Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-361/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SAVA OSIGURANJE d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ČLŠ, dipl iur., radi naknade štete, u povodu žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-405/23-44 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-405/23-44 od 13. lipnja 2025. u pobijanim točkama IV. i V. izreke

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-405/23-44 od 13. lipnja 2025. u pobijanim točkama I. i II. izreke

III. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-405/23-44 od 13. lipnja 2025. u dijelu iz točki VI. I VII. izreke te se nalaže tuženiku

- na dosuđeni iznos naknade štete od 8.958,79 EUR isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 21. prosinca 2022. do 12. lipnja 2025.

- na dosuđeni iznos naknade štete od 398,17 EUR isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 21. prosinca 2022. do 12. lipnja 2025. i to za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

IV. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje o trošku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-405/23-44 od 13. lipnja 2025. u dosuđujućem dijelu točke III. te u točki VIII. izreke

V. Uvažava se žalba tužitelja protiv odbijajućeg dijela rješenja o trošku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-405/23-44 od 13. lipnja 2025. (točka III. izreke) te se tužitelju dosuđuje daljnji parnični trošak u iznosu od 2.077,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s naslova neimovinske štete iznos od 8.958,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s naslova imovinske štete iznos od 398,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.168,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate, točkom IV . izreke je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova neimovinske štete naknadi iznos od 5.972,52 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.prosinca 2022. do isplate, točkom V. je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova imovinske štete naknadi iznos od 132,72 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. do isplate, točkom VI. je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 8.958,79 EUR za razdoblje od 21. prosinca 2022. do 12. lipnja 2025. kao neosnovan, točkom VII. je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 398,17 EUR za razdoblje od 21. prosinca 2022. do 12. lipnja 2025. kao neosnovan, a točkom VIII izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj presudu pobija u odbijajućem dijelu iz točke III. te u točkama IV., V., VI., i VII. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači i usvoji u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu štete i troškova postupka , podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Tuženik pobija presuduu cijelosti (iako iz njezinog sadržaj proizlazi da u pobija u dijelovima s kojima nije uspio u sporu) također iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije zahtjev tužitelja obzirom da je izvršenom isplatom tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja za naknadu štete, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za naknadom neimovinske štete koju je pretrpio zbog smrti oca (pravična novčana naknada neimovinske štete kao član njegove uže obitelji) i imovinske štete s naslova troškova žalobne odjeće.

8. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim vještačenjima te saslušanjem tužitelja i svjedoka ML u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je pravomoćnom presudom broj K-4/2024 Županijskog suda u Velikoj Gorici osiguranik tuženika JL proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 4 KZ/11 počinjenog na štetu prednika tužitelja (oca) LL, kojeg je kao pješaka usmrtio upravljajući osobnim automobilom VW Golf registarske oznake [registarska oznaka];

- da je tuženik tužitelju s naslova neimovinske štete (za duševne boli zbog smrti bliske osobe) isplatio iznos od 14.9231,32 EUR te s naslova imovinske štete na ime žalobne odjeće iznos od 132,37 EUR;

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da je prednik tužitelja svojim djelovanjem doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% jer je prelazio preko državne ceste odnosno kolnika na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti na siguran način i bez da ometa promet vozila, pri čemu je mogao okretanjem glave uočiti vozilo osiguranika tuženika te do naleta ne bi došlo da je odustao od radnje prelaženja kolnika;

- da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu za duševne boli koju trpi zbog smrti oca u iznosu zatraženom u tužbi od 29.862,63 EUR, no imajući u vidu doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, to tužitelju pripada iznos od 23.890,11 EUR, pa uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 14.931,32 EUR s te osnove, to tužitelju dosuđuje daljnji iznos od 8.958,79 EUR;

- da tužitelj ima pravo na trošak nabave žalobne odjeće za vrijeme žalovanja i pogreba oca neovisno o tome što nije priložio račune za kupljenu odjeću, i to upravo u iznosu zatraženom u tužbi od 663,61 EUR, pa imajući u vidu doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, to tužitelju pripada iznos od 530,89 EUR, te uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 132,72 EUR s te osnove, prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje daljnji iznos od 398,17 EUR;

- da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete prije proteka zakonskog roka od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva , pa smatra da tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu i imovinsku štetu od 21. prosinca 2022. kako je zatraženo u tužbi, već od donošenja prvostupanjske presude, slijedom čega zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose naknade štete od 8.958,79 EUR i 398,17 EUR za razdoblje od 21. prosinca 2022. do

12. lipnja 2025. odbija kao neosnovan;

- da, obzirom se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva , odluku o troškovima postupka donosi uzimajući u obzir zahtjev tužitelja postavljen u tužbi u iznosu od 30.526,25 EUR, te smatrajući da je tužitelj u osnovi uspio sa 100 % a u visini sa 30,65 %, što znači da ukupni uspjeh tužitelja iznosi 65,32%.

10. Tužitelj u podnesenoj žalbi u bitnom prvenstveno osporava dosuđeni doprinos prednika tužitelja od 20% jer smatra da je isti previsok i nije u skladu s utvrđenim činjenicama i okolnostima predmetnog štetnog događaja, odnosno da sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je osiguranik tuženika vozio u stanju alkoholiziranosti te da je izostala njegova bilo kakva adekvatna reakcija, a u prilog navedenome govori i činjenica da nema tragova kočenja prije i nakon naleta, što znači da osiguranik tuženika uopće nije niti primijetio prednika tužitelja koji se nalazio na sredini kolnika . Ističe da je netočan navod prvostupanjskog suda kako je tužitelj podnio tužbu istog dana kada mu je isplaćen nesporni dio štete, te da podnesak tužitelja od 07. travnja 2023., kojim potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćen dio štete , predstavlja povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a za što je potreban pristanak tuženika. Sud naime nije uzeo u obzir činjenicu da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio nesporni dio štete (plaćanje je bilo 16. veljače 2023., a tužba je podnesena 15. veljače 2023.), pa je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno nespornoj uplati, odnosno nije povukao dio tužbenog zahtjeva nego je tuženik priznao i platio nesporno te je djelomično udovoljio njegovoj tužbi. Ističe da je tuženik podnošenjem odštetnog zahtjeva bio upoznat s visinom štete koju tužitelj potražuje, pa tužitelju upravo od tada pripadaju i zatezne kamate na ono što mu neopravdano nije platio. Konačno smatra da bi, u slučaju da je sud donio pravilnu i zakonitu odluku, i odluka o parničnim troškovima bila drugačija, s obzirom da prvostupanjski sud pogrešno računa uspjeh u sporu, uzimajući u obzir zahtjev tužitelja postavljen u tužbi te ne uzimajući u obzir isplatu nespornog dijela štete nakon podnošenja tužbe.

11. Tuženik u žalbi također osporava dosuđeni doprinos prednika tužitelja smatrajući da isti iznosi 50%, kao i da je tuženik izvršenom isplatom svoju obvezu ispunio u cijelosti. Ističe da je prednik tužitelja mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika sa svoje desne strane neposredno prije prelaska, pa da je propustio osobno vozilo do ove prometne nesreće ne bi došlo. Smatra da je vještak Krešimir Somek morao u ovom postupku utvrditi točnu udaljenost na kojoj je prednik tužitelja mogao učiti vozilo osiguranika tuženika jer je za to imao objektivne pokazatelje, tim više što je utvrdio da je osiguranik tuženika prednika tužitelja mogao uočiti na kolniku na udaljenosti većoj od 48 m s obzirom na preglednost na kolniku. Kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, znači da je i prednik tužitelja na istoj udaljenosti mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika te odustati od radnje prelaska preko kolnika, pa tuženik drži da je prvostupanjski sud trebao usvojiti prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja.

12. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

13. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

14. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističu žalbe jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava il i zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

15. Nastavno valja navesti i da ovaj sud prihvaća iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda kao rezultat zakonite ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. ZPP-a te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

16. Nadalje, što se tiče osporavanja tužitelja i tuženika visine doprinosa (tužitelj smatra da je trebao biti manji a tuženik veći od dosuđenog), valja istaknuti da je prvostupanjski sud detaljnom analizom iskaza svjedoka – osiguranika tuženika ML, zapisnika o očevidu, fotodokumentacije očevida, priklopljenog kaznenog spisa i utvrđenja proizašlog iz kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja, te njihovom uzajamnom komparacijom, svoje stajalište o suodgovornosti prednika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode obrazložio jasnim, određenim i logičnim razlozima koji imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza i odražavaju pravilno stajalište o doprinosu od 20%, pa je u tom smislu pravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - ''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

17. Prvostupanjski sud je dao i jasne razloge zbog kojih je prihvatio rezultate provedenog vještačenja, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pritom se ističe da za zaključak o doprinosu prednika tužitelja nije odlučna točna udaljenost u metrima na kojoj je prednik tužitelja mogao učiti vozilo osiguranika tuženika, već je pravno relevantno to da je preglednost bila odlična, kao i da je prednik tužitelja okretanjem glave mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika, pri čemu se ne može znati da li je sa sigurnošću mogao utvrditi i njegovu brzinu kretanja te udaljenost vozila, no u svakom slučaju do naleta na pješaka ne bi došlo da je odustao od radnje prelaženja kolnika. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postupanje prednika tužitelja protivno odredbama čl. 129. st. 1. i 131. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24-dalje: ZSPC-a) i u tom smislu ocijenio njegov doprinos

18. Prvostupanjski sud je u raspravljanju tuženikovog prigovora da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja nenošenjem reflektirajućeg prsluka, imao u vidu sadržaj odredbe čl. 127. stav. 3. ZSPC kojom je propisano da je pješak, koji se kreće kolnikom, dužan noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, biti označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom, međutim izgubio je iz vida da je u konkretnom slučaju u trenutku nastanka štetnog događaja bio dan (15,34 sati), kako to proizlazi iz nalaza vještaka te zapisnika o očevidu, pa se u navedenom ne nalazi doprinosa. Međutim, takav pogrešan zaključak prvostupanjskog suda nije od utjecaja na visinu doprinosa, koji je pravilno utvrđen u omjeru od 20% i koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Slijedom takvih utvrđenja pravilna je odluka prvostupanjskog suda iz točki I. i II. izreke, do koje visine je isti došao odbijanjem utvrđenog doprinosa te nesporno isplaćenih iznosa od strane tuženika, a koji iznosi po svojoj visini žalbama nisu posebno osporavani. Stoga je žalbu tuženika protiv točki I. i II. te žalbu tužitelja protiv točki IV. i V. izreke prvostupanjske presude valjalo odbiti te presudu u tim točkama potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a

20. Što se tiče tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose štete, ističe se da je žalba tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude iz točki VI. I VII. osnovana. Naime prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP - ''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) prema kojoj pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege pripada oštećeniku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, od kojeg dana se smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i s njenim obujmom. Pritom ni iz jedne odredbe navedenog zakona ne proizlazi da oštećenik ne smije podnijeti tužbu sudu prije isteka roka od 60 dana propisanog čl. 12. st. 1. ZOOP, a niti da bi oštećenik na ono što mu nije isplaćeno izgubio pravo potraživati zatezne kamate samo zato što nije pričekao da 60-dnevni rok prođe. Upravo suprotno, stav prvostupanjskog suda o tome da oštećenik u tom slučaju nema pravo na zatezne kamate mogao bi se prihvatiti u situaciji da on traži kamate na ono što mu je tuženik platio nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, a prije proteka roka od 60 dana, no na neplaćeni dio, koji je predmetom kasnijeg (upravo ovog) zahtjeva, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od odštetnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 12. ZOOP, i to po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a.

21. Stoga je u tom smislu prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja valjalo preinačiti u dijelu iz točki VI. I VII. izreke te naložiti tuženiku na dosuđeni iznos naknade štete od 8.958,79 EUR (neimovinska šteta) i 398,17 EUR (imovinska šteta za žalobnu odjeću) isplati tužitelju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 21. prosinca 2022. do 12. lipnja 2025., sve sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

22. Konačno, točni su navodi žalbe tužitelja da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu uspjeha tužitelja u sporu, pa je posljedično tome i nepravilna odluka o parničnom trošku.

23. Naime, prvostupanjski sud ispušta iz vida da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. veljače 2023., a tuženikovo plaćanje nespornog dijela štete izvršeno je 16. veljače 2023., što znači da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, a tužitelj je tužbu djelomično (i to upravo za plaćeni dio) povukao neposredno nakon tog udovoljenja. Međutim, usprkos tuženikovom protivljenju povlačenju tužbe, prvostupanjski sud u izreci ipak donosi odluku o glavnoj stvari samo u odnosu na precizirani zahtjev (što stranke nisu pobijale žalbama), ali odluku o trošku donosi u odnosu na zahtjev iz tužbe. Pritom prvostupanjski sud ispušta iz vida odredbu 158. st. 2. ZPP-a prema kojoj je tuženik koji je udovoljio zahtjevu dužan naknaditi tužitelju parnične troškove, pa i one koje su nastali u odnosu na povučeni dio.

24. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud, koji u izreci presude odlučuje o preciziranom zahtjevu, nije smio kod računanja uspjeha u sporu poći od zahtjeva tužitelja postavljenog u tužbi (u iznosu od 30.526,25 EUR), već i tu od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nakon djelomičnog udovoljenja od strane tuženika (u iznosu od 15.462,20 EUR), kako to propisuje odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja istaknuti da oba zahtjeva spadaju u isti tarifni razred, pa djelomičnim povlačenjem tuženiku doista nisu niti nastali nikakvi dodatnu troškovi.

25. Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u pogledu osnove uspio u sporu sa 100%, međutim u pogledu visine njegov uspjeh je 60%, što znači da ukupni uspjeh tužitelja iznosi 80% (100+60=160:2=80), dok je uspjeh tuženika 20%, pa nakon što se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika (čl. 154. st. 2. ZPP-a), konačni uspjeh tužitelja za izračun parničnog troška je 60%. Pritom se ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku u iznosu od 7.076,21 EUR, koja visina se žalbom niti jedne od stranaka određeno ne pobija, zbog čega je valjalo ovaj iznos umanjiti razmjerno uspjehu u sporu od 60% i tužitelju priznati troškove u iznosu od 4.245,73 EUR.

26. Kako je prvostupanjskim rješenjem o trošku iz toč. III. izreke tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.168,15 EUR, a žalba tuženika ne sadrži razloge zbog kojih se pobija ta odluka o troškovima postupka, niti su u njenom donošenju počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti i odluku potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti odbijajući dio točke III. izreke u pogledu preostalog dijela troška postupka, te tužitelju dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 2.077,58 EUR sa zatraženom zateznom kamatom od donošenja ove drugostupanjske odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

27. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom i to samo u odnosu na naknadu troškova postupka i zateznih kamata, dok je u odnosu na odluku o glavnoj stvari njegova žalba u cijelosti neosnovana, to tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer mu se uspjeh u odnosu na trošak postupka te u odnosu na zatezne kamate (koje su sporedno potraživanje), sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a, ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora (čl. 154. st. 1. ZPP -a).

28. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer