Poslovni broj: Usž-353/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina , članova vijeća , uz sudjelovanje više sudskih savjetnica – specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ŽZ, [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-4293/2023-7 od 5. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-4293/2023-7 od 5. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II-551-06/22-014/68 , urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 21. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku , Odjel za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , klasa: UP/I-551-06/22-013/1038 , urbroj: 251-09-22- 1/004-23-6 od 11. svibnja 2023. (točka I. izreke), odbijen vam je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 11. svibnja 2023. godine.

3. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud donio odluku na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. - dalje: Odluka/22.). Ističe da je svoja prava stekla rješenjem koje je donijeto na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 16/16. i 19/16.; dalje: Odluke/16), te da se Odlukom/22 nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16, već je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21. - dalje: Odluka/18.). Navodi da je prvostupanjski gradski ured pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti te bez ispitnog postupka donio prvostupanjsko rješenje. Osporava stvarnu nadležnost prvostupanjskog tijela koje je donijelo rješenje protivno uvjetima propisanim člankom 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), te nadležnost tuženika sukladno članku 164. stavku 4. Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 11/21). Navodi i da su sporna ovlaštenje službenih osoba za postupanje, te da rješenje tuženika sadrži nečitki potpis, koje prigovore prvostupanjski sud apriori otklanja. Ističe da je sud prilikom otklanjanja prigovara u svezi ovlaštenja službene osobe prvostupanjskog tijela za donošenje osporavanog rješenja, propustio uz naziv radnog mjesta obrazložiti i rang i kategoriju službenika. Smatra da je protekao procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja, a sud pogrešno zaključuje da nije propisana posljedica propusta roka iz čanka 6. Odluke/22. jer se postupanjem javnopravnog tijela zadire u prava stranke bez osnova u zakonu i bez zaht jeva stranke, čime joj je povrijeđeno pravo vlasništva. Upire na odluke Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i pravna shvaćanja ovog Suda koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Smatra da je došlo do povrede zabrane retroaktivnosti, što je sud propustio zakonito cijeniti, s obzirom na to da se prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem, uzimajući u obzir trenutak njihove izvršnosti, (rješavano ex tunc, a ne pro futuro), zadiralo u pravomoćni upravni akt za period koji je protekao prije nastupa izvršnosti. Ističe da je sud odbio provesti dokaz njezinim saslušanjem. Naglašava da joj je grubo narušeno pravo na pravično suđenje jer joj je sud u cijelosti onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo i nije joj dostavio spis upravnog tijela. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 11. svibnja 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I- 551-06/16-013/1750, urbroj: 251-10-01-16-2 od 9. prosinca 2017. na temelju članka 6. Odluke/22. kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke/18.), sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

8. Potrebno je istaknuti da je Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila predmetnom ocjene zakonitosti te su ovosudnom presudom, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

9. Prigovor tužiteljice u pogledu primjene Odluke/22 na korisnike mjere koji su pravo ostvarili po Odluci/16 pravilno je otklonio prvostupanjski sud s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Pri tom se pravilno pozvao na naprijed navedenu presudu ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Tom presudom je navedena Odluka/22 ocijenjena zakonitom te je potvrđeno već izraženo stajalište ovog Suda prema kojem novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2018. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, su otklonjeni i navodi o zabranjenom povratnom djelovanju sporne Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere roditelj odgojitelj.

10. Neosnovani su prigovori tužiteljice u pogledu nadležnosti osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 470/9 i 110/21) rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, člankom 5. podtočkom 2.2.1. Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 13/22. i 31/22.) propisano je da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 73. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku spadaju i poslovi rješavanja u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prigovore istaknute u tom pravcu pravilno otklonio. Prigovori tužiteljice u svezi potpisa na rješenju tuženika, a koje sadrži čitki potpis i službeni pečat javnopravnog tijela, usmjereni su na odugovlačenje upravnog spora, što je u suprotnosti s odredbom članka 8. ZUS-a.

11. Nadalje, rok propisan člankom 6. Odluke/22. je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.

13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica tijekom upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj je omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedlog tužiteljice.

14. Glede prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad Zagreb želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Suprotno navodima tužiteljice prvostupanjski sud je navedene prigovore pravilno otklonio, između ostalog i pozivajući se na naprijed navedenu presudu ovog Suda, kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske donesenu povodom navedene presude.

15. U odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice da joj nije omogućeno da se očituje na spis tuženika jer joj isti nije dostavljen, valja istaknuti da ZUS-om nije propisana obveza suda da tužiteljici u upravnom sporu dostavlja spis tuženika.

16. Kako ostalim žalbenim prigovorima tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora utemeljena je na članku 147. stavku 1. i članku 148. stavku 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić