Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-76/2026-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku u Rijeci radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-762/2023-38 od 5. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 762/2023-38 od 5. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Mijenja se odluka o uzdržavanju sadržana u točki 3. izreke presude Općinskog suda u Zaprešiću, posl. broj P-771/13-56 od 29. srpnja 2013. te se nalaže KČ na ime uzdržavanja ZČ doprinositi mjesečno iznos od 223,46 EUR, počevši od 11. srpnja 2023. pa do 10. listopada 2023., a od 11. listopada 2023. pa do 19. studenog 2024. iznos od 250,00 EUR mjesečno, koji iznosi dospijevaju do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, time da razliku dosuđenih i plaćenih iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.423,84 EUR plati odjednom u roku od 15 dana, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:
- na iznos od 63,46 EUR tekuće od 01. kolovoza 2023. pa do isplate,
- na iznos od 63,46 EUR tekuće od 01. rujna 2023. pa do isplate,
- na iznos od 63,46 EUR tekuće od 01. listopada 2023. pa do isplate,
- na iznos od 63,46 EUR tekuće od 01. studenog 2023. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. prosinca 2023. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. siječnja 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. veljače 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. ožujka 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. travnja 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. svibnja 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. lipnja 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. srpnja 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. kolovoza 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. rujna 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. listopada 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. studenog 2024. pa do isplate,
- na iznos od 90,00 EUR tekuće od 01. prosinca 2024. pa do isplate,
po stopi koja se od 11. srpnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. određivala, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na tekući račun ZČ.
II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 174,71 EUR mjesečno za razdoblje od 11. srpnja 2023. do 10. listopada 2023. i sa iznosom od 148,17 EUR mjesečno za razdoblje od 11. listopada 2023. do 20. studenog 2024., odnosno sa ukupnim iznosom od 4.721,57 EUR kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na predmetne iznose u cijelom utuženom razdoblju, kao previsoko postavljenim.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR, u roku 15 dana.
2. Žali se tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje a sve radi točnog utvrđenja iznosa koji se ima uračunati u iznose uzdržavanja koje je tuženik u utuženom razdoblju platio u uvećanom iznosu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povećanje uzdržavanja koje uzdržavanje je određeno presudom Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P- 771/13-56 od 29. srpnja 2013., temeljem koje je tuženik bio obvezan, na ime uzdržavanja tada maloljetnog tužitelja, doprinositi mjesečno iznos od 1.095,00 kuna, što odgovara iznosu od 145,34 EUR.
7. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je na temelju cjelokupne raspravne građe utvrdio sljedeće činjenice:
- da je uvidom u presliku presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-771/13-56 od 29. srpnja 2013. sud utvrdio kako je KČ utvrđena obveza uzdržavanja tada mlt. ZČ u iznosu od 1.095,00 kuna mjesečno,
- da je u vrijeme donošenja te odluke ZČ imao nepunih 8 godina i pohađao je niže razrede osnovne škole,
- da je u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu ZČ imao nepunih 18 godina i završio je treći razred srednje škole, završni ispit da je položio 28. lipnja 2024., upisao je fakultet u Varaždinu, no studij da je odmah prekinuo i vratio se u Zagreb gdje se 20. studenog 2024. zaposlio,
- da među strankama nije sporno da je KČ od listopada 2022. doprinosio za Lukino uzdržavanje iznos od 160,00 EUR mjesečno,
- da su se prema navodima svjedoka ŽČ, Lukine majke, troškovi koji se odnose na razmjeran dio troškova režija za stanovanje, prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština, odjeće i obuće, pokaza za prijevoz kao i troškovi školovanja povećali od 2013. pa do 2023, sukladno rastu cijena, u značajnom postotku, da je ista navela kako ZČ nema vrednije imovine, a nije bio niti korisnik stipendije, naknada ili pomoći
- da je ZČ od razvoda roditelja pa do odlaska u Varaždin u jesen 2024. u kontinuitetu stanovao sa majkom u stanu koji je vlasništvo majčinog starijeg sina, te nisu plaćali najamninu ali je majka snosila troškove režija koje su 2023. iznosile cca 100,00 EUR mjesečno, da je za prehranu, higijenske i kućanske potrepštine njihovo dvočlano kućanstvo trošilo cca 150,00 -200,00 EUR mjesečno, da se za školovanje ZČ trošilo inicijalno u rujnu 100,00 EUR, a onda tijekom mjeseca još cca 100,00- 200,00 kn mjesečno za gablec i 90,00 kn za pokaz, da bi za povremene izlete i terensku nastavu trošak iznosio od 30,00 do 40,00 EUR po izletu, da je liječenje astme snosio HZZO, dok je trošak naočala kao i povremenih pregleda plaćan, a posljednje da su kupljene u periodu nakon podnošenja ove tužbe, a prije zaposlenja tužitelja,
- da je ZČ je tijekom ljeta 2021. i 2022. radio preko đačkog servisa i od zarade je platio trošak maturalnog putovanja, a tijekom školskih godina kao i tijekom ljeta 2023. i 2024. da nije radio.
- da majka tužitelja ŽČ nije bila, niti je zaposlena, te je primala cijelo vrijeme socijalnu pomoć koja joj je umanjivana s obzirom na iznos uzdržavanja za ZČ, da je primala i dječji doplatak za ZČ do njegove 18. godine i to 2023. iznos od 50,00 EUR mjesečno, također da prima invalidninu koja je do 2023. iznosila 118,00 EUR, a od 2023. iznosi 430,00 EUR mjesečno, da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti raditi niti se zaposliti, a uskoro da će ostvariti uvjete za mirovinu, dok nema u vlasništvu vrednije imovine,
- da je uvidom u presliku obavijesti o mirovini tuženika za 7 mjesec 2023. i potvrdu HZMO o mirovini KČ sud utvrdio kako je u srpnju mirovina tuženika iznosila 623,93 EUR bruto, odnosno 467,95 EUR neto, a od 01. srpnja 2024. iznosi 825,55 EUR bruto, dakle neto vjerojatno iznosi oko 200,00 EUR manje,
- da je uvidom u uvjerenje o vlasništvu vozila ŽČ sud utvrdio kako ista nema u vlasništvu osobno vozilo jer je isto odjavljeno još 2011.,
- da je uvidom u uvjerenje o vlasništvu vozila KČ sud utvrdio kako je isti vlasnik vozila marke L7, LINHAI RENGER 260. godina proizvodnje 2005.
- da je uvidom u potvrdu FINA o računima KČ, sud utvrdio kako isti nema dugova po ovrhama,
- da redovni životni troškovi tužitelja ZČ u periodu od podnošenja tužbe 11. srpnja 2023. pa do njegovog zaposlenja 20. studenog 2024. iznose minimalno 400,00 - 500,00 EUR mjesečno, koji iznos da je bio u obvezi, od podnošenja tužbe pa do 11. listopada 2023., doprinositi mjesečno Lukin otac KČ,
- da su od 11. listopada 2023. do 20. studenog 2024. taj iznos trebali plaćati oba roditelja prema svojim mogućnostima,
- da je uvidom u rješenje HZSR, PU Susedgrad od 07.09.2023. sud utvrdio kako je kućanstvu ŽČ, koje čine ona i ZČ, priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu koja iznosi 232,26 EUR mjesečno, a koja naknada im je priznata od 26.02.2022.,
- da tuženik osim Z, nema drugih obveza uzdržavanja, da živi u [adresa] sa svojom majkom, u njezinoj kući, da je mirovini koja je 2023. iznosila cca 470,00 EUR mjesečno, a od ljeta 2024. da iznosi cca 670,00 EUR, te ima osobni automobil 2005. godište, a ostale vrednije imovine da nema.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredbe čl. 285. 290. i 316. stavak 2. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19, 47/20 i 49/23, dalje: ObZ) prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik KČ za uzdržavanje ZČ, od podnošenja tužbe 11. srpnja 2023. pa do 11. listopada 2023. trebao doprinositi mjesečno minimalni zakonom propisani iznos za djecu do 18 godina koji je u 2023. iznosio 223,46 EUR mjesečno s obzirom da nije imao obvezu uzdržavati drugu maloljetnu djecu osim ZČ. Nakon Lukine punoljetnosti, iznos potreban za njegovo uzdržavanje da su trebali snositi Lukina majka i otac, prema svojim mogućnostima. S obzirom na činjenicu da je Lukina majka ŽČ nezaposlena, od 2023. prima invalidninu od 430,00 EUR mjesečno te zajedno sa ZČ od veljače 2022. prima i iznos zajamčene minimalne naknade koja iznosi 232,26 EUR mjesečno, a Lukin otac da ima samo mirovinu koja je do srpnja 2024. iznosila cca 470,00 EUR neto i da od tada iznosi cca 670,00 EUR neto, a niti jedan roditelj nema vrednije imovine u vlasništvu, to da su od Lukine punoljetnosti trebali doprinositi za njegovo uzdržavanje u jednakom omjeru, odnosno svaki od njih po 250,00 EUR mjesečno i to u razdoblju od 11. listopada 2023. do 20. studenog 2024. Slijedom navedenog sud da je obvezao tuženika KČ, na ime uzdržavanja ZČ, u razdoblju od 11. srpnja 2023. pa do 10. listopada 2023. doprinositi iznos od 223,46 EUR mjesečno, a od 11. listopada 2023. do 20. studenog 2024. iznos od 250,00 EUR mjesečno. S obzirom da je tuženik redovno doprinosio iznos od 160,00 EUR mjesečno, to da mu je obveza umanjena za taj iznos za cijelo utuženo razdoblje. Sud da nije zatražio pregled prometa po računu tužitelja niti je dosuđene iznose prebio sa iznosima koje je tuženik uplatio ZČ na ime uzdržavanja nakon 20. studenog 2024. jer prijeboj nije dozvoljen u postupcima uzdržavanja.
9. Za sada nije moguće prihvatiti ovakav zaključak prvostupanjskog suda jer su ostvareni žalbeni razlozi tuženika.
10. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja kod utvrđenja obveze uzdržavanja uzeo u obzir da je tuženik u utuženom razdoblju na ime uzdržavanja tužitelja plaćao mjesečni iznos od 160,00 EUR iako je obveza istog po ranijoj odluci bila 145,33 EUR, koji iznos od 160,00 EUR je uračunao kod obveze uzdržavanja tuženika spram tužitelja.
11. Međutim, tuženik je tijekom postupka naveo da je tužitelju pored iznosa od 160,00 EUR plaćao i dodatni iznos od 80,000 EUR na ime uzdržavanja na koju okolnost je predložio da sud pribavi podatke o prometu po računu na koji je izvršavao obvezu uzdržavanja u utuženom razdoblju, jer da do tih podataka samostalno nije mogao doći, dok je sud u obrazloženju odluke naveo da nije zatražio pregled prometa po računu tužitelja, dakle dalo bi se zaključiti da je taj dokaz odbio izvesti.
12. Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik sadržajno temelji na tvrdnji da je prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge zbog čega nije ni mogao dokazati svoje tvrdnje, da sud prvog stupnja nije imao uvjeta za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te da je pogrešno primijenio odredbe ZPP, a što je utjecalo ili moglo utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude.
13. Dakle, osnovana je tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbe ZPP, konkretno odredbu članka 221.a ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 221.a ZPP na koju tužitelj opisno ukazuje u žalbi.
14. Naime, kraj činjenice da je tuženik predložio izvođenje dokaza pribave podatke o prometu po računu na koji je izvršavao obvezu uzdržavanja u utuženom razdoblju, radi utvrđenja odlučnih činjenica glede obveze visine uzdržavanja, to suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda nije bilo moguće odluku utemeljiti na zaključku kako je on to naveo odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja.
15. Prema odredbi članka 221.a ZPP o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba članka 221.a ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku odlučnu činjenicu.
16. U konkretnoj situaciji situaciji, kada sud nije izveo sve dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je tuženik predložio, niti su za odbijanje istih navedeni razlozi, tada prvostupanjski sud nije o postojanju činjenica mogao odlučiti na temelju odredbe članka 221.a ZPP.
17. Zbog navedenog, ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci rješenja.
18. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, tako da će izvesti dokaze koje je tuženik predložio, a za koje sud ocijeni da su bitni radi utvrđenja odlučnih činjenica, navesti razloge eventualnog odbijanja predloženih dokaza, te pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti na način propisan člankom 338. stavkom 4. ZPP.
19. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Splitu, 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
