REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-14642/2024

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ivanki Romić-Ćukušić, uz sudjelovanje Senka Višekruna, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Krmiva d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe TA, koje u postupku brani odvjetnica Marija Lulić, zbog prekršaja iz članka 165. Zakona o vodama (NN br. 66/19, 84/21 i 47/23), kažnjiv po članku 224. stavku 1. točka 5. za pravnu osobu i članku 224. stavku 2. za odgovornu osobu u pravnoj osobi istog Zakona, povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, KLASA: 325-01/24-01/1511 od 28. listopada 2024. godine, nakon provedene glavne i javne rasprave dana 22. travnja 2026. godine, javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Temeljem čl.182.t.1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

I. okrivljena pravna osoba: Krmiva d.o.o., OIB: 32498850104, sa sjedištem u

[adresa],

i II. okrivljena odgovorna osoba: TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem na adresi u [adresa]

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da bi neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 17. listopada 2024. godine bilo utvrđeno na lokaciji podružnice Krmiva d.o.o., Bratina, prilikom obavljanja djelatnosti uzgoja svinja došlo do odvajanja crijeva iz spremnika cisterne koji je bio priključen na traktor,

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 165. Zakona o vodama, kažnjiv po članku 224. stavku 1. točka 5. za pravnu osobu i članku 224. stavku 2. za odgovornu osobu

II) Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, KLASA: 325-01/24-01/1511 od 28. listopada 2024. Godine izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, na koji su okrivljenici pravodobno, izjavili prigovor te je isti stavljen izvan snage i proveden je postupak.

2. Okrivljenici su u pisanom obrani naveli: „Dana 28.10.2024. Državni inspektorat Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije donio je prekršajni nalog Klasa: 325-01/24-01/1511, Ur.br. 443-02-05-13- 24-4 u kojem je krivima proglasio I i II okrivljene za počinjenje prekršaja iz čl. 165. Zakona o vodama te im je izrekao kazne i to I okrivljenom 21. 895 Eura i II okrivljenom 925,00 Eura. II. Nezadovoljni navedenim prekršajnim nalogom, temeljem članka 235. vezano uz članak 237. Prekršajnog zakona, I. okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba su u zakonskom roku, izjavili prigovor zbog:

1.Poricanja prekršaja

2. izrečene odnosno primijenjene prekršajno pravne sankcije i određenih troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga. Za dan 31.01.2025.g. zakazano je ročište u ovom predmetu stoga okrivljeni ovim putem ustrajući kod svih navoda iz prigovora daju svoje pisane obrane. Pisana obrana I. okrivljene pravne osobe Krmiva d.o.o. :

a) Prigovoru povrede načela ne bis in idem: Prije svega napominjemo kako je tijekom inspekcijskog postupka prema okrivljenom primijenjena administrativna mjera – dan mu je nalog za postupanje. Dokaz: Izrijeka optužnog akta; Okrivljeni je u danom roku postupio sukladno traženju inspekcije. Naslov bi trebao, s obzirom na prethodno navedenu mjeru i upravni postupak koji je vođen protiv okrivljenog, sve u skladu s načelom ne bis in idem, odbiti optužbu protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u pobijanom prekršajnom nalogu, a zbog kojega je administrativna mjera i primijenjena protiv istih okrivljenika. Dakle, nesporno je kako se ovdje radi o presuđenoj stvari. Navedeni stav je utemeljen i prema relevantnoj praksi Vrhovnog suda, a koja počiva na odlukama Europskog suda za ljudska prava. Navedeni stav je utemeljen i na relevantnom tumačenju sudaca žalbenog suda. Dokaz: izvod iz rada „Pravosudna akademija Najčešće pogreške u primjeni materijalnog prekršajnog prava“ str. 1., 25-26. Obzirom na sve navedeno, jasno je da okrivljeni nije mogao počiniti prekršaje koji mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, niti je iste počinio. Nesporno je da je mjera izrečena i da je okrivljeni postupio sukladno istoj – izrijekom navodi sam ovlašteni tužitelj u zapisniku o nadzoru. Dakle, protiv okrivljenih je vođen postupak sukladno Zakonu o općem upravnom postupku te su istima u tom postupku izrečene sankcija odnosno izrečena im je upravna mjera otklanjanja navodnog uroka izljeva. Dokaz: Rješenje od dana 24.10.2024. Klasa: UP/I-325-01/24-01/323, Ur.br. 443-02-05-13-24-2; Navedenim je iscrpljeno zakonito vođenje postupka radi sankcioniranja okrivljenih vezano uz čl. 8. Uredbe odnosno čl. 102. Zakona. Članak 4. Protokola broj 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sadrži načelo ne bis in idem s tri različita jamstva, da se ne može: a) suditi, b) osuditi i c) kazniti za isto kazneno djelo. Zaštita koju pruža članak 4. Protokola 7 osigurana je samo u okviru kaznenog postupka. Međutim, ESLJP je u predmetu Engel i ostali protiv Nizozemske uspostavio kriterije prema kojima se prosuđuje može li se određeni postupak smatrati kaznenim postupkom odnosno ''optužnicom za kazneno djelo'' za potrebe članka 4. Protokola 7. Procjenjuje se na temelju tri kriterija (tzv. Engel kriteriji) a to su klasifikacija djela u domaćem pravu, priroda protupravnog ponašanja, te vrsta i težina zapriječene kazne. Primijenjena upravna mjera za predmetni prekršaj, iako nije kvalificirana kao prekršajna sankcija, u konvencijskom smislu ( imajući u vodu članak 4. protokola br. 7. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tzv. Engel mjerila) predstavljaj sankciju okrivljenima za postupanje koje je uočeno tijekom inspekcijskog nadzora. Slijedom gornjeg pozivamo sud da donese temeljem čl. 181. st. 5. Prekršajnog zakona presudu kojom se optužba odbija. I okrivljeni ovdje žele istaknuti kako je pobijani optužni akt donesen protivno odredbama Zakona te je time i sam postupak na temelju kojega je pokrenut protivan zakonu, i to stoga što je manjkav u pogledu obveznog sadržaja sukladno čl. 160. st. 2. toč. 6. i 7. Prekršajnog zakona, a koji propisuje: "(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može voditi samo na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja. (2) Optužni prijedlog sadrži: 6. vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj te i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja," U pobijanom prekršajnom nalogu nije navedeno mjesto počinjenja navodnih prekršaja. Naime, čl. 17. Prekršajnog zakona navedeno je: " Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica prekršaja, a u slučaju kažnjivog pokušaja i gdje je posljedica trebala nastupiti." U pobijanom optužnom prijedlogu nije jasno i nedvojbeno navedeno gdje su to okrivljeni navodno počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, tj. bili dužni postupiti sukladno Zakonu tj. suzdržati se od radnji koje su protivne zakonu. Iz citiranog zakonskog članka i optužnog prijedloga proizlazi da je isti prijedlog nerazumljiv i manjkavog sadržaja te stoga neprovediv tj. temeljem istoga se ne može provesti prekršajni postupak, te da je isti sadržaja protivnog odredbama čl. 160. st. 2. toč. 7. PZ-a. Posebice ističemo da vrijeme nadzora ne može bili i nije vrijeme počinjenja prekršaja sve sukladno odredbi čl. 16. Prekršajnog zakona: (1) Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja. (2) Sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, a kod prekršaja kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje. Slijedom navedenog navedeni dio optužnog akta ne može se ispitati i stoga okrivljenima ne može biti stavljen na teret navedeni prekršaj. Ističemo kako je vrijeme počinjenja prekršaja relevantan podatak koji mora sadržavati činjenični opis u izreci odluke o prekršaju jer se obzirom na vrijeme počinjenja djela primjenjuju propisi (važeći – načelo zakonitosti, članak 2. PZ-a, odnosno najpovoljniji za okrivljenika –obvezna primjena blažeg propisa, članak 3. PZ-a), zatim od vremena počinjenja djela teku rokovi za zastaru prekršajnog progona – članak 13. PZ-a, a također je to okolnost koja je odlučna u odnosu na status okrivljenika –pitanje punoljetnosti, pitanje ubrojivosti – dakle prekršajne odgovornosti, pitanje određenog statusa počinitelja prekršaja u smislu posebnog propisa, radi li se o presuđenoj stvari.

Nadalje, isto tako u izreci pobijanog optužnog akata navedeni činjenični opis djela je nepotpun i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odredbu članka Zakona kao blanketnog propisa, a u konkretnom slučaju ona nije navedena u činjeničnom opisu, već je u pobijanom optužnom prijedlogu Zakon naveden samo u okviru zakonskog opisa djela, bez navođenja stavka, podstavka i članka Zakona na koji se poziva. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Naime, sukladno čl. 160. Zakona određeno je koje sastavne dijelove mora sadržavati optužni prijedlog. Prekršajni zakon u čl. 161. određuje: „4) Ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. ovoga Zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su podaci pogrešni, sud će pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od 8 dana. Ako tužitelj to ne učini, sud će rješenjem odbaciti optužni prijedlog. Ako uz optužni prijedlog nije priložena pisana obavijest iz članka 109.a ovoga Zakona potpisana od strane počinitelja ili kopija te obavijesti uz dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi ako je ta obavijest dostavljena sukladno članku 145. ili 148. ovoga Zakona, pozvat će se tužitelj da je u određenom roku pribavi, i sastavljenu prema članku 109. a stavku 1. i 2. ovoga Zakona, dostavi. Ako tako ne postupi u ostavljenom roku, odbacit će se rješenjem optužni prijedlog.“ Slijedom citiranih odredbi pozivamo sud da pozove ovlaštenog tužitelja da u roku od 8 dana dopuni odnosno ispravi optužni prijedlog preciznim činjeničnim opisom radnje prekršaja – opis djela koji bi trebao podvediv pod pravnu kvalifikaciju te time u svezi navede točno vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, budući bi optužni prijedlog trebao predstavljati buduću izrijeku presude, a sudac odnosno osoba koja vodi postupak, nije ovlašten sam sastaviti optužni akt već suditi po gotovom optužnom prijedlogu, odnosno da odbije optužbu i donese presudu temeljem odredbi čl. 181.st. 3. Prekršajnog zakona. b) Vezno uz činjenična utvrđenja iz optužnog akata: Svi nedostatci koje inspektor utvrđuje, vezano uz navodno počinjenje prekršaja nisu točni, konstruirani su i za iste uopće nema dokaza te je ovaj postupak posljedica netočnih utvrđenja i pogrešnih zaključaka i nezakonito provođenog postupka. Ovdje osporavamo navode iz Zapisnika na koji se poziva inspektor, i tražimo da se isti izdvoji iz sudskog spisa kao nezakonit dokaz. ( Gž- 4907/14 Visoki prekršajni sud RH, od dana 10.01.2015.). I okrivljeni je učinio sve da do propusta ne dođe i do istog nije niti došlo i ne postoje radnje ili propusti u poduzimanju istih na stranih okrivljenih koje bi se uopće mogle podvesti pod odredba Zakona o vodama čl. 165. Uopće nije jasno na osnovu kojih dokaznih sredstava i sukladno kojim propisima odnosno mjerilima je uopće utvrđeno koje količine koje tvari i tko je ispustio u predmetni kanal? Inspektor je utvrdio II stupanj ugroze voda međutim uopće ne navodi: zašto je voda ugrožena; kojom tvari je ugrožena; na osnovu kojeg mjerilima je empirijski utvrđeno da je voda ugrožena i da se upravo radi o II stupnju; od kud je tvar koja je ugrozila vodu došla tko ju je i kada ispustio u kanal. Kriteriji i mjerilo, odnosno dokaz koji bi bio valjan u ovom postupku ne može biti „odokativno“ utvrđenje inspektora. Ovlašteni tužitelj je linijom manjeg otpora donio pobijani optužni akt na štetu okrivljenih. Naime, uopće nije proveden postupak u kojem bi se na dokazima, objektivno utvrdilo što je u kanalu i od kuda je došlo u kanal. Ovlašteni tužitelj nije, a trebao, je prije donošenja optužng akata utvrdit nastavno:

- na predmetnoj lokaciji – Pisarovina - Bratina ne postoji javna odvodnja kanalizacijskih i drugih otpadnih voda jer ne postoji kanalizacijska mreža

- građani ispuštaju sadržaj svojih septičkih jame u kanale ili izravno ispuštanjem iz istih jer su propusne jer nisu adekvatno izgrađene ili ispipavanjem kamionima „ feklacima“ koje tada prazne u kanale

- nus produkt iz farme I okrivljenog je gnojivo koje je fermentirano i „odležalo“ preko 6 mjeseci u za to napravljenim spremnicima, i isto ne ugrožava vodotok na ikoji način je ga se uredno odlaže na poljoprivredne površine sukladno planu gnojidbe

Dokaz: saslušanje odgovorne osobe II okrivljenog direktora TA, na adresi I ok.

Ovlašteni tužitelj je postupak preveo paušalno i na žalost „linijom manjeg otpora“ zaključivši da je „najjednostavnije“ teretiti pravnu osobu trgovačko društvo, a ne provesti postupak sukladno zakonu i utvrditi sve relevantne činjenice temeljem valjanih dokaza.

Lakše je naplatiti kaznu od trgovačkog društva nego voditi više postupak protiv fizičkih osoba koje svoje septičke ispuštaju u kanale.

Slijedom gornjeg, I. okrivljeni se poziva na odredbe čl. 25.st.1. PZ-a: "Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje."

te čl. 4. Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajno pravna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj." Isto tako smatramo kako ovdje nema mjesta kažnjavanju, obzirom sukladno, čl. 32 PZ-a. „Svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajno pravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih Bilo koja sankcija je u svakom slučaju sama sebi svrha. Odnosno ovaj se postupak ne provodi u svrhu zaštite građana, tj. okoliša već samo kažnjavanja radi. Jedina šteta koja je nastala je ovaj postupak koji se vodi na štetu okrivljenika.

I-okrivljenik postupa u potpunosti u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima što je vidljivo i iz njegovog dosadašnjeg poslovanja na hrvatskom tržištu, te je uvijek u potpunosti ispunjavao i poštivao sve pretpostavke zaštite voda i okoliša. Ovdje se posebice pozivamo i to opreza radi na odredbe čl. 24.a., „Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.“

Naime, čak da je i istinit navod iz prekršajnog naloga isti prekršaj je tako neznatnog intenziteta da je vođenje postupka samo sebi svrha.

Zaključno, predlažemo da sud po provedenom postupku donese presudu sukladno čl. 182. st. 2. PZ-a kojom se okrivljeni oslobađaju od optužbe, a podredno i samo opreza radi ukoliko Naslovni sud utvrdi da je prekršaj počinjen, da se prilikom izricanja kazne na iste primjene odredbe čl. 38. PZ-a, da se okrivljeni oslobode od kazne, odnosno da se primjene odredbe čl. 37. PZ-a da se ista ublaži, uzimajući u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenih odnosno odredbe čl. 24a PZ-a.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u prekršajni nalog, prigovor, zapisnik vezano za onečišćenje kanala koji je javno vodno dobro u blizini farme na području Bratine kod svinjogojske fame Krmiva d.o.o. sastavljen dana 17. listopada 2024. na predmetnoj lokaciji, saslušao svjedokinjuvodopravnu inspektoricu AA,vrši se uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je vidljivo da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj, te u cjelokupnu dokumentaciju koja je priložena u spisu.

4. Svjedokinja vodopravna inspektorica AA na poziv suda da iznese sve što joj je o predmetu poznato, ista iskazuje:Neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 17. listopada 2024. godine utvrđeno da pravna osoba Krmiva d.o.o., OB: 32498850104, sa sjedištem u [adresa], na lokaciji podružnice Krmiva d.o.o., Bratina prilikom obavljanja djelatnosti uzgoja svinja na način da je došlo do odvajanja crijeva iz spremnika cisterne koja je bila priključen na traktor. Taj događaj se dogodio prošle godine 17. 10. 2024.g. oko 10,30 sati, po pozivu dežurne djelatnice Hrvatskih voda a povodom iznenadnog onečišćenja kanala koji je javno vodno dobro na lokaciji svinjogojske farme KRMIVA d.o.o. Bratina. Dolaskom na lokaciju zatečeni su bili voditelji ispostave Hrvatskih voda Karlovac, VGI Mali sliv Kupa , Obala Račkog 17, EA, vodočuvar HA i djelatnici Instituta za vode. Očevidom je utvrđeno da je došlo do izlijevanja nepoznate količine gnojovke iz spremnika cisterne u kanal koji je javnovodno dobro u blizini svinjogojske farme KRMIVa d.o.o Bratina. U kanalu su vidljive pjena i crni talog te se osjetio miris na gnojnicu. Na lokaciji su uzeta tri uzorka od strane Instituta za vode J. J . T [adresa], onečišćene vode iz kanala koji su bili zatečeni 17. 10. 2024.g, te su po nalogu inspektora uzorkovali vodu na tri mjesta: na mjestu onečišćenja, na ispustu, i nizvodno. Analiza je pokazala da se radi o gnojnici. Tužitelj može dostaviti nalaz analize. U rješenju sam dala rok za uklanjanje odnosno čišćenje kanala, onečišćujući tvari iz kanala. Napominjem da je postupljeno od strane okrivljenih po tom rješenju. Na upit branitelja da li možete pojasniti što je točno pokazao rezultat analize uzorka vode. Inspektor odgovara: analiza je pokazala da su svi parametri daleko visoki od vrijednosti koja se nalazi u tablicama u kojem se nalaze parametri. Inspektor pojašnjava: Kada se vrši analiza gledaju se parametri, ukupna količina fosfora, dušika, klorida u vodi itd. Na daljnji upit branitelja kako su utvrdili da se radi o prvom stupnju ugroze voda inspektor odgovara: zato što je došlo do slijevanja onečišćuje tvari u kanal koji je javno vodno dobro i kojeg održavaju Hrvatske vode. Prema tome s obzirom da je u kanalu bila voda, to je prvi stupanj ugroženosti. Primjenjujemo Zakon o vodama. Na upit branitelja pojasnite kako ste predmetni uzorak povezali s I okrivljenima inspektor odgovara: samim dolaskom na lokaciju zatečen je djelatnik svinjogojske farme ĆA, koji je tada izjavio da se ne sjeća točno ali prilikom rukovanja i spajanja crijeva na spremnik cisterne došlo je do izlijevanja nepoznate količine gnojovke. ĆA je rekao da je prilikom spajanja crijeva na spremnik cisterne došlo do neopreznog rukovanja i iscurila je količina iz spremnika na tlo. Nakon toga se količina slijevala u kanal koji se nalazi u blizini farme. Na upit branitelja da li su izdvojili uzorak sa mjesta gdje je bilo crijevo te tvari koja je istjecala inspektorica odgovara da nisu. Na daljnji upit branitelja da li na toj lokaciji po njihovom saznanju postoji javna odvodnja kanalizacijskih voda ili drugi subjekti imaju septičke jame inspektor odgovara da misli da imaju septičke jame. Na daljnji upit branitelja da li ste bilo kakve druge subjekte na tom području pregledavali odgovara da ne.

U završnoj riječi branitelj ističe: „Obrana u cijelosti ostaje kod svega što je navedeno u pisanoj obrani, odnosno što je u spisu dato kroz podneske i pisanu obranu).

Obrana I i II okrivljenika ističe da u slučaju kada sud postupa po optužnom aktu ovlaštenog tužitelja zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja mora biti izvršeno podvođenjem odlučnih činjenica sadržajnih u činjeničnom opisu prekršaja na način da isto odgovora opisu prekršaja iz pravne norme pod koju se opis podvodi. U slučaju, a kao što je ovdje kod nedostatka optužnog akata koji se ogleda u nedostatku koje od konstitutivnih biča djela prekršaja u samom činjeničnom opisu opisano djelo nije prekršaja. S obzirom da je sud vezan činjeničnim opisom djela prekršaja, nije mu dopušteno isti mijenjati na štetu okrivljenika jer bi na taj način povrijedio optužno načelo pozivamo da sud temeljem čl. 181. Prekršajnog zakona optužbu odbije, podredno oslobodi po čl. 182. Prekršajnog zakona.“

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je uvažavajući navode obrane okrivljenika a posebno analizom činjeničnog opisa optužbe, ispitao da li je činjenični opis prekršajnog naloga a poslije optužni prijedlog u skladu sa čl. 161. st. 2. Prekršajnog zakona, te ispitao da li je optužni akt sastavljen sukladno članku 160. ovoga Zakona i da li postoje okolnosti zbog kojih nije moguće voditi prekršajni postupak.

6. Odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona propisano je da ako sud, ispitujući optužni prijedlog (akt) nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Odredbom članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama (NNbr. 66/19, 84/21 i 47/23), propisano je da će se za prekršaj kazniti pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ispušta otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda. Odredbom članka 165. istog Zakona propisano je da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 2. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija. Odredbom članka 70. st. 2. istog Zakona propisano da ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovoga članka (industrijskih otpadnih voda prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i svih pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vode). Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN br. 26/20) utvrđuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda. Navedenim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda. Odredbom čl. 4. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 26/20.) pobliže su utvrđene granične vrijednosti emisija otpadnih voda.

7. Sukladno odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, a odredba čl. 165. Zakona o vodama direktno se poziva na čl. 70. st. 4. Zakona o vodama, koji propisuje propis, koji dopunjuje blanketnu normu, a slijedom toga u optužnom aktu nije točno navedeno bitno obilježje tog prekršaja u činjeničnom opisu prekršaja jer nedostaje blanketni propis. Činjenični opis prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenicima nije dostatan, jer iz činjeničnog opisa radnje prekršaja ne proistječe zakonsko obilježje prekršaja, jer opis ne sadrži propis-pravilnik sukladno citiranoj odredbi Zakona, a bez kojih odlučnih činjenica u konkretnom slučaju ne može se raditi o inkriminiranom prekršaju. Djelo opisano u činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj, te je odlučeno u skladu s čl. 182. točka 1. Prekršajnog zakona, donijeta presuda kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe kao u izreci presude.

8. Slijedom navedenog, budući da izdani prekršajni nalog, koji se po prigovoru okrivljenika prihvaća kao optužni prijedlog tužitelja nije sadržavao precizan činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 224. st. 1. točka 5. Zakona o vodama, tužitelj nije niti dopunio optužni prijedlog u skladu sa zakonom sud je temeljem čl. 182. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio optužbe.

9. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, dana 22. travnja 2026. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Senka Višekruna

Ivanka Romić-Ćukušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude nezadovoljne osobe iz čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8 u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba

1. I okr.: Krmiva d.o.o., [adresa],

2. II okr,: TA, [adresa],

3. Odvjetnica:Marija Lulić, Pavla Hatza 10, Zagreb,

4. tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor,

5. pismohrana-ovdje.