Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž R-242/2025-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko - upravni odjel, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-19/2025-10 od 12. rujna 2025., u sjednici vijeća 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-19/2025-10 od 12. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.357,09 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.301,35 eura teče od 30. ožujka 2023. do isplate, a na iznos od 55,74 eura teče od dana presuđenja do isplate, sve po stopi kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.905,00 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
3. Protiv te presude žali se tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Tuženica smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) kada je tužitelju priznao pravičnu novčanu naknadu, jer okolnosti slučaja te posljedice zadobivenih ozljeda u konkretnom slučaju ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, odnosno tuženica smatra da nije bilo osnove za dosuđivanje iste. Navodi kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da predmetna ozljeda na tužitelja nije ostavila trajne tjelesne posljedice koje smanjuju tužiteljevu životnu aktivnost, odnosno da bi zbog navedene ozljede tužitelju bilo onemogućeno obavljanje svakodnevnih obveza. Tužiteljeva ozljeda je okvalificirana kao laka tjelesna ozljeda, odnosno površinska ozljeda zgloba desne šake u vidu ogrebotina bez znakova koštane traume. Opisana vrsta ozljede ne proizvodi dugotrajnu onesposobljenost ni dugotrajne bolove što je notorna činjenica, pa je prema mišljenju tuženice došlo do izrazito neznatnog oblika povrede prava osobnosti koje ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade jer težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju isto. Navodi da je primarni strah bio kratkotrajan, sekundarni strah je trajao ukupno tri dana srednjeg intenziteta i 14 dana slabog intenziteta, dok kasnog straha nije niti bilo. Pored toga, u konkretnom slučaju radi se o tužitelju, policijskom službeniku i djelatniku Ministarstva unutarnjih poslova koji je vrlo često izložen sličnim ili istim situacijama. Tužitelj je osposobljen za savladavanje osoba i za fizičke kontakte što je vidljivo iz toga što je nakon zadobivenog udarca savladao ŽČ, pa se u konkretnom slučaju nikako ne može govoriti o tome da je tužitelj trpio strah prilikom obavljanja svog redovnog posla, odnosno prilikom postupanja prema ŽČ.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženici naknadi trošak u iznosu od 1.300,00 eura uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 18. veljače 2023., kada je tužitelj kao policijski službenik, prilikom službene intervencije zbog narušavanja javnog reda i mira zadobio ozljede.
10. U fazi ovog žalbenog postupka među strankama nije sporna osnovanost pravne osnove tužbenog zahtjeva.
11. U provedenom postupku je utvrđeno:
-da je provedenim vještačenjem po vještaku dr. Daliboru Mariću, specijalistu ortopedije, subspecijalistu traumatologije, utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede i to nagnječno-razderotinsku ranu donje strane šake i nagnječenje desne šake, da je neposredno po ozljeđivanju intervenirala hitna medicinska pomoć, te je tužitelj upućen na Objedinjeni bolnički prijem, gdje je učinjen RTG desne šake te je utvrđeno da nema znakova koštane ozljede, kliničkim pregledom utvrđen je uredan neurocirkulatorni status desne šake, uz preporuku hladnog obloga,
-da je vještak u nalazu i mišljenju naveo kako je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana i slabog intenziteta 28 dana, trpio je primarni inicijalni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan nakon štetnog događaja, a nakon toga je trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana, lakog intenziteta u trajanju od 14 dana,
-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć (nemedicinska) kroz 14 dana i to prva dva dana po dva sata i ostale dane po jedan sat dnevno, a sastojala se u pomaganju prilikom oblačenja odjeće, održavanju osobne higijene i ostalih aktivnosti kod samozbrinjavanja, da se je vještak u svom nalazu i mišljenju osvrnuo i na bolovanje na kojem je tužitelj bio navodeći da je bolovanje pravilno određeno od strane obiteljskog liječnika prvenstveno radi ozljede koja je na desnoj šaci u području drugog i trećeg prsta te ometa funkciju šake za 30% od pune aktivnosti,
-da je vještak očitujući se na primjedbe tuženika naveo da je dužina liječenja u nalazu utvrđena u skladu s medicinskom dokumentacijom i prekida se zadnjim nalazom obavljenog kontrolnog pregleda u kirurškoj ambulanti kada se smatra da je liječenje završeno, da je strah prvenstveno psihička kategorija pa utreniranost na strah ne postoji prvenstveno kada govorimo o strahu, odnosno brizi za ishod liječenja, dok je dužina tuđe pomoći i njege koncipirana na osnovni nalaza funkcionalnosti ozlijeđene šake.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, ocjenjuje kao primjerenu novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova iznos od 770,46 eura i po kriteriju straha iznos od 530,89 eura.
13. U odnosu na imovinsku štetu utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 14 dana i to prva dva dana po dva sata dnevno, a ostale dane po jedan sat dnevno, pa primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a po jednom satu tuđe pomoći i njege priznaje iznos od 3,40 eura, što pomnoženo s brojem potrebnih sati (14) daje iznos od 55,74 eura.
14. Protivno žalbenim navodima tuženika ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da navedeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.
15. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen, fizikalnu terapiju, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, pravilno je ocijenio da iznos od 770,46 eura predstavlja primjerenu novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova te iznos od 530,89 eura pravičnu novčanu naknadu po kriteriju pretrpljenog straha.
16. Protivno žalbenim navodima tuženika, kraj utvrđenja da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio naprijed opisane ozljede, a zbog kojih ozljeda je trpio fizičke bolove i strah, težina tih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te polazeći od cilja i svrhe zakonske odredbe o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu Orijentacijske kriterije te iznose utvrđene pravične novčane naknade neimovinske štete, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio novčanu naknadu s osnove neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.301,35 eur.
17. Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i odredbu čl. 223. ZPP-a kada je tužitelju s naslova tuđe pomoći dosudio iznos od 55,74 eura, a uzimajući u obzir da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć nemedicinskog karaktera 14 dana i to prva dva dana po dva sata, a ostale dane po jedan sat dnevno i cijenu jednog sata od 3,40 eura.
18. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, pa kako tuženica u žalbi nije konkretizirala niti jedan razlog pobijanja predmetne odluke o troškovima, a temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to je valjalo i u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka.
19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
