REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-2114/2022-19

U I M E  R E P U B LI K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9 Chesterton Drive, BN25, 3RH, Seaford, Velika Britanija, oboje zastupani po punomoćnici Maji Šutalo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika pod 1. TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. LO iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja pod 1-2 i punomoćnika tuženika pod 1-3, na ročištu za objavu 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Nalaže se I. tuženiku TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženiku LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], I.tužiteljici PO sa prebivalištem na adresi [adresa], 54954, Republika Češka, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tužitelja POD sa prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pojedinačno i solidarno naknaditi iznos od 20.000,00 eura (slovima: dvadeset tisuća eura i nula centi) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja uvećano za iznos zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od datuma dospijeća kako slijedi:

- na iznos od 10.000,00 eura (slovima: deset tisuća eura i nula centi) od dana 23.12.2021. (slovima: dvadeset treći prosinca dvije tisuće dvadeset prve) godine.

- na iznos od 10.000,00 eura (slovima: deset tisuća eura i nula centi) od dana 1.6.2022. (slovima: prvi lipnja dvije tisuće dvadeset druge) godine.

Nalaže se tuženicima tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka”.

II Nalaže se tužiteljima pod 1-2, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima pod 1-3 troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.450,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 31. svibnja 2022. navodi se kako su tuženici su, kao prodavatelji, s tužiteljima kao kupcima na dan 20. prosinca 2021. godine sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Solinu, upisane u zl.ul.br. 591, zk.č.br. 1048/1, k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada; spremnik; dvorište površine 662 m2, dvorište površine 558 m2, spremnik površine 17 m2, stambena zgrada površine 87 m2, ukupno površine 662 m2. Čl. 3.2. Ugovora o kupoprodaji da je utvrđeno da će kupci (tužitelji) po sklapanju ugovora na ime kapare biti dužni prodavateljima (tuženicima) platiti iznos od 10.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, a što su tužitelji i učinili. Ugovorne strane da su čl. 3. definirale 30. travnja 2022. godine kao rok za isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene za nekretninu. Također, da su stranke čl. 5. Ugovora o kupoprodaji utvrdili da je nekretnina opterećena pravom plodouživanja trećih osoba, čije su brisanje tuženici bili dužni ishoditi, a tuženici da su istim člankom dali i sljedeća jamstva da osim navedenog prava plodouživanja kojim je bila opterećena nekretnina u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji, na nekretnini ne postoji neko uknjiženo ili neuknjiženo pravo prodavatelja (tuženika) i/ili koga trećega koje isključuje i/ili umanjuje i/ili ograničava bilo koje pravo prodavatelja (tuženika) i/ili bilo koje pravo kupaca (tužitelja); da je u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina podobna za uredan upis i evidenciju u javnim očevidnicima te nesmetanu uporabu i pravni promet; ukoliko se u bilo kojem trenutku nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji ispostavi da prethodno navedena jamstva nisu točna, da kupci (tužitelji) imaju pravo raskinuti Ugovor s trenutnim učinkom te od prodavatelja (tuženika) zahtijevati naknadu nastale štete. U siječnju 2022. godine, tužitelji da su obaviješteni od strane banke, kod koje su pokrenuli postupak ishođenja kredita kojim bi financirali plaćanje preostalog dijela kupoprodajne cijene, da nekretnina nema zemljišnoknjižno reguliran pristup javnom putu te da banka iz tog razloga ne pristaje odobriti kredit i zasnovati založno pravo na nekretnini. Zemljišnoknjižni pristup javnom putu da je moguće regulirati zasnivanjem prava služnosti puta na teret jedne od nekoliko nekretnina koje su pozicionirane između nekretnine i javnog puta. Međutim, zasnivanje prava služnosti na teret bilo koje od tih nekretnina da iziskuje pokretanje dodatnih zemljišnoknjižnih postupaka iz razloga što su kao vlasnici tih nekretnina upisane osobe koje su nepoznate/vrlo vjerojatno preminule, zemljišnoknjižno stanje tih nekretnina je neuredno pa je stoga u odnosu na te nekretnine potrebno pokrenuti ili pojedinačne ispravne postupke ili poduzeti druge odgovarajuće radnje, nakon čega bi na teret tih nekretnina mogla biti osnovana služnost puta od javnog puta do Nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji. nakon što su o navedenom obavijestili tuženike te nakon neuspješnih pokušaja pronalaženja rješenja situacije, tužitelji da su putem svojeg punomoćnika, prodavateljima, kao i njihovom punomoćniku, na dan 30. travnja 2022. godine, uputili obavijest o raskidu Ugovora o kupoprodaji i zahtjev za povratom kapare, uz napomenu da će se, u svrhu mirnog rješenja nastale situacije, zadovoljiti kaparom u onom iznosu u kojem je plaćena, a da će u slučaju pokretanja parnice od tuženika zahtijevati povrat dvostrukog iznosa kapare. Tuženici da se nikada nisu očitovali na taj dopis te nisu tužiteljima izvršili povrat plaćene kapare u bilo kojem dijelu. Iz svih navoda tužbe da je vidljivo kako nekretnina, zbog toga što nema zemljišnoknjižno reguliran pristup javnom putu, ima pravne nedostatke na koje kupci (ovdje tužitelji) nisu pristali u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji. To da je sasvim jasno iz čl. 5. Ugovora o kupoprodaji u kojem su stranke definirale koja su, u tom trenutku, poznata pravna ograničenja na Nekretnini na koja kupci (ovdje tužitelji) pristaju, dok su protivnom kupci imaju pravo raskida ugovora s trenutnim učinkom. Stoga da tuženici, zbog pravnog nedostatka vezanog uz nepostojanje zemljišnoknjižno reguliranog prava prolaza na javni put, nisu u mogućnosti ispuniti Ugovor o kupoprodaji onako kako je sklopljen 20. prosinca 2021. godine, imajući u vidu uvjete iz čl. 5. istog ugovora. S obzirom da je odredbom čl. čl. 304., st. 2. ZOO-a, propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru, zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje dvostruke kapare tužitelji ovom tužbom od tuženika žele sudskim putem ishoditi plaćanje dvostruke kapare te predlažu donošenje odluke kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici su osporili osnov tužbe. Navode da je točno kako su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zk odjela Solin i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da je točno i kako su stranke u navedenom Ugovoru naznačili kako je nekretnina opterećena pravom plodouživanja u korist trećih osoba, a za koje pravo da su tuženici, temeljem obveze iz istog ishodili brisanje. Dakle, tuženici da su ispunili ono na što su se i obvezali predmetnim Ugovorom o kupoprodaji. Međutim, tužitelji da žele prikazati sudu kako navodno nepostojanje pravno reguliranog pristupa nekretnini predstavlja ograničenje prava vlasništva što da nije točno. Naime, čl. 430. Zakona o obveznim odnosima jasno određuje što su to pravni nedostaci stvari. Dakle, nedostaci da postoje ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obavješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom. U konkretnom slučaju, prodavatelji/tuženici da su sklopili Ugovor o kupoprodaji za stvar na kojoj ne postoji nikakvo pravo trećega koje bi kupce/tužitelje ograničilo ili pak umanjilo njihova prava. Dakle, kupci da su u svemu bili zaštićeni od evikcije. Predmetna nekretnina da nije imala niti jedan pravni nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora, a sve i kada bi navodi iz tužbe bili točni glede tog nedostatka, treba istaći kako su tužitelji samostalno pregledali predmetnu nekretninu, uvjerili se u njeno faktično stanje, te su u konačnici i angažirali odvjetnicu koja im je prije no što je sama sastavila predmetni ugovor provjerila stanje iste, iz čega proizlazi kako i sve da je točno ono što se u tužbi navodi na strani kupaca/tužitelja nije postojao element neznanja kao pretpostavka odgovornosti za pravne nedostatke na strani prodavatelja. Eventualno ne postojanje izlaza na javni put, u trenutku sastavljanja ugovora, da nije pravni nedostatak već činjenica s kojom su kupci i njihov punomoćnik bili upoznati, obzirom su osobno obišli nekretninu i istu pregledali prije sastava ugovora, uz činjenicu da su u svakom trenutku imali uvid u zemljišne knjige. Činjenica da tužiteljima banka nije odobrila kredit za kupovinu predmetne nekretnine, da ne može biti razlog i pravni osnov za predmetnu tužbu, jer bi u protivnom došli u situaciju, u kojoj bi tužitelji, da su imali gotov novac za kupovinu predmetne nekretnine ne bi podnijeli tužbu i ne bi smatrali da nemogućnost izlaska na javni put, u tom trenutku, predstavlja pravni nedostatak. Još navode i to kako je predmetni Ugovor sastavila punomoćnica tužitelja te isti nije imao bitne sastojke koje zahtjeva svaka banka prilikom odobravanja „hipotekarnog kredita“, jer je opće poznato da bi u tom slučaju trebala postojati izjava prodavatelja kojom dopuštaju odabranoj banci da upiše zalog prije no što kupcima bude odobren navodni kredit. Iz ovoga da je potpuno razvidno kako su upravo tužitelji nastupili prijevarno te su svojim ponašanjem doveli do pokretanja ovog spora. Dakle, tužitelji da niti jednom riječju nisu spomenuli kako će financirati predmetnu kupoprodaju putem hipotekarnog kredita, već je u istome navedeno plaćanje izravno na račun koji odrede prodavatelji i ništa drugo. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku je izveden dokaz čitanjem cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- kako je dana 20. prosinca 2021. između tužitelja pod 1-2, kao kupaca i tuženika pod 1-3, kao prodavatelja, sklopljen ugovor o kupoprodaji predmet kojeg je bila nekretnina oznake zk.š.br. 1048/1 KO [katastarska općina] u naravi stambena zgrada; spremnik; dvorište površine 662m2, dvorište površine 558m2 spremnik površine 17m2, stambena zgrada površine 87m2, ukupno površine 662 m2 (list 11-27 spisa);

- kako su tužitelji tuženicima isplatili kaparu u iznosu od 10.000,00 eura, dok su se ostatak kupoprodajne cijene obvezali uplatiti do 30. travnja 2022.

- kako su tužitelji u siječnju 2022. obavijestili punomoćnika tuženika o činjenici nemogućnosti ishođenja hipotekarnog kredita navodeći kao razloga nepostojanje izlaza na javni put (list 31 spisa);

- kako su stranke pregovarale o načinu rješenja nastale situacije te je punomoćnik tužitelja sačinio anex ugovoru na koji tuženici nisu pristali slijedom čega su tužitelji dopisom dana 30. travnja 2022. obavijestili tuženike da se ugovor o kupoprodaji smatra raskinutim te ih pozvali na vraćanje uplaćene kapare 8list 70-72 spisa);

- da su prije zaključenja predmetnog ugovora tužitelji pregledali nekretninu koja je predmet ugovora;

- kako predmetna nekretnina u naravi ima pristupni put do javne ceste, ali je isti u vlasništvu trećih osoba.

6. Među strankama je sporno da li je nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje opterećena pravnim nedostatkom, a koji se ogleda u tome što ista nema pravno reguliran izlaz na javni put, odnos nekretnine koje u naravi predstavljaju put do javnog puta u vlasništvu su trećih osoba. Posljedično tomu da li je nastupio raskid ugovora sukladno odredbi čl. 432. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; daje: ZOO) te da li su tuženici u obvezi isplatiti tužiteljima iznos dvostruke kapare.

7. Odgovornost za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) je uređena odredbama čl. 430. do čl. 437. ZOO-a.

7.1. Tako je čl. 430. st.1. ZOO propisano da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom, dok je odredbom stavka 2. propisano da prodavatelj nekog prava jamči da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

7.2. Nadalje, odredbama čl. 431. i 432. ZOO su propisana prava kupca po osnovi pravnih nedostataka, a između ostalog, uz obavještavanje prodavatelja i traženja osloboditi stvar od prava ili pretenzija trećih, i pravo na raskid ugovora.

7.3. Odredbom čl. 304. st. 1. ZOO-a propisano je da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. Nadalje, prema st. 2. istog članka ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

8. Evikcija je svaki pravni akt treće osobe kojom ta osoba na temelju svog prava isključuje ili ograničava stjecatelja u vršenju prava koje bi ovome po ugovoru pripadala ili bi pripadala bez ograničenja. Dakle, pravni nedostaci postoje ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećeg koji isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo (čl. 430. ZOO).

8.1. Prema shvaćanju ovog suda, na predmetnoj nekretnini u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije postojalo takvo pravo trećeg, slijedom čega nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti tuženika niti pravo na raskid predmetnog ugovora pozivom na odredbu čl. 432. ZOO-a.

9. Naime, za odlučivanje o predmetu spora, valja uzeti u obzir sadržaj ugovornih odredaba i radnje tuženika kao prodavatelja.

9.1. Predmet ugovora je kupoprodaja nekretnine oznake zk.č.br. 1048/1 KO [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stambenu zgradu.

9.2. Dalje, u kupoprodajnom ugovoru od 20. prosinca 2021. sklopljenom između parničnih stranaka kao ugovornih stranaka nije navedeno da u korist nekretnine koja je predmet kupoprodaje postoji pravo služnosti preko susjednih nekretnina, a do javnog puta, niti je označeno ili ugovoreno da je bitan uvjet za sklapanje tog ugovora, pravo služnosti puta u korist nekretnine koja je predmet ugovora. Štoviše, zemljišnoknjižno regulirani pristupni put od nekretnine do javnog puta u ugovoru uopće nije spominjan.

9.2. Predmetnim ugovorom se tuženici nisu obvezali nekretninu označenu kao zk.č.br. 1048/1 KO [katastarska općina] predati zajedno s pravom služnosti puta do javnog pristupnog puta, zbog čega ni pravo služnosti nije bilo predmetom ugovora. Također, tuženici se ugovorom nisu obvezali zemljišnoknjižno regulirati pristupni put. Nadalje, tužitelji su prije sklapanja ugovora o kupoprodaji na raspolaganju imali zemljišnoknjižne izvatke i katastarske planove, nekretninu su obišli, te na ugovor nisu, vezano za pristupni put do javnog puta, stavili nikakve primjedbe.

9.3. Kako je predmet prodaje nekretnina označena kao zk.č.br. 1048/1 KO [katastarska općina], a na istoj u trenutku prodaje ne postoji kakvo pravo trećega, kako to propisuje odredba čl. 430 st. 1. ZOO-a u smislu da bi isključivalo, umanjivalo ili ograničavalo kupčevo pravo, to je neosnovano pozivanje tužitelja na postojanje pravnih nedostataka. Krivo cijene tužitelji da bi nemogućnost ishodovanja kredita predstavljala pravi nedostatak jer se ne radi o pravu trećeg na predmetnoj nekretnini.

10. S obzirom da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, zahtjev tužitelja je razmotrio i s aspekta postojanja materijalnih nedostataka predmeta prodaje određenih u čl. 401. st. 1. ZOO-a.

10.1. Prema odredbi čl. 401. st. 1. ZOO-a materijalni nedostatak na stvari postoji ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, a iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je u konkretnom slučaju, ugovoreno bitno svojstvo kupljene stvari koje je bilo odlučno za realizaciju kupoprodaje nekretnine, a to je pravno reguliranje pristupa nekretnini javnom putu, niti su tuženici prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji bili svjesni da je takvo što bitan uvjet za sklapanje ugovora. Naime, čitanjem ugovora o kupoprodaji sud je utvrdio kako u istom nije navedeno da će se plaćanje kupoprodajne cijene vršiti realizacijom hipotekarnog kredita kod Erste banke.

11. Za naglasiti je da su tužitelji bili u mogućnosti, a kao savjesni kupci i dužni provjeriti pitanje pristupa nekretnine javnom putu, pod pretpostavkom da su uložili i onu dužnu pažnju koju bi uložio svaki kupac prilikom kupnje nekretnine, ili moguće zatražiti objašnjenje od vlasnika puta u svezi postojećeg pristupa, a to iz utvrđenja suda ne proizlazi. Pri tome osoba koja kupuje nekretnine sa namjerom da kupoprodajnu cijenu financira kreditnim sredstvima mora pri sklapanju pravnih poslova i poduzimanja pojedinih poslova postupati naročito pažljivo, te se od takve osoba očekuje da u konkretnim okolnostima postupa povećanom pažnjom, a u ovom slučaju nije riječ o skrivenom nedostatku na kupljenim nekretninama, pa se tužitelji ne mogu s uspjehom pozivati na odredbe članaka 404. ZOO-a, niti im pripadaju prava koja su propisana odredbom članka 410. ZOO-a.

12. Krivo cijene tužitelji kako zbog nemogućnosti ishodovanja kredita nekretnina nije podobna za nesmetanu uporabu i pravni promet, a što da su tuženici jamčili čl. 5.3. alineja 3. Ugovora. Čitanjem zk izvatka za predmetnu nekretninu ne proizlazi da bi na istoj postojala ograničenja u njenoj uporabi i/ili prometu, a tuženici ne mogu utjecati na poslovne odluke pojedine banke o tome da li će i kakav kredit odobriti tužiteljima.

13. Uzgred je za napomenuti kako tužitelji kao dokaz nemogućnosti ishodovanja kredita prilažu email korespondenciju njihove punomoćnice sa djelatnikom banke, a iz koje nije jasno zašto bi nepostojanje pravno uređenog pristupa predmetnoj nekretnini bila prepreka upisu založnog prava na nekretnini te tijekom postupka niti ne navode da bi u još nekoj od banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj pokušali ishoditi kredit za financiranje kupoprodaje.

14. Zaključno, iz svega naprijed opisanog i obrazloženog, sud smatra da nedostaci nekretnine koja je predmet prodaje nisu utvrđeni, slijedom čega nije nastupio raskid ugovora zbog postojanja pravnog nedostatka (čl. 432 st. 1. ZOO), već zbog neplaćanja kupoprodajne cijene (čl. 361. st. 1. ZOO), a kako su za raskid odgovorni tužitelji, to nije osnovan njihov zahtjev za povrat dvostruko plaćene kapare, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod I.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

15.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

15.2. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženicima pod 1-3 su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2026. u iznosu od 500 eura (Tbr. 9/1)

16. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 1.000,00 eura valjalo je uvećati za 200 eura s snove zastupanja više osoba u postupku (Tbr. 40 Tarife) te za iznos poreza na dodanu vrijednost (250,00 eura) što ukupno daje iznos od 1.450,00 eura.

17. Tuženicima pod 1-3 nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe jer će na plaćanje istih biti obvezani tužitelji (čl. 3. st. 2. i čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23).

18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

19. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

U Splitu, 22. travnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju pod 1-2 po punomoćniku,

- tuženiku pod 1-3 po punomoćniku,

- u spis