REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4721/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, Sisak, Ulica Ferde Hefelea 57, radi naknade za oduzetu imovinu, 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: KLASA: UP/II-942-01/21-01/147, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 2. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izjavljena protiv djelomičnog rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za upravno pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/101, URBROJ: 2176/01-10-21- 14 od 10. ožujka 2021., a kojim djelomičnim rješenjem je u točki 1. izreke OZOĆ, OZ te MZ i IZ, nasljednicima iza pokojnog podnositelja zahtjeva CZ utvrđeno pravo na naknadu za građevinsko zemljište u k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 14.818 m2 i to za kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], sve pod uvjetima i na način detaljno određen izrekom prvostupanjskog djelomičnog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je pogrešan stav drugostupanjskog tijela da ovlaštenik naknade zapravo može birati želi li povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta ili želi naknadu za isto jer iz članka 17. i članka 19. Zakona o naknadi je razvidno da se takvo zemljište daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku (članak 17. stavak 1.) da da mu pravo na naknadu pripada samo u slučaju ako je neizgrađeno građevinsko zemljište sukladno odredbama članka 52. – 55. ovog Zakona izuzeto od davanja u vlasništvo (članak 19. stavak 2. ).
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je uvidom u ortoforto slike Geoportala Državne geodetske uprave za kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], proizlazi da iste nisu privedene namjeni te da u naravi predstavljaju oranice, sukladno čemu je predmetno oduzeto građevinsko zemljište trebalo naturalno vratiti ovlaštenicima naknade sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi.
6. Stoga predlaže usvojiti tužbu i poništiti osporavano rješenje.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu za odgovor na tužbu proizlazi da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu odlučivanje o zahtjevu prijašnjih vlasnika za povrat čestica, u trenutku oduzimanja označenih kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] odnosno 127 k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su prijašnjim vlasnicima oduzete na temelju odluke Kotorske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Kutina broj 1068/1946 od 21. listopada 1946.
10. Naime, prvostupanjsko je tijelo za predmetne nekretnine utvrdilo pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.
11. Osnovni prigovor koji tužitelj ističe u tužbi jest da prijašnjem vlasniku pravo na naknadu pripada samo u slučaju ako je neizgrađeno građevinsko zemljište sukladno odredbama članka 52.-55. Zakona o naknadi izuzeto od davanja u vlasništvo, te da stoga stranka nema mogućnost izbora oblika naknade.
12. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedena namjena, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
13. Člankom 1. stavkom 2. Zakona o naknadi propisano je da naknada za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima u smislu ovoga Zakona u načelu je isplata u novcu ili vrijednosnim papirima (dionice ili udjeli i obveznice), a iznimno u naravi.
14. Kraj takvog stanja stvari, imajući u vidu činjenicu da su se prijašnji vlasnici izričito na raspravi pred upravnim tijelom izjasnili da ne žele snositi troškove vještačenja radi utvrđivanja činjenice privedenosti namjeni predmetnih čestica, te ne žele snositi dodatne troškove te su suglasni sa isplatom naknade u obveznicama Republike Hrvatske (zapisnik od 26. listopada 2017.), to nema zapreke, a imajući u vidu odredbu članka 1. stavka 2. ZUS-a, da bude doneseno rješenje o pravu na naknadu sukladno stanju spisa u trenutku donošenja odluke.
15. Naime, u situaciji kada naturalni povrat nije moguć bez da se prethodno provede vještačenje, a ovlaštenici naknade nisu u mogućnosti snositi troškove tog vještačenja, prema mišljenju ovog Suda, nema zapreke da im se naknada za oduzetu imovinu utvrdi sukladno odredbi članak 57. Zakona o naknadi, odnosno u obveznicama Republike Hrvatske. Štoviše, pravilnost takvog utvrđenja, proizlazi i iz odredbe članka 184. stavka 1., ovdje mjerodavnog, Zakona o općemu pravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91. i 103/96) koja propisuje da ako bi dokazivanje vještačenjem bilo nerazmjerno skupo prema značaju ili vrijednosti predmeta, stvar će se riješiti na osnovu drugih dokaznih sredstava, a kako je u konkretnom predmetu i riješeno (u vezi s navedenim upućuje se na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženo u presudi poslovni broj: Usž-2296/23-2 od 15. svibnja 2024.).
16. Imajući u vidu navedeno, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5 - e-komunikacijom
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 - e-komunikacijom
3. ĐZ, [adresa]
4. IZ, [adresa]
5. U spis
