REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4576/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, protiv 1. tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Hakenberg, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o., Zagreb i 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 1.803,19 EUR, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2458/2023-32 od 30. rujna 2025., 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe prvotuženika i drugotuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2458/2023-32 od 30. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2458/2023-32 od 30. rujna 2025. naloženo je tuženicima da solidarno plate tužitelju iznos od 1.803,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženicima da solidarno plate tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.863,18 EUR, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli tuženici. Prvotuženik je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih žalbenih razloga, osobito zbog povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. U bitnom je naveo da je sud pogrešno utvrdio da je prvotuženik bio dužan odmah ukloniti gromadu/komad asfalta i da to predstavlja propust prvotuženika u održavanju ceste. Za štetu je isključivo odgovoran, a podredno suodgovoran, vozač vozila osiguranog kod tužitelja, a ne prvotuženik, jer vozač vozila nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila stanju ceste i postojanju prepreke – gromada/komada asfalta na cesti. Nadalje, prometni vještak je posvjedočio da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja mogao izbjeći nesreću bez ugrožavanja prometa. U konkretnom slučaju, vozač je postupio protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila a u konkretnim uvjetima, morao se pravodobno zaustaviti pred gromadom asfalta koja se nalazila na kolniku, a koju je uočio više od 100 metara prije i da je pravovremeno započeo kočiti – odmah kada je istu uočio, sigurno bi se zaustavio više od 64 metra prije gromade asfalta, uvažavajući zaustavni put od 34,6 metara. Vozač vozila je percipirao predmetnu gromadu asfalta kao prepreku preko koje može proći, ali umjesto da se zaustavi, donio je pogrešnu odluku da se nastavi kretati. Iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sud nije imao nikakve osnove donijeti zaključak da nema odgovornosti vozača za predmetnu štetu, pa čak niti njegove suodgovornosti i nije imao nikakve osnove prihvatiti tužbeni zahtjev. Predložio je uvažiti žalbu.

2.1. Drugotuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima. U bitnom je naveo da ne postoji posebna dužnost stalne fizičke ophodnje nerazvrstanih cesta, niti je to propisano Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Takvo tumačenje vodi do nezakonitog proširenja obveze održavatelja. Sud je bio dužan uzeti u obzir i suodgovornost oštećenika jer je izbjegavanje naleta bilo moguće forsiranim kočenjem. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer su razlozi presude proturječni, a dokazi selektivno vrednovani. Prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ali iz njega izvodi suprotan zaključak. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno pobijanu oduku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju stranke upiru u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

7. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP -a pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po osnovi kasko osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 14. siječnja 2021. Tuženici su osporavali osnovu i visinu potraživanja (odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu).

9. Iz spisa proizlazi da se 14. siječnja 2021. dogodio štetni događaj – prometna nezgoda na način da je vozač DO upravljao osobnim vozilom, reg. oznake [registarska oznaka] i dolaskom do Priobalne ceste 11, Zagreb, naletio je na gromadu/komad asfalta koji se nalazio na kolniku navedene ceste, čime je osiguraniku tužitelja nastala materijalna šteta na vozilu. S obzirom na to da je za vozilo reg. oznaka: [registarska oznaka] kod tužitelja bila zaključena polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200012554, to je tužitelj temeljem prijave i zahtjeva za naknadu štete isplatio osiguraniku iznos od 1.803,19 EUR, koji sada regresno potražuje od tuženika.

10. Radi utvrđivanja spornih činjenica izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Igoru Jakopliću, stalnom sudskom vještaku iz područja prometa, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da se osobno vozilo osiguranika tužitelja marke AUDI reg. oznake [registarska oznaka], kretalo od jugoistoka prema sjeverozapadu, svojom desnom prometnom trakom, po kolniku ulice u Zagrebu, Priobalna cesta i kod kbr. 11, i pri tome je naletjelo na fragment asfaltnog zastora dimenzija 11 x 17 cm koji se nalazio odbačen na kolniku. Vještak je istaknuo da je stanje kolnika dobro i bez zakrpa i da se ne radi o posljedici oštećenja samog kolnika na kojem je došlo do nezgode, već se može zaključiti da je fragment asfaltne smjese pao s nekog teretnog vozila tijekom vožnje budući da je u neposrednoj blizini mjesta nezgode trgovačko društvo koje se bavi preradom, obradom i ugradnjom građevinskih materijala, pa je očekivana veća frekvencija prolaska teretnih vozila s otpadnim građevinskim materijalima u kakve spada i odbačeni fragment asfalta. Što se tiče brzine kretanja vozila, vještak je naveo da se naletna brzina na odbačeni fragment ne može utvrditi tehničkim načinima, a da je tehnički moguće da se vozilo kretalo brzinom oko 60 – 70 km/h, kako je to iskazao vozač, da je pri toj brzini bilo moguće izbjegavanje naleta forsiranim kočenjem s obzirom na to da je preglednost bila ostvariva u duljini od oko 100 metara. Izgled pregaženog fragmenta asfaltnog zastora je prema boji i dimenzijama vozač mogao percipirati kao zapreku preko koje je moguće prijeći s vozilom bez da nužno dođe do kontakta, kako je to i sam iskazao, pogotovo ako se uvaži da je asfaltna podloga po kojoj se kretao bila isprljana i neujednačene boje, pa je zbog kamuflažnog efekta prepreke bilo otežano uočavanje stvarnih dimenzija te gromade na kolniku. Što se tiče visine štete na vozilu, vještak nije imao primjedbi na opseg štete utvrđen od strane tužitelja, kako to proizlazi iz izvida štete tužitelja, odnosno na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ.

11. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ocjenom svih dokaza utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozač vozila DO naletio na komad asfalta, da se vozilom kretao brzinom od 60-70 km/h, da je percipirao komad asfalta kao zapreku koju je mogao prijeći vozilom, a da ne dođe do kontakta, kao i da su nastala oštećenja na vozilu i u visini sukladno ispostavljenom i plaćenom računu br. 1965/11333/3 od 18. veljače 2021. u utuženom iznosu. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nema krivnje vozača vozila osiguranog kod tužitelja budući da je on, kako je to i potvrdio sudski vještak, pretpostavljao da se radi o zapreci preko koje je moguće prijeći s vozilom bez da dođe do kontakta, pri čemu je prometna situacija bila takva da taj komad asfalta nije ni mogao zaobići radi vozila iz suprotnog smjera.

12. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19: dalje: Zakon o cestama) definirani su poslovi održavanja javnih cesta – između ostalih, poslovi redovitog i izvanrednog održavanje javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, ophodnja i dr. Popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokove izvođenja tih radova, pravila i tehničke uvjete za izvođenje radova u ljetnom i zimskom razdoblju te pravila za ophodnju javnih cesta propisuje ministar (čl. 26. st. 3. Zakona o cestama).

13. Redovno održavanje cesta obuhvaća, između ostalog, nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, čišćenje ceste (čl. 13. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14; dalje: Pravilnik). Upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša (čl. 30. Pravilnika).

14. Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18 i 32/20; dalje: ZKG) pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Komunalne djelatnosti, ako tim Zakonom nije propisano drukčije, može obavljati između ostalih, trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave zajedno (čl. 33. st. 1. ZKG-a).

15. Prvotuženik je trgovačko društvo kojeg je osnovala jedinica lokalne samouprave u obavljanju poslova komunalne djelatnosti - održavanja javnih cesta i nerazvrstanih cesta Grada Zagreba, a što podrazumijeva i održavanje prometne sigurnosti na cestama, te otklanjanje svega što može utjecati na sigurnost prometa. Drugotuženik je prvotuženikov osiguravatelj.

16. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe kojima je određen način održavanja sigurnosti javnih cesta, te dovodeći ih u vezu s utvrđenjima u spisu, i ovaj sud, kao i prvostupanjski sud smatra da na strani prvotuženika postoji propust u održavanju ceste koji se očituje u neotklanjanju predmetnog komada asfalta na kojeg je naletio tužiteljev osiguranik. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je tehnički moguće da se vozilo kretalo brzinom oko 60 – 70 km/h, kako je to iskazao vozač, da je pri toj brzini bilo moguće izbjegavanje naleta forsiranim kočenjem s obzirom na to da je preglednost bila ostvariva u duljini od oko 100 metara. Međutim, izgled pregaženog fragmenta asfaltnog zastora prema boji i dimenzijama vozač je mogao percipirati kao zapreku preko koje je moguće prijeći s vozilom bez da nužno dođe do kontakta jer je zbog kamuflažnog efekta prepreke bilo otežano uočavanje stvarnih dimenzija te gromade na kolniku. Slijedom navedenog, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ne postoji doprinos tužiteljeva osiguranika nastanku štetnog događaja, već je predmetna nezgoda posljedica prvotuženikovog neodržavanja ceste.

17. Preostalim žalbenim navodima tuženici nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. S obzirom da iz dokaznog postupka proizlazi odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba čl. 963. ZOO-a obvezao tuženike na solidarnu isplatu iznosa od 1.803,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbe tuženika su odbijene kao neosnovane i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać