbog čega je i iznenađena tužbom, obzirom da joj se prije iste zakonski zastupnik tužitelja nije obratio u mirnom postupku za povišenje uzdržavanja, kako bi se dogovorili oko povišenja. Osporava tužbeni zahtjev, jer je iznos uzdržavanja kojeg tužitelj traži previsok, traži neosnovano i nezakonito povišenje uzdržavanje za razdoblje unazad 5 godina, pri čemu se niti ne specificira tužbeni zahtjev, tj. ne traži se razlika između plaćenog iznosa uzdržavanja do razlike od 500,00 EUR, što je nezakonito. Predložila je tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troška postupka.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl. broj R1 Ob-456/2017 od 30. siječnja 2018., u Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. kolovoza 2017., u ovjereni prijevod dokumentacije priležeće spisu s engleskog na hrvatski jezik po ovlaštenom stalnom sudskom tumaču za engleski i njemački jezik dr. sc. Valentini Papić Bogadi iz Koprivnice, i to pravila i propisi najma nekretnine, račun Electric Irska od 19. veljače 2025., platne liste tužene od 10. siječnja 2025. i 24. siječnja 2025., u potvrdu Revolut o statusu kredita, te promet po računu Revolut, u račune i naloge za nacionalna plaćanja HEP, u potvrde o uplati Vodne usluge d.o.o. [adresa], potvrde o uplati Komunalno poduzeće Križevci d.o.o., E.ON Plin d.o.o., Zagreb, potvrde o uplati komunalne naknade i naknade za uređenje voda, u izvadak Revolut za EUR, u dopis Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Koprivnica, Ispostava Križevci od 10. srpnja 2025. i potvrdu o visini dohotka i primitaka tužene, u dopis HZMO od 30. prosinca 2025., u uvjerenje Centra za vozila Hrvatske d.d. o vlasništvu vozila od 04. veljače 2026., te je saslušao oca i zakonskog zastupnika mlt. tužitelja DČ i tuženu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Nesporno je da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. br. R1 Ob-456/2017 od 30. siječnja 2018. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen između oca i zakonskog zastupnika tužitelja DČ i tužene dana 30. kolovoza 2017., kojim je određeno da će mlt. tužitelj stanovati s ocem, a majka doprinositi za njegovo uzdržavanje u iznosu od tadašnjih 966,45 kuna do svakog 20. u mjesecu na tekući račun oca i zakonskog zastupnika.

6. Nesporno je da je mlt. tužitelj rođen **.**.2011., da je sada u životnoj dobi od navršenih 14 godina, polaznik je 7. razreda osnovne škole, dok je u vrijeme izrade Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. kolovoza 2017. bio u dobi od 5 godina i 8 mjeseci.

7. Mlt. tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su se promijenile okolnosti na kojima se temelji pravomoćno Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. br. R1 Ob-456/2017 od 30. siječnja 2018., kojim se odobrava Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. kolovoza 2017. (dalje u tekstu: Plan), i da iste odobravaju dosuđenje višeg iznosa uzdržavanja. Dakle, mlt. tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 285 ObZ iz koje proizlazi da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile. Prilikom odlučivanja o zahtjevu mlt. tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja, potrebno je utvrditi promijenjene okolnosti u odnosu na razdoblje donošenja ranije odluke o uzdržavanju, i to kako na strani mlt. tužitelja, kao osobe koja prima uzdržavanje, tako i na strani tužene, kao osobe koja daje uzdržavanje odnosno obveznika uzdržavanja. Naime, svrha vođenja parničnog postupka radi promjene uzdržavanja određenog ranijom pravomoćnom odlukom suda u smislu odredbe članka 285 ObZ je utvrditi odlučne činjenice temeljem kojih se može odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva o tome jesu li se promijenile odlučne okolnosti na strani obveznika uzdržavanja, tj. roditelja koji ne stanuje s djetetom, ovdje tužene, i ovlaštenika uzdržavanja, ovdje mlt. tužitelja, u odnosu na odlučne okolnosti na temelju kojih je bila donesena ranija pravomoćna odluka o uzdržavanju. Iz sadržaja pravomoćnog Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. br. R1 Ob-456/2017 od 30. siječnja 2018., utvrđeno je da se odobrava Plan od 30. kolovoza 2017. uvidom u koji je utvrđeno da su se otac i zakonski zastupnik mlt. tužitelja i tužena sporazumjeli na način da će mlt. tužitelj stanovati s ocem, da s majkom ostvaruje osobne odnose , kao i da je tužena dužna za uzdržavanje mlt. tužitelja plaćati mjesečno iznos od tadašnjih 966,45 kuna do 20. u mjesecu na račun oca i zakonskog zastupnika mlt. tužitelja.

8. Uvidom u podatke o plaći tužene, koja sada živi i radi u Irskoj, utvrđeno je da njena plaća iznosi u mjesecu siječnju 2025. iznosi 3.086,84 EUR, time da je 10. siječnja 2025. isplaćen prvi dio plaće u iznosu od 1.657,31 EUR, a 24. siječnja 2025. drugi dio plaće u iznosu od 1.429,53 EUR, obzirom se plaća u Irskoj nesporno isplaćuje dva puta mjesečno. Druge podatke o visini plaće, osim za mjesec siječanj 2025., tužena nije dostavila, ali ne čini spornim da mjesečno privređuje 2.900,00 – 3.000,00 EUR, te tvrdi da prima osnovnu plaću od 2.200,00 EUR, za što nije priložila dokaz.

9. Uvidom u Ugovor o najmu nekretnine utvrđeno je da najamnina stana u [adresa] za trosobni stan iznosi 1.650,00 EUR, u kojem stanu živi s kćeri svog pok. supruga MČ. Uvidom u račun Electric Ireland utvrđeno je da račun za plin iznosi 407,94 EUR za razdoblje obračuna od 24. prosinca 2024. do 17. veljače 2025. (56 dana), dok je uvidom u potvrdu Revolut o statusu kredita utvrđeno da tužena plaća mjesečni iznos kredita od 259,80 EUR u razdoblju od mjeseca listopada 2023., s konačnom otplatom u mjesecu lipnju 2028., a iz iskaza tužene utvrđeno je da se radi o kreditu za kupnju osobnog automobila u Irskoj.

10. Uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Koprivnica, Ispostava Križevci od 10. srpnja 2025. utvrđeno je da tužena nema prijavljenih ugovora o najmu stana, dok je uvidom u potvrdu o visini dohotka za razdoblje od mjeseca siječnja do svibnja 2025. utvrđeno kako tužena nema dohotke i primitke u Republici Hrvatskoj.

11. Uvidom u uvjerenje Centra za vozila Hrvatske d.d. od 04. veljače 2026. utvrđeno je da tužena nije evidentirana kao vlasnik vozila u Republici Hrvatskoj.

12. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. prosinca 2025. utvrđeno je da otac i zakonski zastupnik mlt. tužitelja ostvaruje pravo na doplatak za mlt. tužitelja rješenjem od 14. ožujka 2018. za razdoblje od 26. siječnja 2018. do 28. veljače 2018. u iznosu od 299,34 kune mjesečno, rješenjem od 10. siječnja 2019. za razdoblje od 01. ožujka 2018. do 28. veljače 2019. u iznosu od 299,34 kune mjesečno, rješenjem od 16. travnja 2019. za razdoblje od 01. ožujka 2019. do 29. veljače 2020. u iznosu od 299,34 kune mjesečno, rješenjem od 16. travnja 2020. za razdoblje od 01. ožujka 2020. do 28. veljače 2021. u iznosu od 299,34 kune mjesečno, rješenjem od 15. travnja 2021. za razdoblje od 01. ožujka 2021. do 28. veljače 2022. u iznosu od 299,34 kune mjesečno, rješenjem od 14. travnja 2022. za razdoblje od 01. ožujka 2022. do 28. veljače 2023. u iznosu od 299,34 kune mjesečno i rješenjem od 14. lipnja 2023. za razdoblje od 01. ožujka 2023. do 29. travnja 2024. u iznosu od 39,73 EUR mjesečno. Otac i zakonski zastupnik da je u zahtjevu od 16. siječnja 2024. i od 09. siječnja 2025. naveo da je tužena zaposlena u Republici Irskoj, te je pokrenut postupak utvrđivanja prava na doplatak iz Republike Irske. U postupku je utvrđeno da je tužena zaposlena u Republici Irskoj od 01. rujna 2017., a otac i zakonski zastupnik mlt. tužitelja da je bio zaposlen u Republici Hrvatskoj od 02. svibnja 2018. do 30. lipnja 2018. i od 08. veljače 2019. do 30. lipnja 2019. Prema zahtjevu za doplatak od 16. siječnja 2024. ocu i zakonskom zastupniku mlt. tužitelja doneseno je rješenje od 04. studenog 2024. da se za ostvarivanje prava na doplatak za djecu prema pravilima prednosti za obiteljska davanja primjenjuje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti Republike Irske, počevši od 01. rujna 2017. do 31. svibnja 2018., od 01. srpnja 2018. do 28. veljače 2019. i od 01. srpnja 2019., jer zakonodavstvo Republike Hrvatske u navedenim razdobljima nema prednost, te je zahtjev proslijeđen nadležnoj ustanovi u Republiku Irsku. Prema zahtjevu za doplatak od 09. siječnja 2025. ocu i zakonskom zastupniku mlt. tužitelja doneseno je rješenje 24. listopada 2025. da se za ostvarivanje prava na doplatak za djecu prema pravilima prednosti za obiteljska davanja primjenjuje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti Republike Irske počevši od 01. rujna 2017. do 31. svibnja 2018., od 01. srpnja 2018. do 28. veljače 2019. i od 01. srpnja 2019., jer zakonodavstvo Republike Hrvatske nema prednost, te je i taj zahtjev proslijeđen nadležnoj ustanovi u Republiku Irsku.

13. Iz iskaza oca i zakonskog zastupnika mlt. tužitelja DČ utvrđeno je da je mlt. tužitelj navršio, u vrijeme davanja iskaza, 13 godina i da završava 6. razred osnovne škole. Dakle, mlt. tužitelj da je sada u životnoj dobi od 14 godina i 4 mjeseca, ide u 7. razred osnovne škole. Nadalje, za prehranu istog da mu je potrebno tjedno 50,00 EUR obzirom je sada u pubertetu, u fazi intenzivnog rasta i razvoja, tako i apetita. Ima organiziranu školsku kuhinju, ali ga unatoč tome moli da mu da novac kako bi si kupio dodatni gablec i to bude oko 10-tak EUR tjedno, nekad i češće. Kupuje mu odjeću i obuću, sada vrlo često, obzirom da se intenzivno razvija i raste, time da nosi cipele broj 40, tako da mu ne može kupiti tenisice ispod 50,00 EUR. Kupuje mu i kinesku nekvalitetnu obuću, jer mu kvalitetnu i skuplju ne može priuštiti, a godišnje mu kupi 3-4 para. Za odjeću da se svakako snalazi kupujući na sajmištu, na raznim akcijama i popustima, čak i polovnu robu, što po sezoni košta 500,00 – 600,00 EUR, koju za 2-3 mjeseca preraste. Školski izleti prosječno koštaju oko 30,00 EUR po izletu, a bude ih 3-4 po školskoj godini, nekada i više, za koje izlete mu daje džeparac, iako mu doma složi sendvič, ali obzirom da si druga djeca nešto kupuju na tim izletima od hrane, tako si i on želi kupiti isto, kako se ne bi osjećao manje vrijednim. Trebao je ići na školski izlet u Klagenfurt, što je koštalo 80,00 EUR za jednodnevni izlet, no nije imao toliko novaca, pa mlt. tužitelj nije niti išao na taj izlet. Za higijenu troši šampon, gel za tuširanje, četkicu i pastu za zube, dezodorans i univerzalne kreme, uglavnom Nivea kremu za lice i tijelo. Vitaminske preparate mu ne kupuje, obzirom pojačano jede voće (banane, naranče i ostalo sezonsko voće). Zdravo je dijete, nosi naočale, trošak kojih je pokriven sredstvima HZZO-a, kao i aparatić za zube. Godišnje ide na oko 20-tak rođendana prijateljima, a pokloni po rođendanu koštaju oko 30,00 EUR, jer kako on dobije poklon, tako po prilici mora i ostalima pokloniti poklon u približnoj vrijednosti. Vlasnik je kuće u [adresa], pa dijete kod njega ima riješeno stambeno pitanje. Plaća struju u iznosu od 150,00 EUR mjesečno, a dio od tog iznosa ide i na grijanje, jer ima kombinirano grijanje na struju, drva i plin. Utrošak vode iznosi oko 60,00 EUR tromjesečno, odvoz kućnog smeća iznosi 38,00 – 40,00 EUR mjesečno, novi porezi za kuću odnosno nekretninu iznose 4,00 – 5,00 EUR mjesečno, slivne vode i uređenje parkova Grada Sv. Nedelje iznose 30,00 – 40,00 EUR mjesečno. Internet plaća 30,00 EUR mjesečno, koji je djetetu potreban i za školu, obzirom neke radne zadatke imaju preko interneta. Dijete ima mobitel koji mjesečno plaća 15,00 EUR na bonove, jer mu je pretplata preskupa. Dijete bi rado išlo na izvanškolske aktivnosti i to streličarstvo, nogomet tekvando, ali mu to ne može platiti, i to bi koštalo kao i članarina za to oko 200,00 EUR mjesečno. Ide u vatrogasni dom, gdje je aktivan član, a kamo ga vozi, tako da ima i utrošak goriva. Vozi ga i na dječje rođendane, za vrijeme lošeg vremena ga vozi i u školu, kao i kod liječnika u Samobor na preglede kad je bolestan, za što koristi vlastito gorivo. Tužena da ne doprinosi za djetetovo uzdržavanje. Od mjeseca prosinca 2024. tužena da nije platila uzdržavanje, a bila je u obvezi plaćati iznos od tadašnjih oko 900,00 kuna. Stoga se obratio agenciji za radnička prava, radi se o tzv. državnoj alimentaciji i na račun mu je uplaćeno 300,00 EUR. Tužena da nije redovno plaćala niti u ranijem razdoblju, uvijek je bilo „natezanja“. Dijete da rijetko ostvaruje osobne odnose s majkom, nikada joj nije išao u inozemstvo, a osobni odnosi se ostvaruju putem telefona. Dijete je pušteno na ostvarivanje osobnih odnosa kad majka dođe u Republiku Hrvatsku, što bude u prosjeku jednom godišnje, ali ne svake godine. Tužena da nema nikakav drugi trošak uzdržavanja kada bi dijete bilo kod nje, a bude kod nje tjedan-dva kada je majka u Republici Hrvatskoj, ali ne svake godine. Dijete da je s praznika kod majke odnosno bake i djeda, kod kojih majka boravi kada dolazi u Republiku Hrvatsku, donijelo laptop i mobitel, ne zna tko mu je to kupio, radilo se o polovnoj robi, misli da je dijete spomenulo da mu je to kupila baka. Od 01. ožujka 2024. da dijete više ne prima dječji doplatak, podnio je zahtjev HZMO-u, no rečeno mu je da nisu došli dokumenti iz Irske od tužene, pa mu se ne isplaćuje dječji doplatak, koji je ranije iznosio 299,00 kuna mjesečno. Nekoliko puta da je išao u HZMO, pisao prigovore, ne zna tko je uplatio iznos od 300,00 EUR u svibnju 2025. odnosno je li platila tužena ili državna agencija ili je to možda dječji doplatak. Dijete da nema svoj račun, tako niti svoju karticu i tužena mu nije mogla uplatiti nikakav džeparac, niti ga je uplatila na njegov račun, a uvidom u izvadak Revolut nije vidljivo da bi djetetu bio isplaćivan džeparac. Iako je dijete spominjalo Revolut račun, to nije njegov, već račun tužene i ona ima kontrolu nad tim računom, pa ako mu je uplatila, tako je mogla i skinuti novac s računa. Jednom je sudjelovala u kupnji okvira za naočale.

14. Iz iskaza tužene utvrđeno je da živi i radi u Irskoj od 2017., tvrdi da prima osnovnu plaću od 2.200,00 EUR za poslove njegovateljice u centru za autizam, radi posebne smjene, tako da može mjesečno privrijediti iznos od 2.900,00 – 3.000,00 EUR. Tvrdi da ne uspijeva baš svaki mjesec privrijediti toliki iznos, ali da se trudi što više smjena posebno odrađivati. Kada se objavi smjena njegovatelja, prijavi se i odrađuje posebne smjene, tako da radi 6 dana po 12 sati dnevno. Tvrdi da više od toga ne može raditi, kao niti dodatni posao, jer da joj to poslodavac ne dopušta, da ne može raditi za drugu kompaniju dok radi u centru za autizam, radi zaštite podataka. Ima trosoban stan u najmu u Irskoj, u kojom stanuje s kćeri pok. supruga LČ, koji je umro u prosincu 2024., a ista ima 21 godinu, radi povremene poslove, te joj mjesečno za stanarinu daje 200,00 – 250,00 EUR, obzirom joj je plaća 400,00 – 500,00 EUR, a stanarina košta 1.650,00 EUR mjesečno. Ugovor o najmu da je sklopljen prije 4-5 godina, tako da ne može u stan primiti nikog drugog od stanara kako bi stan iznajmljivala, jer joj to agencija ne dopušta, s time da je podnijela zahtjev da još nekog od stanara primi u stan, sve nakon što joj je umro suprug. Od njega da nije ništa naslijedila. Plaća utrošak plina u iznosu od 400,00 EUR, struju 250,00 EUR, dok se voda u Irskoj ne plaća. Vlasnica je kuće u [adresa] koju je naslijedila od bake, radi se o staroj trošnoj kući, tako da je ne može iznajmljivati. Vlasnica je osobnog automobila u Irskoj Hyundai X35, g. proizvodnje 2012., kojeg je kupila jer joj je potreban prijevoz do posla, odlazaka u privatne kuće radi pružanja usluga oboljelima od autizma po nalogu poslodavca, koji joj ne nadoknađuje trošak goriva i za koji plaća kredit u iznosu od 250,00 EUR mjesečno. Za djetetovo uzdržavanje da je redovno plaćala iznos od 120,00 ili 140,00 EUR mjesečno sve dok joj nije umro suprug u prosincu 2024., kada je ostala bez njegovog prihoda. Stoga je ocu i zakonskom zastupniku mlt. djeteta poslala poruku da joj da malo vremena da se snađe, da će i dalje plaćati uzdržavanje za dijete, no isti joj je odgovorio da ga to ne zanima. Tvrdi na nema ušteđevine, a mora plaćati režije za naslijeđenu kuću u [adresa], da je imala trošak plina za grijanje oko 600,00 EUR za cijelu zimu, koje grijanje mora ostaviti kako se ne bi smrznule cijevi, jer je loša izolacija, radi se o staroj i trošnoj kući, time da je uvidom u nalog za plaćanje E.ON Plin d.o.o. Zagreb utvrđeno da isti glasi na ĐČ, majku tužene i račun za mjesec siječanj 2025. iznosi 231,40 EUR, a za prosinac 2024. iznosi 332,98 EUR, iz čega slijedi da obveznik plaćanja utroška plina nije tužena, već njena majka. Nadalje, iz iskaza tužene proizlazi da plaća utrošak struje i vode za navedenu kuću mjesečno oko 30,00 – 40,00 EUR, time da je uvidom u naloge za plaćanja HEP-a utvrđeno da utrošak električne energije za mjesec srpanj 2024. iznosi 32,85 EUR, za kolovoz 2024. iznosi 32,01 EUR, za rujan 2024. iznosi 30,89 EUR, za listopad 2024. iznosi 34,41 EUR i za studeni 2024. iznosi 34,68 EUR, dok je uvidom u račun HEP od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. vidljivo kako je za to razdoblje potrebno platiti ukupno 164,17 EUR po ugovornom računu, koji računi glase na tuženu, no nema dokaza da je uplata doista i izvršena. Uvidom u potvrdu o uplati Vodne usluge d.o.o. [adresa] utvrđeno je da usluga za mjesec studeni 2024. iznosi 4,81 EUR, a za mjesec prosinac 2024. u iznosu od 6,50 EUR, dok usluga Komunalnog poduzeća Križevci d.o.o. za mjesec studeni 2024. iznosi 9,93 EUR, a za prosinac 2024. 9,21 EUR, te prileže potvrde o uplati tih iznos (list 95 spisa), kao i potvrde o uplati komunalne naknade i naknade za uređenje voda za mjesec siječanj 2024. u iznosu od 56,40 EUR, koliko iznose usluge i za veljaču i travanj 2024., a uplatnice glase na tuženu. Nadalje, iz iskaze tužene utvrđeno je da druge zakonske obveze uzdržavanja osim prema mlt. tužitelju nema. Tvrdi da nema pravo na dječji doplatak u Irskoj, jer dijete ne stanuje s njom. Isto tako tvrdi da mlt. tužitelj ima karticu njenog Revolut računa i da mu šalje 5,00 EUR tjedno za džeparac, kojom karticom može platiti bilo gdje ili podići iznos na bankomatu. Iznos uzdržavanja da šalje na račun svoje majke, a ona općom uplatnicom proslijedi iznos ocu i zakonskom zastupniku mlt. tužitelja. Tvrdi da ne pomaže kćer svog pok. supruga MČ, da hranu kupuju zajedno, primjerice; ako ona kupi mlijeko, ona uzme čašu mlijeka. Poznato joj je da se protiv nje vodi ovrha, tražila je mlt. tužitelja da od oca traži da „makne“ tu ovrhu, te joj je poznato da može tražiti „prestanak“ ovrhe na FINA-i, ako redovito uplaćuje uzdržavanje, a isto nije tražila jer ne može platiti vještake, sud, odvjetnika, troškove postupka. Obzirom da ne može ostvarivati osobne odnose s djetetom prema Planu, s ocem djeteta da je dogovorila da dijete bude s njom u Hrvatskoj kad ona ovdje boravi, da dođu dva puta godišnje, za trajanja nastave dijete da ne dolazi kod nje u [adresa], jer ima nastavu, a ljeti da dođe 3-4 tjedna kada dijete boravi kod nje. Dok joj je suprug bio živ, da je mlt. djetetu kupovala odjeću, obuću u Hrvatskoj, novi laptop i mobitele, plaćala mu je pretplatu za mobitel zadnje 3 godine, do prosinca 2024., kada više nije bila u mogućnosti istu plaćati.

15. Temeljem odredbe članka 285 ObZ proizlazi da osoba koja prima osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile, dok iz odredbe članka 311, stavak 1 ObZ proizlazi da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

16. U odnosu na potrebe mlt. tužitelja, sud nalazi da su se okolnosti doista bitno promijenile, jer je u vrijeme donošenja ranije odluke suda poslovni broj R1 Ob- 456/2017 od 30. siječnja 2018. mlt. tužitelj bio u životnoj dobi od 5 godina i 8 mjeseci, dok je sada u dobi od 14 godina i 4 mjeseca i ide u 7. razred osnovne škole, a punih 7 godina nije zatraženo povišenje iznosa za njegovo uzdržavanje, iako su, obzirom na njegovu životnu dob, troškovi uzdržavanja sada znatno veći, imajući u vidu nespornu činjenicu da su troškovi života u međuvremenu znatno porasli. Obzirom na tužiteljevu dob, povećali su se troškovi njegove prehrane, nabavke odjeće, obuće, higijene, troškovi školovanja, što uključuje nabavku školskog pribora i potrepština, te školskih izleta, kao i kupnju rođendanskih poklona prijateljima, što je sve usmjereno socijalizaciji djeteta i stvaranju društvenog okruženja, te stjecanja prijateljstava. Osim toga mlt. tužitelj koristi usluge električne energije, grijanja, vode, odvoza kućnog otpada, interneta odnosno stanovanja u nekretnini svog oca i zakonskog zastupnika u [adresa], za što sve njegov otac plaća usluge (električna energija i grijanje 150,00 EUR mjesečno, utrošak vode oko 60,00 EUR tromjesečno, mjesečno 38,00 – 40,00 EUR odvoz kućnog otpada, 4,00 – 5,00 EUR mjesečno porez za kuću, slivne vode i uređenja parkova Grada Sv. Nedelja 30,00 – 40,00 EUR mjesečno, internet 30,00 EUR mjesečno, kao i bon za mobitel djetetu u iznosu od 15,00 EUR mjesečno). Stoga su, sukladno odredbi članka 285 ObZ, ispunjene pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja, jer je na temelju ranije iznesenog utvrđeno da su se doista znatno promijenile okolnosti na strani mlt. tužitelja.

17. Temeljem odredbe članka 313, stavak 1 ObZ proizlazi da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok iz stavka 5 navedene odredbe slijedi da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

18. U odnosu na mogućnosti tužene, valja istaknuti da su se njene okolnosti promijenile u odnosu na vrijeme donošenja ranije sudske odluke. Nakon sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, tužena je otišla na rad u Republiku Irsku 01. rujna 2017., te njena plaća iznosi, prema raspoloživom podatku od siječnja 2025. ukupno 3.086,84 EUR mjesečno, vlasnica je osobnog automobila marke Hyundai X35 u Irskoj, postala je vlasnica nekretnine odnosno kuće u [adresa], koju je naslijedila od bake, unatoč tome što se navodno radi o starijoj i trošnoj kući, time da ima zakonsku obvezu uzdržavanja samo prema mlt. tužitelju. U odnosu na ranije razdoblje, tužena sada plaća najam stana u iznosu od 1.450,00 do 1.400,00 EUR, iako najamnina iznosi 1.650,00 EUR, ali joj kći njenog pok. supruga mjesečno doprinosi iznosom od 200,00 do 250,00 EUR za trosoban stan, te plaća ratu kredita za auto u Irskoj u iznosu od 259,80 EUR, utrošak plina u iznosu od 407,94 EUR (prema raspoloživim podacima za razdoblje od 24. prosinca 2024. do 17. veljače 2025. odnosno 56 dana), iznos od 250,00 EUR za utrošak struje u Irskoj, a za naslijeđenu kuću u [adresa] utrošak struje u iznosu od 30,00 do 34,00 EUR mjesečno, vodne usluge u iznosu od 4,81 do 6,50 EUR mjesečno, iznos od 9,21 do 9,93 EUR mjesečno Komunalnom poduzeću Križevci i iznos od 56,40 EUR komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

19. Temeljem odredbe članka 288, stavak 1 ObZ proizlazi da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, a sukladno odredbi članka 313, stavak 1 ObZ, sud je uzeo u obzir mogućnosti tužene kao obveznika uzdržavanja, te je cijenio okolnost da je tužena zaposlena, visinu njene plaće koja je znatno veća od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, činjenicu da nema druge zakonske obveze uzdržavanja osim prema mlt. tužitelju, koji stanuje s ocem. Isto tako je cijenio iskaz tužene da je zdrava, radno sposobna, u životnoj dobi od 48 godina, dakle, u životnoj dobi kada je radno produktivna, pa može i dodatnim angažmanom i radom ostvariti dodatna sredstva potrebna za uzdržavanje mlt. tužitelja, a obzirom da su potrebe mlt. djeteta u životnoj dobi od navršenih 14 godina, koje se redovno školuje, prioritetne, čak i u odnosu na vlastite potreba uzdržavanja i egzistencije. Sud je cijenio i nespornu činjenicu da tužena ostvaruje osobne odnose s mlt. tužiteljem samo kada je na godišnjem odmoru u Hrvatskoj, za vrijeme ljetnih praznika djeteta, a ne na način kako je to određeno ranijom sudskom odlukom, pa tako mlt. tužitelj boravi kod tužene samo za vrijeme ljetnog godišnjeg odmora tužene i samo kroz to razdoblje tužena snosi troškove njegove prehrane. Pri tome je potrebno istaknuti da najbolji interes djeteta mora biti temeljna briga roditelja, pa je tužena, kao jedan od roditelja mlt. tužitelja i obveznik uzdržavanja, odgovorna da, ovisno o svojim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, osigura mlt. tužitelju životne uvjete koji su prijeko potrebni za njegov razvoj, sukladno odredbi članka 18, stavak 1 i članka 27 Konvencije o pravima djeteta.

20. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tužena u mogućnosti plaćati iznos od 500,00 EUR mjesečno za uzdržavanje mlt. tužitelja, sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (Narodne novine RH br. 75/25), za dijete u dobi tužitelja, kojom su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primicima roditelja obveznika uzdržavanja, pa je tako u točci II. iste određeno da kada roditelj obveznik uzdržavanja ima primitak između 2.801,00 do 3.100,00 EUR, tada mjesečni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 649,00 EUR, dakle, više nego što mlt. tužitelj traži tužbenim zahtjevom, a pri čemu valja istaknuti da kada roditelj obveznik uzdržavanja ima prihod između 2.200,00 – 2.400,00 EUR, obzirom tužena tvrdi da joj je osnovna plaća 2.200,00 EUR, što nije ničim dokazala, tada mjesečni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 506,00 EUR. Stoga je tuženoj valjalo naložiti plaćati za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 500,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe po stopi određenoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, budući sud smatra kako je tužena u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. sina zatraženi iznos od 500,00 EUR mjesečno, vodeći računa da se radi o osobi mlađe životne dobi, u naponu životne snage i radno produktivnoj osobi, da su njena primanja znatno viša od prosječnih u Republici Hrvatskoj, da je vlasnica nekretnine u Republici Hrvatskoj koju je naslijedila po pokojnoj baki i vlasnica osobnog automobila u Irskoj, te da je u mogućnosti osigurati mlt. sinu podmirenje njegovih mjesečnih troškova uzdržavanja, koji doista iznose 500,00 EUR, a radi se o povišenju iznosa uzdržavanja od daljnjih 371,74 EUR, obzirom je tužena u obvezi doprinositi uzdržavanje u iznosu od 128,26 EUR (ranije 966,45 kn), prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 30. kolovoza 2017.

21. Slijedom svega gore izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, primjenom odredbe članka 288, 307, 309, 311, 313 i 314 stavak 1, 2 i 4 ObZ.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 400,00 EUR (Tbr.7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika). Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

SUDAC:

Ines Golešić – Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. Josipa Verović, odvj.

2. Vesna Rajić, odvj.