Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2204/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca :

Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AZDRA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe i ZE, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika AZDRA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe i ZE, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Zlatko Mateša iz Odvjetničkog društva MATEŠA & KAPITAN d.o.o., Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 29. prosinca 2025., broj: Pp-13949/2025, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AZDRA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe i ZE, kao odgovorne osobe i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici AZDRA d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba i OE, kao odgovorna osoba, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: AZDRA d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba, u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), a OE, kao odgovorna osoba, u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Prekršajnog zakona, činjenično opisanog u izreci presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 eura (četrdeset eura), svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici AZDRA d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba i OE, kao odgovorna osoba, pravodobno su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnome da kako društvo nije poslovalo da nisu niti bili obvezni dostaviti godišnje financijske izvještaje već izjavu o neaktivnosti. Ističu da kako u predmetnom vremenskom razdoblju nisu počeli obavljati svoju djelatnost niti ostvarivati prihode da im nije jasno kakvu bi korist predstavljalo da namjerno ne dostave spornu dokumentaciju iz čega proizlazi da su bili u zabludi. Smatraju da je trebalo donijeti odluku kojom se oslobađaju ili primijeniti članak 24.a Prekršajnog zakona.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, prvostupanjski sud je, na temelju provedenog prekršajnog postupka, odnosno svih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret izrekom pobijane presude, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Stoga, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenici nisu dostavili FINA-i na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, odnosno do 30. lipnja 2022. Godine, radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za prethodnu poslovnu 2021. godinu, čime su počinili prekršaj kažnjiv po članku 42. stavak 1. točka 33. i stavak 2. Zakona o računovodstvu. Uvidom u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021.g. od dana 13. studenog 2023.g. vidljivo je da su okrivljenici predmetnu dokumentaciju podnijeli nakon proteka roka za predaju, odnosno dana 2. veljače 2023.g. Stoga, vezano uz žalbene navode okrivljenika da društvo nije bilo aktivno, valja navesti da je člankom 30. stavak 9. Zakona o računovodstvu propisano da „poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama, dužan je do 30. travnja tekuće godine FINA-i dostaviti Izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu“, a kako okrivljenici sukladno navedenom nisu postupili.

9. Također, vezano uz žalbeni navod okrivljenika da je postojala zabluda o protupravnosti prekršaja, odnosno o biću prekršaja i o okolnostima koje isključuju protupravnost, valja navesti da je isti neosnovan jer su okrivljenici, s obzirom na djelatnost kojom su se planirali baviti, bili dužni upoznati s važećim propisima iz područja predmetnog Zakona i postupati u skladu s njima, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 30. Prekršajnog zakona.

10. Također, isticanje da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju u smislu odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, neosnovano jer sukladno navedenom članku nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog suda je da prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Naime, iz sadržaja navedenih normi koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, dok vezano uz subjektivnu komponentu niti iz izjava okrivljenika ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti koji bi opravdali primjenu instituta beznačajnog djela.

11. Dakle, za odluku o krivnji okrivljenika prvostupanjski sud je dao valjane razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok navodi žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesene presude, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno. Stoga, kako u konkretnom slučaju do određenog datuma, navedenog u izreci pobijane presude, okrivljenici nisu ispunili svoju obvezu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenike osnovano proglasio krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom za što je dao valjane razloge, te da okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a kako to pogrešno smatraju žalitelji.

12. Nadalje, predviđena novčana kazna za inkriminirani prekršaj u vrijeme počinjenja djela bila je propisana za poduzetnika, pravnu osobu u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, a za počinitelja odgovornu osobu poduzetnika u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, kao tada službenoj valuti Republike Hrvatske, a Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.g. sada propisuje kazne za pravnu osobu u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura. Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio priznanje prekršaja i činjenicu da je do prekršaja došlo nenamjerno, radi nepoznavanja propisa, dok im ranija kažnjavanost nije cijenjena kao otegotna uvažavajući činjenicu poslovne neaktivnosti, pa je im, uzimajući u obzir i protek vremena od počinjenog prekršaja, kao i utvrđene olakotne okolnosti, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj. Slijedom navedenog, iako je iz brojeva Narodnih novina navedenih u uvodu te izreci pobijane presude razvidno kako prekršaj okrivljenika nije pravilno pravno označen, budući je 1. siječnja 2023. kao što je navedeno stupio Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu, imajući u vidu odmjerene novčane kazne, nesporno je kako odlukom o kazni nije počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te je sud prvog stupnja unatoč navedenoj omašci, očito vodio računa o navedenoj izmjeni zakona.

13. Ovaj sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite, te da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), pa se ne nalazi zakonska osnova za daljnjim ublažavanjem novčanih kazni. Prema uvjerenju ovog suda ovako izrečenim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je utemeljena.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog drugostupanjskog suda (točka II izreke ove presude), uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 22. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.