Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-947/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mihaela Carović Rukavina, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 73 P-6395/2022-18 od 03. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73 P-6395/2022-18 od 03. ožujka 2025. u točki I i II izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom izravne naplate u predmetu br. Ovr- 3097/2022 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić u Novom Marofu, poslovni broj OV-5881/2013 od 20. studenog 2013. god. Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke dok je točkom III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 850,00 eur, kao neosnovan.

2. Protiv točke I i II izreke presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22 i 155/23: dalje-ZPP).

3. U žalbi tvrdi da iz priložene specifikacije nije vidljivo koje iznose i kada je tužitelj podmirio i na što se odnosi preostalo potraživanje pa da je u ovoj situaciji kada je tužitelj osporio visinu tražbine teret dokaza o osnovanosti visine na tuženiku.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je ovršna isprava zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Nade Vidović- Džidić iz Novog Marofa pod brojem OV-5881/2013 izdana vjerovniku, a ovdje tuženiku Imex banka d.d., radi naplate iznosa od 240.000,00 kn, uvećano za ugovorne kamate i ostale sporedne tražbine sa zateznom kamatom, izdana od strane trgovačkog društva Kamini Hoyan d.o.o. kao dužnika te tužitelja JO, RO i EO kao jamaca plataca,

-da se zadužnica izdaje u smislu odredbe čl. 214. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12. i 25/13.:dalje-OZ) u obliku javnobilježničkog akta i da zastarijeva temeljem odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23:dalje- ZOO) u roku od 10 godina. Taj rok zastare da nije protekao od dospijeća tražbine pa čak ni od izdavanja zadužnice (20. studenog 2013.) do pokretanja postupka izravne naplate (19. rujna 2022).

-da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja, jamca platca iz ovršne isprave u smislu odredbe čl. 111. st. 3. ZOO-a.

-da tužitelj nije dokazao da bi tražbina prestala ili da bi ispunjenje tražbine tuženika kao vjerovnika bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno (postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a) jer da nije predlagao nikakve dokaze na te okolnosti, u bitnome financijsko vještačenje, a teret dokaza da je na njemu.

8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužitelj.

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ne postojanje razlozi za proglašenje ovrhe - izravne naplate nedopuštenom zbog zastare tražbine iz čl. 50. stavak 1. točka 10. OZ-te iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.), u smislu da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i naveo je odlučne razloge za to utvrđenje koji žalbenim navodima nisu ni dovedeni u pitanje.

11. Pravilno je utvrdio i da nije utvrđeno postojanje žalbenog razloga za proglašenje ovrhe, analogno izravne naplate nedopuštenom iz čl. 50. stavak 1. točka 9. i 10. OZ-a, o prestanku tražbine ili da bi ispunjenje predmetne tražbine makar i na određeno vrijeme bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama, u konkretnoj situaciji kada tuženik po osnovi dospjele glavnice potražuje iznos do 158.513,23 kn (zadužnica je izdana na iznos od 240.000,00 kn ) teret dokaza da je podmirio tu tražbinu ili da ju nije dužan platiti bio bi na tužitelju, kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. Budući da tužitelj nije predlagao nikakve dokaze radi utvrđenja te bitne činjenice (visini preostalog dugovanja tužitelja po osnovi ovršne isprave) pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev iz tog razloga, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a.

13. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članka 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP).

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 166. ZPP-a) kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer sastav odgovora nije bio potreban pa nije ni opravdan taj trošak (čl. 155 ZPP-a).

16. Nepobijani dio točke III izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić