Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1148/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aleksandri Đorđević Bugarin, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupane Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i 2. tuženice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice i 2. tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2066/2021-75 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba i dopuna žalbe tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2066/2021-75 od 13. lipnja 2025., u dijelu pod stavkom II. i IV. izreke.

II. Žalba 2. tuženice ŠC odbija se kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2066/2021-75 od 13. lipnja 2025., u dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba i dopuna žalbe tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom VI. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2066/2021-75 od 13. lipnja 2025.

II. Žalba 2. tuženice ŠC odbija se kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2066/2021-75 od 13. lipnja 2025., za iznos od 2.918,38 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

III. Žalba 2. tuženice ŠC prihvaća se kao djelomično osnovana i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2066/2021-75 od 13. lipnja 2025., preko iznosa od 2.918,38 EUR i sudi:

„Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate“

IV. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i 2. tuženice ŠC za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se II-tuženici ŠC, iz [adresa], platiti tužiteljici ŽC, iz [adresa], s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos u visini od 6.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 04. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženicu u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 6.000,00 EUR tekuće od 13. travnja 2021. godine do 04. kolovoza 2021. godine kao neosnovan.

III. Nalaže se II-tuženici ŠC, iz [adresa], platiti tužiteljici ŽC, iz [adresa], s osnova imovinske štete iznos u visini od 5.972,52 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I-tuženicu Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, za isplatom iznosa u visini od 11.972,52 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6.000,00 EUR od 13. travnja 2021. godine do isplate i na iznos od 5.972,52 EUR tekućom od 01. siječnja 2020. godine do isplate, te u dijelu u kojem zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

V. Nalaže se II-tuženici ŠC, iz [adresa], naknaditi tužiteljici ŽC, iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.980,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužiteljici ŽC, iz [adresa], naknaditi I -tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo brane Republike Hrvatske parnični trošak u visini iznosa od 1.600,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom II., IV. i VI. izreke pravovremenom i dopuštenom žalbom i dopunom žalbe pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I., III. i V. izreke pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija 2. tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba i dopuna žalbe tužiteljice te žalba 2. tuženice nisu osnovane.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio, u okviru istaknutih žalbenih razloga u smislu odredbe čl. 365. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Drugostupanjski sud pri tome ne nalazi da bi prvostupanjski sud provođenjem postupka ili donošenjem pobijane odluke počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje povrede u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i 2. tuženice ŠC o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, treba reći da je izreka pobijane presude razumljiva i jasna i pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi koji su navedeni u odnosu na odlučne činjenice su dostatni i nisu proturječni, a imaju uporište u izvedenim dokazima.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice naknada neimovinske i imovinske štete zbog pogrešno izvedenih stomatoloških radova. Između stranaka sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost 1. tuženice Republike Hrvatske i 2. tuženice ŠC, pasivna legitimacija 2. tuženice ŠC, uzročno posljedična veza, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u odnosu na 2. tuženicu ŠC, polazeći kod toga od sljedećih dijelom nespornih, a dijelom tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da su tužiteljica i 2. tuženica ŠC djelatnice Ministarstva obrane Republike Hrvatske (nesporno između stranaka)

- da je 2. tuženica ŠC u vrijeme ugovaranja radova zaposlenica Stomatološke ambulante dr. Franjo Tuđman u Zagrebu, a time i zaposlenica 1. tuženice Republike Hrvatske te je bila izabrani stomatolog tužiteljice (nesporno između stranaka, potvrda o zaposlenju - list 167-168 , list 192 spisa),

- da je tužiteljica povjerila izradu postavljanja keramičkih krunica na prednje zube i most dolje desno, ukupno 13 zuba (nesporno između stranaka, nalaz i mišljenje vještaka Željke Lovrić),

- da je tužiteljica platila 2. tuženici ŠC iznos u visini od 17.000,00 kn za zadnje krunice i 1.600,00 kn za demo-most dolje desno, odnosno 19.200,00 kn (iskaz tužiteljice),

- da je tužiteljica sanirala tj. popravljala radove 2. tuženice ŠC kod protetičara dr. UC, da je nakon protetskih radova koje je izvodila 2. tuženica ŠC, tužiteljica radila protetske radove u privatnoj poliklinici - stavljeno je 7 krunica naprijed, dva implantata, lijevo gore i četiri krunice na implantate, mijenjale su se krunice, da je saniran lijevo zadnji nosač, vađen je zub i na to mjesto stavljena su dva implantata, da je ispao most s lijeve strane koji je mijenjan, da je tužiteljica imala upaljeno zubno meso (gingivitis) na prednjim zubima (iskaz svjedoka UC),

- da je pukla igla u kanalu te nije izvršen pokušaj revizije zuba koji je izvađen tužiteljici (nalaz i mišljenje, usmeno i pismeno očitovanje vještaka Željke Lovrić),

- da tužiteljica nije imala dva zuba dolje desno, te su stavljena dva implantata i krunica

(iskaz svjedoka dr. NC),

- da je tužiteljica sanirala radove koje je izvodila 2. tuženica ŠC i na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu i u Perkovčevoj, te kod dr. NC privatno (nalaz i mišljenje vještaka dr. Željke Lovrić),

- da postoji uzročno posljedična veza liječenja 2. tuženice ŠC i nastale štete zbog prečestih korekcija koje nisu rezultirale uspjehom i da je trajala predugo sanacija zbog koje su se dogodile zdravstvene komplikacije (nalaz i mišljenje i dopunsko usmeno i pismeno očitovanje vještaka dr. Željke Lovrić)

- da zbog upale kroz koje je prolazila tužiteljica tijekom sanacije sugeriranih lijekova razvio se gingivitis usprkos odličnoj higijeni (usmeno očitovanje dr. Željke Lovrić),

- da tužiteljica nije bila upoznata o svom zdravstvenom stanju uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka (usmeno očitovanje dr. Željke Lovrić),

- da je postavljeni most doveo do problema upale sinusa zubnog porijekla, koji nisu ni specijalisti mogli sanirati pa je izvađen zub tužiteljici (nalaz i mišljenje vještaka i usmeno očitovanje vještaka Željke Lovrić),

- da protetski radovi koje je izvodila 2. tuženica ŠC nisu rađeni po zakonima struke (nalaz i mišljenje vještaka, usmeno i pismeno očitovanje vještaka dr. Željke Lovrić),

- da je liječenje tužiteljice dovršeno dana 26. svibnja 2020. godine vađenjem zuba 2.6. i sanacijom protetike od novog liječnika stomatologa (nalaz i mišljenje vještaka i usmeno i pismeno očitovanje vještaka dr. Željke Lovrić),

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera 10 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabog intenziteta 60 dana, a povremeni bolovi zuba mogući su u obliku neuralgija kod promjene vremena ili prehlade; pretrpjela je sekundarni strah zbog krive terapije zuba 2.2 u veljači i ožujku 2018. godine dok se nije dobila jasna dijagnoza gljivica u jednjaku i terapija pokazala efekte, te je strah bio prisutan od trenutka kad je bila jasna dijagnoza ostitisa preiapikalis (moguća sepsa, moždani udar, truljenje zubne kosti, pad sinusa) do trenutka kad je otklonjen uzrok perzistirajuće upale lijevog maksilarnog sinusa, odnosno prestanka posljedičnih sinus tegoba – strah je trajao tijekom siječnja 2019. godine, prestao je po vađenju zuba i uspješnoj terapiji kod drugog stomatologa; kod tužiteljice zaostaje trajno smanjenje životne aktivnosti 5%. Utvrđeno je da je zbog komplikacije tijekom protetske sanacije, bolova i povećanih bolnih simptoma i na drugim organima bio potreban veći napor, da se zbog krive terapije moralo vaditi neke zube i nosače, da se u planiranju protetike moralo posegnuti za implantatima, da je neprepoznata upala sinusa uzrokovana neadekvatnim liječenjem zuba tzv. odontogena upala, dovela do oštećenja sluznice jednjaka, a preduga AB terapija rezultirala je gljivicama jednjaka. Nadalje je utvrđeno da će tužiteljica trajno trebati uložiti veći napor da se ne dogodi recidiv pri opetovanoj terapiji AB. Sud je imao u vidu da je tijekom sanacije protetskih radova nastalo privremeno naruženje slabo vidljivo trećim osobama.

11. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je kod tužiteljice, uslijed postupanja 2. tuženice ŠC koja gore opisane stomatološke radove nije obavljala po pravilima struke (kako je u svom mišljenju zaključila vještak mr.sc. Željka Lovrić – list 245 spisa), pri čemu postoji uzročno posljedična veza između liječenja i nastale štete (list 242 spisa), došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,- dalje: ZOO) i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te da primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u svezi čl. 1103. ZOO tužiteljici pripada primjerena novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 6.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 4. kolovoza 2021 . do isplate. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice spisu ne prileži dokaz da se 13. travnja 2021. od kada traži isplatu zateznih kamata obratila sa odštetnim zahtjevom 2. tuženici ŠC.

12. U odnosu na imovinsku štetu prvostupanjski sud je uvidom u dostavljene račune utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica platila iznos u visini od 17,16 kn RTG zuba (račun broj 182/920005594/1 od 23. siječnja 2019. Stomatološka poliklinika Zagreb, Ulica Ivana Perkovca 3 - list 39 spisa),

- da je tužiteljica platila RTG zuba 30. siječnja 2019. Zub X d.o.o. Zagreb u iznosu od

250,00 kn (list 47 spisa),

- da je tužiteljica 30. siječnja 2019. godine platila iznos od 250,00 kn za sanaciju zuba dr. NC (list 50 spisa),

- da je tužiteljica 31. svibnja 2019. godine platila pregled u Poliklinici Šlaj-Anić u Zagrebu iznos od 350,00 kn (list 56 spisa),

- da je tužiteljica platila iznos u visini od 5.000,00 kn za sanaciju zuba 22. ožujka 2019., te potom 3. travnja 2019. iznos u visini od 12.268,00 kn, 6. lipnja 2019.g. iznos u visini od 7.616,00 kn te 23. siječnja 2019. iznos od 6.640,00 kn Dental centru 4Smile d.o.o. Zagreb na temelju ponude od 13. veljače 2019. (list 60-67 spisa),

- da je tužiteljica platila 26. svibnja 2019. godine iznos u visini od 11.000,00 kn Indent implanto - protetski Dental Centar d.o.o. Zagreb za dva implantata (list 68 spisa),

- da je tužiteljica platila dr. NC iznos od 6.860,00 kn za sanaciju zuba (račun od 2. siječnja 2017. - list 69 spisa, iskaz svjedoka dr. NC).

- da je tužiteljica platila u gotovini protetske radove II-tuženici u iznosu od 19.200,00 kn.

13. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željke Lovrić utvrdio da je tužiteljica doista i sanirala protetske radove koje je izvodila 2. tuženica ŠC u ukupnom iznosu od 50.251,16 kn. Tužiteljica je platila 2. tuženici tuženici 19.200,00 kn za protetske radove te iznos od 50.251,16 kn za daljnje radove za stomatološke usluge i sanaciju protetskih radova koje je izvodila 2. tuženica ŠC tj. ukupno iznos od 69.451,16 kn odnosno 9.217,75 EUR. Nadalje je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja, usmenog i pismenog očitovanja vještaka dr. Željke Lovrić utvrdio da su izvedeni radovi po trećim osobama liječnicima stomatolozima bili nužni radi sanacije protetskih radova koje je radila 2. tuženica ŠC.

14. Kako je sud utvrdio osnov i visinu imovinske štete u visini iznosa od 9.217,75 EUR, a tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa u visini od 5.972,52 EUR to joj je prvostupanjski sud pravilno dosudio utuženi iznos s osnova imovinske štete u smislu čl. 1085. ZOO. Imajući u vidu dan plaćanja računa tužiteljici bi pripadala zatezna kamata tekuća od dana plaćanja svakog računa zasebno a koje je plaćala tijekom 2019. od mjeseca siječnja do zaključno mjeseca lipnja 2019. (čl. 1086. ZOO), a kako tužiteljica zahtjeva zateznu kamatu tekuću od 1. siječnja 2020., to joj je prvostupanjski sud dosudio zateznu kamatu tekuću od 1. siječnja 2020. kako je i zahtijevala.

15. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i njegovo stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u situaciji kada je vještak jasno i nimalo dvojbenim utvrdio da je povrijeđeno njeno pravo osobnosti u vidu prava na tjelesno i duševno zdravlje postupanjem 2. tuženice ŠC koja gore opisane stomatološke radove nije obavljala po pravilima struke, te da je pretrpjela i imovinsku štetu radi sanacije protetskih radova koje je radila 2. tuženica ŠC , prihvaća pravilnim i ovaj drugostupanjski sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju ni opširnim žalbenim navodima 2. tuženice ŠC kojima neosnovano upire na manjkavosti zdravstvenog kartona tužiteljice jer spisu prileži prikaz kompletnog kartona tužiteljice dostavljen od njenog liječnika dr. med. dent. RC (list 208-231 spisa)

16. Dodatno se ističe da je u konkretnoj situaciji vještak mr.sc. Željka Lovrić jasno i nimalo dvojbeno otklonila sve primjedbe na nalaz (pisanim očitovanjima i neposrednim saslušanjem), a koje 2. tuženica ŠC ponavlja i u žalbi, pri čemu 2. tuženica ŠC nije predlagala novo vještačenje, pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, nalazeći da je isti detaljan, stručan i objektivan, koje mišljenje prihvaća i ovaj sud.

17. Također na žalbene navode 2. tuženice ŠC u kojima ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije pozivajući se na čl. 193. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19.), po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je 2. tuženica SC pasivno legitimirana u ovoj odštetnoj parnici. Naime, iz provedenih dokaza i to elektroničke pošte i iskaza tužiteljice te imajući u vidu da u zdravstvenom kartonu tužiteljice koji je vodila 2. tuženica ŠC nisu unijeti podatci o izvršenim radovima proizlazi da su tužiteljica i 2. tuženica SC ugovorile privatno protetske radove koje je obavljala 2. tuženica ŠC i koje je tužiteljica osobno platila 2. tuženici ŠC gotovinom. Prema stajalištu ovog suda imajući u vidu da je tuži teljica ugovorila privatno s 2. tuženicom IC protetske radove koji su predmet ovog spora i koje radove je tužiteljica platila gotovinom 2. tuženici ŠC, to šteta nije nastala u vezi s obavljanjem službe 2. tuženice ŠC za koju bi u smislu Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske odgovarala 1. tuženica Republika Hrvatska. Sama činjenica da je 2. tuženica ŠC bila vojno djelatna osoba nije relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari kao niti činjenica da je tužiteljica bila pacijent 2. tuženice MC u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Naime, kako su tužiteljica i 2. tuženica ŠC ugovorile protetske radove koje je tužiteljica platila 2. tuženici ŠC, to se 2. tuženica ŠC neosnovano poziva na čl. 193. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Da je riječ o ugovornom odnosu između pr ivatnih osoba (tužiteljice i 2. tuženice ŠC) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iz sadržaja elektroničkih poruka u kojem tužiteljica pita koliko novaca treba donijeti (..koliko keša…) potom javlja 2. tuženici ŠC da je zaboravila predati joj novac iako ga je ponijela, nakon čega 2. tuženica ŠC u svojoj poruci tužiteljici piše kako ne treba govoriti na poslu tko joj je radio protetske radove, te u konačnici 2. tuženica ŠC nije unosila podatke o protetskim radovima te liječenju tužiteljice u njezin zdravstveni karton. Kako dakle šteta nije nastala u obavljanju službe to je slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženice ŠC kao neosnovan.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi 2. tuženice ŠC da okolnost što je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu ŠC predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva kojim je zatražena solidarna isplata naknade štete u odnosu na 1. tuženicu Republiku Hrvatsku i 2. tuženicu ŠC, jer da je i utvrđena solidarna obveza svaki od štetnika odgovarao bi u cijelosti za naknadu zatražene štete, te stoga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

19. U odnosu na žalbene navode tužiteljice u pogledu odgovornosti 1. tuženice Republike Hrvatske treba reći da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja imao u vidu u vidu i odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Naime za ocjenu odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju pretrpe za vrijeme rada i koju prouzroči jedan vojni djelatnik drugome mjerodavna je u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme nastanka štete odredba čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/19), prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Republika Hrvatska za nepravilan i nezakonit rad tijela državne i javne uprave odgovara po načelu uzročnosti. Naime, Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje. Iz provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog ne proizlazi da bi 2. tuženica ŠC uz suglasnost 1. tuženice Republike Hrvatske obavljala i privatnu praksu u stomatološkoj ordinaciji u vojarni dr. [adresa] Ž i da je imala odobrenje da naplaćuje za svoj račun tako izvedene stomatološke radovi. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na 1. tuženicu Republiku Hrvatsku ne postoji uzročno posljedična veza niti odgovornost 1. tuženice Republike Hrvatske za štetu koja je nastala tužiteljici i protetskih radova koje je nestručno izvodila 2. tuženica ŠC po prethodno ugovorenom privatnom poslu s tužiteljicom, za koje su obje znale da izlaze izvan okvira primarne zaštite kod izabranog stomatologa, odnosno da bi šteta nastala zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne ili javne uprave. Tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije predložila provođenje dokaznog postupka niti dostavila dokaz da bi bilo propusta od strane 1. tuženice Republike Hrvatske u nadzoru nad radom 2. tuženice ŠC u smislu da se provodio nadzor ili da je bilo prijava po kojima 1. tuženica Republike Hrvatska nije postupila u smislu da 2. tuženica ŠC obavlja privatne poslove uz naplatu pored poslova svog radnog mjesta. Naime, u konkretnom slučaju i prema stajalištu ovog suda nisu ostvarene pretpostavke za nastanak odgovornosti 1. tuženice Republike Hrvatske, jer između eventualnih propusta i postupanja nadležnih tijela Ministarstva obrane i štete na strani tužiteljice ne postoji adekvatna uzročna veza.

20. Nadalje, tužiteljica je navela da joj je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Ustav RH). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotnih strana i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, a presuda prvostupanjskog suda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženicu Republiku Hrvatsku. Stoga se donesena presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.

21. Po stavu ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je na temelju pravilne ocjene dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, pa je radi navedenog valjalo žalbu tužiteljice i 2. tuženice ŠC valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod stavkom I., II., III. i IV. izreke, sve na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP, te je odlučeno kao pod stavkom I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

22. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tužiteljica istu pobija u dijelu pod stavkom VI. izreke presude samo za slučaj drugačijeg uspjeha u sporu a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a pri tom u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti. S druge strane, u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu pod stavkom V. izreke presude, 2. tuženica ŠC osnovano tvrdi da je za pristup na ročište održano 20. svibnja 2022. trebalo dosuditi iznos od 50,00 EUR prema Tbr. 9.5., u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.), uvećano za 25% PDV, odnosno ukupno 62,50 EUR, a ne 125,00 EUR kako je to odredio prvostupanjski sud, pa je za iznos od 62,50 EUR zahtjev tužiteljice za naknadu troškova valjalo odbiti. Suprotno tvrdnjama 2. tuženice ŠC ročište od 26. rujna 2022. nije se odgodilo prije početka raspravljanja. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao pod stavkom I., II. i III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

23. Tužiteljici nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP), dok je 2. tuženica ŠC uspjela samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva koji se odnosi na sporedna potraživanja i zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), te je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Varaždinu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer