Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: Pn-204/2019-91

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Marti Licul, odvjetnici iz Labina, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marte Licul, odvjetnice iz Labina, te punomoćnice tuženika Mirne Bokun Vlašić, odvjetnice u Puli, 22. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547 da tužitelju KZC, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, isplati iznos od 7.800,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, koja na iznos od 6.840,00 EUR- a, teče počevši od dana 11. lipnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 960,00 EUR, počev od presuđenja pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 7.567,18 EUR.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužitelju KZC, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, isplati iznos od 1.103,32 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana tekućom:

- na iznos od 70,58 EUR počevši od 15. 1. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 52,60 EUR počevši od 15. 2. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 145,52 EUR počevši od 15. 3. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 118,00 EUR počevši od 15. 4. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 126,62 EUR počevši od 15. 5. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 118,00 EUR počevši od 15. 6. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 118,00 EUR počevši od 15. 7. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 118,00 EUR počevši od 15. 8. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 118,00 EUR počevši od 15. 9. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 118,00 EUR počevši od 15. 10. 2018. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade, i to u iznosu od 2.347,91 EUR.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb,

Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužitelju KZC, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka i to u iznosu od 915,72 Eur, u roku od 15 dana uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbijaju se zahtjevi za naknadom troškova postupka, i tužitelja i tuženika, u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dostavio sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi navodi da se 4. prosinca 2017. dogodila prometna nezgoda na način da je na tužitelja koji je upravljao mopedom reg. oznake [registarska oznaka], na raskrižju Creske ulice i Ulice Partizanski put u Puli, naletjelo osobno vozilo marke BMW X5, strane (austrijske) registarske oznake (VB 827 GU) kojim je upravljao KZ i kojom je prilikom osobno vozilo BMW X5 prednjim desnim bočnim dijelom udarilo u tijelo tužitelja, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma potkoljenice uključujući nožni zglob, odnosno dvostrukog prijeloma lijeve lisne kosti i višekomadnog prijeloma lijeve goljenične kosti. Dana 2. srpnja 2018. Općinski sud u Puli-Pola donio je presudu posl.br. K-308/18-3 kojom je za naprijed navedeni štetni događaj oglasio krivim vozača vozila BMW X5 reg. oznake [registarska oznaka] LZ, a navedena je presuda postala pravomoćna 8. rujna 2018. U predmetnoj prometnoj nezgodi, koju je prouzročio KZ upravljajući osobnim vozilom inozemne registracije, tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma potkoljenice uključujući nožni zglob, odnosno dvostrukog prijeloma lijeve lisne kosti i višekomadnog prijeloma lijeve goljenične kosti. Uslijed naprijed navedenog, a budući je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, tužitelj potražuje od tuženika (koji za nastali štetu odgovara temeljem odredbe čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 120.000,00 kuna, i to s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 35.000,00 kn, pretrpljenog straha u iznosu od 15.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 55.000,00 kn te zbog naruženosti u iznosu od 15.000,00 kn. Tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i njega pa od tuženika potražuje naknadu imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege u iznosu od 6.000,00 kn, kao i daljnje imovinske štete u vidu troškova liječenja u vidu putnih troškova odlaska liječnicima i povratka kući u iznosu od 1.200,00 kn. Na ročištu održanom 24. listopada 2019. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev u odnosu na putne troškove odlaska liječniku i povratku kući, tužitelj umjesto iznosa od 1.200,00 kn potražuje iznos od 2.784,00 kn. U tijeku postupka, i to nakon uvođenja eura u Republiku Hrvatsku, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime neimovinske štete ukupan iznos od 15.367,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.lipnja 2018., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom , pa sve do isplate u roku od 15 dana.

3. U tužbi u predmetu posl.br. Pn-76/2021, tužitelj navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj je bio zaposlen kod poslodavca Uljanik brodogradilište d.d. te se od trenutka štetnog događaja nalazio neprekidno na bolovanju do mjeseca lipnja 2019. kada mu je otkazan ugovor o radu zbog otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem tužitelja. S obzirom da se radi o potraživanju neimovinske štete iz istog štetnog događaja, i to zbog izgubljene zarade u vidu razlike između naknade plaće koju je primio za vrijeme bolovanja te plaće koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario kod svojega poslodavca i to za izgubljenu zaradu u vremenskom periodu od mjeseca prosinca 2017. do mjeseca listopada 2018., to je sud sukladno odredbi čl. 313 Zakona o parničnom postupku, navedeni predmet pripojio predmetu posl.br. Pn-204/2019, radi zajedničkog raspravljanja.

4. Tužitelj navodi da je za vremenski period od mjeseca studenog 2018. do mjeseca svibnja 2019. izgubio na zaradi (u vidu razlike plaće koju bi ostvario kod svog poslodavca i naknade plaće zbog bolovanja koju je ostvario u tom periodu) ukupni iznos od 3.451,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, počev od 16.siječnja 2018., pa do 16. 6. 2019., a sukladno nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručevića, vještaka financijske struke, nakon čega je tužitelj i specificirao tužbeni zahtjev.

5. S obzirom da se tuženik nije protivio preinakama tužbenog zahtjeva, to se smatra suglasno odredbi čl. 190 ZPP-a, da postoji njegov pristanak na preinaku.

6. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj se obratio tuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadu štete koji je zahtjev tuženik zaprimio najkasnije dana 11. lipnja 2018. (s kojim je danom datiran dopis tuženika upućen tužitelju kojim tuženik obavještava tužitelja o primitku odštetnog zahtjeva i povjeravanju obrade tog zahtjeva) te je nastavno obradu tužiteljevog zahtjeva povjerio svom članu Generali osiguranje d.d. U postupku obrade vansudskog zahtjeva tužitelja za naknadu štete osiguravajuće društvo Generali osiguranje d.d. isplatilo je tužitelju iznos od 13.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, te na ime tuđe pomoći i njege, a bez posebne specifikacije. Iz navedenog, proizlazi da tuženik nije u cijelosti naknadio štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, već je tužitelju naknadio samo dio štete s osnova povrede prava osobnosti i dio štete s osnova tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog, tužitelj ustraje kod tužbe te predlaže naslovnom sudu, po provedenom postupku, usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U odgovoru na tužbu u predmetu posl.br. Pn-76/2021 tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je došlo do prometne nezgode 4. prosinca 2017., da je tuženik pasivno legitimiran, da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kn te da je protiv KZ izdan kazneni nalog kojim se oglašava krivim. Sve ostale tvrdnje iz tužbe su sporne. prije svega, iz obrazloženja dostavljene presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. K-308/2018 od 2. srpnja 2018. proizlazi da je sud izdao kazneni nalog bez pozivanja okrivljenika na davanje obrane, bez provođenja dokaza, a posebice bez utvrđenja koje su posljedice kod tužitelja isključivo vezane uz udarac vozila kojim je upravljao KZ. Nesporno je da je tužitelj, prije nego je došlo do udarca vozila kojim je upravljao KZ pao s motociklom na cestu te je u trenutku udarca tužitelj ležao na lijevom bočnom dijelu na raskrižju. Tužitelj je, prema policijskom izvješću i medicinskoj dokumentaciji, a to proizlazi i iz kaznenog naloga, zadobio otok lijeve potkoljenice, dvostruki prijelom lijeve lisne kosti i višekomadni prijelom lijeve goljenične kosti. Tuženi smatra kako on nije odgovoran za cjelokupnu štetu koja je tužitelju nastala, pa je izvansudski isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kn, što smatra primjerenom naknadom za posljedice koje su u neposrednoj vezi s udarcem vozila kojim je upravljao KZ. Kako je tužitelj prije udarca pao s motorom na lijevi bok te je u tom padanju ozlijedio lijevu nogu, to ne može tuženik biti odgovoran za te ozljede. Tužitelj tvrdi u tužbi da je zbog zadobivenih ozljeda u ovoj prometnoj nezgodi bio na bolovanju do mjeseca lipnja 2019. kada mu je otkazan Ugovor o radu zbog stečaja poslodavca. Tužitelj mora dokazati – pa i kroz medicinsko vještačenje koje će se provesti u predmetu posl.br. Pn-204/2019 – da li je bolovanje u tom trajanju (18 mjeseci) bilo opravdano i vezao isključivo uz štetni događaj. Tuženik ukazuje kako iz tužbe nije vidljivo temeljem kojih dokaza – komparanti, ranije plaće- tužitelj potražuje razliku plaće u sveukupnom iznosu od 14.100,00 kn. Iz platnih listi koje je tuženik dostavio u predmet posl.br. Pn-204/2019 i koje se odnose na razdoblje prije prometne nezgode, ne proizlazi da bi tužitelj mjesečno gubio iznos od 2.300,00 kn, jer mu plaća nije bila svaki mjesec jednaka te je ista sadržavala određene dodatke koji se ne uračunavaju u mjesečni prosjek plaće.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je došlo do prometne nezgode 4. prosinca 2017., da je tuženik pasivno legitimiran, da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kn , te da je Općinski sud u Puli-Pola protiv KZ izdao kazneni nalog kojim se oglašava krivim. Sve ostale tvrdnje iz tužbe su sporne. Prije svega, iz obrazloženja dostavljene presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. K-308/2018 od 2. srpnja 2018. proizlazi da je sud izdao kazneni nalog bez pozivanja okrivljenika na davanje obrane, bez provođenja dokaza, a posebice bez utvrđenja koje su posljedice kod tužitelja isključivo vezane uz udarac vozila kojim je upravljao KZ. Nesporno je da je tužitelj, prije nego je došlo do udarca vozila kojim je upravljao KZ pao s motociklom na cestu, te je u trenutku ovog udarca tužitelj ležao na lijevom bočnom dijelu na raskrižju. Tužitelj je, prema policijskom izvješću i medicinskoj dokumentaciji, a to proizlazi i iz kaznenog naloga, zadobio otok lijeve potkoljenice, dvostruki prijelom lijeve lisne kosti i višekomadni prijelom lijeve goljenične kosti. Tuženik smatra kako on nije odgovoran za cjelokupnu štetu koja je tužitelju nastala, pa je izvansudski isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kn, što smatra primjerenom naknadom za posljedice koje su u neposrednoj vezi s udarcem vozila kojim je upravljao KZ. Kako je tužitelj prije udarca pao s motorom na lijevi bok, te je u tom padanju ozlijedio lijevu nogu, to ne može tuženik biti odgovoran za te ozljede. Potraživanje na ime neimovinske štete (duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti, fizički bolovi, strah, naruženost) je previsoko i neprimjereno stvarnim posljedicama koje su u uzročnoj vezi sa štetom koju je prouzročio osiguranik tuženika. Tuženik nije zaprimio konkretne podatke o visini plaće tužitelja, naknadi koju je dobivao za vrijeme trajanja bolovanja, dužini bolovanja, radnopravnom statusu tužitelja za vrijeme kada se u ULJANIK BRODOGRADILIŠTU d.d. nije isplaćivala plaća. Također, tužitelj nije dostavio podatke o troškovima liječenja i putnim troškovima, pa iste osporava u cijelosti. Tuženik osporava i naknadu na ime potrebe tuđe pomoći i njege. Zbog navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

9. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u i to zapisnik o očevidu (str. 6-8 spisa), kaznenu presudu K-308/18 (str. 9-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-29 spisa), odštetni zahtjev (str. 30 spisa), medicinska dokumentacija (str. 40 spisa), obračun isplaćene plaće (str. 41-51 spisa), spis Prometne policije Pula (str. 53 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca (str. 89-95 spisa), podatke HZMO (str. 125-126 spisa), medicinski karton (str. 138-165 spisa), podatke HZZO (str. 173-174 spisa), nalaz i mišljenje vještaka ortopeda (str. 206-209 spisa), nalaz i mišljenje vještaka financijske struke (str. 242 -245 spisa), dopunsko financijsko vještačenje (str. 264, 268-272, 290-291 spisa).

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev, djelomično osnovan.

11. Tuženik ističe podijeljenu odgovornost. Navodi da je tužitelja, isplatom u iznosu od 13.000,00 kn obeštetio u cijelosti, i to pogotovo zbog toga, što je tužitelj prije udarca pao s motorom na lijevi bok, i da je u tom padanju ozlijedio lijevu nogu, a za što tuženik ne može biti odgovoran.

12. Radi utvrđenja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u kaznenu presudu K-308/18 (str. 9-10 spisa), u spis prometne policije Pula (stranica 53 spisa), provedeno je prometno vještačenje, proveden je dokaz saslušanjem prometnog vještaka, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka MZ, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

13. Svjedok ĆZ je pokazao mjesto pada vozača skutera na način da se sam legnuo u taj položaj, te je pokazao mjesto na kojem se skuter nalazio. Svjedok navodi da je auto udario u skuter, i da je skuter odbacio na vozača skutera, a nije siguran da li je automobil pri tome zahvatio tijelo vozača skutera. Svjedok navodi da je navedeni događaj osim njega vidio i još dvoje ljudi, K i OZ. Navodi da su bili šokirani vidjevši što će se dogoditi, te su vozača osobnog vozila upozoravali mašući rukama kako bismo mu ukazali na opasnost, odnosno da čovjek leži na tlu, međutim vozač osobnog vozila očito nije shvatio upozorenje, te se je vozilom nastavio skretati u lijevo u dubokom luku, pri čemu je kao što je naveo zahvatio skuter i odbacio ga na njegovog vozača. Svjedok navodi da se prije naleta osobnog vozila, skuter nalazio 10-tak centimetara dalje od vozača.

14. Tužitelj LZC, izjavljuje kako se kretao skuterom (50 km/h) kolnikom Creske ceste, te da je stao dolaskom do raskrižja sa ulicom Partizanski put na samom raskrižju. Prošao je nekoliko metara i stao na točki preglednosti, te se uvjerio da na kolniku glavne ceste Partizanski put nema vozila, i da je tada krenuo. Tom prilikom mu se zbog skliske ceste, skuter poskliznuo, te je pao u kretanju. Ležao je na kolniku više od 10-tak sekundi, i počeo se podizati nakon pada i šoka od pada. U tom trenutku na njega je naletjelo osobno vozilo koje je došlo iza mene, a vozač toga vozila ga vjerojatno nije vidio kako leži te je naletio na njega.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Gorana Husinca, dipl. ing., proizlazi da je skuter ušao na kolnik Partizanske ceste iz Creske ulice lijevim skretanjem, da bi tijekom skretanja iz tehnički nepoznatih razloga vozač skutera pao na cestu i oborio vozilo na lijevi bok. Nepoznato vrijeme nakon pada na kolnik, BMW koji je bio lijevo skretan prednjim desnim dijelom, udario je u skuter brzinom od 21 km/h, te ga nabacio na vozača koji je također ležao na kolniku, te nakon toga nastavio kretati se, te se zaustavio na dokumentiranom mjestu. Vozač BMW-a je imao na raspolaganju sve mogućnosti uočavanja oborenog skutera i vozača na kolniku u sredini raskrižja. Pod uvjetom da nije krenuo ili da je obišao mjesto sudara, do istog ne bi došlo. Vozač skutera koji je bio oboren na tlu nije imao mogućnosti izbjegavanja ovog sudara.

16. Tuženik je na nalaz vještaka imao primjedbe (str. 101 spisa).

17. Na ročištu održanom 12. studenog 2021. saslušan je vještak Goran Husinec. U svom iskazu vještak Goran Husinec je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja i svih njegovih dijelova, te ukazao da je neposredno nakon nastanka štetnog događaja policija utvrdila krajnji zaustavni položaj skutera, ucrtala ga u skicu mjesta sudara, ucrtala je i trag struganja skutera prije njegovoga pada, te je nedvojbeno utvrdila da se skuter kretao ispred osobnog vozila, a osobno vozilo je u odnosu na vozača skutera opasna stvar i vozač osobnog vozila mora voditi računa o sigurnosti nezaštićenih osoba kao što su pješaci, biciklisti, skuteraši itd. Vozač osobnog vozila mogao je i morao vidjeti skuter i njegovog vozača kako leže na kolniku , te je morao voditi računa o sigurnosti bespomoćnog čovjeka na tlu. Na pitanje je li vještak pročitao iskaz vozača BMW-a kojega je dao u kaznenom postupku, vještak iskazuje da se ne sjeća, ali ako je bio u spisu onda da je vidio. Nadalje navodi kako tehničkim putem ne može utvrditi da li je vozač osobnog vozila stao na znaku stop, ili je kontinuirano vozio kroz raskrižje, ali to je tehnički gledano potpuno nebitno , jer je vozač osobnog vozila morao držati sigurnosni razmak u odnosu na vozača skutera, pogotovo kao što je naveo, jer je auto opasna stvar u odnosu na skuter, a ako je vozač osobnog vozila stao na znaku stop, onda je prije kretanja, morao se uvjeriti da tu radnju (skretanje ulijevo) može učiniti na način da ne ugrožava druge sudionike u prometu vodeći pri tome računa o položaju, smjeru i brzini svoga vozila u odnosu na druge sudionike u prometu. Odnosno kratko rečeno morao je gledati ispred sebe i uočiti osobu koja leži na kolniku. Vremensko prostornu sliku između pada skutera i naleta osobnog automobila ne može utvrditi tehničkim putem, odnosno ne može utvrditi koliko je vremena prošlo od kada je vozač skutera pao na kolnik, pa do naleta osobnog vozila na njega. Ne može utvrditi u kojem položaju je bilo tijelo vozača skutera u trenutku naleta osobnog vozila na njega jer je nakon pada vozač pomaknut iz svojeg krajnjeg zaustavnog položaja. Skuter prema tragovima na kolniku nije mican, jer je on za sobom ostavljao tragove struganja po kolniku, a na skici vidimo da je trag struganja skutera označen br. 1 usmjeren prema zaustavnom položaju skutera. To dokazuje da skuter nije pomican nakon pada. Ne može utvrditi gdje se nalazio vozač skutera, jer kao što je naveo tragova koje je ostavilo tijelo vozača na kolniku nije bilo. Da pojasni, vještak ne zna na koji način je auto udario u tijelo vozača skutera. Vještak navodi da kada je spominjao rotaciju u nalazu, naravno da se radi o rotaciji skutera koji je izuzetno lagan u odnosu na osobno vozilo. Vremenski uvjeti ne utječu na izračune, jer u navedenom slučaju nije bilo nekakvih dugačkih kočenja, zanošenja na što bi utjecalo vrijeme. Vozač osobnog vozila uvijek mora držati takav sigurnosni razmak da može stati iza skutera pogotovo što se radi o nezaštićenoj osobi na njemu. Navedeno se ne utvrđuje kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem nego samo sudsko-medicinskim vještačenje jer u kombiniranom vještačenju vještak sudske medicine ukazuje prometnom vještaku koji je bio naletni položaj vozila na tijelo čovjeka.

18. Iz pravomoćne kaznene presude posl. broj K. -308/18-3 od 2. srpnja 2018., na stranici 9-10 spisa, proizlazi da je protiv LZ, izdan kazneni nalog kojim se oglašava krivim da je dana 4. prosinca 2017., oko 15:50 sati, u Puli -Pola, upravljao svojim osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], kolnikom Creske ulice iz smjera zapada u smjeru istoka, da bi se dolaskom na raskrižje sa Ulicom Partizanski put zaustavio pored vidno postavljenog prometnog znaka obveznog zaustavljanja "STOP" i iza mopeda registarskih oznaka [registarska oznaka] J, kojim je u istom smjeru upravljao KZC, a koji se nalazio zaustavljen pored vidno postavljenog prometnog znaka obvezno zaustavljanje "STOP", da bi zatim, olako držeći da mu je ulaz u raskrižje slobodan i da u njemu nema vozila i ljudi te da do prometne nesreće neće doći, protivno čl. 43. st.1. i st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, započeo vožnju unaprijed skrećući u svoju lijevu stranu u smjeru sjevera, a da se prije izvođenja takve radnje nije uvjerio da to može obaviti bez opasnosti za sebe, druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, zbog čega nije uočio da je vozač mopeda reg. Oznake [registarska oznaka] zajedno sa mopedom prilikom ulaska u raskrižje i skretanja u svoju lijevu stranu pao na kolnik, pa je nastavio sa ulaskom u raskrižje, a uslijed čega je c prednjim desnim bočnim dijelom vozila reg. Oznake [registarska oznaka] udario u tijelo KZC i moped reg. Oznaka [registarska oznaka] koji su se nalazili u raskrižju prevrnuti na lijevi bočni dio, a uslijed čega je KZC zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otoka potkoljenice, dvostrukog prijeloma lijeve lisne kosti i višekomadnog prijeloma lijeve goljenične kosti, dakle, da je iz nehaja kršenjem prometnih propisa ugrozio promet i izazvao prometnu nesreću u kojoj je druga osoba zadobila teške tjelesne ozljede, te da je time počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227 st1. i 2.. KZ/11, slijedom čega se okrivljeniku za navedeno kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te mu se temeljem čl. 56 KZ/11 izrekla uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ove presude s kaznenim nalogom ne počini novo kazneno djelo.

19. Sud je vezan u parničnom postupku za pravomoćnu kaznenu presudu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca u smislu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,88/01,117/03,88/05, 2/07, 84/98, 96/08, 57/11,25/13,89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) ali kako je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti to je sud provodio dokaze prometno - tehničkim vještačenjem radi utvrđivanja odgovornosti sudionika za nastanak prometne nezgode.

20. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka Husineca, stručnim i objektivnim, a napose zbog toga što isti raspolaže stručnim znanjem, I što je usmeno detaljno obrazložio svoj nalaz , te je na taj način otklonio bilo kakve nejasnoće iz njegova nalaza. Dakle, iz njegova nalaza proizlazi zaključak da je vozač BMW-a, osiguranik tuženika imao na raspolaganju sve mogućnosti uočavanja oborenog skutera i vozača na kolniku u sredini raskrižja. Pod uvjetom da nije krenuo ili da je obišao mjesto sudara, do istog ne bi došlo. Vozač skutera koji je bio oboren na tlu, i nije imao mogućnosti izbjegavanja ovog sudara. Uzimajući u obzir iskaz samog tužitelja i svjedoka, iz kojih proizlazi da se tužitelj “poskliznuo” na raskrižju, te da je pao s mopeda na lijevi bok, to sud zaključuje da je tužitelj već bio na tlu, kad ga je osiguranik tuženika prednjim desnim bočnim dijelom vozila reg. oznake [registarska oznaka] udario u tijelo, uslijed čega je isti zadobio teške tjelesne ozljede. Uzimajući u obzir činjenicu da se tužitelj nije „poskliznuo“, i da tada ne bi došlo do predmetnog štetnog događaja, te uzimajući u obzir i utvrđenu činjenicu da vozač osobnog vozila uvijek mora držati takav sigurnosni razmak da može stati iza skutera pogotovo što se radi o nezaštićenoj osobi, to je sud utvrdio podijeljenu suodgovornost sudionika ovog događaja, na način da je sud utvrdio da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastalu štetu u omjeru od 70%, dok je tužitelj suodgovoran u omjeru od 30 %.

21. Radi utvrđenja visine neimovinske štete sud je proveo vještačenje po vještaku medicinske struke, kao i saslušanje samog tužitelja.

22. Mr. sc. Miljenko Depolo, dr. med. je u svom nalazu naveo kako je tužitelj stradao 4. prosinca 2017. kada je vozač mopeda oboren od osobnog automobila i tom prilikom zadobio prijelom obije kosti lijeve potkoljenice u više ulomaka koji seže u skočni zglob, koja ozljeda predstavlja medicinski tešku tjelesnu ozljedu. Tužitelj je primljen i tretiran u OB Pula, nakon obrade i postavljanja gore navedene dijagnoze je isti dan 4.12.2017. i operiran. Učinjena je repozicija goljenične kosti i fiksacija pločom sa vijcima i slobodnim vijcima. Prijelom lisne kosti nije zahtijevao operativno zbrinjavanje. Po operaciji je naučen na hod sa štakama i 8.12.2017. otpušten na kućnu njegu. Preporuka je za dalje glasila noga u povišeni položaj, kontrola i skidanje šavi kod svog liječnika, dalji hod sa štakama te kontrole kako slijedi u prilogu. 20.12.2017. kod kirurga rana cijeli u redu, RTG je također u redu, prevladava oteklina potkoljenice, savjetuje se fizikalna terapija i dalje hod sa štakama. 9.1.2018. na pregledu fizijatra i dalje hoda sa štakama, tek diskretno opterećujući operiranu nogu, noga je otečena reducirane kretnje skočnog zgloba uz slabost muskulature lijeve noge. 24.01.2018. traumatolog konstatira da je stanje mjesec i pol od operacije, bez bolova a hod je uz rasterećenje štakama. Savjetuje nastaviti fizikalnu terapiju. 30.01.2018. fizijatar piše da je stanje u poboljšanju i preporuča nastavak fizikalne terapije. 5.3.208. ist i specijalista navodi poboljšanje ali i bol sa vanjske strane potkoljenice, hod je dobar, oteklina i dalje prisutna, gibljivost je reducirana na 10st dorzifleksije i 35 st. Plantarne fleksije. Nastavljena fizikalna terapija. 14.03.2018. pregled tužitelja kirurga koji piše da je i dalje prisutna bolnost lisne kosti na mjestu prijeloma, kretnje očuvane. Savjetuje hod bez rasterećenja uz izbjegavanje jačih naprezanja. 25.04.2018. kirurg konstatira praktično isti nalaz i preporuke. 26.04.2018. fizijatar piše da je prisutna bol kod promjene vremena, jačeg opterećenja a hod je po petama izvediv uz manju amplitudu po prstima otežan. 4.07.2018. slijedi kontrola kirurga, on savjetuje more i razgibavanje, meku obuću te kontrolu nakon ljeta. 10.07.2018. pregled fizijatra koji stavlja akcent na hidrokineziterapiju. 17.10.2018. kirurg na pregledu piše da su smetnje izazvane osteosintetskim materijalnom i da bi se na kontroli za tri mjeseca dogovarali o eventualnom vađenju istoga. 23.01.2019. kirurg na kontrolnom pregledu ponovljeno savjetuje vađenje osteosintetskog materijala iz lijeve noge. U otpusnom se pismu iz bolnice u Puli vidi da je u njoj tužitelj boravio od 20. do 22. ožujka 2019. te je tijekom boravka operativno izvađen osteosintetski materijal iz lijeve potkoljenice, nakon čega je otpušten na kućnu njegu uz rasterećenje i kontrole svog liječnika koji treba i izvaditi šave za dva tjedna. Iz navedenog i dokumentacije o slučaju vidljivo je da je ukupno liječenje nakon nesretnog slučaja o kome se govori sa dva operat ivna zahvata i oporavkom iza toga trajalo dvadesetak mjeseci a nakon čega su ipak zaostale izvjesne smetnje. To je inače i čest slučaj kod koštanih trauma koje zahvaćaju zglob, posebno izrazito opterećeni skočni zglob kao što je to slučaj kod tužitelja. Tužitelj sam donosi nalaz RTG-a od 12.07.2022. u kojem se opisuje posttraumatski deformitet potkoljenice u srednjoj trećini, a opazi se i redikcija širine zglobnog prostora skočnog zloba. Također prilaže i nalaz specijaliste fizijatra koji navodi prije opisane deficite funkcije lijeve potkoljenice.

23. Prema nalazu i mišljenju vještaka ortopeda, tužitelj je nakon ozljede imao bolove, tako da su fizički bolovi jakog intenziteta trajali dva sata, 3 mjeseca je imao bolove srednjeg intenziteta vezano i za bolno razgibavanje. Lakše bolove kod opterećenja i kretnji u skočnom zglobu osjećao je još oko 5 mjeseci.

24. U pogledu straha, vještak navodi da je tužitelj nakon ozljede, koja je bila iznenadna i bolna mogao osjetiti strah jačeg stupnja u trajanju od pola sata. Strah srednjeg stupnja uz izvjesnu intrapsihičku tenziju vezanu za oporavak, te rehabilitaciju mogao je osjećati oko 2 mjeseca. Strah lakšeg stupnja uz nemir vezan uz promet motornim vozilima osjećao je još 2 mjeseca ukupno. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, pojačanu ishranu, vještak navodi da kako je liječenje provedeno kod kuće, da je tužitelj morao mirovati i koristiti štake, tako da nije mogao obavljati dio svakodnevnih radnji. Bila mu je potrebna pomoć druge osobe u trajanju od 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca, te još 1 sat dnevno kroz dalja 3 mjeseca ukupno. Kroz tri mjeseca mu je radi koštanog zarastanja bila potrebna pojačana ishrana, hrana bogatija mineralima i vitaminima, voće, sokovi i sl. U periodu liječenja od oko 20 mjeseci mogao je imati i određene troškove vezane uz liječenje i prijevoz koji se mogu priznati uz odgovarajuće potvrde. U odnosu na nagrđenje, vještak navodi da ožiljak na lijevoj potkoljenici uz oteklinu donje polovice iste po svojoj eksponiranosti predstavlja nagrđenje lakšeg stupnja.

25. U odnosu na trajno umanjenje radne-životne aktivnosti, vještak navodi kako su nakon spomenute ozljede zaostale neke smetnje, a radi se o svim djelatnostima vezanim uz stajanje i hodanje, mijenjanje položaja iz čučnja u klečeći položaj i sl. mišljenja je da je kao posljedica nezgode od 4. 12. 2027., došlo do izvjesnog trajnog umanjenja radno-životne aktivnosti kod tužitelja. Smetnje se reperkutiraju posebno na lijevi skočni zglob koji je reducirano pokretljiv i to ukupno lakše, ali se već na kontrolnim RTG snimkama vidi određeno oštećenje hrskavice odnosno posttraumatska artroza. To se može i u daljnjem tijeku pogoršati tako da je s medicinske strane tužitelju preventivno odrediti i radno mjesto sa određenim rasterećenjem lijeve noge, ali to je odluka u domeni medicine rada. Svakako njegovo se stanje dalje treba povremeno medicinski pratiti ovisno o tegobama. Vještak navodi da po njegovom mišljenju da tužitelj u sadašnjem stanju nije za obavljanje poslova vezanih za dugotrajno stajanje i hodanje, nošenje tereta i sl. te je mišljenja da je spominjana ozljeda ostavila određeno umanjenje radno-životnog aktiviteta u omjeru od 13%. U dopunu nalaza vještak navodi da se koristio podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja, odnosno dijelova koji su relevantni za njegovo mišljenje. Za duljinu bolovanja služio se podacima iz medicinske dokumentacije koji su napisali odgovarajući specijalisti odnosno liječnici koji su direktno sudjelovali u liječenju te ga je ocijenio u trajanju od 20-tak mjeseci- što nije potpuno precizno. Naime, medicinski se mjesec dana nakon vađenja osteosintetskog materijala iz ozlijeđene kosti liječenje u glavnini slučaja smatra završenim. U ovom slučaju bi to točnije bilo od prijema 4. prosinca 2017., te vađenja pločice s vijcima koja je izazivala dio smetnji tijekom boravka u bolnici od 20. do 22. 3.2019., kada se tome pridoda mjesec dana ispada točnije da je liječenje trajalo 17,5 mjeseci.

26. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je prilikom prometne nezgode zadobio komplicirani prijelom lijeve potkoljenice koji je liječen operativno, bio je 5 dana u bolnici na oporavku nakon toga dugotrajna rehabilitacija. Bolovi su bili iznimni, radilo se o kompliciranom prijelomu, jedno duže vrijeme je trpio izuzetno teške bolove, pio je medikamente za smanjene bolova i bio praktički nepokretan. O njemu se brinula supruga, imao je imobilizaciju noge do koljena tako da mu je pomoć bila potreba prilikom osnovnih higijenskih potreba. Odlazio je na fizikalnu terapiju u Pulu, u to vrijeme je živio u [adresa], tako da mu je punac morao pomagati prilikom silaska sa stepenica kako bi odlazio na rehabilitaciju. Kad se tužitelja pita koliko puta je odlazio na rehabilitaciju iskazuje da ne zna broj, ali išao je puno puta, više od 50 puta. Tužitelj i dalje iskazuje da je vozilo osiguranika naletilo na njega, ali i dalje ne zna gdje ga je udarilo vozilo već samo zna posljedice tog udara. Bolovi su se s vremenom smanjivali, ali jedno mjesec dana to su bili jako teško bolovi. Budući je nakon operacije morao odmah ići na rehabilitaciju taj odlazak mu je iziskivao napor, osjećao je bolove, pio tablete radi ublažavanja bolova. Ti bolovi su se vremenom smanjivali, ali može reći da bolove osjeća i dan danas kao posljedicu nezgode. Kada se tužitelja pita koliko je kontinuirao osjećao bolove iskazuje da ih je osjećao dugo. Što se tiče straha iskazuje da u samom momentu nije bio svjestan, međutim kada mu je došla supruga na hitni trakt da se rasplakao, jer je tada bio svjestan što mu se moglo dogoditi, od benignog pada bio je na kraju životno ugrožen, bojao se za svoj život za ishod liječenja, nije znao što mu je. Osim bolova prilikom promjene vremena tegobe prilikom dužeg stajanja kao i zadebljanja na gležnju i ožiljka drugih posljedica ne osjeća. Na bolovanju je bio negdje oko 2 godine. Nakon prve operacije je opet išao nakon nekog vremena na drugu operaciju, i to vađenja ugrađenih dijelova u gležanj što je također iziskivalo određenu rehabilitaciju, u stvari rehabilitacija i nije bila potrebna, međutim nakon toga opet je trebao neki period da sve to zarate. Tužitelj navodi da je primao umanjenu plaću. Kada se tužitelja pita koliko je bio na bolovanju i kada se vratio na posao, iskazuje da se nije mogao vratiti na posao jer je u međuvremenu Uljanik otišao u stečaj, tako da se vratio na Zavod za zapošljavanje. Tužitelj misli da se na Zavod vratio 2019., te je od Zavoda primao naknadu. Tužitelj se zaposlio, radi u Carel Adriatic od 11.11.2019., bolovanje je bilo od 22. lipnja 2019. kao radnik Uljanika, a nakon toga je bio prijavljen kod Zavoda za zapošljavanje. U vrijeme nezgode tužitelj je živio u [adresa]. U međuvremenu se razišao sa bivšom suprugom te je preselio u [adresa]. Troškovi prijevoza su se odnosili na troškove odlaska na rehabilitaciju u Pulu. Tužitelj je bio nesposoban za vožnju, te ga je vozio punac. Bez obzira što su bili u dobrim odnosima morao je dati za benzin i sudjelovati u troškovima. Od [adresa] do Pule, do bolnice je 12 kilometara, u jednom smjeru dok HZZO ne plaća troškove prijevoza ispod 50 km. Imobilizaciju je imao mjesec i pol – dva, s tim da mu je od kirurga koji ga je operirao bilo rečeno da to nosi što duže. Zbog očiglednog atrofiranja mišića jer je bio na štakama, kirurg mu je odlučio to malo ubrzati. Prvih tjedan dana i više zbog operacije nije se mogao kretati po kući sam, a nakon 7-10 dana počeo se lagano kretati sa štakama. S obzirom da su živjeli na prvom katu bilo mu je teško spuštati se po stepenicama, uopće se nije mogao spuštati po stepenicama. Obje štake je korist io 2 mjeseca, a nakon toga prilikom većih opterećenja i intenzivnijeg pokušaja hodanja. Smeta ga taj ožiljak na gležnju jer je vidljiv u ljetnim mjesecima. Radi se o duplom rezu dužine 30 cm, tužitelj je pokazao sutkinji rez, te sutkinja potvrđuje da se radi o lako uočljivom rezu (dužine 30 do 35 cm), crveno ružičaste boje, širine oko 1 cm.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Depola ortopeda, jer njegov nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim. Vještak Depolo je u svojoj pismenoj dopuni odgovorio na sve primjedbe, te argumentirano obrazložio svoj nalaz i to u pogledu procijenjenih fizičkih bolova, straha, naruženja i smanjenja životne aktivnosti.

28. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, na način da potražuje na ime neimovinske štete ukupan iznos od od 15.367,18 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.lipnja 2018., pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

29. Prema nalazu vještaka, a procjenjujući intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, vještak navodi da je tužitelj bolove tužitelj je nakon ozljede imao bolove, tako da su fizički bolovi jakog intenziteta trajali dva sata, 3 mjeseca je imao bolove srednjeg intenziteta vezano i za bolno razgibavanje. Lakše bolove kod opterećenja i kretnji u skočnom zglobu osjećao je još oko 5 mjeseci. Slijedom navedenog, uzevši u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, kao i ostale okolnosti slučaja (specijalistički pregledi, dob tužitelja) ovaj sud smatra da tužitelju temeljem ove kvalifikatorne okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.000,00 eur.

30. Sukladno procjeni vještaka u svezi pretrpljenog straha vještak navodi da je tužitelj nakon ozljede navodi da je tužitelj nakon ozljede, koja je bila iznenadna i bolna mogao osjetiti strah jačeg stupnja u trajanju od pola sata. Strah srednjeg stupnja uz izvjesnu intrapsihičku tenziju vezanu za oporavak, te rehabilitaciju mogao je osjećati oko 2 mjeseca. Strah lakšeg stupnja uz nemir vezan uz promet motornim vozilima osjećao je još 2 mjeseca ukupno. Slijedom navedenog, uzevši u obzir jačinu i trajanje straha, kao i ostale okolnosti slučaja ovaj sud smatra da tužitelju temeljem ove kvalifikatorne okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eur.

31. Što se tiče naruženja, vještak navodi da ožiljak na lijevoj potkoljenici uz oteklinu donje polovice iste po svojoj eksponiranosti predstavlja nagrđenje lakšeg stupnja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ga smeta taj ožiljak na gležnju jer je vidljiv u ljetnim mjesecima. Radi se o duplom rezu dužine 30 cm, tužitelj je pokazao sutkinji rez, te sutkinja potvrđuje da se radi o lako uočljivom rezu (dužine 30 do 35 cm), crveno ružičaste boje, širine oko 1 cm.

32. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 1.000,00 eur, za taj vid neimovinske štete.

33. Nadalje, što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja, vještak ortoped u svom nalazu navodi U odnosu na trajno umanjenje radne-životne aktivnosti, vještak navodi kako su nakon spomenute ozljede zaostale neke smetnje, a radi se o svim djelatnostima vezanim uz stajanje i hodanje, mijenjanje položaja iz čučnja u klečeći položaj i sl. mišljenja je da je kao posljedica nezgode od 4. 12. 2027., došlo do izvjesnog trajnog umanjenja radno-životne aktivnosti kod tužitelja. Smetnje se reperkutiraju posebno na lijevi skočni zglob koji je reducirano pokretljiv i to ukupno lakše, ali se već na kontrolnim RTG snimkama vidi određeno oštećenje hrskavice odnosno posttraumatska artroza. To se može i u daljnjem tijeku pogoršati tako da je s medicinske strane tužitelju preventivno odrediti i radno mjesto sa određenim rasterećenjem lijeve noge, ali to je odluka u domeni medicine rada. Svakako njegovo se stanje dalje treba povremeno medicinski pratiti ovisno o tegobama. Vještak navodi da po njegovom mišljenju da tužitelj u sadašnjem stanju nije za obavljanje poslova vezanih za dugotrajno stajanje i hodanje, nošenje tereta i sl. te je mišljenja da je spominjana ozljeda ostavila određeno umanjenje radno-životnog aktiviteta u omjeru od 13%. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 2.000,00 eur, za taj vid neimovinske štete.

34. Vještak ortoped navodi u odnosu na tuđu pomoć i njegu, pojačanu ishranu, da kako je liječenje provedeno kod kuće, da je tužitelj morao mirovati i koristiti štake, tako da nije mogao obavljati dio svakodnevnih radnji. Bila mu je potrebna pomoć druge osobe u trajanju od 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca, te još 1 sat dnevno kroz dalja 3 mjeseca ukupno. I tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je trebala tuđa pomoć u obavljanju svakodnevnih poslova, a što mu je pružala supruga.

35. Tužitelj ima pravo na isti iznos naknade za tuđu pomoć i njegu neovisno o tome da li mu je tu pomoć pružala stručna osoba, član njegovog obiteljskog domaćinstva ili netko treći. Cijenu sata tuđe pomoći i njege sud je utvrdio slobodnom ocjenom, temeljem čl. 223. ZPP-a, uzevši u obzir da prosječna satnica u Republici Hrvatskoj iznosi 10,00 eur.

36. Polazeći od procjene vještaka, a koji je procijenio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 210 sati, to sud zaključuje da tužitelju pripada iznos od 2.100,00 eur.

37. Tužitelj potražuje naknadu i za pojačanu ishranu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju kroz tri mjeseca mu je radi koštanog zarastanja bila potrebna pojačana ishrana, hrana bogatija mineralima i vitaminima, voće, sokovi i sl. Iako tužitelj u svom iskazu nije iskazivao o pojačanoj ishrani, logično je i životno da je isti imao takvu ishranu kroz period dok je bio kod kuće, pa sud, a sukladno odredbi čl. 223 ZPP-a, zaključuje da tužitelju za taj vid štete pripada iznos od 200,00 eur.

38. Tužitelj potražuje troškove puta radi odlaska na liječničke kontrole u Puli. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme nezgode tužitelj živio u [adresa]. U međuvremenu se razišao sa bivšom suprugom te je preselio u [adresa]. Troškovi prijevoza su se odnosili na troškove odlaska na rehabilitaciju u Pulu. Tužitelj navodi da je bio nesposoban za vožnju, te ga je vozio punac. Bez obzira što su bili u dobrim odnosima morao je dati za benzin i sudjelovati u troškovima. Od [adresa] do Pule, do bolnice je 12 kilometara, u jednom smjeru dok HZZO ne plaća troškove prijevoza ispod 50 km. Kad se tužitelja pita koliko puta je odlazio na rehabilitaciju iskazuje da ne zna broj, ali išao je puno puta, više od 50 puta. Uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i podnesak HZZO-a, na stranici 145-166 spisa, stranica 25-26, proizlazi da je tužitelj bio na liječničkim kontrolama 14 puta u Puli, te na rehabilitaciji oko 25 puta i da mu od strane HZZO-a, nije isplaćena nikakva naknada za navedene troškove. Dakle, uzimajući u obzir da su navedeni troškovi stvarno nastali, da je udaljenost od [adresa] do Pule 12 km u jednom smjeru, to je sud, slobodnom ocjenom, temeljem čl. 223. ZPP-a, utvrdio da tužitelju na ime troškova prijevoza pripada iznos od 300,00 eur.

39. Dakle, utvrđena visina neimovinske štete iznosi 11.000,00 eur i imovinske (putovanje, tuđa pomoć i njega, te pojačana ishrana) iznosi 2.600,00 eur. S obzirom da je utvrđeno da je tužitelj suodgovoran u omjeru od 30%, to je tuženik temeljem čl. 1046 ZOO-a, dužan mu u preostalom omjeru odnosno u omjeru od 70% naknaditi štetu i to neimovinsku štetu u iznosu od 7.700,00 eur, a imovinsku štetu u iznosu od 1.820,00 eur, odnosno ukupno iznos od 9.520,00 eur. S obzirom da je tuženik već isplatio iznos od 13.000,00 kn, odnosno 1.720,00 eur, to je tuženik dužan na ime preostale naknade isplatiti tužitelju iznos od 7.800,00 eur, te je u preostalom iznosu odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 7.567,18 eur.

40. Odredbom čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu i to tako što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Tjelesne povrede zadobivene prilikom ozljede su tužiteljev tjelesni i duševni integritet. Pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje proizlazi iz povrede njezinog tjelesnog integriteta što je posljedično dovelo i do povrede duševnog integriteta. Ukupan iznos pravične novčane naknade na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sud je odredio uz pomoć kvalifikatornih okolnosti tako da ukupan iznos pravične novčane naknade predstavlja zbroj iznosa pravičnih novčanih naknada priznatih za pojedinu kvalifikatornu okolnost.

41. Tužitelj potražuje zateznu kamatu počev od podnošenja tužbe sudu odnosno od 11.06.2018.

42. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka podnašanja izvansudskog zahtjeva za naknadom štete ili tužbe.

43. U skladu s odredbom čl. čl. 1103. ZOO-a, kojom je propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, to po mišljenju ovog suda tužitelju pripada kamata počev od podnošenja tužbe sudu, odnosno od 11. lipnja 2018.,, na dosuđenu neimovinsku štetu (stranica 30 spisa).

44. Dakle, uzimajući u obzir da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kn, odnosno 1.720,00 eur, ne navodeći na koji vid se odnosi, odnosno da li se odnosi na imovinsku ili neimovinsku štetu, a kako se na navedene štete različito dosuđuju zakonske zatezne kamate, to je sud polovicu navedenog iznosa odnosno iznos od 860,00 eur, odbio od iznosa od 7.700,00 eura, dosuđenog na ime neimovinske štete, slijedom čega proizlazi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 6.840,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.lipnja 2018., pa sve do isplate, dok je drugu polovicu od 860,00 eura odbio od dosuđene imovinske štete od 1.820,00 , slijedom čega proizlazi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 960,00 eur, na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom iznosu odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 7.567,18 eur.

45. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu, tužitelju pripada kamata počev od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a, s obzirom da je visina navedene štete utvrđena prema cijenama na dan presuđenja.

46. U odnosu na prigovor zastare na specificirani tužbeni zahtjev, sud je odbio navedeni prigovor neosnovanim jer je tužitelj unutar zastarnog roka od 3 godine podnio tužbu radi naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, a što uključuje i eventualnu preinaku i specifikaciju tužbenog zahtjeva.

47. U odnosu na naknadu izgubljene zarade tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.451,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

48. Radi utvrđenja da li je tužitelj gubio na zaradi, provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručević. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza (stranica 242- 245 spisa) na temelju dokumentacije dostupnoj u spisu predmeta, mišljenje vještaka je kako slijedi:

Razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto plaća, neto naknada za bolovanje i neto naknada za dugotrajno bolovanje, u razdoblju od prosinca 2017. do svibnja 2019. godine, iznosi ukupno 4.180,94 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa). Pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'e1', a datumi dospijeća istih u stupcu 'f' Tabele 1 iz nalaza.

Bivši poslodavac tužitelja, Uljanik Brodogradnja d.d., je 28. siječnja 2019. prema FINA- i Pazin, podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, stečaj je otvoren dana 16. svibnja 2019. godine Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. St-34/2019-27, od rujna 2018. nadalje, zbog blokade računa, poslodavac Uljanik Brodogradilište d.d., radnicima nije isplaćivao plaće, naknade plaće ni ostala materijalna prava, te se od tada počela isplaćivati umanjena naknada zbog pokrenutog postupka stečaja Uljanik Brodogradilišta d.d. Napomena: Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

49. Navedeno vještačenje je prihvatio tužitelj, dok tuženik osporava vještačenje, navodeći da je tuženik zaključio bolovanje s danom 22. travnja 2019., što znači da naknadu za svibanj i lipanj nema pravo ( dospijeće 15 lipanj i dosp ijeće 15 srpanj 2019., sveukupno 775,84 EUR, te da je i vještak medicinske struke je naveo da je tužiteljevo bolovanje dovršeno u travnju 2019. Tuženik osporava tužitelju pravo potraživanje za razdoblje nakon 9 mjeseca 2018., jer ostali radnici nisu dobivali plaću.

50. Tužitelj je u svom podnesku od 16. srpnja 2024., (stranica 259-261 spisa, točka V) tražio da se vještak očituje na iznos iz Tabele pod slovom C za mjesec svibanj 2019., zbog čega je uzet iznos od 4.257,28 kn, budući iz obračuna isplaćene plaće za 5/2019 Uljanik Brodogradilište d.d. u stečaju proizlazi da isplaćena neto naknada za bolovanje iznosi 2.036,09 kn.

51. Na navedene primjedbe vještak se očitovao se dopunom nalaza (stranica 264 spisa), iz kojeg proizlazi da tužitelj smatra kako je vještak pogrešno iskazao visinu primljene naknade u iznosu od 4.257,28 kn za mjesec svibanj 2019., jer iz obračuna isplaćene plaće tužitelja za mjesec svibanj 2019. društva Uljanik brodogradilište d.d. – u stečaju proizlazi da isplaćena neto naknada bolovanja iznosi 2.036,09 kn. U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako je visinu neto naknade bolovanja koja je tužitelju isplaćena za mjesec svibanj 2019. iskazao na temelju podataka iz potvrde Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. svibnja 2022. (Podnesak OS PZ Pn-204-2019-42 od 6. svibnja 2022.), odnosno na temelju specifikacije u privitku tog podneska (Prilog OS PZ Pn-204-2019-42-1 od 6. svibnja 2022.). Naime, u navedenoj je specifikaciji navedeno kako je neto naknada bolovanja koja je isplaćena tužitelju za mjesec svibanj 2019. iznosila ukupno 4.257,28 kn (2.036,09 kn za razdoblje od 1. do 15. svibnja 2019. i 2.221,19 kn za razdoblje od 16. do 31. svibnja 2019.). Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

52. U odnosu na prigovor tuženika, kojim osporava vještačenje, navodeći da je tuženik zaključio bolovanje s danom 22. travnja 2019., što znači da naknadu za svibanj i lipanj nema pravo (dospijeće 15 lipanj i dospijeće 15 srpanj 2019., sveukupno 775,84 EUR., te da tužitelj nema pravo potraživati naknadu za razdoblje nakon 9 mjeseca 2018., jer ostali radnici nisu dobivali plaću, vještak je dostavio dopunu nalaza (stranica 268- 271 spisa).

53. Iz njegove dopune proizlazi da tuženik zahtijeva izmjenu nalaza i mišljenja u sljedećem:

1. izračun izgubljene zarade sačiniti zaključno do 22. travnja 2019. kada je tužitelj zaključio bolovanje koje je izravno povezano s predmetnim štetnim događajem, a ne do dana kada je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu zbog stečaja poslodavca (Uljanik brodogradilišta d.d.), odnosno da se potraživanje tužitelja umanji za izgubljenu zaradu za svibanj i lipanj 2019. godine u ukupnom iznosu od 775,84 EUR.

2. očitovati se na neto isplaćene iznose u platnim listama za ožujak i prosinac 2018.:

- 9.650,88 kn neto u plaći za ožujak 2018. i

- 9.754,88 kn neto u plaći za prosinac 2018.

3. potraživanje tužitelja umanjiti za iznos isplaćen u izvansudskom postupku, kao i dio tražbine koji je isplatila Agencija za osiguranje radničkih tražbina 15. rujna i 23. prosinca 2021. godine.

Ad1)

U Tabeli 2 predmetnog dopunskog nalaza, u skladu s prijedlogom tuženika, vještak je sačinio izračun izgubljene zarade zaključno do 22. travnja 2019., s isplatom u svibnju

2019. ( stranica 271 spisa)

Prema 'Specifikaciji isplaćenih naknada za vrijeme bolovanja HZZO-a Pazin' s lista 174. predmetnog spisa proizlazi da je tužitelju, na ime bolovanja, za mjesec svibanj 2019. isplaćeno ukupno kako slijedi:

(+) 2.036,09 kn za razdoblje od 1. do 15. svibnja 2019.

(+) 2.221,19 kn za razdoblje od 16. do 31. svibnja 2019.

4.257,28 kn

4.257,28 kn/23 = 185,10 kn dnevno * 16 dana (od 1. do 22. svibnja 2019.) = 2.961,60 kn, odnosno

393,07 EUR (konvertirani iznos).

Stoga je, u stupac 'c1', Tabele 2 dopunskog nalaza, za mjesec svibanj 2019., unesen iznos od 2.961,59 kn, odnosno 393,07 EUR (konvertirani iznos) na ime naknade za vrijeme bolovanja, iz čega, u konačnici, proizlazi ukupan iznos izgubljene zarade za mjesece travanj i svibanj 2019. godine od 123,45 EUR.

Ova varijanta izračuna u sebi sadržava pretpostavku da sud utvrdi kako se preostali iznosi koje je HZZO-a Pazin naknadno isplatio tužitelju na ime bolovanja za travanj i svibanj 2019. (prema prikazu u Tabeli 1 osnovnog nalaza i mišljenja) ne odnose na bolovanje uzrokovano predmetnim štetnim događajem.

Ad2)

Neto isplaćeni iznos od 9.650,88 kn, odnosno 1.289,89 EUR (konvertirani iznos) u plaći za ožujak 2018. odnosio se, kako slijedi:

(+) 2.893,60 kn na neto iznos oporezive naknade zbog dužeg bolovanja (+) 2.500,00 kn na neto iznos neoporezive naknade zbog dužeg bolovanja (+) 4.257,28 kn na neto isplatu HZZO-a

9.650,88 kn, odnosno 1.289,89 EUR (konvertirani iznos)

Neto isplaćeni iznos od 9.754,88 kn, odnosno 1.294,70 EUR u plaći za prosinac 2018. odnosio se, kako slijedi:

(+) 2.997,60 kn na neto iznos oporezive naknade zbog dužeg bolovanja (+) 2.500,00 kn na neto iznos neoporezive naknade zbog dužeg bolovanja (+) 4.257,28 kn na neto isplatu HZZO-a

9.754,88 kn, odnosno 1.294,70 EUR (konvertirani iznos)

Dakle, visina iznosa iskazanog u stupcu 'c' Tabele 1 osnovnog nalaza koji se odnosio na visinu neto isplaćene naknade za vrijeme bolovanja za ožujak i prosinac 2018. u visini od ukupno 8.514,56 kn, odnosno 898,94 EUR (konvertirani iznos), ostaje neizmijenjen. Međutim, u stupcu 'd1' Table 1 osnovnog nalaza netočno je unesen ukupno isplaćeni iznos po osnovi naknade zbog dužeg bolovanja od 715,80 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), jer je u stvarnosti po ovoj osnovi isplaćeno ukupno 10.891,20 kn, odnosno 1.445,58 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa).

(+) 2.893,60 kn neto iznos oporezive naknade zbog dužeg bolovanja

(+) 2.500,00 kn neto iznos neoporezive naknade zbog dužeg bolovanja (+) 2.997,60 kn neto iznos oporezive naknade zbog dužeg bolovanja

(+) 2.500,00 kn neto iznos neoporezive naknade zbog dužeg bolovanja 10.891,20 kn, odnosno 1.445,58 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) Iz stupca 'd1' Tabele 2 dopunskog nalaza, razvidno je da zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa naknade zbog dužeg bolovanja od 80,31 EUR mjesečno, kroz 18 mjeseci bolovanja, daje ukupno isplaćeni iznos po ovoj osnovi od 1.445,58 EUR. Ad 3)

54. Iz podneska „Uljanik brodogradilište d.d. u stečaju“ od 5. siječnja 2023. godine s lista 222. spisa, proizlazi da zbog blokade računa, počevši od rujna 2018. godine nadalje, poslodavac nije radnicima isplaćivao plaće, naknade plaće, a ni ostala materijalna prava. Tražbine radnika u stečajnom postupku utvrđene su kao tražbine višeg isplatnog reda. Dio tih utvrđenih tražbina isplatila je Agencija za osiguranje radničkih tražbina. Stečajni dužnik (Uljanik Brodogradilište d.d.) izvršio je isplate utvrđenih tražbina radnicima kroz dvije djelomične diobe, 15. rujna i 23. prosinca 2021. godine, ukupno 14%“ .

55. Iz svega gore iznesenog, proizlazi da su se gornje isplate odnosile na 14 postotno podmirenje tražbina na ime plaća, naknade plaće i ostala materijalna prava. Dakle, ova isplata ne bi bila od utjecaja na visinu potraživanja tužitelja po osnovi izgubljene zarade, jer iako ni drugim zaposlenicima, poslodavac, zbog stečaja, nije u potpunosti isplatio potraživanja po ovoj osnovi, ne znači da su se oni, kao i tužitelj odrekli svog potraživanja. U svakom slučaju, zbog nedostatka potpunih podataka u ovom dijelu, vještak niti nema mogućnost preciznije se očitovati.

56. Vještak je mišljenja kako u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, na temelju dokumentacije dostupne u spisu predmeta, mišljenja je kako razlika između neto plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto plaća i naknada za bolovanje, u razdoblju trajanja bolovanja od prosinca 2017. do 22. travnja 2019. godine, iznosi ukupno 2.879,12 EUR neto. Pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'e1', a datumi dospijeća istih u stupcu 'f' Tabele 2 iz dopunskog nalaza.

57. U svom iskazu vještak Zrinko Ručević navodi kako je tuženik podneskom od 2. rujna 2025. prigovorio tome što se u nalazima i mišljenjima , dakle, osnovnom i kasnijim dopunama mijenjaju iznosi primjerice za prosinac 2017. i siječanj 2018. , a izmjene su zapravo bile u odnosu na mjesec lipanj 2019. u pogledu čega može reći da se radi o tome da se jedan te isti ukupan iznos isplaćenih naknada raspoređuje na različita razdoblja, pa se tako javljaju razlike u mjesecima na koje ukazuje tuženik.

58. Primjerice, kada se pogleda izračun iz dopunskog nalaza i mišljenja od 30.9.2024. i isti se usporedi s izračunom iz zadnjeg dodatnog nalaza i mišljenja od 14. srpnja 2025. vidljivo je da je u stupcu d1 iskazana naknada zbog dugotrajnog bolovanja (u valuti EUR) koja je u oba slučaja iskazana u ukupnom iznosu od 1.445,52 eur, samo je u ranijem dopunskom nalazu taj iznos raspoređen na jedan mjesec manje, dakle do zaključno svibnja 2019., dok je u posljednjem dopunskom očitovanju ta naknada raspoređena na mjesece razdoblja od prosinca 2017. do zaključno lipnja 2019., pa kako se jedan te isti iznos raspoređuje na više mjeseci jasno je da će se promijeniti pojedini mjesečni iznos te naknade, a onda se mijenjaju svi iznosi koji ovise o toj naknadi.

59. Na poseban upit punomoćnice tuženika u pogledu razlike u ukupnim iznosima izgubljene zarade između navedena dva dopunska nalaza, vještak navodi kako je u dopunskom nalazu iz rujna 2024. obuhvaćeno razdoblje zaključno sa 22. svibnja 2019., dok je u zadnjoj dopuni obuhvaćeno razdoblje do lipnja 2019., što daje razliku u duljini razdoblja pa logično i razliku izgubljene zarade.

60. Tužitelj je podneskom od 31. srpnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev sukladno izvršenim korekcijama nalaza i mišljenja financijskog vještaka te predlaže da naslovni sud prihvati tužbeni zahtjev i donese presudu koja glasi:

Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužitelju KZC, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, isplati iznos od 3.451,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana tekućom:

- na iznos od 105,05 EUR počevši od 16. 1. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 79,35 EUR počevši od 16. 2. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 211,40 EUR počevši od 16. 3. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 4. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 185,08 EUR počevši od 16. 5. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 6. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 173,91 EUR počevši od 16. 7. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 8. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 9. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 10. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 11. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 12. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 1. 2019. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 2. 2019. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 3. 2019. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 4. 2019. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 5. 2019. godine do isplate,

- na iznos od 172,73 EUR počevši od 16. 6. 2019. godine do isplate,

- na iznos od 450,95 EUR počevši od 16. 7 2019. godine do isplate,

61. Prigovor tuženika, da je tužitelj zaključio bolovanje u svezi posljedica iz ovog štetnog događaja sa danom 22. travnja 2019. je po mišljenju ovog suda osnovan, s obzirom da navedena činjenica proizlazi i nalaza i mišljenje vještaka, medicinske struke, kao i iz medicinskog kartona tužitelja, slijedom čega tužitelju ne pripada naknada od 23. travnja 2019., pa do 22. lipnja 2019.

62. Nadalje u svezi prigovora tuženika, da tužitelju ne pripada naknada izgubljene zarade počev od rujna 2018., od kada poslodavac tužitelja ULJANIK Brodogradilište nije isplaćivao plaće, naknade plaće niti ostala materijalna prava, pa da slijedom toga tužitelju ne pripada navedena naknada štete, sud ocjenjuje osnovanim.

63. Naime, iz odredbe čl. 1089 Zakona o obveznim odnosima proizlazi da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi , te da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

64. Po mišljenju ovog suda, tužitelju pripada pravo na naknadu samo stvarne štete, koja bi se mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari. S obzirom da je nad Uljanikom Brodogradilište d.d. , otvoren stečaj, da je tužitelj radio u Uljaniku, to po mišljenju ovog suda, tužitelj dijeli istu sudbinu sa svojim kolegama. Tužitelj je ipak primao za to vrijeme naknadu za bolovanje, slijedom čega sud zaključuje da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade u razdoblju od rujna 2018, pa nadalje, odnosno do naknade sa dospijećem od 15. srpnja 2019. Tužitelj će eventualna svoja potraživanja u svezi naknade razlike u primanjima, ostvarivati u postupku diobe stečajne mase, zajedno sa ostalim zaposlenicima.

65. Vještak financijske struke Zrinko Ručević je u dopuni nalaza a uzimajući u obzir činjenicu da je bolovanje kod tužitelja trajalo od prosinca 2017., pa do 22.travnja 2019., obračunao razliku između neto plaće i naknade za bolovanje, u iznosu od 2.879,12 EUR, (tablica na stranici 271 spisa). Sud je u cjelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, jer ga smatra stručnim i objektivnim, a napose zbog toga što je vještak kako pismeno tako i usmeno, vrlo detaljno obrazložio svoj nalaz, te je otklonio bilo kakve nejasnoće u svezi prigovora ovopredmetnih stranaka.

66. Dakle, uzimajući u obzir utvrđenja ovog suda da tužitelju pripada naknada na izgubljene zarade, zbog navedenog štetnog događaja i to počev od 4. prosinca 2017., pa sve do rujna 2018., odnosno na mjesečne razlike sa dospijećem počev od 15 siječnja 2018., pa do 15.listopada 2018., te uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj bio na bolovanju zbog predmetnog štetnog događaja, do 22. travnja 2019., (tablica sačinjena po vještaku Ručević na stranici 271 spisa), to po ocjeni ovog suda tužitelju pripada naknada u iznosu od 1.576,17 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 100,83 EUR počevši od 15. 1. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 75,13 EUR počevši od 15. 2. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 207,17 EUR počevši od 15. 3. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 168,50 EUR počevši od 15. 4. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 180,86 EUR počevši od 15. 5. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 168,50 EUR počevši od 15. 6. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 169,68 EUR počevši od 15. 7. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 168,50 EUR počevši od 15. 8. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 168,50 EUR počevši od 15. 9. 2018. godine do isplate,

- na iznos od 168,50 EUR počevši od 15. 10. 2018. godine do isplate,

67. Međutim, kako je tuženik suodgovoran u omjeru od 70% to proizlazi da je isti dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.103,32 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: