REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Psp-96/2019-30

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u pravnoj stvari tužitelja ŽE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika NE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, radi smetanja posjeda, nakon što je dana 9. ožujka 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 22. travnja 2026. god.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Tuženik NE (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa], zasmeo je tužitelja ŽE (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa], u posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pristupni put gospodarskim objektima i nekretninama stranaka postupka time što je dana 17.11.2018. god. na predmetnom pristupnom putu koji je u jednom dijelu položen na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parkirao svoje vozilo, pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe sa navedenog pristupnog puta ukloni parkirano vozilo te prestane smetati tužitelja u posjedovanju nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pristupni put gospodarskim objektima i nekretninama stranaka postupka, te mu se zabranjuje svako daljnje ovakvo ili slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženiku 1.250,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23), teče, počev od dana donošenja ove odluke (22.4.2026.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi, u bitnome, naveo da su stranke suvlasnici i suposjednici pristupnog puta položenog na nekretninama istovjetnim kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pristupnog puta koji vodi do drugih njihovih nekretnina i gospodarskih objekata, a da je dana 17. studenog 2018. god. tuženik na tom putu parkirao njegovo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i njemu/tužitelju tada onemogućio korištenje prolaza.

1.1.Utoliko da ga je tuženik zasmeo u izvršavanju posjeda prava koje on/tužitelj ima na promatranom putu.

1.2.Naglasio je da je od tuženika odnosne prigode višeputno tražio da pomjeri vozilo s mjesta na kojem ga je parkirao, a da je tuženik to odbio učiniti, te je na iznijetoj osnovi postavio zahtjev suštinski istovjetan njegovom naposljetku uređenom zahtjevu, zahtjevu izloženom pod I izreke.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio, kako istinitost tužbenih tvrdnji, tako i osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

2.1.Naveo je tuženik, prvenstveno, da uparničeno zemljište/promatrana komunikacija nema status samostalne nekretnine, nego da se radi o komunikacijskom prostoru položenom na dijelovima više međusobno susjednih stranačkih nekretnina, dakle o prostoru po kojem svaka od stranaka, komunicirajući dijelom zemljištima njihovih nekretnina, a dijelom zemljištima drugog vlasnika/druge ovoparnične stranke, u skladu sa sporazumom koji su još 1990. god. postigli on/tuženik i tužiteljev prednik, sada pok. otac DE, od netom spomenute godine ostvaruju pješačke prolaze i provoze poljoprivrednim strojevima isključivo u svrhu obrade njihovih tamo položenih poljoprivrednih površina.

2.2. Vezano za uparničene učine/propuštanja, priznao je ne/poduzimanje tih akata no osporio je njihovu kvalifikaciju.

2.3.Potvrdio je, naime, da je odnosne prigode parkirao vozilo na promatranoj komunikaciji i da je odbio na traženje tužiteljske strane pomjeriti vozilo s mjesta parkiranja, no osporio je da bi opisani učini/propuštanja imali obilježja smetanja tužiteljevog posjeda.

2.4.To pak zato jer da njegovo onako parkirano vozilo kako je bilo parkirano odnosne prigode nije priječilo obavljanje komunikacije koja je kroz višegodišnje razdoblje obavljana tim komunikacijskim prostorom, nego da je priječilo tužitelju da na onim dijelovima komunikacije koji su položeni na njegovom/tuženikovom zemljištu proširuje ovlasti u smislu prolaženja i provoza kakve nisu ugovorene i kakve nisu ostvarivane do dana ostvarenja uparničenih učina.

2.5.Utoliko da u odnosnim okolnostima i na opisani način nije bilo niti moglo biti ostvareno smetanje tužiteljevog posjeda prava služnosti.

3. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave sastavnice ovosudnih spisa P-362/97 i P-9576/15, pregledana je fotosnimka mjesta označenog mjestom uparničenog smetanja (list 3 spisa), pročitan je diobeni ugovor sklopljen između tužiteljevog prednika DE i ovopostupnog tuženika (list 4 spisa), pročitane su isprave "Dojava i Službena zabilješka" PGP Imotski od 17.11.2018. god., pročitana je potvrda PGP Imotski od 8.12.2025. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničenih nekretnina, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Gorana Kukavice, ing. geod. od 30.1.2020. god., u statusu svjedoka saslušani su UE pok. Ž i KE pok. Ivana te su izvedeni dokazi saslušanjima parničnih stranaka.

4. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku, zbog niže izloženih razloga, zauzeto je stajalište da zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

5. Utvrđeno je čitanjem Diobenog ugovora koji su pred svjedocima, nesporno, 1990. god. sklopili tuženik i tužiteljev prednik sada pok. otac DE i baš utvrđeno čitanjem odjeljka te isprave "Dioba loza" (a, napokon sadržajem pravomoćne odluke donijete u ovosudnom predmetu P-9576/2015 i rječito potvrđeno) da su ugovaratelji iz tog ugovora, prostor njihovih okućnica zasađen vinovom lozom podijelili na prostorne cjeline koje međusobno ne graniče niti ponaosob graniče bilo sa drugim njihovim nekretninama niti pak sa javnim površinama te, napokon, da nisu formirali prostor posebne nekretnine koji bi bio u funkciji prolaza i provoza do svih diobom ukupnosti vinograda nastalih vinograda.

5.1.Pak, da bi se ma kakva nekretnina mogla uporabljivati, a naročito uporabljivati/koristiti nekretnina vrste vinograda, o tome naprosto ne može biti spora, ta nekretnina mora imati komunikacijsku povezanost u prostoru, a u prethodnom odjeljku smo kazali kakvo stanje ne/povezanosti u konkretnom slučaju postoji. Utoliko je na osnovi već kazanog naprosto morao slijediti zaključak onog sadržaja kakav je – implicite – ispisan u ispravi koja svjedoči o prethodno opisanom ugovaranju, baš zaključak kakav je izložen i u odluci Županijskog suda u Osijeku Gž-2147/2017 koja je donijeta povodom žalbe podnijete protiv odluke donijete u prethodno spomenutom ovosudnom predmetu - zaključak da su promatrani ugovaratelji prolazno-provoznu vezu, baš vezu koja će služiti isključivo u poljoprivredne svrhe, ugovorili tako što je komunikacijski prostor svake od nastalih nekretnina iz skupa "vinograda" imao/li tvoriti kako prostor/i u vlasništvu vlasnika tog vinograda, tako i prostor/i nekretnine/a drugog ugovaratelja.

5.2.Stoga je naprosto morao uslijediti daljnji zaključak važan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, zaključak da su promatrani ugovaratelji za ukupnost prostora dijeljenih vinograda osnovali reciprocitetnu služnost, a ne formirali put u njihovom suvlasničkom titularitetu, kako je to u postupku tvrdio tužitelj.

6. Pak, stranke u postupku nisu niti tvrdile da bi se kada naknadnim ugovaranjem, formirala posebna prostorna cjelina u funkciji putne veze između diobom nastalih nekretnina pa je utoliko i valjalo zaključiti da ono stanje prava stranaka na promatranom lokalitetu/dijelovima tog lokaliteta koje je ugovoreno promatranim ugovaranjem vladalo do 2018. god, odnosno dana ostvarenja onog nadnevka koji je označen kao dan tuženikovog smetanja tužiteljevog posjeda na način opisan u izreci ove odluke.

6.1.K tome, stranke u postupku nisu niti tvrdile da bi isključivo kakvim realnim djelovanjem, dakle faktično, za potrebe promatranih stranačkih nekretnina formirala kakva stalna komunikacijska/putna veza na kojoj bi/bolje kazano dijelovima koje bi stranke izgubile njihove dotadašnje vlasničke titularitete.

6.2.Napokon, stranke u postupku nisu tvrdile, a kamoli dokazivali i dokazali da bi se kroz razdoblje od osnivanja promatrane služnosti do uparničene prigode sagledavana komunikacija uporabljivala u koju drugu svrhu izvan prolaza i provoza u funkciji izvođenja poljoprivrednih radova.

7. Proizlazi dakle da je ono uređenje prava/vlasti stranaka kako je uspostavljeno sporazumijevanjem 1990. god. nije izgubilo pravnu snagu do dana ostvarenja tuženikovih učina/propuštanja (uzgred kažemo: nije niti do dana današnjeg), pa je utoliko (sada preciziramo imajući na umu u spisu narisano/ispisano stanje detalja na promatranom lokalitetu) i valjalo zaključiti da su na dan 17. studenog 2018. god. na uzglavcima stranačkih vinograda postojala reciprocitetna prava služnosti (i s tim povezani posjedi tih prava) koja su za svakog od njih, zajedno sa onim komunikacijskim dijelom preko njihovih nekretnina, predstavljala komunikacijsku povezanost između stranačkih nekretnina (dalje izvan ukupnosti tih nekretnina - i zapadnije položenim cestovnim prostorom), komunikacijsku/prolazno - provoznu povezanost funkcijski određenu obavljanjem poljoprivrednih radova na nekretninama nastalim promatranom diobom.

8. Pak, istovjetno su o razlogu zbog kojeg bi po tužiteljevom nalogu 17.11.2018. god. imali koristiti promatrani komunikacijski prostor u ovoj parnici posvjedočili svjedoci UE pok. Ž i KE pok. Ivana.

8.1.Posvjedočili su ti svjedoci da su tada imali izvršiti cijepanje drva, a da su promatrani komunikacijski prostor imali koristiti da bi stroj naziva "cjepač drva" uz pripomoć snage traktora dovezli na mjesto cijepanja.

9. Već smo rekli da su istovjetno o svrsi pokušaja korištenja komunikacijskog prostora svjedočili oni koji su odnosne prigode imali neposredno koristiti taj prostor.

9.1.Njihova posvjedočenja u tom pravcu potvrđuju i posvjedočenja isprave koju su na temelju očevida sastavili policijski službenici.

9.2.Napokon, kažemo i to da njihova posvjedočenja nisu protivna rezultatu ma kojeg dokaza izvedenog u postupku (izuzev tužiteljevog usamljenog stranačkog posvjedočenja, posvjedočenja koje sud baš zbog usamljenosti ne prihvaća istinitim posvjedočenjem).

9.3.Stoga je posvjedočenja svjedoka GE pok. Ž i KE pok. Ivana, dakako u pogledu njihovih očitovanja na važne okolnosti ove parnice, valjalo prihvatiti istinitim posvjedočenjima i naposljetku zaključiti da je promatrani pokušaj komuniciranja sagledavanom prolazno-provoznom komunikacijom tužitelj namjeravao poduzeti u svrhu različitom od svrhe "obavljanja poljoprivrednih radova".

10. Proizlazi prema izloženome dakle da je tužitelj odnosne prigode promatranu komunikaciju kušao uporabiti u onu funkciju koja nije niti stranačkim ugovorom određena niti je faktički ostvarivana kroz tijek vremena od osnivanja promatrane reciprocitetne služnosti do dana učina/propuštanja koje je tužitelj okarakterizirao smetanjem njegovog posjeda.

10.1.Utoliko proizlazi da je tužitelj odnosne prigode kušao proširiti sadržaj ovlasti na onom dijelu promatranog prostora za komuniciranje stranaka koji je titularski predstavljen tuženiku.

10.2.Dakle, funkcijski i sadržajno je tužitelj njegovim radnjama poduzetim 17. studenog 2018. god. kušao izmijeniti sadržaj njegove ograničene vlasti na tuženikovoj nekretnini.

10.3.Proizlazi utoliko da je tužiteljevim učinima tuženik doveden u poziciju da štiti njegov posjed na promatranoj komunikaciji.

10.4.Posjed na promatranoj komunikaciji izvrgnut tužiteljevim učinima opisanima pod 10.2., u skladu sa zakonskim određenjima (st. 4. čl. 21. i čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – NN 91/96 – 94/17, dalje; ZV), tuženik je mogao štititi bilo zapodjenjivanjem sudskog postupka, bilo putem akata samopomoći.

10.5.Tuženik je izabrao potonji način zaštite njegovog posjeda i utoliko njegovo postupanje odnosne prigode nema ne/kvalitetu protupravnosti.

10.6.Utoliko tužitelju, u smislu određenja čl. 19. – 27. ZV, ne pripada pravo na zahtijevanu pravnu zaštitu u ovoj parnici.

10.7.Stoga je tužiteljev zahtjev i valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci.

11. U kvalitativno – kvantitativnom smislu tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa je tužitelja, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23), valjalo obvezati da mu/tuženiku naknadi one izdatke koje je on razložno učinio radi vođenja ove parnice.

12. Tuženik je u parnici zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika pa je utoliko u početnom stadiju ove parnice učinio četiri radnje (sastav odgovora na tužbu od 31.12.2018. god. te zastupanja na ročištima 7.1. i 15.10.2019. te 5.11.2025. god.) trošak poduzimanja kojih je, u skladu s određenjima st. 2. Tarifnog broja 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023; dalje Tarife) imao podmiriti punomoćniku isplatom jednokratne nagrade od 250 bodova, a potom je učinio daljnjih pet radnji (zastupanje na ročištima 24.11. i 5.12.2025. te 19.1., 13.2. i 19.3.2026. god.) koje su u smislu istog Tar. br. Tarife honorirane svaka po 50 bodova.

12.1.Proizlazi utoliko da je tuženik radi vođenja ove parnice imao izdatak ekvivalentan bodovnom honoraru 500 bodova i utoliko, s obzirom na taj broj bodova, vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), izdatak u novčanom iznosu 1.250,00 eura.

13. Izdatak označen u prethodnom odjeljku pak, jeste jedini izdatak koji je tuženik razložno učinio radi vođenja ove parnice.

13.1.Utoliko mu je baš taj iznos dosuđen na ime troškova koje je imao radi vođenja ove parnice pa je naposljetku o dosudi/snošenju parničnih troškova i odlučeno kao pod II izreke.

U Imotskom 22. travnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda