REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2302/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik KD, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.720,71 EUR (dvije tisuće sedamsto dvadeset eura i sedamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate prema stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 597,36 EUR (petsto devedeset sedam eura i trideset šest centa) sa zateznim kamatama od

12. lipnja 2020. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.799,54 EUR (dvije tisuće sedamsto devedeset devet eura i pedeset četiri centa ) sa zateznim kamatama od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 16. rujna 2021. navodi da se 25. listopada 2019. u Zagrebu, prelazeći cestu na pješačkom prelazu, zbog oštećenog kolnika spotaknuo, izgubio ravnotežu i udario donjim dijelom lijevog stopala. Navodi da se zbog zadobivene ozljede nije odmah javio svom liječniku, no s obzirom da su se bolovi pojačavali, zatražio je liječničku pomoć u Klinici za traumatologiju gdje je utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu prijeloma stopala. Tužitelj pojašnjava da je održavanje nogostupa i kolnika u Zagrebu u nadležnosti Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, a da spomenuto društvo ima sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Tužitelj navodi da je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da je trpio fizičke bolove, jak strah, a da su kod istoga zaostale trajne posljedice. Navodi i da mu je nakon štetnog događaja trebala tuđa pomoć i njega kroz cijelo vrijeme liječenja. Navodi da mu je zbog pružanja tuđe pomoći i njege nastala imovinska šteta u iznosu 2.000,00 kn, a da mu je nastala i neimovinska šteta u iznosu 23.000,00 kn. Tužitelj upućuje na to da se 12. lipnja 2020. tuženiku obratio radi isplate naknade spomenute imovinske i neimovinske štete, no da mu tuženik naknadu štete nije isplatio. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužitelju isplati 3.318,07 EUR (25.000,00 kn) sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate. Traži i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik čini nespornim da je upravo on pasivno legitimiran u ovoj parnici. Osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. Upućuje na to da su se na mjestu nastanka štetnog događaja izvodili radovi pa da je tužitelju trebalo biti poznato stanje kolnika. Navodi da se, da je tužitelj upotrijebio pažnju prosječne osobe prilikom prelaska kolnika, do predmetnog štetnog događaja ne bi niti došlo. Također, osporava da bi tužitelj u štetnom događaju zadobio predmetne ozljede. U tom smislu upućuje na nalaz KBC Sestre milosrdnice od 13. studenog 2019. u kojem se navodi da je tužitelj pao prije dvadesetak dana te da je izvršen uvid u RTG snimku vanjske ustanove iz kojega je vidljiva fraktura II metatarzalne kosti na lijevoj nozi te da je isto tužitelju dijagnosticirano uz obilan kalus, a da je tužitelju postavljena longeta. Ističe da je Dom zdravlja MUP-a izvršio RTG obradu, da je zabilježeno da nema znakova svježe koštane traume, da su zglobna tijela kongruentna te da je riječ o frakturi srednje trećine druge metatarzalne kosti sa manjim pomakom uz izraženu periostalnu reakciju. Navodi da je u medicinskoj dokumentaciji navedeno da je longeta skinuta nakon samo 13 dana, što je sasvim nelogično kod prijeloma kosti. Tuženik upućuje na to da spomenuta medicinska dokumentacija (s datumom 6. prosinca 2019., 13. siječnja 2020. i 18. veljače 2020.) u biti govore o istovrsnoj ozljedi iz 2015. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zatezne kamate. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Podneskom od 3. siječnja 2023. (list 64-65 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 2.720,71 EUR (20.500,00 kn) i to 199,08 EUR po osnovi imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege i 2.521,73 EUR po osnovi neimovinske štete, sve sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem medicinske dokumentacije (list 6-13 spisa), odštetnog zahtjeva uz potvrdu o primitku (list 14-15 spisa), zdravstvenog kartona (list 95-137 spisa), uvidom u fotografije (list 4-5 spisa), saslušanjem tužitelja i svjedokinje IDK (list 45-46 spisa) te je izveden uviđaj na mjestu nastanka štetnog događaja (list 45-46 spisa) i medicinsko vještačenje (list 58-59, 84, 147 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Tužitelj je u podnesku od 3. siječnja 2023. (list 64-65 spisa) specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika, umjesto isplate 3.318,07 EUR kako je to tražio u tužbi, traži isplatu 2.720,71 EUR. Dakle, tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 597,36 EUR. Tuženik se takvoj procesnoj dispoziciji tužitelja protivio podneskom od 13. siječnja 2023. i to unutar roka od 15 dana od dana kad mu je dostavljen naprijed navedeni podnesak tužitelja. Stoga je sud u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (pada na kolniku prilikom prelaska pješačkog prijelaza) koji se dogodio 25. listopada 2019. u Zagrebu, s obzirom da tužitelj navodi da je do pada došlo zbog oštećenja na kolniku koji je u obvezi bio održavati Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, a koje društvo je u trenutku nastanka štetnog događaja imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti s tuženikom.

8. Među strankama nije sporno da je upravo tuženik pasivno legitimiran, no sporno je da li se predmetni štetni događaj uopće dogodio, odnosno da li je tužitelju nastala šteta kako sam to navodi. Također, sporna je odgovornost osiguranika tuženika te visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica u pogledu nastanka štetnog događaja i postojanja odgovornosti osiguranika tuženika sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 45-46 spisa), a izvršio je uvid i u fotografije koje je tužitelj dostavio uz tužbu (list 4- 5 spisa).

9.1. Također, sud je izveo i dokaz uviđajem (list 45-46 spisa), no stanje ceste je od dana štetnog događaja do dana uviđaja bilo bitno izmijenjeno pa isto nije od značaja u ovom postupku. Također, sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje IDK (list 45 spisa), s obzirom da ista nije svjedočila padu tužitelja pa nema saznanja o odlučnim činjenicama o pogledu nastanka štetnog događaja.

9.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je pao za vrijeme dok se uređivala cesta kada je bio skinut asfalt uz nogostup na više različitih mjesta, a da je to bilo vjerojatno zbog postavljanja novih instalacija. Iskazao je da je prelazio pješački prijelaz sa zapadne strane na istočnu i da se, prije nailaska na dio s kojeg je bio skinut asfalt dubine 5-6 cm, okliznuo na neočišćeni asfaltirani dio pješačkog prijelaza na kojem se nalazio šljunak, da se zatim nastavio kretati ravno još jedan korak, kako bi spriječio pad, zbog čega se našao na mjestu gdje je bio skinut asfalt i pritom udario lijevom nogom u asfaltni „zub“ s kojim je prokop s druge strane završavao. Pojasnio je da je prokop bio širine 0,5 – 1 metra, dubine od oko 5 cm (dakle niži za sloj skinutog asfalta) i da se nalazio približno na sredini te da je podloga istoga bio šljunak ili pijesak, a za što pretpostavlja da bi bila podloga za postavljanje asfalta. Naveo je i da često prolazi tim dijelom i u tom smjeru jer ide do snahe i do tri puta dnevno svaki dan (odvesti djecu, dovesti ih natrag i slično).

9.3. Analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužitelja s ostalim izvedenim dokazima, sud prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv.

9.4. Naime, iskaz tužitelja u pogledu stanja kolnika na kojem je došlo do pada tužitelja u skladu je s fotografijom koju je dostavio uz tužbu (list 4 spisa). Na spomenutoj fotografiji vidi se da je s kolnika doista bio skinut sloj asfalta te da se na tom dijelu kolnika nalaze šljunak i pijesak. Također, na fotografiji je vidljivo da su se na mjestu štetnog događaja izvodili radovi, kako je to naveo i tužitelj u svom iskazu. Vidljivo je da se identični šljunak nalazi i na okolnim asfaltiranim dijelovima pa je logično da je prisustvo šljunka na asfaltiranom dijelu kolnika posljedica izvođenja radova. Vidljivo je i da postoji razlika u visini prokopa i okolnog asfaltiranog kolnika. Prema ocjeni ovoga suda sasvim je logično da se tužitelj mogao okliznuti na šljunak i, instinktivno pokušavajući održati ravnotežu, nastavio se kretati u smjeru u kojem se već kretao te zapeo o rub prokopa pa da bi na taj način moglo doći do nastanka štetnog događaja onom dinamikom o kakvoj je tužitelj uostalom i iskazivao.

9.5. Iz iskaza tužitelja pak ne proizlazi da bi se kretao ili ponašao na ikakav način koji bi doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno da ne bi upotrebljavao pažnju prosječne osobe prilikom kretanja. Treba reći da je sasvim životno da se mjesto radova, ako se radovi obavljaju uobičajenom dinamikom, svakodnevno mijenja po svom izgledu pa nije logično od tužitelja očekivati da bi trebao predvidjeti da je mjesto izmijenjeno od onoga stanja u kojem je bilo prilikom njegovog zadnjeg prolaza te da bi zbog toga moglo doći do pada zbog čega bi se ponašao ikako drugačije što se tiče kretanja predmetnim mjestom, odnosno da bi izabrao alternativnu rutu kretanja u pravcu kojim se svakodnevno kreće. U tom smislu treba reći da iz fotografije ne proizlazi da bi osiguranik tuženika bilo kakvim zaštitnim sredstvima osigurao mjesto radova, odnosno ograničio pristup tom istom mjestu pješacima ili ih nekim znacima obavijestio o tome da se na tom mjestu izvode ikakvi radovi, a niti to tuženik tijekom postupka tvrdi.

9.6. Stoga sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pao na način da se okliznuo na šljunak i zapeo o rub prokopa, odnosno da je tužitelj u konačnici pao zbog postojanja šljunka na asfaltiranom dijelu kolnika i zbog razlike u visini između tog asfaltiranog dijela i prokopa koji je bio posljedica oštećenog kolnika na mjestu gdje su izvođeni određeni radovi na kolniku.

10. Treba reći da je čl. 4. Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 20/18; dalje: Odluka), koja je bila na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, propisano da su nerazvrstane ceste, u smislu Odluke ceste na području Grada Zagreba koje prestaju biti javne ceste sukladno zakonu kojim se uređuju ceste, a određene su podzakonskim propisom, ceste koje povezuju naselja unutar Grada Zagreba, površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sastavu ceste terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, parkirališta i pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina te druge ceste na području Grada Zagreba. Zatim, čl. 5. Odluke je propisano da nerazvrstanu cestu (među ostalim) čine cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup te prometna signalizacija (okomita, vodoravna i svjetlosna). Nadalje, čl. 10. Odluke je propisano da poslove u vezi s planiranjem, građenjem i rekonstrukcijom nerazvrstanih cesta obavlja gradsko upravno tijelo nadležno za izgradnju Grada prema godišnjem Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba što ga donosi Gradska skupština. Propisano je i da se poslovi građenja i rekonstrukcije nerazvrstanih cesta povjeravaju trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Podružnici Zagrebačke ceste (u daljnjem tekstu: Podružnica Zagrebačke ceste).

10.1. Dakle, sukladno naprijed navedenim odredbama Odluke, s obzirom da se štetni događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti (cesta na području Grada Zagreba – odnosno na mjestu gdje postoji horizontalna signalizacija - pješački prijelaz) i to zbog postojanja šljunka na asfaltiranom dijelu kolnika i zbog razlike u visini između tog asfaltiranog dijela i prokopa na mjestu gdje su izvođeni određeni radovi na kolniku, u okviru Odluke, osiguranik tuženika odgovara za štetu nastalu zbog održavanja, to jest štetu koja je tužitelju nastala sukladno čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO-a te čl. 1085. i 1100. ZOO-a. Stoga je pak tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je zbog naprijed navedenog pretrpio na temelju čl. 964. ZOO-a.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah te jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju (i u kojem opsegu) bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. Miljenka Franića prof. v.š., dr. med. (list 58-59 spisa) proizlazi da je tužitelj zadobio lom baze Il metatarzalne kosti lijevog stopala, da se na liječenje javio zbog ozljede 20-ak dana nakon štetnog događaja zbog bolnosti dorzuma lijevog stopala te da mu je postavljena potkoljena longeta, nakon čega je 26. studenog 2019. utvrđeno da je lom zarastao, da je tužitelj provodio fizikalnu terapiju uz postavljanje elastičnog zavoja i korištenje štaka kroz dva tjedna. Vještak je naveo da se tužitelj na kliničkom pregledu 23. studenog 2019. žalio na povremene bolove u području dorzuma lijevog stopala u području II i III prsta odnosno MT kosti, a da su bolovi izraženiji izraženiji kod opterećenja uz povremen osjećaj pečenja s plantarne strane lijevog stopala. Vještak je naveo da tužitelj sličnih ozljeda prije štetnog događaja nije imao, da ne uzima analgetike, a da su mu tijekom liječenja pomagali sin, snaha, susjedi u kućnim poslovima, održavanju higijene, odlasku liječniku i slično. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljevo lijevo stopalo mirno bez otekline, da postoji palpacijska bol iznad II i III MT kosti te bolne i ograničene kretnje subtalarnog zgloba terminalno. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio opisanu ozljedu lijevog stopala; da je po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno adekvatno liječenje po traumatologu i fizijatru te da je provedena fizikalna terapija u više navrata, uz nošenje imobilizacije tijekom dva tjedna. Vještak je uputio da su kod tužitelja zaostali povremeni bolovi u području lijevog stopala, da su bolovi najjači u području II i III MT kosti te izraženiji kod opterećenja, a da je zaostajala i ograničena pokretljivost lijevog subtalarnog zgloba u slabijem stupnju. Vještak je naveo da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 15. ožujka 2020. s obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Vještak je uputio da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 2 % i da će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Vještak je procijenio da je tuž itelj zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio strah i to tzv. primarni strah (koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja) vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je zatim tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta kod tužitelja bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana; da je tužitelj zbog štetnog događaja bol jakog intenziteta osjećao 2 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 15 dana, a manjeg intenziteta kumulativnog trajanja još 20 dana. Vještak je također naveo da su daljnji povremeni bolovi kod tužitelja trajne prirode i da su uključeni u pojačane napore. Vještak je naveo da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 15 dana liječenja, da mu je zatim u narednom periodu od 30 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično). Vještak je naveo i da kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

11.2. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovore na nalaz i mišljenje istaknuo u podnesku od 4. siječnja 2023. (list 66 -67 spisa), navodeći da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao uvid u zdravstveni karton tužitelja. Tuženik upućuje na nalaz od 6. prosinca 2019. iz kojeg proizlazi da je tužitelj fizikalnu terapiju provodio zbog prijeloma lijevog stopala od 25. listopada 2015. kada je pri hodu pao i zadobio prijelom. Tuženik navodi da iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj zadobio identičnu ozljedu 2015. Navod i da je iz nalaza od 13. studenog 2019. vidljivo da je tužitelj imao ogroman kalus pa osporava da bi isti postojao zbog prijeloma starog 20-ak dana, odnosno navodi da je kalus posljedica puno starijeg prijeloma. Ističe i da je sasvim nelogično da bi tužitelj nakon takve ozljede skinuo longetu nakon samo 13 dana. Tuženik osporava i ocjenu pretrpljenih bolova koju je dao vještak.

11.3. Vještak se podneskom od 9. listopada 2023. (list 84 spisa) pismeno očitovao o prigovorima tuženika te je naveo da obilan kalus najčešće ne postoji odnosno ne nastaje kod prijeloma starih 20-ak dana, no da je svaki slučaj potrebno analizirati zasebno te je moguće da se kod pojedinih slučajeva razvije, odnosno da nastane i obilniji kalus a kod pojedinih slučajeva oskudniji kalus u sličnom vremenskom periodu. Istaknuo da je je u RTG-u od 13. studenog 2019. navedeno „L gležanj i stopalo pokaže lom II MT kosti u srednjoj trećini s manjim pomakom uz izraženu periostalnu reakciju“ pa da zaključuje da se radi o novom prijelomu jer, kad se radi o starom prijelomu, radiolozi to najčešće evidentiraju u svom nalazu. Vještak je naveo da na uvid nije imao osobni zdravstveni karton tužitelja, no da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon kliničkog pregleda zaključio da se radi o novom prijelomu kao posljedice ovog štetnog događaja. Vještak je pojasnio i danu ocjenu pretrpljenih bolova kod tužitelja, navodeći da je trajanje bolova cijenio sukladno karakteru zadobivene ozljede, priloženoj medicinskoj dokumentaciji, odnosno trajanju liječenja tužitelja. U tom smislu je istaknuo da je liječenje tužitelja trajalo oko 150 dana te da su bolovi i u tom smislu cijenjeni korektno. Vještak je u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju.

11.4. Tuženik je nakon pisanog očitovanja vještaka naveo da je isti u načelu opravdao svoje mišljenje, no da nije imao na uvid zdravstveni karton tužitelja, zbog čega nalaz i mišljenje ne odražava stvarno stanje stvari. Predložio je da se tužitelju naloži dostava zdravstvenog kartona radi dodatne procjene njegovog zdravstvenog stanja nakon štetnog događaja.

11.5. Tužitelj je zatim podneskom od 28. lipnja 2024. (list 94 spisa) dostavio svoj zdravstveni karton pa je vještak pozvan na ročište da se usmeno očituje na navode tuženika.

11.6. Na ročištu održanom 14. siječnja 2025. (list 147 spisa) vještak je izvršio uvid u zdravstveni kartona tužitelja za period od 1. siječnja 2015. do 7. lipnja 2024. te naveo da tužitelj nije imao sličnih ozljeda lijevog stopala prije štetnog događaja. Naveo je i da je u spomenutom zdravstvenom kartonu (u odnosu na datume 20. studenog 2019. i 13. studenog 2019.) postoji dijagnoza fractura os.metatarsalis III pedis lat. sin?, no da je u priloženom RTG opisu lijevog stopala neupitno navedeno da se radi o frakturi srednje trećine druge metatarzalne kosti. Prema tome je vještak zaključio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom druge metatarzalne kosti lijevog stopala. Vještak je naveo da nije u mogućnosti komentirati zašto je u latinskoj dijagnozi stavljen upitnik te je navedena treća metatarzalna kost, s obzirom da u radiološkom očitanju jasno piše da se radi o frakturi druge metatarzalne kosti. Navedeno nije utjecalo na procjenu vještaka iskazanu u nalazu i mišljenju.

11.7. Što se tiče navoda tuženika da je tužitelj i ranije zadobio ozljedu prijeloma stopala, spominjući pritom kao datum prijašnjeg ozljeđivanja 25. listopada 2015., a zbog čega procjena vještaka ne bi bila vjerodostojna, treba reći da je vještak izvršio uvid u zdravstveni karton koji obuhvaća sporno razdoblje i naveo da tužitelj nije zadobio ozljede koje bi utjecale na njegovu otprije danu ocjenu u pisanom nalazu i mišljenju. Tužitelj je dostavio zdravstveni karton koji obuhvaća sporno razdoblje, a iz kojega je jasno da tužitelj doista u listopadu 2015. nije zadobio istu ili sličnu ozljedu.

11.8. Što se tiče navoda iz nalaza o ranijem ozljeđivanju tužitelja na koje upućuje tuženik (list 9, 12 i 13 spisa), treba reći da je u istima doista naznačeno da tužitelj na obradu dolazi zbog prijeloma lijevog stopala od 25. listopada 2015., međutim u slučaju da je tužitelj doista krajem 2015. pretrpio ozljedu prijeloma stopala, ista bi zasigurno bila navedena u njegovom zdravstvenom kartonu. Naime, radi se o ozljedi, koja bi, zbog svoje ozbiljnosti i bolnosti te nesumnjive potrebe za liječenjem, bila zabilježena u zdravstvenom kartonu tužitelja, a što u biti nije. Također, nije niti životno, niti logično da bi se tužitelj javio na obradu i terapiju u pogledu ozljede koju je navodno pretrpio krajem 2015. tek krajem 2019., dakle čak četiri godine nakon tog navodnog štetnog događaja na koji upućuje tuženik. Ono što je pak u tom smislu životno i logično jest da je u slučaju sastavljanja sporne medicinske dokumentacije došlo do omaške u pisanju, s obzirom da bi se (u slučaju prihvaćanja navoda tuženika o prethodnom ozljeđivanju tužitelja) radilo o situaciji da bi tužitelj na isti datum, s razmakom od četiri godine, zadobio sasvim identičnu ozljedu prijeloma lijevog stopala i to na sasvim isti način (pad prilikom hodanja). Još jednom je, unatoč tome, potrebno naglasiti da je u konkretnom slučaju odlučno to što je vještak utvrdio da tužitelj nije pretrpio istu ozljedu, a što je i vidljivo i iz zdravstvenog kartona koji se nalazi u spisu te što je tuženik uostalom naveo i prilikom kliničkog pregleda.

11.9. Što se tiče obilnog kalusa koji je utvrđen kod tužitelja prilikom pregleda od 13. studenog 2019. (list 6 spisa), treba reći da se tužitelj na liječničku obradu u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice javio 20-ak dana nakon štetnog događaja. Sam vještak je naveo da je svaki slučaj potrebno analizirati zasebno te da je moguće da se kod pojedinih slučajeva razvije, odnosno da nastane i obilniji kalus. S obzirom na vremenski odmak od štetnog događaja do prve liječničke obrade, moguće je da je tužitelju u međuvremenu nastao spomenuti kalus. Navedeno potvrđuje i činjenica da tužitelj ranije nije pretrpio ozljedu prijeloma lijevog stopala pa se u konkretnom slučaju zaista radi o kalusu koji je nastao zbog prijeloma zadobivenog u predmetnom događaju.

11.10. Također, čak niti činjenica da je tužitelj skinuo imobilizaciju (longetu) nakon „samo“ 13 dana, kako to navodi tuženik, ne dovodi u sumnju navode vještaka. Životno je i logično da isti prijelom kod različitih osoba zarasta drugačijom dinamikom i brzinom, a brzini skidanja longete nesumnjivo je doprinijelo i to što se tužitelj na liječničku obradu javio tek 20-ak dana nakon štetnog događaja.

11.11. Nadalje, treba reći da je stav ovog suda da vještak, kao kirurg, nedvojbeno posjeduje stručno znanje i za davanje ocjene bolova, koja je dana kumulativno, a koja, po ocjeni suda, predstavlja priklanu ocjenu u odnosu na karakter i bolnost ozljede te potrebe za liječenjem i duljine istoga te provedenu fizikalnu terapiju koja je, u slučaju prijeloma kosti, nesumnjivo bolna.

11.12. U odnosu na sve naprijed navedeno, tuženik istaknutim prigovorima nalaz i mišljenje vještaka, isto nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo.

11.13. Što se tiče prijedloga tužitelja za izvođenjem radiološkog vještačenja na okolnost da li je kod tužitelja kalus zaostao zbog starog prijeloma, odnosno prijeloma koji je zadobio krajem 2015., treba reći da je sud u konačnici takav prijedlog odbio (list 162 spisa). Naime, tijekom postupka utvrđeno je da tužitelj nije pretrpio ozljedu prijeloma lijevog stopala prije predmetnog štetnog događaja, odnosno, kako to tužitelj navodi, krajem 2015., pa izvođenje radiološkog vještačenja nije potrebno, a niti ekonomično, odnosno svrsishodno. Tuženik je podredno predlagao i obnovu vještačenja po novom vještaku, no upućuje se na to da nezadovoljstvo stranke provedenim vještačenjem samo po sebi nije opravdani razlog za obnovu vještačenja, posebice onda kada je, kao što je to u konkretnom slučaju, nalaz i mišljenje vještaka primjereno obrazložen, razumljiv i time podložan kontroli i procjeni pravilnosti od strane suda.

11.14. Slijedom navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužitelj zadobio lom baze Il metatarzalne kosti lijevog stopala; da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 15. ožujka 2020. s obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju; da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjile opću i radnu sposobnost tužitelja za 2 % i da će isti u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu; da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio strah i to tzv. primarni strah (koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja) vrlo intenzivan i kratkotrajan, da je zatim tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta kod tužitelja bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana; da je tužitelj zbog štetnog događaja bol jakog intenziteta osjećao 2 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 15 dana, a manjeg intenziteta kumulativnog trajanja još 20 dana. Vještak je također naveo da su daljnji povremeni bolovi kod tužitelja trajne prirode i da su uključeni u pojačane napore. Vještak je naveo da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 15 dana liječenja, da mu je zatim u narednom periodu od 30 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno te da su mu tijekom liječenja pomagali ukućani i najbliže osobe i to u kućnim poslovima, održavanju higijene, odlasku liječniku i slično .

12. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju doista povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, dob tužitelja i inflantorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku pa po ocjeni ovog suda tužitelju, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru činjeničnih navoda tužitelja i to prvenstveno iz podneska od 3. siječnja 2023., pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.521,63 EUR.

13. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 60 sati, a koju su mu pružali njegovi ukućani i najbliže osobe (točka 11.14. obrazloženja). Tužitelj od tuženika u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva traži isplatu 25,00 kn (3,32 EUR) po satu pružene pomoći i njege, a iznos koji sud na temelju čl. 223. u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a, nalazi sasvim primjerenim. Stoga bi po navedenoj osnovi tužitelju (u okviru tužbenog zahtjeva) ukupno pripadalo 1.500,00 kn (199,08 EUR).

14. Dakle, prema ocjeni ovog suda tužitelju je po osnovi neimovinske štete te po osnovi imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege nastala šteta u iznosu 2.720,71 EUR pa je tuženiku naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. U preostalom dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 597,36 EUR tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke.

15. Tužitelj na temelju čl. čl. 1103. i 1086. ZOO-a ima pravo na isplatu zateznih kamata.

16. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 12. lipnja 2020. (list 14-15 spisa) te je u istome od tuženika tražio naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos po osnovi neimovinske štete te imovinske štete zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege (u okviru tužbenog zahtjeva) od 12. lipnja 2020. do isplate. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i sa zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka (list 162-164 spisa).

17.1. Tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a radi tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga ima pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava tri podneska (od 20. siječnja 2022., 3. siječnja 2023. i 28. lipnja 2024.) u visini od 100 bodova za svaki, odnosno u visini od ukupno 300 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak sastava tri podneska (od 18. ožujka 2022., 25. ožujka 2022., 16. svibnja 2022.) u visini 25 bodova za svaki, odnosno u visini od ukupno 75 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te za zastupanje na tri ročišta (održana 9. ožujka 2022., 14. siječnja 2025. i 19. ožujka 2026. ) u visini 100 bodova za svako, odnosno u visini od ukupno 300 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) i za zastupanje na očevidu održanom 11. travnja 2022. u visini 100 bodova (Tbr. 9/7 Tarife). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 975 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.437,50 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova za medicinsko vještačenje u iznosu 199,08 EUR te na trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 39,82 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) i za presudu u iznosu 73,66 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe) te na trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu 49,48 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od ukupno 2.799,54 EUR. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.2. Tužitelju pak nije priznat trošak sastava podnesaka od 25. siječnja 2023., 19. travnja 2023., 8. siječnja 2024., 21. listopada 2024., 29. listopada 2024., 27. siječnja 2025., 25. travnja 2025., jer isto s obzirom na svoj sadržaj, nisu bili potrebni u ovoj parnici, a niti trošak sastava podneska od 12. travnja 2024. jer takav trošak u ovoj parnici nije nastao. Nije mu priznat niti trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e - Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a.

17.3. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

17.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku