Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Diane Pavlečić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe FUNCEPTION j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe KO, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 3. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) i dr. odlučujući o žalbi tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pp-2499/2022-13 od 22. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaćanjem točke 3. žalbe tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se za prekršaj iz člana 229. stavka 1. Zakona o radu temeljem citiranog zakonskog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, I-okr. pravnoj osobi FUNCEPTION j.d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeseteura), koju je I-okr. pravna osoba FUNCEPTION j.d.o.o. dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu žalba tužitelja Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku odbija se kao neosnovana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 1.010,00 eura radi djela prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 3. i stavka 2. Zakona o radu, Dok su oslobođeni od kazne radi djela prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 39,82 (trideset devet eura i osamdeset dva centa) EUR-a svaki.
- 3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je, pravodobno je podnio žalbu zbog visine izrečene novčane kazne, Odnosno zbog izostanka bilo kakvog sankcioniranja okrivljenih po pitanju drugo navedeno prekršaja, navodeći u bitnome da novčanu kaznu smatra niskom u odnosu na sve okolnosti slučaja, smatrajući da ovakvim ublažavanjem kazne odnosno sa ovakvim oslobođenjem od kazne prvostupanjski sud nije udovoljio zahtjevima specijalne prevencije, jer okrivljeni mogu vođeni ovakvim neadekvatnim sankcioniranjem ponoviti istu praksu isto tako, ovakvom presudom prvostupanjski sud nije udovoljio niti zahtjevima generalne prevencije budući da ovakvo prijavljivanje radnika potaknuto inspekcijskim nadzorom može dobiti šire razmjere.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući dalje pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izricanjem novčane kazne I-okr. pravnoj osobi za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom 1.) od 1.010,00 eura prekoračio ovlast koju ima po zakonu te povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist I-okrivljenika, koja je povreda navedena i opisana odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.
7.1. Naime, člankom 37. stavkom 3. točka 1. Prekršajnog zakona propisano ako je za prekršaj propisana novčana kazna do 5.308,91 eura ili u točno određenom iznosu do 5.308,91 eura ili u minimumu do 1.327,23 eura, kazna se može ublažiti do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovog Zakona), točkom 2. istog stavka i članka propisano je da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (čl. 33. ovog Zakona).
8. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni pod točkom 1.), te I-okr. u pravnoj osobi, zbog počinjenog prekršaja, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti I-okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazne cijenio prvostupanjski sud, izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 1040,00 eura.
8.1. Što se tiče odmjerene novčane kazne okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo činjenično i pravno opisano točkom I 1) izreke pobijane presude, imajući u vidu pravilno utvrđene olakotne okolnosti na njezinoj strani, koje po mišljenu ovog suda imaju značaja naročito olakotnih, a uslijed izostanka bilo koje otegotne okolnosti, ovaj sud smatra kako je novčana kazna ublažena ispod posebnog minimuma novčane kazne propisane za taj prekršaj, u svemu primjerena sankcija te individualizirana u dovoljnoj mjeri.
9. Tako izrečene novčane kazne ovaj sud smatra razmjerenima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se istom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Također, imajući u vidu da su okrivljenici radnika VO prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje tek s jednim danom zakašnjenja, a kako je sud prvog stupnja svoju odluku o odluku o oslobođenju od kazne utemeljio na odredbi članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, ukazujući da su okrivljenici takvim promptnim otklanjanjem propusta umanjili posljedice prekršaja, takvu odluku prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je u tom dijelu, žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.
11. Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja u pobijanom a nepreinačenom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
12. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
13. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.
