Poslovni broj:P-6024/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega zastupaju punomoćnice CŠ i FŠ, obje dipl. iur. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (OIB: 94472454976), Zagreb, Listopadska 2, kojega zastupaju punomoćnici Davor Bubalo i Damir Salahović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja FŠ i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 8.806,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik istoga IŠ stradao u prometnoj nezgodi 5.11.2010., a koju nezgodu je skrivio EŠ upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, koji je ujedno i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne nezgode. Rješenjem br. 835335 od 15.12.2014. spomenutom osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu uzrokovanje štetnim događajem, dok je rješenjem od 6.5.2015. određena invalidska mirovina. Po toj osnovi tužitelj je istom osiguraniku isplaćivao mirovinu pa je tako za razdoblje od 1.10.2022. do 31.5.2025. isplatio ukupno iznos od 14.677,82 EUR, no s obzirom na suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 40 %, nastala šteta za tužitelja iznosi 60 % isplaćenog iznosa, odnosno 8.806,69 EUR. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a što je tuženik otklonio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata gornjeg iznosa sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 24.9.2025. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja i činjenicu da je vozilo kojim je kritične zgode upravljao EŠ bilo osigurano kod tuženika. Međutim spori pasivnu legitimaciju u smislu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju na kojem tužitelj temelji tužbu, ističe prigovor zastare te glede provedenog plaćanja i dokaza izračuna mirovine osporava istinitost činjenica navedenih u priloženim ispravama, kao i vjerodostojnost istih. Protivi se i tijeku zatražene zatezne kamate, kao i osnovu i visini zahtjeva te smatra da se na konkretni odnos stranaka ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu sukladno čijim odredbama tužitelju ne pripada pravo potraživati štetu od tuženika kako to ovdje čini. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u policijski zapisnik o očevidu od 2.12.2010., prijavu o ozljedi na radu od 30.1.2013., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28.4.2011. br. KS-76/11, rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu br. 835335 od 15.12.2014. i 6.5.2015., nalaze i mišljenja vještaka iz postupka o smanjenju radne sposobnosti osiguranika tužitelja, obračun izvršenih isplata s ispisima iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev tužitelja od 29.5.2025. s odgovorom tuženika od 24.7.2025.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka očito nije sporno da je osiguranik tužitelja IŠ stradao u prometnoj nezgodi od 5.11.2010., a za izazivanje koje nezgode je EŠ koji je tada upravljao osobnim vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika (tada pod nazivom Jadransko osiguranje d.d.) proglašen krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28.4.2011. br. KS-76/11.

7. Iz dostavljenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 15.12.2014. br. 835335 utvrđeno je da je istim spomenutom osiguraniku tužitelja kod kojeg je zbog ozljede na radu (naznačena prometna nezgoda koja je i bila prijavljena kao ozljeda na radu) nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato počev od 15.5.2014. pravo na invalidsku mirovinu, dok je rješenjem od 6.5.2015. određena visina mirovine. Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata i ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem osiguraniku IŠ vršio isplate invalidske mirovine pa mu je tako za razdoblje od 1.10.2022. do 31.5.2025. ukupno isplatio iznos od 14.677,82 EUR (po razdobljima od 1.10.2022. do 31.12.2022. iznos od 1.172,24 EUR, od 1.1.2023. do 30.6.2023. iznos od 2.470,50 EUR, od 1.7.2023. do 31.12.2023. iznos od 2.677,50 EUR, od 1.1.2024. do 30.6.2024. iznos od 2.789,04 EUR , od 1.7.2024. do 31.12.2024. iznos od 2.996,04 EUR te od 1.1.2025. do 31.5.2025. iznos od 2.572,50 EUR), od čega tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 8.806,69 EUR priznajući doprinos svog osiguranika nastanku štetnog događaja u omjeru od 40 %. Nesporno je i da se tužitelj tuženiku dopisom od 29.5.2025. obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a koji zahtjev je tuženik otklonio.

7. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

8. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. ovdje primjenjivog Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP- a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (štetnog događaja) te tužitelj upravo po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a budući da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time u cijelosti ukazuje neosnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

11. Sud nije cijenio preostale navode stranaka, odnosno provodio daljnje dokaze, budući da isto kraj gornjih utvrđenja iz kojih proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva više nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Podredno se navodi da je neosnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare, s obzirom se na potraživanje tužitelja primjenjuje trogodišnji zastarni rok (čl. 165. st. 1. ZOMO-a u svezi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) koji je počeo teći svakom izvršenom isplatom (isplate počev od listopada 2022.), a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24.9.2025. čime je tijek zastare prekinut, razvidno je da zastara do tada svakako nije nastupila.

12. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnicima odvjetnicima i to: za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/) te za zastupanje na ročištu 7.4.2026. - 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 8.806,69 EUR, što ukupno čini 200 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 400,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 500,00 EUR.

13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku po pun.