Poslovni broj: Usž-652/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina , članova vijeća , uz više sudskih savjetnica – specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KLG, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel , odvjetnik u Zagrebu , Radnička cesta 32 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3309/2024-9 od 19. siječnja 2026. , na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3309/2024-9 od 19. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je predlagao da se tuženiku naloži da u roku od 60 dana od dostave te presude donese odluku o zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem punoljetne osobe (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio tužbu 9. veljače 2024. radi propuštanja tuženika da odluči o zahtjevu za natjecanje hrvatskog državljanstva koji je podnesen 20. ožujka 2024.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da mu nisu dostavljeni prilozi koje je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu. Smatra da mu je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora jer je na ročištu održanom 12. siječnja 2026. zakazano sljedeće ročište za 19. siječnja 2026., a što je u suprotnosti s odredbom članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. Ističe povredu članka 121. ZUS-a te smatra da je sud povrijedio kogentna pravila o objavi presude, navodeći da na objavi presuda nije usmeno niti pismeno ukratko obrazložena. Navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da tuženik potvrđuje postojanje upravnog postupka time što navodi da sudu dostavlja „spis predmeta“ o kojemu nije odlučeno u upravnom postupku. Smatra da ako postoji spis predmeta tada postoji i upravni postupak. Ističe da je u ovom sporu predmet šutnja uprave, odnosno propuštanje tuženika da postupi po žalbi, a ne ocjenjivanje urednosti ili osnovanosti tužbenog zahtjeva. Navodi da do šutnje uprave može doći i kada zahtjev nije uredan. Smatra da je i u slučaju kada je u postupku potrebna pomoć neukoj stranci na upravnom tijelu obaveza da o zahtjevu odluči u rokovima propisanima Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine, 47/09., 110/21. - ZUP). Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je dopisom od 28. ožujka 2024. tužiteljevom opunomoćeniku vraćen podneseni zahtjev zajedno s uputom o načinu predaje zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Smatra da je postupanje punomoćnika tužitelja, kao stručne osobe ovlaštene za zastupanje, usmjereno na odugovlačenje postupka, te inzistiranje na formalizmu koji ne pridonosi rješavanju zahtjeva tužitelja. Ističe da je tužitelj osobno podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva putem konzularnog ureda, a koji zahtjev je pozitivo riješen u korist tužitelja. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanim.

7. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari.

8. Odredbom članka 24. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, 53/91., 70/91., 28/92., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21. , dalje: Zakon) propisano je da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka. Stavkom 5. istog članka Zakona propisana je mogućnost podnošenja zahtjeva i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, koji živi u [adresa], putem odvjetnika kao opunomoćenika, tuženiku dana 20. ožujka 2024. podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Tuženik je dopisom od 26. ožujka 2024. punomoćnika tužitelja uputio o načinu podnošenja zahtjeva, te je sukladno članku 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) osigurao da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja stranci po zakonu pripadaju. Pri tome je ukazao da, s obzirom na to da tužitelj nema odobren privremeni niti stalni boravak u Republici Hrvatskoj, predmetni zahtjev može osobno podnijeti u najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

10. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u roku propisanom ZUP-om odluči o zahtjevu tužitelja. Ovo stoga što zahtjev za stjecanje državljanstva prirođenjem nije podnesen osobno, kako to propisuje Zakon, stoga obveza tuženika da riješi o zahtjevu započinje teći do dana podnošenja urednog zahtjeva. Pri tom se ukazuje da je tuženik nakon zaprimanja zahtjeva dopisom vratio zahtjev i uputio punomoćnika tužitelja o načinu podnošenja urednog zahtjeva. Napominje se tužitelju da dodjeljivanjem oznake klase u povodu pogrešno podnesenog zahtjeva, tuženik nije „potvrdio“ pokretanje upravnog postupka.

11. Ovaj Sud smatra da bi prioritet opunomoćenika trebao biti interes stranke koju zastupa, te postupanje po zakonskim odredbama, a ne inzistiranje na formalnim odlukama koje ne doprinose rješavanju zahtjeva tužitelja.

12. S obzirom na to da je tužitelj tijekom upravnog spora imao mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari (dostava odgovora na tužbu od 17. rujna 2024., podneska tuženika od 24. listopada 2024. i održavanje glavne rasprave 12. siječnja 2026.), koju je tužitelj i iskoristio te se očitovao na navode suprotne strane, to mu je omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu, te mu nije povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje. Pri tome se ukazuje da ZUS-om nije propisana obveza suda da u upravnom sporu dostavlja spis tuženika, a tužitelj je u upravnom postupku i sporu bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku, koji je mogao izvršiti uvid u isti. Potrebno je istaknuti da se radi o zahtjevu tužitelja upućenom tuženiku, javim isprava koje je sam tužitelj podnio uz zahtjev i dopisu tuženika upućenom punomoćniku tužitelja, te je razumno očekivati da je tužitelj već upoznat sa sadržajem tih isprava.

13. Neosnovano tužitelj smatra da su povrijeđene odredbe ZUS-a u vezi poziva za ročište budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 12. siječnja 2026., a na kojem je određeno da će se presuda objaviti 19. siječnja 2026., što je u skladu s člankom 121. stavkom 1. ZUS-a, dok se odredba članka 89. stavka 3. ZUS-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi, odnosi na zakazivanje rasprave. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o objavi presude razvidno je da je na ročište za objavu presude pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja i zapisnik o objavi uredno je potpisala bez iznošenja primjedbe, stoga tužitelj nije doveo u sumnju postupanje suda u skladu s odredbom članka 121. stavku 3. ZUS-a.

14. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Slijedom naprijed navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom odredbe članka 147. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagrebu , 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić