REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Poslovni broj: P-3374/2024-21
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad1 UH pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad 2 VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastzpani po pun. JH odv. u Trogiru protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tuženika, 22. travnja 2026., na ročištu za objavu odluke, u izočnosti stranaka,
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se spram Republike Hrvatske da je tužitelj ad.1 UH pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 4721 m2, a koji dio je u Vještvu br. VJ-115/2025 izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića, dipl.ing.geod. od 13.11.2025.g. označen slovima „A-B-C-D-E-F-A“, koje Vještvo je sastavni dio ove Presude, a koje vlasništvo je tužitelj ad.1 stekao nasljeđivanjem od svog oca UH U. KH, pa se tužitelj ad.1 UH pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlašćuje da temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od označenog dijela formirati nova nekretnina označenog oblika i površine, ishodi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i vlasništvo za cijelo, uz istovremeni izbris tog prava s imena Republike Hrvatske za cijelo.
II Utvrđuje se spram Republike Hrvatske da je tužiteljica ad.2 VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 748 m2, a koji dio je u Vještvu br. VJ- 115/2025 izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića,dipl.ing.geod. od 13.11.2025.g. označen slovima „C-G-H-D-C“, a koje Vještvo je sastavni dio ove presude, a koje vlasništvo je tužiteljica ad.2 stekla oporučnim nasljeđivanjem od svoje svekrve AH ud. V pok. FH pa se tužiteljica ad.2 VH, OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlašćuje da temeljem ove Presude i prijavnog lista kojim će se od označenog dijela formirati nova nekretnina označenog oblika i površine, ishodi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i vlasništvo za cijelo, uz istovremeni izbris tog prava s imena Republike Hrvatske.
III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 1.928,41 eur- a na ime parničnog troška, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od 22. travnja 2026. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi koja je podnesena 10. rujna 2024.navodi kako je na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 7833, prethodno upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , pravo vlasništva upisano na ime Republike Hrvatske za cijelo. U katastarskom operatu na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 146 u posjedovnom listu br. 5345 k. o. [katastarska općina] danas je upisana Republika Hrvatska za cijelo. No, iz povijesti promjena na kat. česticama vidljivo je da je naprijed navedena nekretnina evidentirana od osnutaka katastarskog operata – 1952 godine, te je od osnutka u Posjedovnom listu br. 405 k. o. [katastarska općina] upisan KH – djed tužitelja ad1. te se promjenom iz 1972.g. dio k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripisuje se u PL 1082 na ime KH BH pok. KH - otac tužitelja ad. 1, te da je od osnutka upisan i ZH pok. ŽH, nakon kojega se 1986.g. upisuje ĐH ud. V“.Iz povijesnog zk. izvatka za č. zem. [katastarska čestica] XI zk. tijelo ZU 146 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je prvi upisani težak ŠH zv. „ J“ iz [adresa], te da su težačka prava i poboljšice temeljem dosudnice iza ŠH pok. K – pradjed tužitelja br. A-145/2 od 13.listopada 1902.g. i temeljem dosudnice iza EH pok.Duje br. A-415/2 od 9.lipnja 1902.g. između ostalih prenijeta i na KH pok. ŠH - djed tužitelja kao i da su temeljem darovne pogodbe od 31.listopada 1966.g. težačka prava prenijeta na ČH, a temeljem darovne pogodbe od **.**.1967. sa ČH težačka prava i poboljšice prenijeta su između ostalih i na BH pok. KH – otac tužitelja ad. 1.
1.1. Činjenično se navodi da je tužitelj ad. 1 stvarni vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] XI zk. tijelo ZU 146 k. o. [katastarska općina] u površini od 4728 m2 koji dio je na Geodetskoj situaciji terena izrađenoj od strane Geo – Trogir d.o.o. od siječnja 2024.g. po geodetu MH označen slovima „A-K-N-P-R-E-D- C-B-A“, a vlasništvo predmetne nekretnine stekao je nasljeđivanjem od svojih prednika i to od svog oca BH pok. KH, koji je pak vlasništvo stekao nasljeđivanjem od svojih prednika koji je pak predmetnu nekretninu stekao temeljem darovne pogodbe, nasljeđivanjem i diobom sa svojim srodnicima, tako da se tužitelj osobno i putem svojih prednika nalazi u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine više od 150.g. Tužiteljica ad. 2 da. je stvarni vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] XI zk. tijelo ZU 146 k. o. [katastarska općina] u površini od 747 m2 koji dio je na Geodetskoj situaciji terena izrađenoj od strane Geo – Trogir d.o.o. od siječnja 2024.g. po geodetu MH označen slovima „A,B,C,D,E,N,M,L,A“ a vlasništvo predmetne nekretnine da je stekla nasljeđivanjem od svojih prednika i to od BH V pok. ŽH, BH UHL ud. V“ te da se oboje tužitelja osobno i putem svojih prednika nalaze u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine više od 150.g. Stoga radi usklađenja Zemljišnoknjižnog sa stvarnim stanjem tužitelji da su ustali predmetnom tužbom.
1.2. Činjenično se navodi i da su se prije pokretanja ove parnice, tužitelji obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, sukladno odredbi članka 186 a ZPP-a.
1.3. Uz tužbu priloženi su vlasnički list, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz, vlasnički list, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Povijesni zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Dosudnica. A-145/2 od 13.listopada 1902.g., dosudnica br. A-415/2 od 9. lipnja 1902.g., rješenje o nasljeđivanju br. O - 104/78 , O - 269/10, darovna pogodba od 31.listopada 1966.g., darovna pogodba od 01.ožujka 1967.g. rješenje o nasljeđivanju br.O- 3406/2019, Oporuka R2-173/10, Geodetska situacija terena„ Geo – Trogir“ d.o.o. od siječnja 2024. Zahtjev za mirno rješenje spora ODO RH od 26. travnja 2024. s potvrdom primitka pošiljke.
2. Tužena Republika Hrvatska 13. studenog 2024. dostavila je odgovor na tužbu u kojem se usprotivila tužbi i tužbenim zahtjevima kao neosnovanom, predložila iste odbiti. iskazala da se ne protivi izvođenju predloženih dokaznih prijedloga od strane tužitelja, uz prijedlog pribave očitovanja Hrvatskih šuma o eventualnom gospodarenju i upravljanju predmetnim zemljištem sukladno Zakonu o šumama te sukladno očitovanju, i saslušanje ovlaštenog predstavnika šumarije.
3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene u spisu a radi identifikacije predmeta spora izveden je dokaz očevidom na licu mjesta 17. lipnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka geodezije Daria Blaževića, pregledan je i pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Saslušani su svjedoci i tužitelji, dok ostali dokazi koje su dio dokazne građe a koji nisu posebno obrazloženi, sud nije posebno našao bitnim za meritornu odluku, a takvim je cijenio i one dokazne prijedloge od kojih je sama stranka odustala ili ih sud nije našao bitnim pa ih kao takve nije ni izvodio, pozivom na članak 10 ZPP-a. pa tako i od saslušanja svjedoka HH od kojeg je odustao pun tužitelja kao i od pribave podataka Hrvatskih šuma te saslušanja djelatnika istih od kojih je odustao zz tuženika, za koje dokazne prijedloge je uostalom i sam sud smatrao da nije riječ o dokazima bitnim za meritorno odlučivanje obzirom na već izvedene dokaze i rezultate istih.
4. Tužbeni zahtjevi su osnovani.
5. Predmet spora u ovom postupku su tužiteljevi zahtjevi za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina u točno određenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], označenih pobliže izrekom presude, položenih u K. O. [katastarska općina].
6. Iz stanja spisa proizlazi bitnim utvrditi pravni slijed kao i tko drži nekretnine u posjedu u smislu ocjene postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću odnosno na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera .
7. Sukladno odredbama članka 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja.
8. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da je pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
9. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).
10. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) kao i prema odredbama Općeg građanskog zakona koji je zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91). . Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijeva se zakonit, pošten i istinit posjed.
11. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) stavkom 2. istog članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestaje njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Nadalje, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.
12. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit, i pošten, stječe dosjelošću vlasništva protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, stavkom 3. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok stavak 3. propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje od dvostruko vrijeme iz onog iz stavka 2. i 3. tog članka. Dakle,vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavak 3. ZV-a odnosno 40 godina.
13. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, stavak 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
14. Prema pravilu paragrafa 1468 OGZ-a koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a rok dosjedanja na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi 40 godina. Prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. za redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Do 8. listopada 1991. bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno članku 29. ZOVO-a. Time je, dakle, zakonom isključeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna 1980. do 8. listopada 1991. kada je odredba članka 29. ZOVO- a stavljena izvan snage sukladno članku 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980. postojala je zabrana dosjedanja na zemljištu u društvenom vlasništvu u smislu članka 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 25/65, 12/67 i 14/70, te "Narodne novine" broj 52/71 i 52/73) osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.
15. Tu je za osvrnuti se i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) propisano je da Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća pa neovisno od toga što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP- a („Narodne novine“, broj 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, te ovaj sud iste prihvaća, koji svojim autoritetom djeluje na niže sudove
16. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.
17. No, ističe se da je Republika Hrvatska potpisnik i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda (MU 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06 i 2/10, dalje u tekstu Konvencija)a isto tako i od 2013. članica je Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa tako i Konvenciju i Protokol 1 koji je njezin sastavni dio, a isto tako je dužna primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje ELJSP). Sud ukazuje na ovo potonje jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima A i dr. protiv [adresa] i F protiv Republike Hrvatske iz 2016., prema kojima je nevažno za određivanje je li tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, što se dogodilo 17. studenog 1999. Dakle iz navedenog proizlazi da se u posjed prednika u propisanom trajanju, uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava. To nadalje argumentum a contrario znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999. rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. sve do utuženja.
18. Zbog činjenica utvrđenih u postupku u pogledu upisa težačkog prava, tu je za pozvati se i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci pod poslovnim brojem Revd 267/2020-2 od 18. travnja 2023. U navedenoj odluci VSRH odgovora na revizijsko pitanje je li postojanje i razrješenje agrarnog odnosa otklanja mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na način da navodi da niti jedan propis nije sprečavao ili ograničavao stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samom činjenicom „ukidanja agrarnih odnosa“: Stoga kako je dosijedanje, jedan od originarnih načina stjecanja prava vlasništva, vlasništvo nekretnine stječe se zavisno od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja bez obzira i na istaknutu pravnu osnov agrara pa ako su ispunjeni uvjeti za takvo stjecanje dosjelošću; ako je u roku potrebnom za dosijedanje vršen posjed nekretnine sa potrebnom kvalitetom (kakvoćom) posjeda, u najmanjem ako je samostalni posjednik bio savjestan ili pošten, shvaćeno u smislu prihvaćenog pravnog standarda poštenog ili savjesnog posjednika (imajući na umu da nepošten ili nesavjestan posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću,: pri čemu pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada), valja ocjenjivati te činjenice u svakom konkretnom slučaju.
19. Dakle, iz navedenog proizlazi, da nakon što su ukinuti težački odnosi, nekretnine su bile u istom režimu kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju.
20. U postupku je dakle trebalo utvrditi jesu li tužitelji dosjelošću preko svojih pravnih prednika, nasljeđivanjem, ispunili pretpostavke za stjecanja prava vlasništva odnosno pretpostavke za pravnu osnov stjecanja prava vlasništva na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera-
21. Između stranka nije bio sporna činjenica ispunjenja zakonskih pretpostavki iz članka 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 81/07, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, dalje: ZPP) pa isto prihvaća i ovaj sud, stoga je trebalo o tužbenom zahtjevu meritorno odlučiti.
22. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora u tom pogledu zatražena je stručna pomoć sudskog vještaka dipl. ing. geodezije Daria Blaževića, koji je određen kao sudski vještak, na što stranke nisu imale primjedbi.
23. Na očevidu 17 lipnja 2025., vještak je pokazani predmet spora identificirao kao dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u naravi omeđeni maslinik u [adresa], nekretnina zvana Platine, koja je sa svih strana omeđena suhozidima, s makadamskim putom položenim s južne strane u odnosu na nekretninu. Na predmetnoj nekretnini nalazi se 60-ak maslina, čokoti vinove loze, a u jugoistočnom dijelu stara kamena gustirna sa pomoćnim objektom uz nju. Sa sjeverne strane nekretnine se nalazi makadamski put s kojeg se također može pristupiti na predmetnu nekretninu, vještak je na očevidu na temelju dostupne dokumentacije utvrdio i da bi se nekretnina kao gore opisana kao kat. čest. sastojala i kat čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], no, predmet postupka samo je gore identificirani dio kat. čest. [katastarska čestica]. U odnosu na nekretninu na koju pravo polaže tužiteljica ad 2 koja je sudu i vještaku pokazala taj svoj dio smatrajući isto smatra vlasništvo, za istu je utvrđeno da je položena istočno od gore napisane nekretnine te graniči s njom. Predmetna nekretnine je omeđena starim kamenim suhozidima, sa južne i istočne strane nalazi se makadamski put, s južne strane makadam, a s istočne strane asfaltirani put. Predmetna nekretnina se također naziva Platine, u naravi je uređeni maslinik s 20-ak stabala maslina, tri stabla smokve, jednom „bunjom“- mala kamena kućica. Dakle, osim opisanih kultura u sjeveroistočnom dijelu nalazi se bunja. Vješak geodet opisani dio identificira kao 7596, 7600,7602, dok bi predmet postupka bio i kat. čest 7600 K. O. [katastarska općina].
24. Nalaz i mišljenje vještak je dostavio 13. studenog 2025., a izradio ga je na osnovu metode preklopa katastarskog plana i izmjerenog terena, uzimajući u obzir točnost katastarskog plana (grafička izmjera u mjerilu 1:2880) i površinski kriterij definiran člankom 93. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina NN 112/18, vodeći se uputom GU-a od 10.6.2013., Klasa 931-01/13-01/29 vezano za izradu parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata u smislu uvažavanja čvrstih, materijaliziranih granica na terenu.
25. Pisanim nalazom tako je vještak posebno naveo da predmet spora pokazan na očevidu u [adresa], predio Platine opisan na zapisniku očevida na licu mjesta, prikazan je na geodetskoj skici lica mjesta
[katastarska općina]
-likom C-G-H-C-D, ispunjen plavom točkastom šrafurom ukupne površine 740m2 prikazan je predmet spora koji po kazivanju tužitelja ad2 stvarno vlasništvo iste, i po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara idjelu čest. 7600/2 K. O. [katastarska općina].
26. Predmet tužbenog zahtjeva je kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za istu je u međuvremenu izrađen potvrđen i proveden geodetski parcelacijski elaborat kojim su od nekadašnje kat čest. [katastarska čestica] formirane kat čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i upravo novoformirana kat. Čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu nekadašnje kat. čest. [katastarska čestica] koja je predmet ovog sudskog spora. Fotografije predmeta spora vještak je dostavio u prilogu 4. nalaza i mišljenja.
27. Nakon utvrđene pravilne identifikacije nekretnine, koju sud ocjenjuje kao vjerodostojnu i stručnu i na koju stranke nisu imale prigovora, time i prihvaćenu, valjalo je ocijeniti sve isprave koje su tužitelji priložili u tužbi te raspraviti prigovore tužene.
28. Pregledom z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 10. rujna 2024., na čest. zem. [katastarska čestica] utvrđeno je da je upisana kao vlasnik, za cijelo Republika Hrvatska. Predmet spora čest. zem. [katastarska čestica], vodi se po namjeni kao pašnjak.
29. Pregledom z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], po namjeni, pašnjak, položenoj u navedeni ZU utvrđeno je da je vlasnikom upisana Republika Hrvatska za cijelo.
30. Pregledom posjedovnog lista br 5345 K. O. [katastarska općina] na dan 25. travnja 2024. kao posjednik predmetnih nekretnina, među kojima je i predmetna kat. oznake 7600, namjene šuma, naziva Platine, upisana je Republika Hrvatska.
31. Pregledom povijesti promjena Katastra nekretnina Trogir na dan 21. veljače 2024. kl: 930-04/24-05/62, predmetna nekretnina kat čest. [katastarska čestica] šuma evidentirana je u posjedovnom listu br 385 na LH p ŽH , PL402 B p Z, PL 405 SH p duje nakon kojega se 1967 upisuje VHL po „darovanje2 Z- 332/66, promjenom iz 1972 dio k. č. [katastarska čestica] upisan u PL 405 pripisuje se u PL 1082 LH BH pok. KH, prelaskom na elektronsko vođenje kat. operata 1996. sve čestice prepisuju se u nove posjedovne listove i to k. č. [katastarska čestica] Platine „šuma“, 7179m2 na 1/3 Rinčić Stjerpana, 1/3 na Ž“Anka i 1/3 na CH . Promjenom iz 2020. povodom zahtjeva RH, na osnovi priloženog zk izvatka, mijenja se nositelj prava na k. č. [katastarska čestica] te upisuje tuženik za cijelo .
32. Iz Dosudnice br348/3, 349/3, 1228/3 proizlazi prijenos stvarnog prava prednika tužitelja što potvrđuje činjenične navode tužbe (str 1. pasus 4.).
33. Iz Darovne pogodbe od 31. listopada 1966. Z- 332/66, proizlazi da je Ž CH pok ŠH darovatelj i prenositelj težačkih prava na RH.
34. Iz Darovne pogodbe od 4.ožujka 1967. Z- 27/68 TH žena V rodj Ž prenosi na braću i maloljetne nećake daroprimce Ž GH, Đ i ŽH te nećacima vlasnička prava, nekretnina koja je dobila od oca PH kao i težačka prava među ostalim i ona nad predmetom spora, 7600.
35. Priložen je i zk izvadak Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] povijesni prikaz iz kojeg je razvidno da je nekretnina oznake 7600 namjene pašnjak položena s težačkim pravom prvog upisanog težaka DH koja težačka prava su dosudnicom prenijeta na KH ŠH (tužitlejev djed), temeljem darovne pogodbe prenijeta su težačka prava na ČH, potom na IH oca tužitelja ad1 o 36. Iz rješenja o nasljeđivanju O-104/78 od 28. travnja 1978. proizlazi da iza smrti PH zemljoradnika, rođenog **.**.1887. umrlog **.**.1970. nasljednicima su proglašeni ŽH, NH, OH, ĆH, UJ, VJ, JJ, KJ, AJ.
37. Iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini O-104/78, od 26. ožujka 1990. proizlazi da iza pok mate rinčića naknadno pronađenu imovinu čine nekretnine upisane u ZU 1352 KO [katastarska općina].
38. Iz rješenja o nasljeđivanju O- 269/10 od 10. prosinca 2010. iza pok. KJ U pok KH nasljednicima su proglašeni FJ supruga i UH .
39. Iz Oporuke pok. AH ud V pok FH pred sudom posl.br. R2-173/10 od 29. studenog 2010. imovinu ostaviteljica ostavlja djeci nasljednicima , a predmet spora naziva Š, nevjesti VH.
40. Iz rješenja o nasljeđivanju O-3406/19 od 9. kolovoza 2019. iza pok. AH proizlazi kako je oporučna nasljednica VH upravo nekretnine 7600 za 1/3 , BJ za 1/3 dijela 7600, i ŽH za 1/6 dijela 7600.
41. Spisu prileže i geodetske skice predmeta spora izrađena od Geo Trogir d.o.o. po geodetu MH iz siječnja te ožujka 2024. pribavljenim za potrebe utuženja no kako je sud izveo dokaz očevidom na licu mjesta s imenovanim sudskim vještakom u ovom predmetu, navedeno nije posebno našao bitnim za odluku o predmetu spora jer je riječ o privatno izrađenoj ispravi naručenoj po tužiteljima za potrebe postavljanja tužbenog zahtjeva prilikom utuženja.
42. U postupku je i temeljem iskazivanja svjedoka utvrđen način korištenja spornih dijelova nekretnine od strane tužitelja i prednika
43. Svjedokinja ZJ koja je u rodu suprugu tužiteljice ad2 i ujedno susjeda u Poljicima Naime, ona da je 38 godina živjela u [adresa], a u [adresa] da se vratila 2003. u UHL da je svaki dan dolazila; sjeća se da se VH stvarno o njoj brinula, stoga smatra da je jako dobro upućena u način stjecanja nekretnine u dijelu obuhvaćen tužbenim zahtjevom; iskazala je da je tužiteljica ad2 naslijedila od svoje svekrve UHL, nekretninu naziva Platine, dok da je drugi dio naslijedio UH od svog oca; na predmetnim nekretninama postoje zidovi i put, ona da je sa sada pok. UHL dolazila na njezin dio nekretnine i pomogla joj u radu; tako da su brali masline, koje da su stare kulture, jer da ih je UHL naslijedila od svog oca, međutim na Borisov dio nije išla. Nekretnina da je bila podijeljena na tri dijela, jedan dio je ostavila sebi, UHL, jedan dio je ostavila obitelji pok. sina E (Ivana) Rinčić, a jedan dio je išao najmlađem sinu BJ. Svoj dio nekretnine UHL da je darovala VH, ovo svjedokinja točno zna jer da je bila prisutna kada je UHL, kazala da ostavlja baš VH koja ju je osam, devet godina njegovala Za ČH i ŽJ je kazala da su to prednici koji nisu ni živi. Na nekretnini, osim maslina, da je bila zasađena i vinova loza. Muž od UHL da se zvao ĐJ. Otac od UH da se zvao IH, njegov otac da je bio PH, koji da je imao braću, ali oni da su otišli u Ameriku živjeti. Nikada svjedokinja nije čula ni vidjela da netko osporava posjed i vlasništvo UHL, a sada VH . UH slabije da je viđala: ne toliko često kao VH i pok. UHL, ali jest, on je naime živio u [adresa], ali zna da nikada nije čula da bi netko osporavao njegovo vlasništvo, odnosno da bi se žalio UH da mu netko polaže nekakva prava na njegovom dijelu nekretnine.
43.1. Iskaz ove svjedokinje ocjenjuje se vjerodostojnim, naime svjedokinja je kod navođenja podataka o prednicima tužitelja ,iskazivala okolnosno, bez zadrške o onom što je znala iz neposrednog kontakta sa prednicima tužitelja. Naime iskrenost se očituje i u odgovorima na pitanje koja se tiču dijela nekretnine UH jer je kazala kako je slabije odlazila na njegov dio, njega je slabije poznavala , no ono što je svjedočila, a tiče se oboje tužitelja jest da nikada nije čula da bi netko osporavao vlasništvo ili posjed imenovanima, pri čemu je detaljni opisivala sto je i sama vidjela na nekretnini te koje kulture su bile zasađene.
44. Svjedok ŠJ iskazao je kako su njegov otac ĐJ i majka EJ, bili vlasnici ove zemlje naziva Š, odnosno majka da je to dobila od svog oca JJ, a njegov otac da se zvao DH. PH i njegov djed, JJ da su bili dva brata, a IH da je sin od PH. ČJ je UH ovdje tužitelju bila teta. Djeca pok. PH ,a bilo ih je 10 , (on se sjeća nekih imena) neki da su umrli prije njegovog rođenja, tako da pamti da se spominjao GH, GH, Č, ŽH, M i pok. ĐJ, zna da su se sva braća između sebe podijelila, tako da je predmetna nekretnina danas vlasništvo UH, u jednom dijelu, a u drugom dijelu pripada njegovoj supruzi. Naime, zemlja da je bila podijeljena na tri dijela, jednu da je ostavila majka sebi, jednu da je ostavila sinu RH, a jednu da je dala sinu ŽH koji je umro, međutim taj dio je naslijedila njegova kći MJ koja da je svoj dio prodala nekom H. Ovaj dio koji je majka ostavila sebi, da je naslijedila njegova supruga VH, jer je to bila majčina želja, jer da se VH o njoj brinula devet godina dok je ova nepokretna ležala u krevetu. Na nekretnini da su posađene masline, a prije njih da je bio i vinograd, smokve,( ovo govori o dijelu VH, supruge) i jedna bunja – mala kamena kućica. Borisov dio da je bio 2/3 vinograd i pojedinačne masline i danas je takvo stanje, nije se promijenilo ništa. Na Borisovom dijelu ima i kućica i čatrnja – gustirna. Svjedok je kazao i kako je njegov pradjed DH bio težak na nekretnini i on i njegovi nasljednici da su svi obrađivali predmetnu nekretninu i brinuli se o maslinama, a ta bunja je služila kao zaklon od kiše. Cijela nekretnina naziva Platine, da je bila je omeđena i takva jest i danas, suhozidima, koje je izgradio još pradjed, a dio između UH i njegove supruge je podijeljen također suhozidom, tako da se zna što kome točno pripada. Nitko nikada nije osporavao ni posjed ni vlasništvo njegovoj obitelji nad nekretninom Š, a unutar obitelji svatko zna što je dobio, tako da nije bilo nikada sporno da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo UH i VH
44. 1. Iako je ovaj svjedok tužiteljičin suprug i time njegov iskaz nije lišen subjektivnosti, ipak kad se dovede u svezu s prethodnim iskazom svjedokinje te pisanom u spisu priloženom dokumentacijom, činjenično je istinit. Naime, majka svjedoka je ostavila dio tužiteljici koji je predmetom spora Svjedok je detaljno navodio i imena svojih prednika tako i opisao način stjecanja do svoje majke, sada i supruge. Ono što je ovaj svjedok potvrdio, a proizlazi ne samo iz historijata tužbe već i činjenica, javnih isprava priloženih u spis, jest da je pradjed DH bio težak, nositelj težačkog prava te da se posjed nikad nije doveo u sumnju da pripada toj obitelji.
45. Dakle, sud je iskaze gore navedenih svjedoka i stranaka utvrdio vjerodostojnim, prethodno dovodeći jedan s drugim u svezu, a i jer nije našao razloga da bi ti svjedoci pripremljeno, a radi se o svjedocima starije životne dobi koji imaju neposrednih saznanja u svezi posjeda predmeta spora. Saslušani svjedoci ili su rođeni ili imaju prebivalište u mjestu [adresa] gdje se nalazi sporna nekretnina, a čiji faktični posjed uživaju tužitelji , radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora pa se tako utvrđenim nalazi i da bi tužitelji osobno i putem prednika vršili miran zakonit posjed potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. (Pri čemu se smatra da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na predmetnim nekretninama u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, što je izostalo)).
46. Tužitelj saslušan kao stranka opisao je kako su njegov djed PH i djed tužiteljice FH bili braća. Njegov otac L, GH kako su ga zvali, nadimka S, a taj nadimak se tiče cijele obitelji jer označava pripadnost plemenu djeda KH, još su vlasnici i posjednici bili predmetne nekretnine i ovaj utuženi dio koji se odnosi na njega, da je upravo stekao od njih . Nekretninu da je naslijedio ograđenu suhozidom, iskrčili su vinograd, zasadili vinovu lozu pa masline koje su stare preko 100 godina, i postavili čatrnju- malu poljoprivrednu kućicu. Dakle, još prije 100 godina, predmetni dio nekretnine je određenih granice, cijelo vrijeme obradiv, nitko nikada ni njega ni prednike nije sprječavao u posjedu, niti potraživao njihovo .Prvo je obrađivao djed KH, pa njegov otac pa on sam. Kada je on na brodu to radi njegov sin HJ, odnosno nekoga plati, ali svakako obrađuje. Djed je rođen 1892., a pradjed je sigurno 30ak godina prije. Tek po saznanju za postupak sređivanja zemljišnih knjiga obratio se odvjetniku za upisom stvarnog stanja u zemljišne knjige.
47. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je kako je od svekrve ĐH, koja je djevojački isto ĐH, s tim da je njeno ime bilo AH, ali nadimka EJ, odnosno EJ; ona da je dobila predmetnu zemlju i malu kućicu -bunju, koja je predmet ovog spora, o kojoj se brinula, ona je naime živjela s njom i mužem ŠJ, svojim sinom. Kada se razboljela brinula se o svekrvi dugi niz godina. Pok. EJ, svekrva, ovu zemlju dobila je od svog oca, pok. JJ. JJ je pok. PH bio brat, a njihov zajednički otac je bio DH. Udala se 1974. i kada je došla u obitelj i sama da je radila na predmetnoj zemlji, kada je došla, zatekla je vinovu lozu, smokve i stare masline, ta stabla su već davala ploda, kada je vinova loza nakon nekog vremena propala, zasadili su nove masline, svakako cijelo vrijeme se obrađivala zemlja. Na zemlji je kako je kazala bila mala kamena kućica, koja još jest tu, a ona je služila kao zaštita od kiše jer nisu imali vozilo tada. Koliko joj je poznato, nitko nikada ni nju ni obitelj DH EJ i njenog oca, nije ometao u korištenju i obrađivanju predmetnog dijela nekretnine. Sjeverni dio nekretnine je dobio RH, djever, mužev brat, nekretninu u sredini je dobio ŽH, drugi brat od muža, a na trećoj, južnom dijelu je ona dakle, unutar obitelji svatko zna čije je čije.
48. Stranački iskazi kad se dovedu u međusobno svezu kao i u svezu s ostalim dokazima posebno iskazima svjedoka, potvrđuju istinitost navoda da je pradjed DH predmet spora ostavio KH i JJ, Predmetna nekretnina kao u zk i katastru kao jedinstvena parcela u naravi se sastoji od tri parcele pa kad je ĐH stekla, po 1/3 je ostavila svojoj djeci odnosno sinovima i nevjesti. Nekretnina je kroz 50 godišnje razdoblje bila nesmetano obrađivana i održavana i to kao vinograd, potom maslinik i unutar obitelji točno se znalo čije je čije tako da nitko nikada tužiteljima odnosno prednicima nije osporavan i posjed ni vlasništvo Težački odnos kao takav postojao je od pradjeda i to dokazuje pisana dokumentacija, a potvrđuje iskazom i tužiteljičin suprug.
49. Stoga, kod takvog stanja stvari nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud utvrdio je da je čest. zem. [katastarska čestica] jednake identifikacije u zemljišniku i katastru, te da je težačko pravo nad istom ostvarivao prednik tužitelja, unutar obitelji ona se prenosila sve do tužitelja i pravni slijed o tome postoji.
50. Republika Hrvatska pasivno je legitimirana jer je na predmetnim nekretninama upisana vlasnikom za cijelo i taj upis je ishodila 2020., utuženje je uslijedilo 2024.,po tužiteljevim saznanjima da nisu uknjiženi vlasnici odnosno suvlasnici. U naravi ,predmetna nekretnina stvarno je podijeljena i kao takva je suhozidima bila još u doba pradjeda ŠH .Unutar obitelji prilikom prijenosa prava nad nekretninom, svatko je znao čije je čije i tu nije bilo spora.
51. Imajući u vidu naprijed navedeno nedvojbeno da su tužitelji dokazali pravni slijed posjedovanja nekretnina kako osobno tako i putem prednika kroz zakonom određeno propisano vrijeme, ovaj sud prihvaća da su konkretno ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću . Taj posjed je samostalan i nesmetan , pošten i kao takav proteže se duž ograđene cjeline sastavljene od predmetnih č.zem. ograđen kako je to kazao vještak geodet što je sud utvrdio i na očevidu neposrednim zapažanjem čime su potvrđeni navodi tužitelja, a što su iskazima potvrdili i saslušani svjedoci. Naime sud u cijelosti prihvaća da su tužitelji i to tužitelj ad 1 stekao od oca IH, ovaj od svoje majke ČH ona od supruga KH , koji je bio sin prvog težaka DH. ŠH je imao i sina FH koji je prenio nekretninu u svom dijelu EJ supruzi, ona djeci i nevjesti ovdje VH, dakle samostalnim posjedovanjem parcele i njezinim obrađivanjem kroz kontinuirani dugogodišnje razdoblje od bviše od 50 godina. Na predmetnoj nekretnini koja predstavlja samostalni nesmetani posjed tužitelja nalazi se i objekt za koje je iskazima svjedoka koji su potvrdili navod tužitelja dokazano u postupku da je riječ o zaklonu od kiše od prije više od 50 godina.
52. Još je za kazati kako je u postupku dokazano da su parcelu prednici tužitelja držali u posjedu kao obrađivači, a čiji posjed je istinit, nije pribavljen silom, potajno , prijevarom niti zloupotrebom povjerenja, te su isti obrađivali i koristili kao pošteni posjednici . Tu je stoga za pozvati se na pravni stav prema kojem, nakon što su ukinuti težački odnosi, nekretnine koje su kao i predmetna bile obuhvaćene težačkim pravom obrađivača, da su potom smatrane u istom režimu, kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju.
53. To znači u konkretnom slučaju da je dokazano da su prednici tužitelja posjedovali navedene nekretnine i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. rujna 1980.g. , kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997.g., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine, koje na terenu nedvojbeno čine jednu cjelinu i jedinstveni posjed tužitelja, pa tako i nakon 1. siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.
54. Tužitelji dakle uistinu imaju pravnog interesa tražiti da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa stvarnim stanjem, budući da je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju te ishoditi upis prava vlasništva kako je to zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska od 19. studenog 2025. koji odgovara utvrđenjima ovlaštenog vještaka geometra Blaževića od 17. lipnja 2025. uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene .
55. Ni tužitelje pa ni njihove prednike nitko nikada nije ometao u posjedu niti svojatao vlasništvo. Navedeno su potvrdili saslušani svjedoci pa tako sud utvrđuje da su tužitelji savjesni posjednici nekretnine u odgovarajućem realnom dijelu kako je to ucrtano u geodetskoj skici, što odgovara i stvarnom stanju na terenu.
56. Dakle, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti ovo na temelju rezultata cjelokupnog postupka pozivom na članak 8 ZPP- a, sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da su tužitelji i njihovi prednici u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina svakako dulje više od 40 godina, odnosno računajući prvi posjed taj vremenski period odgovara i duljem razdoblju, a tužitelj kao posjednici kroz sve vrijeme dosjelosti uključujući i posjed prednika, smatrali su da je stvar koju posjeduju njihova, tako su ju i održavali i obrađivali i brinuli se o njoj koristeći vlasnička ovlaštenja, jednako kao što su to ranije i njihovi prednici radili. Dakle dokazali su neprekidnog niza izvanknjižnog prijenosa prava vlasništva na predmetnoj čestici u točno određenim dijelovima, kao cjeline 7600/2 , ranije 7600 jer , u naravi riječ je o dvije zasebne parcele, maslinicima, ograđene međašnim suhozidima o kojima su se brinuli, održavali ih i koristili evidentirani katastarski posjednici prema , ali i njihovi prednici ovo sve do dana današnjeg, svakako do dana podnošenja predmetne tužbe sudu, što su potvrdili u postupku saslušani svjedoci. Tu treba istaknuti da se prenošenje posjeda derivativnim, izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.
57. Budući da sud tužbene zahtjeve ocjenjuje osnovanim u cijelosti te da tuženik nije dokazao prigovornu osnov iz odgovora na tužbu, u smislu članka 219. ZPP- a, tužbeni zahtjev trebalo je usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.
58. Odluka o trošku je donesena na temelju članka 154 st 1 u svezi s 155 st 1 i 164 st 1 i 2 ZPP-a jer su tužitelji , zastupani po punomoćniku, odvjetniku, koji je u cijelosti uspio u sporu, zatražili i popisali određeni trošak. Na temelju Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine „ br 138/23) priznat im je trošak prema vrijednosti predmeta spora i to sastava tužbe od 10.9.2024., podneska od 19.11.2025. od po 100b prema TBr 8.t.1. OT-a , pristup ročištima od 20.3.2025., 17.6.2025., 29.1.2026.,19.3.2026. svaki od po 100b prema Tbr 9.1. OT-a , što daje ukupno 600 bodova pomnoženo s 2,00 eur-a, daje iznos od 1.200,00 eura, uvećano za materijalni trošak vještačenja od 500 eur-a te trošak sudskih pristojbi od po 26.55 eur-a na tužbu i na presudu daje ukupan iznos od 1.753,10 eur-a uvećano za trošak zastupanja više osoba od 10% daje ukupan iznos od 1.928,41 eur-a ,koliko je zatraženo i kao pravilno popisano i priznato i koji trošak je obvezan tuženik podmiriti tužiteljima.
59. Tužiteljima pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka od dana donošenja presude sukladno odredbi članka 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) u svezi s odredbom članka 151. st. 3. ZPP-a.
U Trogiru 22. travnja 2026.
Sutkinja
Mirna Veža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun.tužitelja,
- tuženici po zz ODO Split
- u spis