Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama – Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje – Buie
Via dell'Istria 1, 52460 Buie
Posl. br. Pn-15/2026-3
(ranije Pn-20/2019)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i zastupnice po zakonu tuženice Neli Kovačić Martinović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Pazinu, 22. travnja 2026., objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici ĆF, na ime naknade imovinske štete – izmakle koristi (izgubljene dobiti) isplati iznos od 175.500,00 (stosedamdesetpettisućapetsto) eura sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 39.000,00 (tridesetdevettisuća) eura od 1. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 78.000,00 (sedamdesetosamtisuća) eura od 1. siječnja 2009. do isplate,
-na iznos od 58.500,00 (pedesetosamtisućapetsto) eura od 1. siječnja 2010. do isplate, i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. U preostalom dijelu se odbija tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete – izmakle koristi (izgubljene dobiti), i to za isplatu iznosa od 4.373.172,62 eura
(četirimilijunatristosedamdesettritisućestosedamdesetdva eura i šezdesetdva centa) sa zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici ĆF na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati ukupan iznos od 90.000,00 (devedesettisuća) eura sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. listopada 2015. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište p rimjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. U preostalom dijelu se odbija tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to za isplatu iznosa od 360.464,05 eura (tristošezdesettisućačetiristošezdesetčetiri eura i pet centi) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i to za razdoblje od 9. listopada 2015. do 22. listopada 2015.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila u podnesku od 8. svibnja 2024.
II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 185.811,93 eura (ranije 1.400.000,00 kuna) sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe.
III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.575,48 eura (tisućupetstosedamdesetpet eura i četrdesetosam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
IV. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak i to za razdoblje od zaključenja glavne rasprave do presuđenja.
VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
.
1. Tužiteljica ĆF (u nastavku tužiteljica) je ovome sudu 22. listopada 2015. podnijela tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske (u nastavku tuženica) radi naknade štete.
1. 1. U tužbi se navodi da tužiteljica obavlja djelatnost odvjetnika u samostalnom odvjetničkom uredu sa sjedištem u [adresa], na temelju rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 1403/94 od 29. studenog 1994. Rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KIO-US-18/07 od 20. lipnja 2007. protiv tužiteljice je određen pritvor s time što se pritvor ima računati od trenutka uhićenja tj. od dana 15. lipnja 2007., zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona. Rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu posl. br,. KIO-US-18/07 od 20. lipnja 2007. određeno je provođenje istrage protiv tužiteljice zbog postojanja osnovne sumnje da je počinila spomenuto kazneno djelo. U odnosu na tužiteljicu ukinut je istražni zatvor rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2008. te u svezi s tim da proizlazi da je tužiteljica provela u pritvoru ukupno 472 dana. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-1389/2012 od 7. rujna 2012., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KŽ-1486/12 od 12. veljače 2013., tužiteljica je oslobođena od optužbe za kazneno djelo za koje ju se teretilo.
1. 2. Kako je u odnosu na tužiteljicu bio određen pritvor i donijeto rješenje o provođenju istrage, to je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore br. 3830/2007 od 2. srpnja 2007. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva s danom 16. lipnja 2007. Tužiteljici je s danom 19. rujna 2008. Hrvatska odvjetnička komora omogućila obavljanje odvjetništva, a sve s pozivom na citirano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2008.
1. 3. Tužiteljici je kao vlasnici odvjetničkog ureda sa sjedištem u [adresa], poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, Klasa UP/I-471-02/08-01/16, Ur. broj 513-07-18-08-17 od 5. studenog 2008. u postupku inspekcijskog nadzora poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2007. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006., naloženo da uplati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2007. u iznosu 2.180.904,45 kuna / 289.455,76 eura[1] na račun prihoda Državnog proračuna broj 1001005-1863000160 (brojčana oznaka 1201), da uplati zatezne kamate zbog nepravovremene uplate poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2007. obračunate do 29. listopada 2008. u iznosu od 517.259,96 kuna / 68.652,19 eura na račun prihoda Državnog proračuna broj 1001005 - 1863000160 (brojčana oznaka 1201), da obračuna i uplati daljnje kamate za porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. srpnja 2007., od 30. listopada 2008. do dana uplate na račun prihoda Državnog proračuna broj 1001005 - 1863000160 (brojčana oznaka 1201), da uplati porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. u iznosu od 1.442.261,16 kuna / 191.420,95 eura na račun broj: 1001005-1704216060 ( brojčana oznaka 1651), da uplati kamate na porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006 obračunate do 29. listopada 2008 u iznosu od 312.374,40 kuna / 41.459,21 euro na račun broj 1001005-1704216060 (brojčana oznaka 1651), da obračuna i uplati daljnje kamate na nepravodobno obračunati i plaćeni porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006., od 30. listopada 2008. do dana uplate na račun 1001005-1704216060 (brojčana oznaka 1651), pri čemu će porezni obveznik izvršiti ovo rješenje u roku osam dana od dana njegove konačnosti, a u protivnom će se naplata izvršiti ovrhom.
1. 4. Tuženica je na temelju rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, Klasa UP/I -471-02/08- 01/16, Ur. broj 513-07-18-08-17 od 5. studenog 2008., dana 22. listopada 2011. Općinskom sudu u Bujama podnijela prijedlog za ovrhu na nekretninama radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.452.799,97 kuna / 590.988,12 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 30 . listopada 2008. do namirenja, a na temelju kojeg prijedloga je Općinski sud u Bujama donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-801/12-2 od 2. studenog 2012. kako je protiv tužiteljice pred Općinskim sudom u Bujama već bio pokrenut ovršni postupak pod posl. br. Ovr-336/2011., tuženica je u skladu s odredbom čl. 85. Ovršnog zakona pristupila u navedeni ovršni postupak.
1. 5. Tužiteljica je do vremena kada je uhićena te kada je u odnosu na nju vođen kazneni postupak, a koji je pravomoćno okončan oslobađajućom presudom, bila ugledna odvjetnica s brojnim klijentima. Iz samog citiranog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, Klasa UP/I-471-02/08-01/16, Ur. broj 513-07-18-08-17 od 5. studenog 2008. proizlazi da joj je prosječni godišnji prihod za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 15. srpnja 2007. iznosio 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura. Uslijed uhićenja tužiteljice došlo je do nemogućnosti realizacije već sklopljenih ugovora o odvjetničkim naknadama te je došlo do odlaska klijenata iz ureda na način da je oko 95 % stranaka tužiteljici opozvalo daljnje zastupanje i preuzelo svoje spise. Da je tome doista tako proizlazi iz ugovora o odvjetničkoj naknadi koji su ostali nerealizirani uslijed nezakonitog lišenja slobode tužiteljice, a koje su poslove preuzeli drugi odvjetnici te ostvarili prihod koji je već bio ugovoren u korist tužiteljice. Tako gubitak za tužiteljicu zbog otkazivanja ugovora o pružanju pravne pomoći s trgovačkim društvom GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o., odnosno traženja povrata isplaćenog novca po navedenom ugovoru iznosi 73.200,00 kuna / 9.715,31 euro, uvećano za zatezne kamate od 16. ožujka 2007. do isplate, gubitak zbog otkazivanja ugovora o posebnoj naknadi s trgovačkim društvom OPUS BUJE d.o.o. [adresa], 2.875.000,00 kuna / 381.578,07 eura, gubitak zbog otkazivanja ugovora o posebnoj naknadi s trgovačkim društvom TIM 90 d.d. [adresa] i Sporazuma uz ugovor o posebnoj naknadi od 30. ožujka 2007. iznosi 16.625.000,00 kuna / 2.206.516,69 eura, gubitak zbog otkazivanja Sporazuma o nagradi za prodaju temeljnog uloga društva GOLF ISTRA d.o.o. i zemljišta, iznosi 11.187.500,00 kuna / 1.484.836,42 eura, gubitak zbog otkazivanja Ugovora o pružanju pravne pomoći s trgovačkim društvom MAKRO 5 d.o.o. iznosi 3.625.00,00 kuna / 481.120,18 eura, gubitak zbog otkazivanja Ugovora o posebnoj naknadi s trgovačkim društvom LEVANT d.o.o. iznosi 2.500.000,00 kuna / 331.807,02 eura, a što sveukupno iznosi 36.885.700,00 kuna / 4.895.573,69 eura. Uslijed navedenog tužiteljica je na ime neostvarenih prihoda iz otkazanih (opozvanih) ugovora o odvjetničkoj naknadi izgubila, iznos od 36.885.700,00 kuna / 4.895.573,69 eura. Nadalje se ističe da se tužiteljica prije lišenja slobode bavila imovinskim predmetima u kojim su vrijednosti istih bile vrlo visoke te je stoga i šteta za tužiteljicu vrlo visoka. Od trenutka nezakonitog lišenja slobode pa do dana podnošen ja tužbe, a uslijed činjenice da je tužiteljici kao odvjetnici teško narušen ugled i povjerenje potencijalnih stranaka kao i činjenice da ista ne može više poslovati zbog blokade računa od strane Ministarstva financija i to zbog poreznog duga koji je utvrđen na temelju iskazanih prihoda od 8. ožujka 2010., tužiteljica nije bila u mogućnosti ostvarivati ni minimalne prihode dostatne za život. Ona je tako sve do smrti svojih roditelja 2013. živjela isključivo od njihove pomoći kao i pomoći svojih prijatelja, a od čije pomoći živi i u trenutku podnošenja tužbe. Kao što je naprijed navedeno, prije nezakonitog lišenja slobode tužiteljica je godišnje ostvarivala dobit od oko 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura, dok u vrijeme podnošenja tužbe ne ostvaruje nikakav prihod. Prema navodima iz tužbe tužiteljica ispunjava uvjete za punu mirovinu 2017., a do kojeg vremena tužiteljica neće biti u mogućnosti ostvarivati prihode koje je ostvarivala prije nezakonitog lišenja slobode. Radi navedenog, tužiteljica za svaku godinu od uhićenja do ispunjavanja uvjeta za punu mirovinu potražuje iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura, odnosno ukupno iznos od 28.557.513,08 kuna / 3.790.233,34 eura. Ukazuje se da je iznos koji tužiteljica potražuje temeljen na njezinoj prosječnoj godišnjoj zaradi koju je ista imala kao odvjetnica, kao i na utvrđenju u poreznom rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, Klasa UP/I - 471-02/08-01/16, Ur. broj 513-07-18-08-17 od 5. studenog 2008., s time što bi prihod tužiteljici iza nezakonitog lišenja slobode bio sigurno i već i s obzirom na to da je radi svoje ranije uspješnosti broj klijenata koji su tražili njezine usluge bio stalno u porastu. Od trenutka nezakonitog lišenja slobode kod tužiteljice je došlo do oštećenja i pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, i to kako fizičkog tako i psihičkog, a što je dovelo do smanjena njezine radne sposobnosti i nemogućnosti zaposlenja pa joj i stog osnova pripada pravo na naknadu imovinske štete u navedenom iznosu. Naime, bolest štitne žlijezde od koje boluje tužiteljica znatno se pogoršala nakon pritvaranja tako da joj je opće zdravstveno stanje teško narušeno te ista kontinuirano koristi lijekove za smirenje i spavanje, te uslijed navedenog nije u mogućnosti obavljati nikakve poslove vezane uz svoju struku ili bilo koje druge poslove.
1. 6. Tužiteljica je prije nezakonitog lišenja slobode bila osoba koja je u sredini u kojoj je živjela uživala velik ugled i poštovanje, a uslijed nezakonitog pritvaranja i to zbog teških optužbi koje su joj se stavljale na teret, stav obitelji, prijatelja i sredine u kojoj živi, se prema njoj u bitnome promijenio. Ona je osoba o kojoj se nakon nezakonitog lišenja slobode priča kao o osobi koja je bila osuđena, od koje zazire velik broj osoba s kojima dolazi u kontakt, otvoreno prema njoj pokazuje nepovjerenje i odbijanje privatnih i poslovnih kontakata, a što je sve posljedica nezakonitog pritvaranja tužiteljice, koja kao odvjetnica mora uživati veliko povjerenje, kako svojih stranaka tako i sredine u kojoj živi, a kojeg povjerenja više nema s obzirom na to da je tužiteljica stigmatizirana kao odvjetnica koja je tobože bila uključena u različite malverzacije. Tužiteljica je od trenutka uhićenja pa sve do trenutka donošenja oslobađajuće presude bila tema brojnih medijskih napisa i izvještaja i to kako na državnoj tako i na lokalnoj razini. Ona je opisivana i prikazivana kao krajnje nemoralna i korumpirana osoba, koje neistine su bile teške za nju, budući da je ista bila visoko pozicionirana na društvenoj ljestvici, te je bila jedna od najuspješnijih i najuglednijih odvjetnika u Istri. Uživala je povjerenje brojnih klijenata iz Republike Hrvatske i inozemstva, te gotovo da nije postojao projekt vezan za nekretnine u Istri, u koji tužiteljica nije bila uključena. Uslijed navedenog postupanja medija, a vezano za nezakonito lišenje slobode tužiteljice, stav gotovo svih osoba s kojima je ista bila u privatnom i poslovnom kontaktu se uvelike promijenio na način da te iste osobe sada tužiteljicu izbjegavaju, ismijavaju i podsmjehuju te ne žele s njom dolaziti u kontakt, dok osobe koje ju ne poznaju, ne žele uopće uspostaviti bilo kakav privatni ili poslovni odnos, a što je u konačnici dovelo do izolacije tužiteljice u sredini u kojoj živi. Nadalje, tijekom nezakonitog lišenja slobode, uvjeti u kojim se tužiteljica nalazila bili su više nego loši. Ista je boravila u ćeliji od 35 m2 s još šest žena, a ponekad i više, a u istoj prostoriji je postojao samo jedan otvoreni toalet. Tužiteljica nije bila u mogućnosti zadovoljiti minimum higijenskih navika koje svaka prosječna osoba ima, a uslijed neadekvatne prehrane, te prisiljavanja boravka u sobi u kojoj su prozori bili zatvoreni limenim pločama uz obvezu sjedenja na drvenoj klupi, osim u vrijeme odmora od dva sata dnevno i spavanja, zdravlje tužiteljica se znatno narušilo, te je ona zbog opisanih uvjeta u pritvoru štrajkala glađu, te joj je boravak u pritvoru, a uslijed opisanih neadekvatnih i nedostojanstvenih uvjeta života doveo do pogoršanja bolesti štitnjače kao i do pogoršanja općeg zdravstvenog stanja. Tužiteljici je nakon izlaska iz pritvora doza lijekova koje je pila radi bolesti štitnjače morala biti uveliko povećana te je od ukidanja pritvora konstanto na terapiji lijekovima za spavanje i smirenje te uslijed navedenog nije u mogućnosti obavljati nikakve poslove vezane za svoju struku ili bilo koje druge poslove. Isto tako tijekom nezakonitog lišenja slobode, svi obiteljski odnosi tužiteljice teško su i trajno narušen i. S obzirom na to da je u trenutku uhićenja tužiteljica bila samohrana majka dvoje maloljetne djece, ista su ostala bez skrbnika i bez sredstava za život. Brigu o njima bili su primorani preuzeti tužiteljičini roditelji koju su u to vrijeme već bili starije životne dobi te su svojim više nego skromnim mirovinama, te kreditima koje su uslijed navedenog bili primorani podizati, uzdržavali tužiteljičinu djecu kao i samu tužiteljicu. Radi neimaštine u kojoj se zatekla tužiteljica i nemogućnosti njezinih roditelja da joj više financijski pomažu, tužiteljica je za vrijeme nezakonitog lišenja slobode u Zagrebu svoju djecu koja su nastavila živjeti s njezinim roditeljima u [adresa] vidjela svega dva puta. Tužiteljica se vrlo teško nosila s činjenicom da joj vlastita djeca nemaju osnovnih sredstava za život kao i da uslijed novonastale situacije ne može redovito viđati svoj djecu i roditelje. Tužiteljica se i dandanas teško nosi s činjenicom da je radi njenog nezakonitog lišenja slobode i stigmatizacije, njezina ob itelj bila izložena izolaciji i podrugivanju te da su i dan danas stigmatizirani kao obitelj "korumpirane i pokvarene odvjetnice" (navodi iz tužbe podnesene 2015.). Tijekom nezakonitog lišenja slobode tužiteljica je propustila niz vrlo važnih trenutaka u životu svoje obitelji, a posebno djece, te tako nije bila prisutna na maturi svojeg sina, upisu na fakultet, proslavi rođendana, proslavi brojnih blagdana i slično. Sve navedeno bilo je još teže za tužiteljicu s obzirom na to da su se u trenutku njezina uhićenja i za vrijeme nezakonitog lišenja slobode, oba njezina sina nalazila u osjetljivom životnom razdoblju u kojem im je pomoć majke bila neophodna. Naprijed opisana situaci ja rezultirala je činjenicom da je stariji sin bio primoran prekinuti školovanje i ostati kod kuće, a strah za sudbinu i ishod postupka tužiteljice koji su njezina djeca i roditelji pretrpjeli bio je i vrlo stresan za samu tužiteljicu koja je do trenutka uhićenja i nezakonitog lišenja slobode bila stup obitelji. Odvojenost od djece i roditelja, prijatelja i posla, kod tužiteljice je ostavilo teške i trajne psihičke posljedice. Tužiteljici je opisanim događajima od strane tuženice nastala neimovinska šteta koja s ogleda u vidu povrede prava osobnosti tužiteljice i to u povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i slobode te stoga tužiteljica na ime neimovinske štete potražuje iznos od 2.000.000,00 kuna / 265.445,62 eura.
1. 7. Nakon nezakonitog lišenja slobode tužiteljice, a uslijed činjenice da ona zbog gubitka poslova i stranaka nije bila u mogućnosti podmirivati rate leasinga, došlo je do oduzimanja vozila tužiteljice od strane PORSCHE LEASING d.o.o. Zagreb tako da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe bila u obvezi podmiriti iznos od 33.363,00 kuna / 4.428,03 eura na ime razlike prodajne cijene za koji iznos je tereti navedena tvrtka.
1. 8. Prije nezakonitog lišenja slobode tužiteljica je kod ERSTE& STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Zagreb imala oročen depozit u iznosu 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura na osnovi kojeg je podigla kredit u istom iznosu s godišnjom kamatnom stopom od 5 %. Kako nakon lišenja slobode, a zbog gubitka poslova i stranaka tužiteljica više nije bila u mogućnosti vraćati navedeni kredit to je njegova naplata izvršena iz iznosa depozita, dok je tužiteljici bila ostala obveza podmirivanja kamata u iznosu od 104.000,00 kuna / 13.803,17 eura.
1. 9. Kako je tužiteljica izgubila sva primanja, ona je izgubila i kreditni bonitet pa je kao posljedica raskida ugovora o kreditima i obveze jednokratnih povrata istih u odnosu na tužiteljicu pokrenut niz ovršnih postupaka u kojim se od tužiteljice potražuje iznos od 800.000,00 kuna / 106.178,25 eura.
1. 10. Budući da tužiteljica smatra da joj je tuženica u obvezi isplatiti naknadu štete radi neosnovanog lišenja slobode, ona se prije podnošenja tužbe dana 9. lipnja 2015. obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Stalna služba u Pazinu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Međutim, navedeno državno odvjetništvo nije odgovorilo na njezin zahtjev ni po proteku roka od tri mjeseca.
1. 11. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da naslovni sud donese presudu u kojoj će tuženici naložiti da joj na ime izgubljene dobiti (izmakle koristi) isplati iznos od 28.557.513,08 kuna / 3.790.233,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na iznos od 1.427.875,65 kuna / 189.511,66 eura od 1. siječnja 2008. do isplate, na iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2013. do isplate, na iznos od 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2014. do isplate i na iznos 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura od 1. siječnja 2015. do isplate, u roku 15 dana. Predlaže i da se naloži tuženici da joj na ime neimovinske štete isplati iznos od 2.000.000,00 kuna / 265.445,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave do isplate u roku 15 dana, zatim da joj isplati novčani iznos od 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku 15 dana. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od zaključenja glavne rasprave do isplate, u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
2. 1. Tuženica prvenstveno ističe da se tužiteljica u skladu s čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., i 115/06., u nastavku: ZKP/97 ) koji se (kao i cijela Glava XXX) primjenjuje sukladno čl. 573. st. 1. alineji 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/114., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., u nastavku ZKP/08) obratila sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe. U navedenom je zahtjevu tužiteljica potraživala naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene dobiti u iznosu od 18.937.363,00 kuna / 2.513.420,00 eura, te naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.341.600,00 kuna / 178.060,92 eura (u zahtjevu dostavljenom Ministarstvu pravosuđa navodi - 1.200.000,00 kuna / 159.267,37 eura na ime neimovinske štete i 141.600,00 kuna / 18.793,55 eura na ime naknade za neutemeljen boravak u pritvoru) odnosno sveukupno 20.278.963,00 kuna / 2.691.480,92 eura. Rješenjem Min istarstva pravosuđa Klasa: UP/I-702-03/14-01/45 od 23. ožujka 2015. određeno je da će se tužiteljici na ime naknade štete pretrpljene zbog neutemeljenog uhićenja isplatiti iznos 56.700,00 kuna / 7.525,38 eura. Tužiteljica je navedeni iznos prihvatila kao sporazumni iznos naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode te joj je navedeni iznosi isplaćen, pa tuženica stoga ističe prigovor nagođene stvari u odnosu na potraživanje tužiteljice za taj vid štete. Tuženica ističe da je odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 propisano da oštećenik može, ako je nagodba postignuta samo o dijelu zahtjeva, glede ostatka zahtjeva (koji se odnosi na druge vidove štete, a koji nisu obuhvaćeni nagodbom, odnosno sporazumom stranaka) podnijeti tužbu. Slijedom navedenog tuženica smatra da tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev koji premašuje iznos od 20.278.963,00 kuna / 2.691.480,92 eura valja odbaciti kao nedopuštenu, odnosno u dijelu od 658.400,00 kuna / 87.384,69 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznos od 9.620.150,08 kuna / 1.276.813,34 eura na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade te iznos od 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura (tuženici nije jasno po kojoj osnovi tužiteljica potražuje navedeni iznos) dok tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje tužiteljice na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode valja odbiti (prigovor nagođene stvari).
2. 2. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, tuženica prvenstveno ističe kako nije točno da je iz poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, Klasa UP/I-471-02/08-01/16, Ur. broj 513-07-18-08-17 od 5. studenog 2008. proizlazi da je prosječni godišnji prihod tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 15. srpnja 2007. bio 2.855.751,31 kuna / 379.023,33 eura (tuženica smatra da je tužiteljica do navedenog iznosa došla vjerojatno zbrajanjem svih poreznih osnovica 17.134.507,00 kuna / 2.274.139,89 eura i dijeljenjem s brojem šest koliko ima podstavaka u rješenju). Prema mišljenju tuženice navedeni izračun nije ispravan iz više razloga koji se obrazlažu u daljnjem tekstu, te se posebno ukazuje na činjenicu da zbrajanje svih poreznih osnovica za izračun poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit (kako je to učinila tužiteljica), a budući da se oni temelje na istim osnovama (računima ili primanjima za koje nije ispostavljen račun) i za isto porezno razdoblje, nije ispravan te se na taj način iznosi višestruko zbrajaju. Također se ukazuje na činjenicu da zaradu tužiteljice ne mogu predstavljati porezi koji su prihod Državnog proračuna. Tuženica nadalje ističe kako porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-471-02/08-01/16 od 5. studenog 2008. nije pokazatelj visine zarade (dohotka (primici –minus- izdaci) – minus- porezne obveze) koju je tužiteljica ostvarivala u periodu za koje je doneseno predmetno rješenje, a što proizlazi iz prethodno i naprijed navedenog. Naime, predmetno porezno rješenje je doneseno u skladu s poreznim propisima te se odnosi na porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu PDV) i porez na dobit, a prilikom kojih izračuna su korištene zakonske presumpcije te su uzeti u obzir i računi koji su kasnije stornirani, kao i oni koji nisu priznati od u računu naznačenih obveznika plaćanja računa i za koje je u parničnim postupcima i dokazano da nisu obveznici podmirivanja ispostavljenih računa (npr. računi ispostavljeni Gradu Poreču). U navedenom je poreznom rješenju porezna osnovica povećana i po osnovi nepropisno iskazanog pretporeza, pa s obzirom na sve izneseno jasno je da predmetno rješenje ne može biti pokazatelj stvarnog dohotka tužiteljice u vremenskom periodu prije odlaska u pritvor.
2. 3. Tuženica posebno ističe da je tužiteljica do 31. prosinca 2005. bila obveznica plaćanja poreza na dohodak od samostalne odvjetničke djelatnosti sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, dok je od 1. siječnja 2006. tužiteljica postala obveznica plaćanja poreza na dobit sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit i obveznica vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvješća sukladno Zakonu o računovodstvu. Sukladno članku 16. Zakona o porezu na dobit „Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05. i 57/06.) porezni obveznik koji postaje obveznikom poreza na dobit mora na kraju prvog poreznog razdoblja za koje utvrđuje osnovicu poreza na dobit uvećati, odnosno umanjiti dobit za određene pozicije iz početne bilance, odnosno mora uvećati dobit za potraživanja od kupaca za robu i usluge te umanjiti dobit za obveze prema dobavljačima za robu i usluge. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužiteljica od 1. siječnja 2006. postala obveznica plaćanja poreza na dobit sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, a ne više poreza na dohodak od samostalne odvjetničke djelatnosti sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, poreznoj obveznici je i PDV drugačije obračunavan (čl. 17. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, „Narodne novine“ broj: 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05. i 76/07.). Naime, do 31. prosinca 2005. tužiteljica je bila obveznik obračunavanja i plaćanja PDV-a prema naplaćenim naknadama (računima) dok je od 1. siječnja 2006. postala obveznikom obračunavanja i plaćanja PDV-a prema izdanim računima te je ista bila u obvezi u početnoj bilanci evidentirati sve nenaplaćene račune neovisno o tome jesu li zastarjeli, utuženi ili naplaćeni te temeljem istih iskazati obvezu PDV-a, sve sukladno članku 85. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 60/96., 113/97., 7/99., 112/99., 119/99., 44/00., 63/00., 80/00., 109/00., 54/01., 58/03., 198/03., 55/04., 77/04., 153/05.) (list 21-22 rješenja). S obzirom na izneseno tuženica navodi da je u poreznom rješenju do uvećanja dobiti za 2006. godinu najvećim dijelom, i to u iznosu od 5.665.470,00 kuna / 751.937,09 eura (str. 42 -44 rješenja), kao i do uvećanja porezne osnovice PDV-a za 2006. (str. 21-26 rješenja), došlo iz razloga što porezna obveznica nije iskazala prihode od nenaplaćenih računa do 31. prosinca 2005., odnosno uslijed promjene metode oporezivanja (prelaska sa dohotka na dobit). Posebno se napominje da je porezna uprava u obzir uzela i one iznose uplaćene na račun porezne obveznice po presumpcijama sukladno poreznim propisima, a za koje nije dokazano da su zaista prihodi odvjetničke djelatnosti. Naime, porezna uprava je uzela u obzir i one račune koji su kasnije stornirani, kao i one koji nisu priznati od u računu naznačenih obveznika plaćanja računa te za koje je u parničnim postupcima i dokazano da nisu obveznici podmirivanja ispostavljenih računa (npr. Grad Poreč). Tuženica navodi da je Porezna uprava, a sukladno poreznim propisima, uzela u obzir i one uplate za koje porezna obveznica nije ispostavila račun i za koje je i sama porezna obveznica, pa i osobe koje su izvršile navedene uplate, navela da se radi o iznosima koji ne predstavljaju prihod od odvjetničke djelatnosti, odnosno odvjetničku nagradu, već predstavljaju različite predujmove stranaka porezne obveznice koji su bili namijenjeni za kupnju zemljišta ili u druge svrhe, a ne samoj poreznoj obveznici (npr. 1.382.208,00 kuna / 183.450,53 eura isplaćeno od strane JADRAN GRAĐENJE d.o.o. namijenjeno za OPUS ARTE d.o.o. (str. 29 i 47 rješenja), zatim 5.129,31 kuna / 680,78 eura uplaćenih od strane SLOG II d.o.o. i 3.160,50 kuna / 419,50 eura uplaćenih od strane RF iz [adresa], na ime sudskih pristojbi (prema kazivanju porezne obveznice)- str. 27.-28. i 44., Tablice 5. i 10. - redni brojevi 21 i 22 i dr.).
2. 4. Tuženica ukazuje na činjenicu da je u poreznom rješenju porezna osnovica PDV-a povećana i po osnovi nepropisno iskazanog pretporeza od strane porezne obveznice. Posebno napominje da je porezna obveznica za 2006. Poreznoj upravi, Ispostavi Umag prijavila ostvarenu dobit (kao razliku prihoda i rashoda) od obavljanja odvjetničke djelatnosti putem Prijave poreza na dobit za 2006. – u iznosu od 28.457,54 kuna / 3.776,97 eura. U navedenoj je poreznoj prijavi porezna obveznica kao iznos povećanja porezne osnovice zbog promjene metode utvrđivanja porezne osnovice (čl. 16. Zakona o porezu na dobit, „Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05. i 57/06.) naznačila iznos od 56.810,38 kuna / 7.540,03 eura (razlika iznosa po osnovi potraživanja od kupaca s osnove ispostavljenih, a nenaplaćenih računa od 116.970,46 kuna / 15.524,65 i obveze prema dobavljačima od 60.160,08 kuna / 7.985,68), a koji se iznos odnosi na razdoblje od 1998. pa sve do kraja 2005. U poreznom je nadzoru (a tako je navedeno i u poreznom rješenju – str. 56, Tablica 15. redni broj 4.) utvrđeno da je dobit porezne obveznice (ovdje tužiteljice) za 2006. iznosila 28.457,54 kuna / 3.776,97 eura. Međutim, uslijed promjene metode oporezivanja (prelaska sa dohotka na dobit) do razlike u poreznoj osnovici za izračun poreza na dobit iskazanoj po poreznoj obveznici od 171.224,68 kuna / 22.725,42 eura (dobit u 2006. (28.457,54 kuna / 3.776,97 eura) + ukupna povećanja dobiti (144.667,14 kuna / 19.200,63 eura – od čega 56.810,38 kuna / 7.540,03 eura zbog promjene metode utvrđivanja porezne osnovice) – smanjenje dobiti (1.900,00 kuna / 252,19 eura)) i u poreznoj osnovici utvrđenoj poreznim nadzorom od 7.382.530,49 kuna / 979.830,18 eura (dobit u 2006. (28.457,54 kuna / 3.776,97 eura) + ukupna povećanja dobiti (7.355.972,95 kuna / 976.305,39 eura – od čega 5.730.348,87 kuna / 760.548,00 eura zbog promjene metode utvrđivanja porezne osnovice) – smanjenje dobiti (1.900,00 kuna / 252,19 eura)) došlo je iz razloga što porezna uprava prilikom utvrđivanja porezne obveze primjenjuje zakonske i podzakonske propise u pogledu načina utvrđivanja visine porezne osnovice na način da su u konkretnom slučaju u obzir uzeti svi izdani računi (pa i oni koji su kasnije stornirani, kao i oni koji nisu priznati od u računu naznačenih obveznika plaćanja računa i za koje je u parničnim postupcima i dokazano da nisu obveznici podmirivanja ispostavljenih računa, te računi za koje je porezna obveznica u Zapisniku o davanju obavijesti od 12. studenog 2007. iskazala da su nenaplativi zbog likvidacije ili nedostupnosti samih kupaca – str. 23 poreznog rješenja), str. 42-46, da je u pogledu nekih uplata sukladno zakonskim presumpcijama smatrano da čini prihod porezne obveznice, odnosno naplaćenu naknadu za izvršene odvjetničke usluge (npr. 1.382.208,00 kuna / 183.450,53 eura isplaćeno od strane JADRAN GRAĐENJE d.o.o. namijenjeno za OPUS ARTE d.o.o. – str. 46-47 rješenja – međutim, iz parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zaprešiću pod posl. br. P-1307/09 proizlazi da se ne radi o odvjetničkoj nagradi). Nadalje navodi da porezna uprava nije priznala slijedeće rashode: nisu priznata u troškove amortizacije ulaganja u poslovni prostor u [adresa] budući da nije stavljen u upotrebu, sukladno čl. 12. st.7. Zakona o porezu na dobit (str.48-49 rješenja), amortizacija vozila evidentirana na temelju nevjerodostojnih računa (str. 49 rješenja), nabava klima uređaja (str. 50), nabava pribora za crtanje, školskog pribora i udžbenika (str. 50-51), plaćanje školarine (str. 51-52), korištenje automobila (str. 52-54), troškovi evidentirani kao reprezentacija (str. 52). Slijedom navedenog, tuženica smatra kako jasno proizlazi da se gore navedeno porezno rješenje ne može koristiti za utvrđenje visine zarade (dohotka (primici –minus- izdaci) – minus - porezne obveze) koju je tužiteljica ostvarivala neposredno prije pritvaranja. Naprotiv, dohodak tužiteljice je bio u opadanju u razdoblju od 2003. pa do 2006., a što proizlazi iz rješenja o utvrđivanju poreza na dohodak tužiteljice za 2003., 2004. i 2005., te naročito uzimajući u obzir Prijavu poreza na dobit tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. Naime, prema poreznom rješenju Ministarstva financija, porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA:UP/I-410-23/2004-02/240, URBROJ:513-07- 18-07/2004-02 od 7. listopada 2004., i privremenim poreznim rješenjima:
KLASA:UP/I-410-23/2005-02/189, URBROJ: 513-07-18-07/2005-02 od 13. listopada 2005. i KLASA:UP/I-410-23/2006-02/653, URBROJ:513-07-18-07/2006-02 od 09. listopada 2006., proizlazi da je dohodak tužiteljice za 2003. utvrđen u iznosu 798.466,28 kuna / 105.974,69 eura, za 2004. u iznosu od 42.710,27 kuna / 5.668,63 eura, te za 2005. u iznosu od 320.960,03 kuna / 42.598,72 eura, dok je za 2006. porezna obveznica (ovdje tužiteljica) prijavila dobit za 2006. u iznosu od 28.457,54 kuna / 3.776,97 eura. Budući da porezno tijelo nije donijelo rješenja kojima se zamjenjuju gore navedena privremena porezna rješenja, sukladno čl. 89. st. 5. Općeg poreznog zakona, obveza utvrđena navedenim privremenim poreznim rješenjima smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom.
Posebno se napominje da gore navedeni iznosi utvrđenog dohotka ne predstavljaju zaradu tužiteljice u razdoblju za koje su donesena porezna rješenja budući da je navedene iznose potrebno umanjiti za iznose poreza i prireza.
2. 5. Nadalje tuženica napominje da je porezna uprava poreznim rješenjem broja Klase: UP/I-471-02/08-01/16 od 5. studenog 2008., prilikom utvrđivanja porezne osnovice, kao što je već rečeno, uzimala u obzir i one račune koji su kasnije stornirani, kao i one koji nisu priznati od u računu naznačenih obveznika plaćanja računa te za koje je u parničnim postupcima i dokazano da nisu obveznici podmirivanja ispostavljenih računa pa i one uplate za koje porezna obveznica nije ispostavila račun i za koje je i sama porezna obveznica, pa i osobe koje su izvršile navedene uplate, navela da se radi o iznosima koji ne predstavljaju prihod od odvjetničke djelatnosti, odnosno odvjetničku nagradu, već predstavljaju različite predujmove stranaka porezne obveznice koji su bili uplaćeni za kupnju zemljišta ili u druge svrhe, a koje nisu bile namijenjene samoj poreznoj obveznici. Osim prethodno navedenog tuženica ističe: 1) da je prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2003. kao primitak od odvjetničke djelatnosti, a čime je povećana porezna osnovica, uzet iznos od 27.500,00 eura (210.289,75 kn) koji je od strane SUNDANCE MANAGEMENT LTD isplaćen na račun porezne obveznice ĆF **.**.2003., iako naveden iznos prema kazivanju same porezne obveznice nije predstavljao odvjetničku nagradu već uplaćenu jamčevinu po Predugovoru o kupnji nekretnine sklopljenom 2003. između Ć i CF (kao prodavatelja, zastupanih po ĆF) i SUNDANCE ISTRA d.o.o., kao kupca. Da se zaista radilo o jamčevini, a ne odvjetničkoj nagradi proizlazi i iz samog Predugovora (čl. 5.) kao i iz parničnog postupka koji se kod naslovnog suda vodio pod posl. br. P -77/06 (tužitelj: SUNDANCE ISTRA d.o.o., tuženi: R i CF, radi: zaključenja kupoprodajnog ugovora). Međutim, porezna uprava je sukladno presumpcijama iz poreznih propisa (čl. 5. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 140/03 do 198/03.) u svezi sa čl. 18. st.2. Zakona o porezu na dohodak, („Narodne novine“ 127/00. i dr.), a budući da ĆF nije imala otvoren depozitarni račun na kojem bi čuvala sredstva primljena s osnove jamčevine, niti je iznos vraćen uplatitelju, već je navedenim iznosom slobodno raspolagala, naveden iznos smatrala odvjetničkom nagradom, 2) da je prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2005. kao primitak od odvjetničke djelatnosti, a čime je povećana porezna osnovica, uzet iznos od 50.000,00 eura (368.781,30 kn) koji je od strane OPUS VMS d.o.o., [adresa], uplaćen na račun porezne obveznice ĆF **.**.2005., iako bi prema Ugovoru o zajmu sklopljenom između ĆF (zajmoprimac) i OPUS VMS d.o.o., (zajmodavac), čl. 5., naveden iznos predstavljao odvjetničku nagradu tek ukoliko bi došlo do realizacije projekta „Zemljište Hvar – Jelsa“ , odnosno ukoliko bi se u roku od 100 dana zemljište zajmodavca u Prostornom planu Općine Jelsa odredilo kao građevinsko područje namijenjeno za turističku izgradnju i odredilo uvjete za donošenje detaljnog plana predmetne zone u programu mjera (čl. 4. Ugovora). Točkom 5. Ugovora je ugovoreno da će se iznos vratiti ukoliko ne dođe do realizacije. Međutim, budući da Prostorni plan Općine Jelsa nije dobio potrebne suglasnosti u ugovorenom roku OPUS VMS je putem opunomoćenika, odvjetnika Želimira Milasa, tražilo vraćanje primljenog iznosa. ĆF je naveden novac i vratila a što proizlazi i iz iskaza ZF, danog 10. prosinca 2013. godine u kaznenom predmetu koji se kod naslovnog suda vodio pod posl. br. K-59/11. Porezna uprava je sukladno presumpcijama iz poreznih propisa (čl. 8. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05.) u svezi sa čl. 20. st.1. Zakona o porezu na dohodak, „Narodne novine“ 177/04.), a budući da ĆF nije imala poseban račun na kojem je čuvala navedena novčana sredstva već je navedenim iznosom slobodno raspolagala, naveden iznos smatrala odvjetničkom nagradom, 3) da je porezna uprava prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2006. i poreza na dobit za 2006. (sve s obzirom na promjenu metode oporezivanja - prelaska sa dohotka na dobit) kao primitak od odvjetničke djelatnosti, a čime je povećana porezna osnovica, uzela iznose iz računa ispostavljenih Gradu Poreču: broj 03/04 – na iznos od 732.000,00 kuna / 97.153,10 eura, broj: 09/03 – na iznos od 5.490.000,00 kuna / 728.648,22 eura i broj: 14/05 na iznos od 66.193,20 kuna / 8.785,35 (u tablicama 4. i 9 pod rednim brojevima: 16, 19 i 23), iako su svi predmetni računi kasnije stornirani. Da Grad Poreč nije izvršio isplatu sukladno navedenim računima te da se nije smatrao obveznikom podmirenja istih proizlazi kako iz iskaza same ĆF (porezno rješenje – str. 24) i očitovanja Grada Poreča danom poreznoj upravi, tako i iz parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u Poreču vodio pod posl. br. P-71/06 (pravomoćno okončan u korist Grada Poreča), 4) da je porezna uprava prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2006. i poreza na dobit za 2006. (sve s obzirom na promjenu metode oporezivanja - prelaska sa dohotka na dobit) te prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2007., kao primitak od odvjetničke djelatnosti, a čime je povećana porezna osnovica, uzela iznos od 1.382.208,00 kuna / 183.450,53 eura (uplaćeno 18. prosinca 2006.), 1.474.635,00 kuna / 195.717,70 eura (uplaćeno 2. veljače 2007.) i iznos od 370.000,00 kuna / 49.107,44 eura (uplaćeno 11. travnja 2007.), koji su iznosi uplaćeni od strane JADRAN GRAĐENJE d.o.o. (kupac) na račun porezne obveznice ĆF, međutim namijenjeni za OPUS ARTE d.o.o. (prodavatelj), sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 23. studenog 2006. (str. 29, 36-38 i 46-47 porezno rješenja). Da se zaista radilo o kupoprodajnoj cijeni a ne odvjetničkoj nagradi proizlazi i iz samog Ugovora (čl. 2.) kao i iz parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u Zaprešiću vodio pod posl. br. P-1307/09 (tužitelj: OPUS ARTE d.o.o., tužena: ĆF, radi: isplate). Međutim, porezna uprava je sukladno presumpcijama iz poreznih propisa, a budući da ĆF nije imala poseban račun na kojem je čuvala navedena novčana sredstva, niti ih je doznačila OPUS ARTE d.o.o., već je navedenim iznosima slobodno raspolagala, navedene iznose smatrala odvjetničkom nagradom, 5) da je porezna uprava prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2007., kao primitak od odvjetničke djelatnosti, a čime je povećana porezna osnovica, uzela iznos od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura, uplaćen od strane trgovačkog društva NOVUS DOMUS d.o.o. na račun porezne obveznice ĆF **.**.2007., iako je naveden iznos prema navodima ĆF predstavljao polog predujma za kupnju zemljišta u Svetom Petru u šumi. NOVUS DOMUS d.o.o. se temeljem Ugovora o partnerstvu sklopljenim sa GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o., Sveti Petar u šumi, obvezao osigurati sredstva za otkup zemljišta za izgradnju zabavnog parka i kao partner uključiti u realizaciju jednog dijela projekta društva GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o.. Da se zaista radilo o pologu predujma za kupnju zemljišta a ne odvjetničkoj nagradi proizlazi i iz Zahtjeva NOVUS DOMUS d.o.o. upućenom Odvjetničkom uredu Asje Piplović od dana 8. prosinca 2008., kojim je zatražen povrat navedenog iznosa budući da nije došlo do realizacije kupoprodaje. Međutim, porezna uprava je sukladno presumpcijama iz poreznih propisa, a budući da ĆF nije imala poseban račun na kojem je čuvala navedena novčana sredstva, niti ga je doznačila vlasnicima nekretnina - prodavateljima, već je navedenim iznosom slobodno raspolagala, naveden iznos smatrala odvjetničkom nagradom (str. 38-39 poreznog rješenja), 6) da je porezna uprava prilikom izračuna poreza kao primitak od odvjetničke djelatnosti, a čime je povećana porezna osnovica, uzela i iznose isplaćene na devizni nerezidentni račun ĆF otvoren u banci BANK AUSTRIA CREDITANSTALT d.d. Ljubljana, iako je ĆF navela da se radi njezinom osobnom računu a ne računu odvjetničkog ureda te da su sva uplaćena sredstva dobivena kao zajam od svojih prijatelja, a služila su joj isključivo za njezine osobne potrebe u nedostatku prihoda ostvarenih kroz njezinu poslovnu djelatnost (Prigovor ĆF od 19. listopada 2008.). Radi se o slijedećim uplatama: uplata 2003. od strane ROSHAM CORPORATRED LTD u iznosu od 10.000,00 dolara (61.185,06 kuna) – povećana osnovica poreza na dodanu vrijednost za 2003.– str.7 poreznog rješenja, uplata 2004. od strane DF iz [adresa] u iznosu od 25.000,00 eura (191.780,85 kn)
– povećana osnovica poreza na dodanu vrijednost za 2004. – str.12 poreznog rješenja, i dr., 7) da porezna uprava prilikom izračuna poreza na dodanu vrijednost za 2006. i poreza na dobit za 2006. nije uzela u obzir da je račun broj 10/06 ispostavljen ĆFD na iznos od 50.105,00 kuna / 6.650, 08 eura storniran, iako je u poreznom nadzoru utvrđeno da je naveden iznos ĆF vratila (str. 27 i 45 poreznog rješenja).
2. 6. Tuženica ističe u odnosu na navode tužiteljice da je zbog pritvaranja iste došlo do nemogućnosti realizacije već sklopljenih ugovora o odvjetničkim naknadama te da je 95 % stranaka otkazalo tužiteljici daljnje zastupanje, kako uz tužbu priloženi ugovori nisu dokaz neostvarenog prihoda od strane tužiteljice budući da nije moguće unaprijed predvidjeti ispunjenje predmetnih ugovora. Nadalje, iz navedenih ugovora proizlazi da se radi o ugovorenim poslovima za čiju je realizaciju potreban duži vremenski period, pa bi stoga za vrijeme za koje je tužiteljica boravila u pritvoru ista mogla obaviti (ukoliko bi uopće obavila) samo manji dio posla. Slijedom navedenog, da je do odlaska u pritvor obavila barem dio ugovorenih radnji i da su stranke njezinim radom bile zadovoljne, zasigurno zbog odlaska u pritvor ista ne bi izgubila stranke u odnosu na koje je priložila ugovore. Tuženica ukazuje na činjenicu da je privremenim zamjenikom odvjetnici ĆF dok je istoj obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva postavljen odvjetnik ŠF. Nadalje navodi: 1) u odnosu na priložen Ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen sa GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. Sveti Petar u šumi dana 8. ožujka 2007., tuženica ističe da je navedeni ugovor raskinut 2009. budući da tužiteljica na traženje GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. nije dostavila pisanu specifikaciju odvjetničkih radnji. Slijedom navedenog, proizlazi da je naveden ugovor raskinut zbog pasivnosti tužiteljice u vremenskom razdoblju od sklapanja ugovora pa do odlaska u pritvor kao i u vremenskom razdoblju od izlaska iz pritvora do raskida ugovora. Naime, jedina radnja odrađena po navedenom ugovoru je dopis tužiteljice upućen članu uprave društva od 28. ožujka 2007. (navodi se na str. 38 poreznog rješenja) u kojem traži da se osigura minimalno 10 % utvrđene kupoprodajne cijene po sklopljenim predugovorima za vlasnike unutar prve zone, a po kojem je traženju NOVUS DOMUS d.o.o. 2. travnja 2007. godine izvršio uplatu od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura (toč. V. podbroj 5. odgovora na tužbu), 2) u odnosu na priloženi Ugovor o posebnoj naknadi sklopljen sa OPUS ARTE d.o.o Buje dana 20. ožujka 2006., tuženica ističe kako je ugovor bio izvršen i prije odlaska ĆF u pritvor, a što proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. studenog 2006. godine, sklopljenog između OPUS ARTE d.o.o., kao prodavatelja, i JADRAN GRAĐENJE d.o.o., kao kupca, (toč. V. podbroj 4. odgovora na tužbu). Međutim, navedeni Ugovor o kupoprodaji je kasnije raskinut zbog propusta u sastavljanju istoga, a što proizlazi iz dopisa odvjetnika Želimira Milasa upućenog ŠF **.**.2008. putem maila, u kojem se navodi da trgovačko društvo OPUS ARTE d.o.o. raskida ugovor s odvjetnicom ĆF s obzirom na to da nije bilo zadovoljno sa zastupanjem. Slijedom navedenog, odlazak tužiteljice u pritvor nije razlog naknadne nemogućnosti realizacije navedenog ugovora, već je to neadekvatno zastupanje tužiteljice, 3) u odnosu na Ugovor o posebnoj nagradi sklopljen sa TIM 90 d.d. dana 30. ožujka 2007. i Sporazum sklopljen između istih stranaka 30. ožujka 2007., tuženica ističe da je predmet navedenih ugovora bilo zastupanje u postupku kupnje zemljišta u k. o. [katastarska općina] (zemljište u predjelu Facinka) koje su bile evidentirane u ponudbenoj dokumentaciji Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 2007. pod šifrom N.K.P. 44/8. Međutim, navedeno zemljište nije prodano trgovačkom društvu TIM 90 d.d., već Gradu Poreču i to prije pritvaranja ĆF. Slijedom navedenog, činjenica da je tužiteljica bila pritvorena nije razlog nerealiziranja kupoprodaje iz navedenog Ugovora i Sporazuma, te tužiteljica, a kako je to ugovoreno u čl. 2 . st. 3. Ugovora, nema pravo potraživati naknadu bilo kakvih troškova ili eventualne štete nastale iz ovog posla, kao niti na nagradu koja je trebala uslijediti tek ukoliko bi HFP sklopio ugovor sa TIM 90 (čl. 3. Ugovora), 4) u odnosu na Sporazum o nagradi za prodaju temeljnog uloga društva GOLF ISTRA d.o.o. i zemljišta, sklopljen sa odvjetnikom Brankom Škarica dana 21. listopada 2005., ističe se da je predmet Sporazuma posredovanje u kupoprodaji poslovnih udjela društva GOLF ISTRA d.o.o. i zemljišta projekta „Golf Fratarska šuma“ u naselju Dajla, dok je predmet Ugovora o pružanju pravne pomoći sklopljen sa MAKRO 5 d.o.o. [adresa] dana 17. ožujka 2006., pružanje pravne pomoći u realizaciji projekta „Golf Fratarska šuma“. Međutim, budući da je na nekretninama koje su bile predmetom ovih ugovora neposredno nakon sklapanja istih zabilježen parnični postupak koji se kod Općinskog suda u Bujama-Buie vodio pod posl. br. P-244/06 (kasnije P-69/14), pokrenut od strane tužitelja C protiv tuženih: ŽUPA DAJLA, GOLF ISTRA d.o.o. [adresa] i dr., radi brisanja zemljišnoknjižnih zemljišnoknjižnog stanja, u odnosu na predmetno zemljište više nisu vršene nikakve radnje. Navedeno proizlazi i iz iskaza ĆF danog u kaznenom predmetu koji se kod naslovnog suda vodi pod posl. br. K-233/15 (zapisnik od 13. listopada 2015.). Tuženica napominje da je tužiteljica zastupala društvo GOLF ISTRA d.o.o. i u navedenom parničnom postupku, te za svo vrijeme tijekom kojeg se tužiteljica nalazila u pritvoru u navedenom parničnom postupku nije vršena nikakva radnja, odnosno nije održana niti jedna rasprava (jedno vrijeme se spis nalazio na drugostupanjskom sudu), pa stoga činjenica da je GOLF ISTRA d.o.o. kasnije promijenio punomoćnika nije iz razloga što se ĆF nalazila u pritvoru. Također napominje da je najveći dio poslova za MAKRO 5 d.o.o. obavljalo trgovačko društvo TUTUS SNAGA d.o.o., Zagreb, i GIGLO d.o.o., a ne tužiteljica (uvid u spis K-233/15), i to ne iz razloga što se tužiteljica nalazila u pritvoru (isti su bili angažirani i prije pritvaranja tužiteljice) već iz razloga što su se određeni poslovi morali obaviti u Zagrebu (uvid u spis K-233/15 i iskaz ovdje tužiteljice dan u navedenom predmetu – zapisnik od 13 .listopada 2015.). Također ukazuje na činjenicu da tužiteljica u vremenskom razdoblju prije odlaska u pritvor kao i nakon izlaska iz pritvora nije izvršila gotovo nikakve radnje sukladno gore navedenom Ugovoru (a za one koje je izvršila je i plaćena), a što proizlazi iz dopisa MAKRO 5 d.o.o. od 31. svibnja 2010. godine, 5) u odnosu na Ugovor o posebnoj nagradi sklopljen sa LEVANT d.o.o. dana 30. ožujka 2007. tuženica ističe da je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora direktor društva bio PF (proizlazi iz samog ugovora), u odnosu na kojega se također vodio kazneni postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl. br. K-Us-5/08, uslijed razdvajanja nastavljen pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod posl. br. KO -1389/2012, te je istome također određen pritvor (koji je naknadnim rješenjima produžavan) kao i ĆF, a iz čega proizlazi da se ugovor ne bi mogao realizirati već iz same činjenice da se i direktor društva ugovaratelja nalazio u pritvoru.
2. 7. U odnosu na navode iz tužbe da je tužiteljici kao odvjetnici zbog lišenja slobode teško narušen ugled i povjerenje potencijalnih stranaka kao i navoda da ista više ne može poslovati zbog blokade računa od strane Ministarstva financija pa da stoga ista nije bila u mogućnosti ostvarivati niti minimalne prihode dostatne za život te da nikakav prihod ne ostvaruje niti danas, tužena ističe da blokada računa tužiteljice nije u nikakvoj uzročnoj vezi sa tada vođenim kaznenim postupkom i pritvaranjem tužiteljice već se radi o dugovanju koji je odraz nepoštivanja zakona i obveze tužiteljice prema Republici Hrvatskoj utvrđenim pravomoćnim i ovršnim rješenjem porezne uprave donesenim u postupku poreznog nadzora, a u odnosu na poslovanje tužiteljice za razdoblje prije pritvaranja u kojem je ista uredno obavljala poslovnu djelatnost kao vlasnica odvjetničkog ureda. Tuženica ukazuje na činjenicu da je tužiteljica presudom Općinskog suda u Bujama-Buie posl. br. K-59/11-56 od 10. prosinca 2013., pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja utajom poreza i drugih javnih davanja iz čl. 286 st.1. KZ/97. Slijedom navedenog, tužiteljici je narušen ugled i povjerenje eventualnim vođenjem predmetnog kaznenog postupka koji je okončan osuđujućom presudom, a ne pritvaranjem zbog vođenja kaznenog postupka koji je u odnosu na tužiteljicu okončan oslobađajućom presudom. Nadalje, neosnovano tužiteljica potražuje naknadu izgubljene zarade nakon izlaska iz pritvora tvrdeći da je pritvaranje uzrokovalo nepovjerenje kod njezinih ranijih stranaka kao i kod eventualno budućih stranaka budući da se o istoj priča kao o osuđenoj osobi. Naime, tužiteljici je ukinut pritvor 19. rujna 2008. te je ukidanjem pritvora istoj stavljeno izvan snage rješenje HOK -a o od 2. srpnja 2007. kojim je bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva s danom 16. lipanj 2007. Slijedom navedenog, tužiteljica je nakon ukidanja pritvora mogla slobodno obavljati odvjetničku djelatnost pa stoga tuženica smatra da tužiteljica neosnovano potražuje naknadu štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje nakon izlaska iz pritvora, a niti tužena može biti odgovorna za eventualno loše poslovanje tužiteljice nakon izlaska iz pritvora. Takav stav zauzela je i sudska praksa (presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžnš-40/15 od 5.ožujka 2015.). Međutim, tuženica ističe da nisu istiniti navodi da tužiteljica nakon izlaska iz pritvora pa sve do danas nije/ne obavljala/a odvjetničku djelatnost, a što je svakako poznato i sudu pred kojim se vodi ovaj parnični postupak. U prilog navedenom dostavlja se podnesak ĆF od 16. siječnja 2011., s prilogom, dostavljen u parničnom postupku koji se kod naslovnog suda vodio pod posl. br. P-135/10 (tužitelj: EUROHERC OSIGURANJE d.d., tužena: IF, radi: isplate), a iz kojeg proizlazi da je ovdje tužiteljica bila spriječena pristupiti na ročište zakazano u gornjem predmetu za dan 19. siječnja 2011. budući da je kao punomoćnica ŽF trebala pristupiti ročištu koji je istoga dana bio zakazan kod Trgovačkog suda u Pazinu. Tuženica ukazuje na činjenicu da i prije odlaska u pritvor tužiteljica nije dobro zarađivala, a što proizlazi i iz Prigovora Asje ĆF od 19. listopada 2008. danog na Dodatni zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klase: UP/I-1471-02/08-01/16 od 23. rujna 2008., u kojem navodi da devizni nerezidentni račun otvoren u banci BANK AUSTRIA CREDITANSTALT d.d. Ljubljana predstavlja njezin osobni račun te da su sva uplaćena sredstva dobivena kao zajam od njezinih prijatelja, a služila su joj isključivo za njezine osobne potrebe u nedostatku prihoda ostvarenih kroz njezinu poslovnu djelatnost. Da tužiteljica prije odlaska u pritvor nije dobro zarađivala proizlazi i iz činjenice da je ista u veljači 2007. kod ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Zagreb podigla kredit u iznosu od 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura te da je odmah nakon što su joj sredstva bila doznačena podigla iznos od 1.000.000,00 kuna / 132.722,81 eura te uplatila na račun društva BUJE-EXPORT d.d. s osnova vraćanja kredita (proizlazi iz poreznog rješenja – str. 37). Iz navedenog proizlazi da tužiteljica prije odlaska u pritvor nije dobro zarađivala pa je stoga svoje tekuće obveze bila primorana podmirivati kreditima ili posuđenim novcem.
2. 8. Tuženica u odnosu na potraživanje tužiteljice na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode navodi kako je već ranije navedeno u odgovoru na tužbu, tužbeni zahtjev valja odbiti s obzirom na to da je između Ministarstva pravosuđa i tužiteljice postignut sporazum na način da je za taj vid štete tužiteljici isplaćen iznos od 56.700,00 kuna / 7.525,38 eura (rješenje Ministarstva pravosuđa, Klasa: UP/I-702-03/14-01/45 od 23. ožujka 2015.), a sa kojim se iznosom tužiteljica suglasila, prihvatila isplatu iznosa, te se suglasila da s tog osnova nema više nikakvih potraživanja prema Republici Hrvatskoj. Napominje da je i sudska praksa zauzela stav da u slučaju postizanja sporazuma između stranaka u pogledu naknade štete u odnosu na one vidove štete za koje je postignut sporazum, ukoliko je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom u parničnom postupku, tužbeni zahtjev valja odbiti (presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev x 60/2010-2 od 2. ožujka 2011., Rev-1076/1999-2 od 3. srpnja 2002., Rev-2243/1995- 2 od 5. svibnja 1998., Rev-3619/1999-2 od 27. kolovoza 2003., Rev-396/1995-2 od 24. kolovoza 1999., Rev-x 534/09-2 od 18. studenog 2009.). Tuženica posebno napominje da je ZKP/97, u Glavi XXX. - koja se primjenjuje sukladno članku 573. st.1. alineji 3. ZKP/08-a, predvidio kao pravno priznati oblik naknade štete samo naknadu za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) i neosnovanu osudu, pa stoga ne postoji posebna zakonska osnova za dosuđivanje posebne naknade neimovinske štete zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja istrage ili kaznenog postupka. Pravno priznati oblici neimovinske štete su samo oni koje određuje zakon, a u smislu odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Povreda prava osobnosti zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja istrage ili kaznenog postupka (a obzirom da se vođenje istrage ili kaznenog postupka protiv osumnjičenog ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom) ne predstavljaju pravno priznat oblika neimovinske štete. Ističe da povreda prava osobnosti uzrokovana neosnovanim lišenjem slobode obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za osobnost oštećenog koje su posljedica neosnovanog lišenja slobode, pa dakle i povredu prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo, te se za tu štetu određuje jedan iznos naknade. Sudska praksa je zauzela stajalište da naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje – satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-422/13-3 od 5. ožujka 2014. godine).
2. 9. U odnosu na navode tužiteljice da je prije pritvaranja uživala veliki ugled i poštovanje te da je ponašanje obitelji, prijatelja i sredine u kojoj živi nakon pritvaranja bilo promijenjeno na način da se prema tužiteljici pokazuje nepovjerenje i odbijanje privatnih i poslovnih kontakata te da se o istoj sada priča kao da je osuđena, tužena ponovo ukazuje na činjenicu da, iako tužiteljica nije osuđena za počinjenje kaznenog djela zbog kojeg se nalazila u pritvoru, ona je osuđena za počinjenje gore navedenog kaznenog djela utaje poreza, pa je stoga tužiteljici narušen ugled i povjerenje eventualnim vođenjem predmetnog kaznenog postupka koji je okončan osuđujućom presudom. Međutim, tuženica ponovo ukazuje na činjenicu da je za eventualno pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode postignut sporazum pa stoga tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu već iz navedenog razloga valja odbiti. U odnosu na navode tužiteljice da je ista od trenutka uhićenja pa do donošenja oslobađajuće presude bila tema brojnih medijskih izvještaja i natpisa u kojima je opisana kao krajnje nemoralna i korumpirana osoba, tužena ističe da za eventualnu štetu nastalu tužiteljici zbog natpisa u medijima tužena nije pasivno legitimirana. Naime, ukoliko je došlo do povrede ugleda i časti tužiteljice putem medija treba primijeniti odredbe Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04. i 84/11.), pa stoga, a kako tužena nije nakladnik, ne može biti niti pasivno legitimirana. Takav stav je zauzela i sudska praksa (npr. presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-784/2011-2 od 15. siječnja 2014.).
2. 10. U odnosu na navode tužiteljice da je zbog pritvaranja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice tužena ističe da se pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice (pa čak i ukoliko bi zaista za vrijeme boravka u pritvoru i bilo pogoršano) ne može dovesti u uzročnu vezu s pritvaranjem jer je tužiteljici u Zatvoru u Zagrebu bila osigurana sva potrebna zdravstvena skrb. Naime, prema navodima tužiteljice ista je i prije pritvaranja bolovala od bolesti štitne žlijezde pa stoga sam boravak u pritvoru nije u uzročnoj vezi s bolešću tužiteljice te bi ista od navedene bolesti bolovala čak i da nije bila pritvorena.
2. 11. Tužiteljica u tužbi nadalje navodi da su uvjeti u kojima se ista nalazila za vrijeme boravka u pritvoru bili loši s obzirom na to da je ćelija bila mala, da je u ćeliji bio samo jedan otvoreni toalet zbog čega nije bila u mogućnosti zadovoljiti minimum higijenskih potreba, da je prehrana bila neadekvatna pa da joj se stoga zdravlje znatno narušilo i to kako opće zdravstveno stanje tako i pogoršanje bolesti štitnjače. Tuženica, a u odnosu na naknadu štete koju tužiteljica potražuje po osnovi povrede prava osobnosti zbog uvjeta smještaja u pritvoru Zatvora u Zagrebu prvenstveno ističe prigovor zastare. Naime, tužiteljica je izašla iz pritvora u rujnu 2008., a tužbu je podnijela tek 2015., što znači da je tužiteljici pravo tražiti naknadu štete po toj osnovi zastarjelo. Tuženica ističe kako za vrijeme boravka tužiteljice u pritvoru Zatvora u Zagrebu istoj nisu povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica je po dolasku u Zatvoru u Zagrebu u svojstvu pritvorenice od 18. lipnja 2007. do 19. rujna 2008., bila smještena na X. zatvoreničkom odjelu u sljedećim sobama: od 18. lipnja 2007. do 16. kolovoza 2007. u sobi 165 s pet do šest pritvorenica, od 16. kolovoza 2007. do 22. studenog 2007. u sobi 171 s pet do šest pritvorenica, od 22. studenog 2007. do 15. siječnja 2008. u sobi 166 s pet do šest pritvorenica, od 15. siječnja 2008. do 23. svibnja 2008. u sobi 170 s jednom pritvorenicom, od 23. svibnja 2008. do 15. lipnja 2008. u sobi 169 s jednom pritvorenicom, od 15. lipnja 2008. do 07. srpnja 2008. u sobi 171 s pet do šest pritvorenica, od 7. srpnja 2008. do 29. kolovoza 2008. u sobi 170 s jednom pritvorenicom, od 29. kolovoza 2008. do 1. rujna 2008. u sobi 166 s 5- 6 pritvorenica te od 1. rujna 2008. do 19. rujna 2008. u sobi 171 s 5-6 pritvorenica. Sobe 165, 166 i 171 su površine 21,21 m[2] i volumena 50,43 m a sanitarni čvor je površine 1,60 m[2] i odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Svaka soba ima po četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m[2] . Sobe 169 i 170 su površine 10,06 m[2] i volumena 21,65 m , imaju po dva prozora visine 86 cm, širine 67 cm, odnosno ukupne površine 1,60 m[2] . Slijedom navedenog, tuženica smatra vidljivim da je tužiteljica za vrijeme boravka u pritvoru Zatvora u Zagrebu boravila najvećim dijelom u sobama koje zadovoljavaju standarde propisane Zakonom o izvršavanju kazne zatvora (čl. 74. stavak 3. - 4 m[2] i 10 m prostora za svakog zatvorenika). Tuženica ističe da ukoliko je u određenom vremenskom periodu i došlo do uskrate smještajnih prava, to nije učinjeno ciljano i namjerno, već kao posljedica objektivnih okolnosti koje su se otklonile čim su objektivne prilike to dopustile, odnosno iz prikaza smještaja vidljivo je da se broj pritvorenica u sobi često mijenjao, odnosno smanjivao kada god je to bilo moguće. Tijekom boravka u pritvoru u odnosu na tužiteljicu su se primjenjivale odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku o načinu izvršavanja pritvora te podredno provedbeni propis, odnosno Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora. Osobama u pritvoru je sukladno prethodno navedenom Pravilniku o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora i odredbama Zakona o kaznenom postupku svakodnevno omogućen boravak na otvorenom prostoru Zatvora u trajanju od najmanje dva sata dnevno, telefoniranje s osobama prema odobrenju suda koji je odredio istražni zatvor, posjete osoba za koje je odobren je izdao sud koji je odredio istražni zatvor, prijem paketa, cjelodnevna mogućnost praćenja TV programa putem prijemnika u zatvoreničkim sobama, korištenje knjižnog fonda iz zatvorske knjižnice, nabava potrepština u prodavaonici za zatvorenike te naručivanje obroka hrane iz zatvoreničke kuhinje (prema želji, odnosno narudžbi pritvorenika i o njegovom/njezinom trošku sukladno važećem cjeniku). Svaka osoba, bez obzira na kaznenopravni status, po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebi. Ovisno o broju zatvorenika smještenih u sobu, sobe se opremaju odgovarajućim brojem kreveta, ormarića (tzv. kazeta) za pohranjivanje osobnih stvari zatvorenika, sa stolovima i klupama za sjedenje, kao i odgovarajućim brojem stolica. Dezinsekcija objekta zatvora obavlja se najmanje šest puta godišnje i po neposredno ukazanoj potrebi. Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Prema dnevnom rasporedu zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela jer u zatvoreničkim sobama imaju stalno dostupnu pitku (hladnu i toplu) vodu, što omogućuje dodatno održavanje higijene, a tuširanje u kupaonicama je omogućeno svakodnevno sukladno tehničkim mogućnostima Zatvora. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici rublja, a prema dnevnom rasporedu za zatvorenike obavlja se svakih 15 dana. Pokrivači se peru najmanje jedan puta godišnje, a madrac i i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni. Svakom zatvoreniku pri dolasku u zatvor, te za vrijeme boravka u istom, omogućene su potrepštine za održavanje osobne higijene. Za potrebe održavanja higijene zatvoreničkih soba i pribora za jelo zatvorenicima se svakih 15 dana, a po potrebi i češće, uručuju sredstva za čišćenje stakla, sredstva za čišćenje poda, sredstva za čišćenje sanitarnih prostorija, krpe za čišćenje poda, spužvice i krpe za pranje posuđa. Objekt zatvora nije klimatiziran. Temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se regulira centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti se zatvorenicima omogućava korištenje ventilatora. Svim pritvorenicima, pa tako i tužiteljici, je svakodnevno bio omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, a u Zatvoru u Zagrebu osigurana je skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Slijedom svega navedenog tuženica ističe kako navodi tužiteljice o stanju i opremljenosti prostorija za smještaj zatvorenika, o mogućnostima i uvjetima održavanja osobne higijene tužiteljice i čistoće odjeće, posteljnog rublja, prostora i prostorija ne odgovaraju realnom stanju, a umanjena prostornost na koju tužiteljica prigovara nije takvog karaktera da bi utjecala na povredu prava osobnosti kod tužiteljice u smislu kršenja ili povrede njezinih temeljnih prava. Činjenica da su uvjeti u Zatvoru u Zagrebu takvi da je prostor u kojima je boravila tužiteljica ponekad bio skučen, ne znači automatski da je time povrijeđeno pravo osobnosti i to u takvoj mjeri koja opravdava potraživanje naknade štete. Iako, smještaj u sobi nije uvijek odgovarao propisanim standardima to ne znači da je time tužiteljica bila izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju te da je povrijeđeno njezino dostojanstvo, a da bi temeljem toga ostvarila pravo na naknadu neimovinske štete. Dakle, ako se smještaj tužiteljice procjenjuje u ukupnosti standardiziranih uvjeta za vrijeme boravka u pritvoru u Zatvoru u Zagrebu tužiteljici nisu narušavana temeljna ljudska prava utvrđena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te provedbenim propisima. Naime, Europski sud za ljudska prava konstantno naglašava da za nečovječno postupanje pri izvršenju kazne zatvora, patnja i s njom povezano poniženje moraju prekoračiti neizbježnu količinu patnje ili poniženja koja je neizbježno povezana sa zakonitim lišenjem slobode, odnosno da trpljenje ili poniženje mora ići preko onog neizbježnog elementa trpljenja ili poniženja povezanog s danim oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode. Usprkos tome u svijetlu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda država mora osigurati da se lišenje slobode provodi u skladu s uvjetima koji jamče poštivanje ljudskog dostojanstva, te da metode i mjere izvršenja kazne ne izlažu pojedinca duševnoj boli i poteškoćama koje prekoračuju neizbježnu razinu patnje koja je svojstvena lišenju slobode. Prilikom ocjene uvjeta lišenja slobode u obzir će se uzeti kumulativni učinak tih uvjeta. U primjeni Konvencije valja uzeti u obzir i Preporuke R (99) Odbora ministara Vijeća Europe i stajalište Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), iz koje proizlazi da ponižavanje kao povreda članka 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li je zbog toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu. Navedeno proizlazi i iz prakse Europskog suda za ljudska prava u primjeni članka 3. Konvencije. Naime, presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetima Nurmagomedov protiv Rusije (odl.), zahtjev broj 30138/02. od 16. rujna 2004., na koju se referira presuda istog Suda u predmetu Dolenec protiv Hrvatske ( zahtjev br. 25282/06 od 26. studenog 2009.) u toč.132. sadrži određenje u odnosu na razmatranje ograničenosti prostora u spavaonicama za zatvorenike na način kako nije utvrđena povreda članka 3. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda u odnosu na uvjete smještaja u prenapučenim kaznenim tijelima jer je ograničenost prostora u spavaonicama nadoknađena slobodom kretanja koju zatvorenici uživaju tijekom dana. U presudi Europskog suda za ljudska prava Vladimir Pozaić protiv Hrvatske, zahtjev broj 5901/13, sud je utvrdio da, iako je soba podnositelja bila ispod standarda Odbora za sprečavanje mučenja i hrvatskih zakona, kumulativni učinak uvjeta u Zatvoru u Bjelovaru nije bio takav da dovede do utvrđenja povrede Konvencije. Naime, sud je utvrdio da se podnositelj u popodnevnim satima mogao slobodno kretati po zatvoru, da je mogao posuđivati knjige i filmove te da je imao pristup prirodnom svjetlu i svježem zraku. Nadalje, u obrazloženju presude Cenbauer protiv Hrvatske od 9. ožujka 2006. godine, kojom je prihvaćen zahtjev, navodi se da zlostavljanje mora doseći minimalnu razinu ozbiljnosti kako bi potpalo pod domašaj članka 3. Konvencije, a da je ocjena te minimalne razine ozbiljnosti relativna i ovisi o svim okolnostima predmeta, kao što je trajanje postupanja, njegov fizički i mentalni učinci i u nekim slučajevima dob, spol i zdravstveno stanje žrtve. Nadalje, da je prilikom ocjene da li je došlo do povrede prava osobnosti, u slučaju kada veličina spavaonice ne odgovara propisanim standardima, potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu, proizlazi i iz presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž - 30/13-2 od 4. studenog 2013. kao i iz presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-1502/14-2 od 10. kolovoza 2015. (kojom je prihvaćena žalba tužene Republike Hrvatske, preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale tužitelju zbog povrede prava osobnosti). Nadalje, i u presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Kži-52/10-2 od 7. prosinca 2010. se obrazlaže da prostorno prostorije u kojima osuđenici borave treba sagledavati šire u sklopu kompletnih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora. Slično stajalište sadržano je i u odluci Ustavnog suda RH pod brojem U-III-3717/2009 od 3. ožujka 2011. koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 35 od 25. ožujka 2011., u postupku koji je Ustavnom tužbom pokrenuo B.P. trenutno u Kaznionici u Lepoglavi. Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju nisu povrijeđena u ovom postupku mjerodavna ustavna prava zajamčena člancima 23. stavak 1. i 25 stavak 1. Ustava, kao niti pravo zajamčeno čl. 3. Konvencije. Kazneno tijelo je u proteklom periodu uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti, posebnu pozornost posvetilo veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i mogućnostima za slobodno kretanje i tjelovježbu. Slijedom svega navedenog tužena ističe kako sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tužene prema tužiteljici kao pritvorenici, kojim bi bilo povrijeđeno njezino dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti, jer je opisanim omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana (dva sata na svježem zraku) tužiteljici nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici, a slijedom čega je tužiteljičin zahtjev za dosudu naknade neimovinske štete po osnovi neadekvatnog smještaja za vrijeme pritvaranja u cijelosti neosnovan.
2. 12. U odnosu na navode tužiteljice da joj se za vrijeme boravka u pritvoru zdravlje znatno pogoršalo ističe se da navedeno nije u uzročnoj vezi s pritvaranjem budući da je tužiteljici za vrijeme pritvaranja, kako je već prethodno navedeno, bila osigurana adekvatna zdravstvena zaštita, odnosno osigurana je skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine i stomatologa. Tuženica nadalje ističe da ista ne može odgovarati za pogoršanje zdravlja tužiteljice ukoliko je pogoršanje uzrokovano štrajkom glađu (tužiteljica navodi u tužbi).
2. 13. U odnosu na navode tužiteljice da zbog gubitka poslova nije bila u mogućnosti podmirivati rate leasinga zbog čega je došlo do oduzimanja vozila od strane PORESCHE LEASING d.o.o. Zagreb i obveze podmirenja nenaplaćenog potraživanja u iznosu 33.363,00 kuna / 4.428,03 eura, te da je ista kod ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Zagreb imala oročeni depozit u iznosu od 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura na temelju kojega je podigla kredit u istom iznosu, a kojeg nije bila u mogućnosti vraćati zbog gubitka poslova i stranaka te da je tužiteljici ostala obveza podmirivanja kamata u iznosu od 104.000,00 kuna / 13.803,17 eura (iz predmeta P-248/09 naslovnog suda vidljivo je da je platni nalog iz rješenja o ovrsi održan na snazi za 89.366,63 kuna / 11.860,99 eura – na ime redovne kamate), tužena ističe da su tužiteljici spomenute obveze nastale kao posljedica sklapanja ugovora o leasingu i ugovora o kreditu, a za koje neispunjenje od strane tužiteljice tužena ne može odgovarati. Naime, tužiteljica je dobila kratkoročni kredit u iznosu od 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura, koji je iznos po dospijeću morala i vratiti. Činjenica da je naveden iznos podmiren sredstvima na depozitu, kojima je ugovor o kratkoročnom kreditu bio i osiguran, te da je dugovanje od 89.366,63 kuna / 11.860,99 eura nastalo na ime obračunate redovne kamate (ugovorne kamate), za tužiteljicu nije nastala nikakva šteta, niti bi joj, da je i nastala, za istu bila odgovorna tužena.
2. 14. U odnosu na navode tužiteljice da je izgubila sva primanja i kreditni bonitet pa da je stoga zbog raskida ugovora o kreditima i obveze jednokratnih povrata istih u odnosu na tužiteljicu pokrenut niz ovršnih postupaka u kojima se od tužiteljice potražuje iznos od 800.000,00 kuna / 106.178,25 eura (kao dokaz ista predlaže samo uvid u spis P-248/09 – radi se samo o tražbini od 89.366,63 kuna / 11.860,99 eura, a ne 800.000,00 kuna / 106.178,25 eura), tužena navodi da ukoliko su tužiteljici i nastale neke obveze iz ugovorenih kredita, da je ugovore sklopila sama tužiteljica te za eventualno neispunjenje preuzetih obveza od strane tužiteljice tužena ne može odgovarati.
2. 15. Slijedom iznijetog i obrazloženog, tuženica smatra kako tužbeni zahtjev tužiteljice valja u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženoj.
3. Tužiteljica je osporila sve navode tuženice iz odgovora na tužbu. Na pripremnom ročištu od 7. rujna 2016. tužiteljica je istakla da tuženica očito želi prezentirati zamjenu teza. Naime, kad se radi o dobiti i izgubljenoj dobiti, onda ukazuje prema poreznom rješenju da se radi o dobiti, te u vezi s tim obračunava porezne obveze, a s druge strane kada tužiteljica isto prikazuje kao izgubljenu dobit, u tom slučaju se ukazuje da istoga nema. U svezi s tim, tužiteljica ostaje kod prijedloga da se provede financijsko-računovodstveno vještačenje, te će ista dostaviti svoje porezne kartice. Tužiteljica je istakla da je primila naknadu za neosnovano lišenje slobode, ali da ona niti ne traži naknadnu štete po toj osnovi, već samo za posljedice do kojih je došlo do neosnovanog lišenja slobode, te u konačnici i vođenja kaznenog postupka koji je završio oslobađajućom presudom. Nadalje, istakla je da ona nije bila u hotelu, već u istražnom zatvoru jer naime kako prezentira tuženica proizlazi da se radi o hotelskim uvjetnima, međutim, radi se o uvjetima gdje je u sobi od 22 m[2] koja se inače zaključava izvana, bila zajedno i sa po 20 pritvorenica, a u kojoj sobi se WC nalazi u unutrašnjosti sobe, s mogućnošću kupanja dva puta tjedno. Što se tiče navoda o mogućnosti korištenja druge prehrane, tužiteljica je istakla da su joj već kod pritvaranja blokirani svi računi, tako da ni tu teoretsku mogućnost nije bilo moguće iskoristiti. Jedno je kada se radi o trenutnoj mogućnosti pružanja zdravstvene zaštite, a drugo o posljedicama nezakonitog lišenja slobode, koji su se manifestirali i ostali kao trajne posljedice kod tužiteljice.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je u podnesku od 8. svibnja 2024. specificirala tužbeni zahtjev prema kojem po osnovi imovinske štete – na ime izgubljene dobiti zahtjeva isplatu iznosa od 4.548.672,62 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 189.544,24 eura teku od 1. siječnja 2008. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2013. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2015. do isplate, na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2016. do isplate i na iznos od 379.048,00 eura teku od 1. siječnja 2017. do isplate, na ime neimovinske štete iznos od 265.463,23 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe 9. listopada 2015. do isplate te na ime neimovinske štete (narušeno zdravlje) zahtjeva isplatu iznosa od 185.000,82 eura s zateznim kamatama od 9. listopada 2015. Potražuje i parnični trošak sa zateznim kamatama od zaključenja glavne rasprave do isplate.
4. 1. Prema tako uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica sada potražuje ukupan iznos naknade štete u iznosu od 4.999.136,68 eura, u odnosu na zahtjev iz tužbe kada je zahtijevala naknadu ukupnog iznosa od 4.241.490,89 eura. U odnosu na naknadu imovinske štete zbog izgubljene dobiti sada je povisila tužbeni zahtjev za iznos od 758.439,28 eura. Tužiteljica sada potražuje isplatu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 450.464,05 eura (iako zasebno zbog narušenog zdravlja i zasebno u odnosu na preostali dio neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, što znači da u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete zatražen u tužbi (u iznosu od 265.445,62 eura) za taj vid štete povisuje tužbeni zahtjev i to za iznos od 185.018,43 eura. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica više ne zahtjeva isplatu iznosa od 185.811,93 eura (ranije 1.400.000,00 kuna), u odnosu na koji i nije bila naznačila osnovu potraživanja, ali se iz činjeničnog supstrata tužbe dalo zaključiti da taj iznos potražuje zbog gubitka sredstava iz oročenog depozita (nemogućnost vraćanja kredita).
5. Tuženica se u podnesku od 7. lipnja 2024. usprotivila preinaci tužbe. Ujedno se usprotivila tužiteljičinom iznošenju novih činjenica i predlaganja dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka. Ponovno napominje da je tužiteljica nakon ukidanja pritvora mogla slobodno obavljati odvjetničku djelatnost, a koju je i obavljala, pa da stoga ista neosnovano potražuje naknadu štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje nakon izlaska iz pritvora te da tužena ne može niti biti odgovorna za eventualno loše poslovanje tužiteljice nakon izlaska iz pritvora. U privitku podneska dostavlja presudu Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-201/2019 od 27. svibnja 2020. te presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž -691/2020-4 od 2. studenog 2020., a iz kojih proizlazi da je tužiteljica pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv imovine – zlouporabu povjerenja iz čl. 240. st. 3. u svezi s čl. 240. st. 2. Kaznenog zakona/11, a s obzirom na to da je i kao odvjetnik zastupajući interese drugih osoba zlouporabila zakonom i ugovorom dane joj ovlasti i time prouzročila znatnu imovinsku štetu osobi čije interese zastupa. Navedene odluke tužena nije mogla dostaviti do zaključenja prethodnog postupka jer su donesene nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu. Stoga smatra da je tužiteljici narušen ugled i povjerenje, osim načinom zastupanja svojih stranaka, također i vođenjem predmetnog kaznenog postupka kao i postupka koji je pred Općinskim sudom u Bujama-Buie vođen pod posl. br. K-59/11 (u kojem je donesena osuđujuća presuda od 10. prosinca 2013., kojom je tužiteljica pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja utajom poreza i drugih javnih davanja), a ne pritvaranjem zbog vođenja kaznenog postupka koji je u odnosu na tužiteljicu okončan oslobađajućom presudom.
6. Na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u nastavku: ZPP), sud je dopustio preinaku tužbe jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (t. I. izreke rješenja).
7. S obzirom na to da uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica više ne zahtijeva isplatu iznosa 185.811,93 eura (ranije 1.400.000,00 kuna), smatra se da je u tom dijelu povukla tužbu. Tuženica se nije protivila povlačenju tužbe u tom dijelu.
7. 1. Stoga je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP -a utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 185.811,93 eura (ranije 1.400.000,00 kuna) sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe (t. II. izreke rješenja).
8. U dokaznom postupku pročitani su zahtjev za mirno rješenje spora (str. 7 - 11), dopis HOK-a od 29. studenog 1994. (str. 12), preslik presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-1389/2012 (str. 13-15), preslik presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1486/12-4 od 12. veljače 2013. (str. 16-17), rješenje HOK-a od 2. srpnja 2007. (str. 18), potvrda HOK-a od 12. svibnja 2010. (str. 19), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Pazin od 5. studenog 2008. (str. 20-48), ugovor o pružanju pravne pomoći zaključen između GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. i odvjetničkog ureda ĆF od 8. ožujka 2007. (str. 49 - 50), ugovor o posebnoj nagradi sklopljen između odvjetnice ĆF i OPUS ARTE d.o.o. [adresa] od 20. ožujka 2006. (str. 51), sporazum sklopljen između odvjetnice ĆF i TIM 90 d.d., [adresa] o posebnoj nagradi od 30. ožujka 2007. (str. 52-53), sporazum o nagradi sklopljen između odvjetnika Škarica Branka i odvjetnice ĆF od 21. listopada 2005. (str. 54), promemorija sa sastanka održanog u Zagrebu 1. ožujka 2006. (str. 55), ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen između TD MAKRO 5 i odvjetničkog ureda ĆF od 17. ožujka 2006. (str. 56-57), ugovor o posebnoj nagradi sklopljen između odvjetnice. ĆF i TD LEVANT od 30. ožujka 2007. (str. 58), rješenje Ministarstva pravosuđa od 23. ožujka 2015. o isplati naknade štete zbog neutemeljenog uhićenja (str. 83 -84), izjava odvjetnice ĆF (str. 85), dopis odvjetnice ĆF upućen Ministarstvu pravosuđa od 23. ožujka 2015. (str. 86), te od 9. ožujka 2015. (str. 87), dopis Ministarstva pravosuđa upućen punomoćniku tužiteljice Mati Matiću od 8. svibnja 2014. (str. 88-89), zahtjev tužiteljice upućen Ministarstvu pravosuđa po njenom punomoćniku Mati Matiću od 4. veljače 2014. (str. 90 -95), punomoć odvjetnika Mate Matića (str. 96), prijava poreza na dobit odvjetničkog ureda ĆF za razdoblje od 1. siječnja - 31. prosinca 2006. (str. 97-102), dopis odvjetničkog ureda ĆF upućen poreznoj upravi od 30. travnja 2007. (str. 103), porezno rješenje Ispostave Umag od 7. listopada 2004. (str. 104), privremeno porezno rješenje za poreznu obveznicu ĆF od 13. listopada 2005. (str. 105), privremeno porezno rješenje za poreznu obveznicu ĆF od 9. listopada 2006. (str. 106), tužba tužitelja OPUS ARTE d.o.o. protiv tuženice ĆF od 9. listopada 2009. (str. 107-108), predugovor o kupoprodaji zaključen između Basiaco Enrica i SUNDANCE IN Istra d.o.o. od 22. siječnja 2003. (str. 109 - 111) izjava odvjetnice ĆF od 29. siječnja 2004 (str. 112), ugovor o zajmu sklopljen između OPUS VMS d.o.o. Ljubljana i ĆF od 13. prosinca 2005. (str. 113-114), dopis upućen tužiteljici od strane punomoćnika OPUS ARTE d.o.o. od 2. srpnja 2007. (str. 115-116), preslik zapisnika o glavnoj raspravi od 10. prosinca 2013. u kaznenom predmetu posl. br. K-59/11-55 (str. 117-119), presuda Općinskog suda u Poreču posl. br. P-71/06-7 od 24. svibnja 2006. u pravnoj stvari tužitelja odvjetničkog ureda ĆF protiv tuženika Grada Poreča (str.120-125), presuda Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-2594/07 od 3. studenog 2008.g. u pravnoj stvari tužitelja odvjetničkog ureda ĆF protiv tuženika Grada Poreča (str. 126-129), presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-227/09 od 29. lipnja 2011. u pravnoj stvari tužitelja odvjetničkog ureda ĆF protiv tuženika Grada Poreča (str. 130-133), dopis gradonačelnika Grada Poreča upućen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi od 16. rujna 2009. te od 23. studenog 2007. (str. 134-136), ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između OPUS ARTE d.o.o. i JADRAN GRAĐENJE d.o.o. od 23. studenog 2006. (str. 137 -138), zahtjev NOVUS DOMUS d.o.o. upućen odvjetnčkom uredu ĆF od 8. prosinca 2008 (str. 139), prigovor ĆF upućen Ministarstvu financija, Područnom uredu Pazin od 19. listopada 2008. (str. 140), račun broj 10/06 ispostavljen ĆFD od strane odvjetničkog ureda ĆF od 31. svibnja 2006. (str. 141-142) – (s oznakom storno), žalba ĆF upućena Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područni ured Pazin od 9. prosinca 2008. (str. 143-149), dopis odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke upućen odvjetnici ĆF, odnosno priopćenje raskida ugovora za GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. (str. 150), dopis punomoćnika OPUS ARTE d.o.o. upućen odvjetničkom uredu ŠF od 27. travnja 2008. (str. 151 -152), natpis u News portalu Poreča i okolice (str. 153-154), dio zapisnika od 13. listopada 2015. u kaznenom predmetu posl. br. K-233/15 protiv optuženika 1. NF i 2. MAKRO 5 d.o.o. [adresa], (str. 155-158), dopis MAKRO 5 d.o.o. upućen odvjetnici ĆF glede cesije odnosno ustupa potraživanja (str. 159), presuda Općinskog suda u Bujama posl.br. K-59/11-56 u kaznenom predmetu protiv ĆF radi kaznenog djela iz čl. 286.st.1. KZ-a od 10. prosinca 2013. (str. 160-169), podnesak ĆF od 16. siječnja 2011. upućen na spis posl. br. P-135/10 (str. 170), dopis odvjetnice ĆF kao punomoćnice ŽF od 3. siječnja 2011. upućen Trgovačkom sudu u Pazinu (str. 171), dnevni raspored za zatvorenike pritvora u zagrebu od 22. veljače 1994. (str. 188), dopis istog zatvora upućen odjelu osiguranja od 16. svibnja 2008. s privremenim mjerama korekcija dnevnog rasporeda (str. 189), ovjereni preslici dokumentacije porezne uprave, ispostave [adresa], i to porezno rješenje od 7. listopada 2004. (str. 243), privremeno porezno rješenje od 13. listopada 2005. (str. 244) i od 9. listopada 2006. (str. 245), prijava poreza na dobit odvjetničkog ureda ĆF za razdoblje od 1. siječnja – 31. prosinca 2006. (str. 246-251), dopis odvjetničkog ureda ĆF upućen poreznoj upravi od 30. travnja 2007. (str. 252), dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Zagrebu od 3. listopada 2016. glede uvjeta smještaja u pritvoru Zatvora u Zagrebu (str. 270-271), rješenje porezne uprave, ispostave [adresa] od 20. siječnja 2006. (str. 282), zahtjev odvjetničkog ureda ĆF za prijelaz u drugi sustav plaćanja poreza od 3. siječnja 2011. (str. 283), rješenje Porezne uprave, Ispostave Umag od 28. siječnja 2011. list 284 spisa, presuda Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2715/10-2 od 26. ožujka 2012. u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. protiv tuženice ĆF, (str. 285 - 289), rješenje Porezne uprave, Ispostave Umag o ovrsi od 5. veljače 2010. (str. 290- 295), prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Republike Hrvatske protiv ovršenice ĆF od 17. listopada 2012. zajedno s rješenjem o ovrsi, (str. 296 -300), rješenje Porezne uprave od 26. rujna 2016. o zastari dijela poreznog duga za poreznog obveznika ĆF, (str. 301-304), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us 9695/2009 od 11. listopada 2012. u upravnom sporu tužiteljice ĆF protiv rješenja Ministarstva financija list 307 spisa, punomoć OPUS ARTE d.o.o. od 7. lipnja 2006. (str. 308), zahtjev za mirnim rješenjem spora punomoćnice predlagatelja FF, HF i MF, ĆF od 29. rujna 2011., (str. 309), dokumentacija dostavljena od strane porezne uprave za poreznog obveznika ĆF, i to u posebnim omotima porezno rješenje od 7. listopada 2004., zajedno s prijavom poreza na dohodak i prilozima u posebnom omotu "Piplović 2003" (str. 310-346), privremeno porezno rješenje od 13. listopada 2005. zajedno s prijavom poreza na dohodak i prilozima u posebnom omotu "Piplović 2004" (str. 347-379), te privremeno porezno rješenje od 9.listopada 2006. zajedno s prijavom poreza na dohodak i prilozima u posebnom omotu "Piplović 2005" (str. 380-411), dodatni zapisnik Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, odjela za nadzor od 23. rujna 2008. (str. 443-447), zajedno s obračunom zateznih kamata (str. 448) , dopunski zapisnik Porezne uprave, Područni ured Pazin, odjela za nadzor od 29. listopada 2008. (str. 449-458), zajedno s obračunom zateznih kamata (str. 459-461), zapisnik Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, odjela za nadzor od 14. prosinca 2007, (str. 462-527), presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. K- 201/2019 od 27. svibnja 2020., presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-691/2020-4 od 2. studenog 2020. Izvršen je uvid u priklopljene spise Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Klasa broj UP/1-702-03/14-01/45, Općinskog suda Buje-Buie posl. br. P-248/09, posl. br. Pu P-148/15, posl. br. Pu P- 23/15, posl. br. P-244/06 i posl. br. K-59/11, Općinskog suda u Poreču posl. br. P- 71/06, Općinskog suda Novi Zagreb, Stalne službe u Zaprešiću posl. br. Pu P - 123/16, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1389/12, Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-43/19 (ranije K-233/15) i posl. br. Pu P-549/15 (ranije 69/14), odnosno uvid u P-71/06. Pregledan je liječnički karton tužiteljice (str. 557-610). Pročitan je nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka Erice Calagaz Poropat od 17. rujna 2019. (str. 657- 675), preslik dijela spisa posl. br. Pu P-123/2016 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću (str. 694-714), dopuna nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Erice Calagaz Poropat od 8. lipnja 2020. (str. 720-726), pisano očitovanje vještaka Erice Calagaz Poropat na primjedbe tuženice (str. 824-825), pisani nalaz i mišljenje vještaka specijalista opće medicine dr. Vesne Kos od 27. prosinca 2024. (str. 1221-1234), medicinska dokumentacija koju je vještak dr. Vesna Kos dostavila u spis kao i ostala medicinska dokumentacija u spisu (str. 1235-1371) te pisano očitovanje vještaka dr. Vesne Kos od 4. kolovoza 2025. (str. 1392-1400). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠF, KF, NF, GF, AF i PF, na ročištu od 14. rujna 2017. (str. 539-544), dokaz saslušanjem svjedoka BF, UF i SF, na ročištu od 12. prosinca 2017. (str. 551-553). Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ĆF, saslušane na ročištu od 20. travnja 2017. (str. 534-535), te na ročištu od 14. svibnja 2018. (str. 643-644 ). Izveden je i dokaz saslušanjem financijskog vještaka Erice Calagaz Poropat koja je saslušana na ročištu od 27. rujna 2022. te dokaz saslušanjem medicinskog vještaka dr. Vesne Kos koja je saslušana na ročištu 30. listopada 2025.
8. 1. Sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge stranaka predložene nakon zaključenja prethodnog postupka jer nije ispunjen uvjet propisan u odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Osim toga, riječ je o dokaznim prijedlozima koji nisu vezani za predmet ovog spora niti su odlučni za donošenje odluke.
9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete na ime duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, ugled i čast zbog informacija objavljenim u medijima, dostojanstvo, pretrpljeni strah i umanjenje životnih aktivnosti (prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 450.464,05 eura, zasebno zbog narušenog zdravlja u iznosu 185.000,82 eura i zasebno za ostatak neimovinske štete u iznosu 265.463,23 eura) , te imovinske štete na ime izmakle koristi (izgubljene dobiti, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u iznosu 4.548.672,62 eura), sve uzrokovano neosnovanim lišenjem slobode tužiteljice.
11. Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja ove tužbe dana 9. lipnja 2015. obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Stalna služba u Pazinu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te da ono nije odgovorilo na zahtjev tužiteljice u roku tri mjeseca, pa da su ostvarene pretpostavke za podnošenje tužbe, propisane odredbom čl. 186.a ZPP-a.
12. Između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz priloženog predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-1389/2012, da je tužiteljica bila neosnovano lišena slobode od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008., zbog sumnje da je počinila kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona, zbog čega je protiv nje određen pritvor (istražni zatvor) rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KIO - US-18/07 od 20. lipnja 2007. te ukinut rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2008. Nije sporno da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-1389/2012 od 7. rujna 2012., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1486/12 od 12. veljače 2013., oslobođena od optužbe za terećeno kazneno djelo. Dakle, nije sporno da je tužiteljica neosnovano provela u pritvoru (istražnom zatvoru) 461 dan.
13. Nije sporno da se tužiteljica u skladu s odredbom čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., u nastavku ZKP/97) – koji se (kao i cijela Glava XXX.) primjenjuje u skladu s čl. 573. st. 1. alineji 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., u nastavku: ZKP/08), obratila sa zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postizanja nagodbe. U zahtjevu je tužiteljica potraživala naknadu imovinske štete po osnovi izmakle koristi (izgubljene dobiti) u iznosu 18.937.363,00 kuna / 2.513.420,00 eura te naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.341.600,00 kuna / 178.06,92 eura (u zahtjevu dostavljenom Ministarstvu pravosuđa navodi – 1.200.000,00 kuna / 159.267,37 eura na ime neimovinske štete i 141.600,00 kuna / 18.793,55 eura na ime naknade za neutemeljen boravak u pritvoru), odnosno sveukupno iznos od 20.278.963,00 kuna / 2.691.480,92 eura. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Klasa:
UP/I-702-03/14-01/45 od 23. ožujka 2015. određeno je da se tužiteljici na ime naknada štete pretrpljene zbog neutemeljenog uhićenja isplati iznos od 56.700,00 kuna / 7.525,38 eura. Nije sporno da je tužiteljica navedeni iznos prihvatila kao sporazumni iznos naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode te da joj je navedeni iznos isplaćen.
14. Sporna je osnovanost osnove te visina tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske i imovinske štete. Također, sporno je, je li tužiteljica prihvaćanjem sporazumnog iznosa naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode isplaćenim od strane Ministarstva pravosuđa, izgubila pravo na podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti u odnosu na ostale vidove štete. Sporan je prigovor zastare u odnosu na naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti zbog uvjeta smještaja u pritvoru Zatvora u Zagrebu.
15. Prije svega, sud ocjenjuje neosnovanim tuženičin prigovor presuđene stvari. Naime, tuženica smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 478. st. 1. ZKP - a/97, odnosno smatra da je sklopljenom nagodbom između nje i Ministarstva pravosuđa u potpunosti riješeno pitanje visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode te da nema pravo zahtijevati ovom tužbom naknadu u odnosu na ostale vidove te štete.
15. 1. Prema stavu ovog suda, neimovinska šteta koja je predmet spora – duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenim u medijima, duševne boli zbog povrede dostojanstva, pretrpljenog straha i umanjenja životnih aktivnosti , nemaju značaj jedne vrste neimovinske štete koja se bezuvjetno dosuđuje u obliku jedinstvene pravične novčane naknade i za povredu prava na slobodu te za povredu prava na ugled i čast zbog informacija objavljenim u medijima, duševnih boli zbog povrede dostojanstva, pretrpljenog straha i umanjenja životnih aktivnosti. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci posl. br. Rev-121/2023-2 od 15. svibnja 2024. iznio pravno shvaćanje, primjenjivo u ovom postupku, koji glasi: "Stoga se kada se oštećeniku dosuđuje neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti na slobodu (uslijed neosnovanog pritvaranja ili uhićenja), tada pravična novčana naknada neimovinske štete, predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štete posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog ili uhićenog, koje proizlaze iz neosnovane povrede slobode (a što uključuje i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, dostojanstvo i ugled, ali samo vezano uz povredu prava osobnosti na slobodu). Međutim, to nužno ne znači da oštećenik ne bi mogao ostvariti i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti npr. časti i ugleda radi informacija objavljen ih u medijima (vezano uz neosnovano pritvaranje ili uhićenje), a što je upravo i konkretni slučaj. Navedeno, pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti, odnosno da štetne posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koindiciraju." Ovaj sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o istovrsnoj šteti, odnosno da štetne posljedice povrede prava osobnosti na slobodu i prava osobnosti i prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenim u medijima te prava na dostojanstvo i zdravlje, ne koindiciraju. Stoga je neosnovan tuženičin prigovor nagođene stvari.
16. Tuženica neosnovano predlaže odbaciti tužbu kao neosnovanu u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji premašuje iznos od 20.278.963,00 kuna / 2.691.480,92 eura koji je tužiteljica zahtijevala u zahtjevu podnesenom Ministarstvu pravosuđa. Naime, iako je tužiteljica u zahtjevu podnesenom Ministarstvu pravosuđa zatražila niži novčani iznos na ime naknade štete u odnosu na iznose naknade štete iz tužbe, sud ocjenjuje da nema uvjeta za odbacivanje tužbe u tom dijelu. Radi se o tome da je tužiteljica na temelju istovjetnog činjeničnog supstrata koji navodi u tužbi i u zahtjevu za sklapanje nagodbe Ministarstva pravosuđa, zatražila naknadu imovinske štete po osnovi izmakle koristi (izgubljene dobiti) i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo, pretrpljeni strah i umanjenje životne aktivnosti te nije bitna razlika u visini tužbenog zahtjeva i zahtjeva iz sklopljene sudske nagodbe.
17. Iz iskaza svjedoka ŠF proizlazi da je u mjesecu lipnju 2007. bio nazočan pretrazi ureda odvjetnice ĆF (u nastavku: tužiteljica) u [adresa], a temeljem naloga predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, Zbora odvje tnika Istre (u nastavku: HOK), gospodina Z. Tom prilikom iz ureda tužiteljice policija je izuzela 10 ili 11 spisa, a koji su spisi nakon nekoliko mjeseci bili vraćeni. Nakon toga, a budući da je protiv tužiteljice bio određen pritvor, HOK-a je svjedoka odredila kao zamjenika u odvjetničkom uredu tužiteljice, jer iako je odvjetnik pritvoren ured može nastaviti djelatnost. Čim je dobio rješenje, zatražio je od suca istrage u Zagrebu da mu dopusti posjet tužiteljici, a kako bi je obavijestio o stanju u uredu, kao i o tome da je njen poslovni račun bio blokiran, iako mu se čini da je tužiteljica za tu činjenicu znala i odranije. U to vrijeme, tužiteljica je imala četiri zaposlenika, odnosno dvije ili tri službenice i odvjetničku vježbenicu ČF iz [adresa], te je on svima njima uručio otkaze, jer više nije bilo moguće izvršavati obveze, niti isplaćivati plaće, poreze i doprinose na iste. Ubrzo nakon što je tužiteljica pritvorena, stranke su masovno dolazile, te su najčešće opozivale punomoć tužiteljici i preuzimali svoje spise. Kako je bivša vježbenica ČF u međuvremenu otvorila odvjetnički ured, najveći dio tih klijenata kasnije je nju angažirao kao punomoćnicu. Posao zamjenika tužiteljice, svjedok je obavljao do 22. rujna 2008., na temelju rješenja HOK-a. Osim toga, on je za vrijeme dok je kao zamjenik obavljao poslove tužiteljice, otkazao i neke druge ugovore, primjerice najam službenog automobila, te telefonsku pretplatu, jer se te obveze nisu mogle plaćati i taj odvjetnički ured više nije mogao funkcionirati. On je na temelju rješenja HOK-a imao mogućnost nastaviti zastupati stranke u spisima odvjetnice ĆF, međutim s obziron na to da su stranke opozivale punomoć, to nije činio. Prilikom pretrage ureda, policija je zahtijevala izdvajanje točno određenih 10 ili 11 spisa, a toga se sjeća jer je sama pretraga ureda trajala najviše sat do dva. Ne sjeća se da li su, nakon što su ti spisi vraćeni, stranke preuzele i te predmete, odnosno siguran je da su neke od tih preuzele, ali da li su preuzeli baš svih tih 10 ili 11, toga se baš sa sigurnošću ne sjeća. Tužiteljicu je u dva navrata posjetio za vrijeme njezina boravka u pritvoru. Sjeća se da je bio iznenađen koliko je smršavjela u tom vremenu i vidio je da joj je dosta teško, iako je ona nastojala ostaviti dojam da se može nositi s time. Zna da je ona imala i nekih svojih privatnih obveza koje su se odnosile na njene privatne kredite, te je imala dvoje djece i zamolila ga je da posjeti njenu djecu i roditelje, što je i učinio. Pritom je stekao dojam da se svi oni nalaze u vrlo teškoj situaciji, a sve radi njezinog boravka u pritvoru. Zna da su njeni roditelji živjeli u [adresa], pa su došli u njenu kuću u [adresa] kako bi bili s njenom djecom, dok je ona bila u pritvoru. Tužiteljica i on nisu uspjeli napraviti nikakav popis spisa, odnosno nikakvu primopredaju, jer je ona istog dana nakon pretrage i uhićena, a službenice su nakon toga ostale raditi još nekih 10 -ak dana, te su mu dostavljale sudske pozive i ostale administrativne stvari. Ne može se točno izjasniti o tome koliko je stranaka opozvalo punomoć tužiteljici, no zna da je to bio jako veliki broj stranaka. Sjeća se da su službenice kad ih je zatekao imale plaću kao prosječne službenice, a odvjetnička vježbenica je imala plaću propisanu Pravilnikom, u neto iznosu od 4.000,00 kn, a što je zajedno s porezima i doprinosima iznosilo oko 7.000,00 kn. Nakon položenog pravosudnog ispita, povećala se ta plaća vježbenika za neto iznos od 1.000,00 kn. Svjedok je dobio rješenje HOK -a od 22. rujna 2008. da mu prestaje dužnost privremenog zamjenika tužiteljice, a u kojem rješenju je bilo navedeno da je odvjetnici ĆF bio ukinut pritvor s danom 19. rujna 2008., pa smatra da je to bio razlog zbog kojeg je bio razriješen dužnosti, jer posla u uredu odvjetnice ĆF nije bilo ni davno prije. On je strankama koje su dolazile preuzeti spise predočavao da on može nastaviti njihovo zastupanje, ali unatoč tome, jako malo stranaka nije opozvalo zastupanje.
18. Iz iskaza svjedokinje LF proizlazi je u vrijeme iskazivanja bila zaposlena u Ministarstvu pravosuđa, Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima, u čiji djelokrug rada spadaju i poslovi naknade štete za neutemeljeno lišenje slobode. Radi se o osobama koje su bile lišene slobode, a kazneni postupak protiv njih nije rezultirao osuđujućom presudom, te su bili oslobođeni ili je postupak bio obustavljen ili je optužba bila odbijena. Sjeća se da je tužiteljica Ministarstvu podnijela zahtjev za naknadnu imovinske i neimovinske štete s osnova neutemeljenog lišenja slobode i drugih vidova štete. Procesna pretpostavka za postupanje u predmetu je da oštećenici predaju Ministarstvu pravosuđa zahtjev za mirno rješenje spora, što je tužiteljica i učinila. Ministarstvo pravosuđa je u postupku ocijenilo da je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete osnovan, u dijelu koji se odnosio na neimovinsku štete s osnove neosnovanog lišenja slobode. Svjedokinja je postupala u tom predmetu, te je tužiteljici dostavila ponudu kojom su je obavijestili da se njezin zahtjev djelomično prihvaća, i to za neimovinsku štetu pretrpljenu zbog lišenja slobode, odnosno povrede časti, ugleda i dostojanstva u iznosu od 56.700,00 kn (sada 7.525,38 eura). Istom prilikom, tužiteljicu su obavijestili da Ministarstvo pravosuđa ne provodi dokaze radi utvrđenja činjenica u odnosu na ostale vidove štete koje je tužiteljica tražila, odnosno za imovinsku štetu izgubljene zarade zbog prestanka rada odvjetničkog ureda, te za neimovinsku štetu s osnova prava na tjelesno i duševno zdravlje. Nakon toga je tužiteljica prihvatila njihovu ponudu, slijedom čega su donijeli rješenje o isplati prihvaćene ponude, te joj je taj iznos isplaćen na njezin tekući račun. Sjeća se da joj je jednom prilikom tužiteljica u telefonskom razgovoru spomenula da ima neke zdravstvene probleme i neke druge probleme zbog kojih se odlučila prihvatiti tu ponudu, a da inače to ne bi učinila. Isplaćeni iznos štete odnosio se na povredu prava lišenje slobode, odnosno prava na slobodu, čast, ugled i dostojanstvo, za koji se utvrđuje jedan iznos naknade, te po toj istoj osnovi tužiteljica više nije imala nikakvih potraživanja, kako je to pisalo u ponudi. Međutim, to se ne odnosi na druge vidove štete, npr. na neimovinsku štetu za tjelesno i duševno zdravlje, kao i za imovinsku štetu, a što su naveli i u ponudi. Svjedokinja je pojasnila da prilikom obračuna tog vida štete koji je tužiteljici isplaćen, Ministarstvo pravosuđa postupa po orijentacijskim kriterijima na način da se za lišenje slobode do 30 dana priznaje iznos od 200,00 kuna / 26,54 eura po danu, za 30-90 dana iznos od 160,00 kuna / 21,24 eura po danu, a preko 90 dana priznaje iznos od 120,00 kn po danu, tako da je tužiteljici obračunata naknada obzirom na vrijeme lišenja slobode od po 120,00 kuna
/ 15,93 eura po danu.
19. Iz iskaza svjedoka NF proizlazi da je zajedno s OF bio direktor i suvlasnik trgovačkog društva (u nastavku: TD) "Makro 5" d.o.o. [adresa]. U tom svojstvu u jesen 2005. upoznao je odvjetnicu ĆF, ovdje tužiteljicu. Naime, prije toga s njom je bio u kontaktu OF, koji je putem svog poznanika ĐF iz TD "Stauber gradnja" d.o.o. Maribor s njom poslovno surađivao, odnosno imao je s tužiteljicom zaključen ugovor o pružanju pravne pomoći. OF je obavijestio svjedoka da je TD "Stauber gradnja" d.o.o. zainteresirana za jedan projekt golf resort, a u kojem je tužiteljica trebala ponuditi pravnu pomoć, te je i njima ponuđena takva poslovna suradnja, odnosno uključenje u taj projekt, pa su oni to i prihvatili, tako da je u mjesecu veljači ili ožujku 2006. godine TD "Stauber gradnja" d.o.o. izašlo iz tog projekta, a TD "Makro 5" d.o.o. je zaključilo ugovor o pružanju pravne pomoći, i to 17. ožujka 2006. Po tom ugovoru tužiteljica je praktično preuzela sve one obveze koje su bile ugovorene prethodnim ugovorom s TD "Stauber gradnja" d.o.o. Tijekom veljače ili ožujka 2006. godine TD "Makro 5" d.o.o. je započelo s kupovinom poslovnih udjela TD "Golf Istra" koje je kasnije preimenovano u TD "Golf Istra Magica". Vlasnik tih poslovnih udjela bio je TF, te su oni njemu izvršili isplatu predujma i potom započeli s plaćanjem kupovnine. Nakon toga, došlo je do zabilježbe spora na nekretninama TD "Golf Istra", a radilo se o sporu kojeg su Benediktinci pokrenuli protiv Porečke biskupije i tvrtki koje je crkva osnovala za raspolaganje tim zemljištem. Među tim tuženicima bilo je i TD "Golf Istra". Tužiteljica je imala punomoć za zastupanje TD "Golf Istra", koju je dobila od bivše uprave, a za zastupanje u tom sporu kojeg su pokrenuli Benediktinci. U tom sporu tužiteljica je poduzela neke pravne radnje, odnosno sastavila je odgovor na tužbu, i možda još neku radnju. Međutim, ubrzo je bila spriječena u daljnjem postupanju jer je bila pritvorena. Sve se to događalo u toku 2007. godine, a kako se taj postupak nastavljao, oni su bili prisiljeni opozvati punomoć odvjetnici ĆF putem odvjetnika ŠF, koji je bio imenovan njezinim privremenim zamjenikom, što su učinili u travnju 2008., a nakon toga su opunomoćili drugi odvjetnički ured koji ih je nastavio zastupati u tom parničnom postupku i to odvjetnički ured Marcan iz [adresa]. Po pravomoćnom završetku tog parničnog postupka s D, plaćeni su troškovi odvjetničkog ureda Marcan od strane tužitelja, tj. Benediktinaca u iznosu od 563.750,00 kuna / 74.822,48 eura. Dio odvjetničkih troškova iz te parnice oni su platili odvjetnici ĆF, odnosno zajedno s PDV-om plaćen joj je iznos od 244.000,00 kuna / 32.384,36 eura. Pored toga, odvjetnici Marcan su TD "Makro 5" d.o.o. zastupali i u puno drugih poslova, a zastupali su nakon što je opozvana punomoć odvjetnici ĆF. Zbog parničnog postupka s D, kao i nekih drugih razloga, TD "Makro 5" d.o.o. je došao u poteškoće, te nije uspijevao podmirivati svoje obveze, tako da je na nekretninama TD "Golf Istra Magica" odvjetnički ured Marcan uknjižio hipoteku na račun neplaćenih i predvidljivih odvjetničkih troškova u iznosu od oko 1.200.000,00 kuna / 159.267,37 eura. TD "Makro 5" d.o.o. je u jesen 2007. preuzeo u cijelosti poslovne udjele TD "Golf Istra", te je vrijednost tih udjela isplatio početkom studenog 2007. Glede zaključenog ugovora o pružanju pravne pomoći s odvjetnicom ĆF, bilo je dogovoreno avansno plaćanje 10 % vrijednosti od nagrade po ugovorenom poslu, a za taj posao kupovine poslovnih udjela i drugih zadataka prema tom ugovoru o poslovnoj suradnji, bila je ugovorena nagrada od 2,5 % od iznosa od 12.234.016,00 eura, koji je iznos predstavljao kupovninu za poslovne udjele TD "Golf Istra". Prema tome, od te ugovorene nagrade, tužiteljici su avansno isplatili 10 % u roku kako je to navedeno u ugovoru, odnosno radilo se otprilike o iznosu u protuvrijednosti od 30.000,00 eura. Prema tom ugovoru, odvjetnica ĆF trebala je napraviti i niz drugih poslova na ishođenju prostorno planske dokumentacije i slično, koje nije mogla obaviti jer je bila pritvorena, a kad je izašla iz pritvora, ona se više nije mogla uključiti u te poslove za koje su bile angažirane treće osobe. Svjedok se nije mogao izjasniti o tome da li bi oni odvjetnici ĆF otkazali ugovor o pružanju pravne pomoći ili ne i u slučaju da nije završila u pritvoru, jer bi to ovisilo o tome kako bi kvalitetno ona za njih obavljala dogovorene poslove. Naglasio je da su bili zadovoljni dijelom posla koji je odvjetnica ĆF obavila do njezinog pritvaranja. Najveći dio poslova na tom projektu Golf resorta odvijao se u razdoblju od 2007. do ožujka 2010., u kojem je bila ishođena prostorno planska dokumentacija, time da su najvažnije promjene u prostornom planu Općine Brtonigla donesene tek u ožujku 2010., pa se po tom projektu, odnosno poslu, i dalje postupalo u vrijeme njegova iskazivanja, jer primjerice tada još nisu ishođene sve građevinske dozvole. Parnica koju su Benediktinci pokrenuli njima je zakočila praktično sve, a ono što nije zakočila, njima je izuzetno otežala, jer nakon zabilježbe tog spora na nekretninama, ni jedna financijska institucija s njima više nije htjela surađivati ni ozbiljno razgovarati. Poslovni projekt Golf resorta vrijedio je oko milijardu eura i na realizaciji tog projekta bilo je angažirano jako puno stručnjaka, primjerice za ishođenje prostorno planske i projektne dokumentacije angažirali su oko 50 -ak inženjera, a možda i više, a za pravne poslove su angažirali odvjetnički ured Marcan, te kasnije odvjetnika Igora Arlovića iz Zagreba. Tada se stvar dodatno zakomplicirala tijekom 2011., s obzirom na to da su nekretnine odlukom ranijeg, a i tadašnjeg ministra Š bile vraćene RH, pa je upravo na tom dijelu posebno intenzivno radio odvjetnik Arlović. Svi ti sporovi riješeni su pravomoćno u njihovu korist. Oni su angažirali i poslovno surađivali s TD "Tutus snaga" d.o.o. Zagreb i "Giglo" d.o.o. iz R. Slovenije radi lobiranja kako bi što prije ishodili realizaciju projekta Golf resorta. Kada je svjedoku predočen ugovor o pružanju pravne pomoći s TD "Tutus snaga" d.o.o. gotovo identičan onom koji je sklopljen s odvjetnicom ĆF, naveo je da su ugovor s TD "Tutus snaga" d.o.o. zaključili jer su imali osjećaj da odvjetnica ĆF neće uspjeti sama obaviti cijeli taj posao. Misli da je TD "Giglo" d.o.o. bilo angažirano nakon što je odvjetnica ĆF već završila u pritvoru. Međutim, više o suradnji s tim TD bi mogao znati OF, koji je u to bio direktno uključen. Oni su u jednom dijelu bili zadovoljni uslugama odvjetnice ĆF, ali u jednom dijelu nije bilo realizacije, s obzirom na to da je posao na realizaciji projekta stao. Međutim, radilo se o objektivnim okolnostima koje su nastupile zbog pokretanja parničnog postupka od strane P i zabilježbe tog spora. Oni su opozvali punomoć zamjeniku tužiteljice, odvjetniku ŠF, jer on uopće nije bio upoznat s cijelim projektom.
20. Iz iskaza svjedokinje GF proizlazi da je u vrijeme iskazivanja bila zaposlena u Poreznoj upravi, Područni ured Pazin kao voditeljica nadzora Odjela PDV-a. Tužiteljicu je upoznala 10-ak godina prije davanja iskaza (iskazivala kod ovog suda 14. rujna 2017.) kad je kod nje obavljala porezni nadzor, s tim da je ona u to vrijeme bila u pritvoru Zatvora u Zagrebu, gdje ju je posjetila radi obavljanja razgovora s njom u sklopu postupka poreznog nadzora. Kolegica VF i ona obavljale su porezni nadzor nad radom odvjetničkog ureda tužiteljice sukladno tada važećim propisima. U sklopu tih poslova pregledavale su poslovne knjige tužiteljice, te su obavile razgovore s osobama koje su sudjelovale u sastavljanju poslovnih knjiga, konkretno s tužiteljicom i osobama koje je ona imenovala da sudjeluju u tom poreznom nadzoru. O provedenim radnjama sastavile su zapisnik i porezno rješenje. Svjedokinja se nije mogla sjetiti svih detalja, no sjećala se da su poreznim nadzorom utvrđene nove porezne obveze, a na temelju pregledanih poslovnih knjiga i ostale poslovne dokumentacije. Prema njenom sjećanju, nadzor su obavili u tijeku 2007. i 2008., odnosno taj je postupak trajao nekoliko mjeseci. U konkretnom poreznom nadzoru one su utvrdile porezne osnovice temeljem kojih su obračunate porezne obveze tužiteljice, odnosno njezinog odvjetničkog ureda, tj. porez na dodanu vrijednost i porez na dobit, međutim na temelju njihovog obračuna ne može se tvrditi da su osnovice koje su obračunale, zarada njenog odvjetničkog ureda. Naime, radi se o sasvim drugačijem obračunu, jer primjerice PDV je neizravan (indirektan) porez koji se prevaljuje na krajnjeg kupca i koji se ne obračunava na zaradu, te se isti uračunava u cijenu dobara i usluga, dok je porez na dobit direktan (izravan) porez koji se obračunava na dobit, odnosno na razliku između prihoda i rashoda. Iako se i dohodak obračunava na temelju razlike između primitka i izdatka, sam način obračuna je bitno drugačiji u odnosu na obračun poreza na dobit, jer se razlikuje i obračun poreza na dobit kod kojeg se vodi dvojno knjigovodstvo u odnosu na obračun dohotka kod kojeg se obračun provodi po načelu blagajne, tzv. jednostavno knjigovodstvo, te i različiti propisi uređuju oba ta područja. Tužiteljica je u jednom razdoblju svog poslovanja knjige vodila po načelu jednostavnog knjigovodstva, po načelu blagajne, kao "dohodaš", a u drugom razdoblju po načelu dvojnog knjigovodstva, tj. kao "dobitaš". Na upit koji od tih sustava bliže iskazuje stvarnu zaradu, pojasnila je da to ovisi o statusu same osobe, odnosno da li je poduzetnik ili "obični" građanin, odnosno ako je poduzetnik "dohodaš", tada njegovu zaradu predstavlja dohodak umanjen za porez na dohodak, a ukoliko je dobitaš, onda se obračunata dobit umanjuje za porez na dobit, međutim i tu se pojavljuju neke razlike, ovisno o tome da li se radi o pravnoj ili fizičkoj osobi, a osim toga razlikuje se pojam računovodstvene dobiti od porezne dobiti, koje mogu, ali i ne moraju biti jednake, ovisno o tome da li su neki rashodi porezno priznati ili ne, a koji su inače iskazani kao rashodi u poslovnim knjigama. Nije se mogla detaljno sjetiti svih prihoda ili rashoda koje su uzeli ili nisu uzeli u obzir prilikom provođenja poreznog nadzora, međutim o svemu što je utvrđeno sastavljen je zapisnik i rješenje. Ono čega se sa sigurnošću sjeća je to da je tužiteljica u razdoblju za koje je vršena kontrola, odnosno nadzor, promijenila sustav vođenja poslovnih knjiga, jer je iz "dohodaša" prešla u "dobitaše". Naime, sukladno tadašnjim propisima, nakon što je prešla određeni iznos primitka, po sili zakona trebala je preći u "dobitaše", prema tadašnjem Zakonu o porezu na dobit, neovisno o stvarnoj zaradi, odnosno o tome koliko su iznosile obveze, tj. odbici. S obzirom na to da se u odnosu na "dohodaše", kod "dobitaša" vodi kompliciranije dvojno knjigovodstvo, kod kojeg se iskazuju kao primici svi izdani računi kao prihod, neovisno o tome jesu li naplaćeni, za razliku od "dohodaša" kod kojih se u primitku iskazuju samo naplaćeni računi, to je kod tužiteljice došlo do velike razlike u obračunu porezne osnovice, obzirom upravo na tu promjenu metode obračuna i iskazivanje svih izdanih računa, neovisno o njihovoj naplati. Osim toga, sjeća se da su u poreznu osnovicu uključili i neke uplate na računima kojima je tužiteljica raspolagala, a za koje nije postojala adekvatna dokumentacija da bi se moglo utvrditi nešto drugo, pa su sve takve uplate smatrane primitkom jer nisu bile popraćene adekvatnim dokumentima koji bi ukazivali na suprotno. Osim toga, tužiteljici nije priznat jedan dio evidentiranih rashoda, pa je također i zbog toga bila uvećana osnovica za obračun poreza na dobit, odnosno pretporeza u obračunu PDV-a. Svjedokinja se nije sjećala što joj je tužiteljica u obavljenom razgovoru rekla vezano za pojedine uplate na njen žiro račun, međutim to što je ona rekla naveli su u zapisniku, odnosno rješenju. Nije se mogla sjetiti zbog čega su oni u poreznu osnovicu obračunali i stornirane račune, ali vjeruje da je to navedeno u rješenju, odnosno zapisniku. Sjeća se da je tužiteljica osporavala nekoliko računa prema Gradu Poreču, u vezi čega se vodio spor, međutim po tadašnjim poreznim propisima i ti su računi bili uključeni u poreznu osnovicu. Nije se sjećala što je tužiteljica govorila u vezi pojedinih računa koje su uzeli u obzir prilikom obračuna porezne osnovice, ali je to navedeno u zapisniku i rješenju. Iako su nadzor obavile svjedokinja i njena kolegica VF, svjedokinja je bila nositeljica nadzora, te je pisala i zapisnik. Kolegica i ona su pripremile porezno rješenje, a nije se sjećala tko ga je potpisao, odnosno koja je osoba prema tadašnjim propisima bila ovlaštena za potpisivanje rješenja. Ona je u najmanje dva navrata razgovarala s tužiteljicom za vrijeme njezinog boravka u Remetincu, i to u posebnoj prostoriji u kojoj im je omogućen razgovor bez nazočnosti drugih pritvorenica, time da je u prostoriji bio nazočan netko iz tog zatvora, neki stražar. Prema sjećanju svjedokinje, tužiteljica prilikom njihova razgovora nije imala nikakvu dokumentaciju kod sebe. Svjedokinja je porezni nadzor obavila na temelju naloga tadašnjeg nadređenog. Kada joj je predočen preslik poreznog rješenja (str. 20-48 spisa), navela je da je to rješenje o kojem je govorila i u kojem je detaljnije obrazloženo na koji su način utvrđene porezne obveze. Kada joj je predočen zapisnik u posebnom omotu (str. 462 -523 spisa), navela je da je to zapisnik o kojem je govorila i na temelju kojeg je doneseno rješenje, uz dodatni i dopunski zapisnik koji je identificirala na str. 443 -447 spisa, te na str. 449-458 spisa. Navela je da je na temelju zapisnika od 14. prosinca 2007., dodatnog zapisnika od 23. rujna 2008., te dopunskog zapisnika od 29. listopada 2008., sastavljeno i doneseno porezno rješenje od 5. studenog 2008. (str. 20 -48 spisa).
21. Svjedok AF iskazao je da je tijekom 2007., bio objavljen javni natječaj za kupnju državnog zemljišta na području Grada Poreča, u vrijednosti od oko 12 milijuna kuna, a radilo se o građevinskom zemljištu u predjelu zvanom Fazinka. TD "TIM 90" d.d. čiji je bio tadašnji predsjednik uprave, bilo je zainteresirano i odlučilo se javiti na taj natječaj za kupovinu tog zemljišta, a s obzirom na to da kao trgovačko društvo nisu imali nikakvih iskustava s kupovinom građevinskog zemljišta, posebno ne u državnom vlasništvu, odlučili su u tom poslu angažirati odvjetnicu ĆF (tužiteljicu). U tom smislu, s tužiteljicom je bio sklopljen ugovor o suradnji na tim pravnim poslovima. Tužiteljica je obavila posao pripreme natječajne dokumentacije, te su predali dokumentaciju u predviđenim rokovima, a po izvješću natječajne komisije imali su najbolju ponudu. Međutim, TD "TIM 90" d.d. nije uspjelo kupiti to zemljište, jer je u međuvremenu to zemljište RH prodala Gradu Poreču po početnoj cijeni iz natječaja. Njemu nije poznato zbog čega se to dogodilo, a misli da taj natječaj ni do dana iskazivanja (14. rujna 2017.) nije poništen. Sjeća se da je iz zapisnika komisije koja je otvarala prispjele ponude proizlazilo da je njihovo trgovačko društvo dalo najpovoljniju cijenu s garancijama banaka za kupovinu tog zemljišta. U ugovoru zaključenom s tužiteljicom bilo je navedeno da će se tužiteljici kao odvjetnici isplatiti nagrada u iznosu oko milijun kuna jedino ako dođe do realizacije kupoprodaje tog zemljišta, pa kako do toga nije došlo, tužiteljici nisu ništa isplatiti. Kasnija suradnja s tužiteljicom više nije ni bila moguća, jer je ona bila pritvorena. Nije mogao sa sigurnošću tvrditi da li je tužiteljica pritvorena u razdoblju od otvaranja ponuda pa do prodaje zemljišta Gradu Poreču, ali misli da je. On je radi te ponude i natječaja bio na obavijesnom razgovoru u policiji. Napomenuo je da ga je nazvao tadašnji gradonačelnik [adresa] JF, još prije nego što je njihovo trgovačko društvo dalo ponudu na taj natječaj i sugerirao da se njihovo trgovačko društvo ne javi na taj natječaj. Nakon što se TD "TIM 90" d.d. javilo na natječaj, gradonačelnik [adresa] je kroz medije iznosio tvrdnje da je svjedok ušao u kazneni prostor i da će biti penaliziran. Svjedoku nije poznato da li su neki ponuditelji za taj natječaj odustali od svojih ponuda. Prema njegovu sjećanju, njihova ponuda bila je otprilike za dva milijuna kuna viša od prve slijedeće ponude. TD "TIM 90" d.d. je angažirao tužiteljicu samo za taj jedan određeni posao. U vrijeme davanja iskaza, TD "TIM 90" d.d. je bilo u stečaju, dijelom i zbog toga što nije realizirana kupoprodaja tog zemljišta, a s obzirom na to da se to TD bavilo izgradnjom objekata za tržište. Na primjedbu zastupnice tuženice da iz napisa u portalu "POREŠTINA INFO" od 30. svibnja 2007. proizlazi da je navedeno zemljište Fazinka prodano Gradu Poreču prije pritvaranja tužiteljice, s obzirom da je i taj članak koji o tome izvješćuje objavljen prije njenog pritvaranja, svjedok je naveo da je već u svom iskazu naveo da u to vrijeme kad se to događalo nije bio siguran da li je tužiteljica bila u pritvoru ili ne. U odnosu na primjedbu tužiteljice da je zemljište I na kraju darovano Gradu Poreču bez ikakve naknade, i to nakon što je ona bila pritvorena, svjedok je naveo da je iskazao o onome što mu je bilo poznato, te da je naknadno čuo da je to zemljište prodano neposrednom pogodbom, ali da o tome nema neposrednih saznanja.
22. Iz iskaza svjedoka PF proizlazi da je tužiteljicu upoznao u proljeće 2003., nakon čega i datira njihova intenzivna suradnja. Prema njegovim navodima u vrijeme davanja iskaza (14. rujna 2017.), vlasnik je TD "UTJECAJ" d.o.o. koje se bavi konzaltingom, odnosno pronalaženjem investitora i projekata. Njihova je uspješna poslovna suradnja trajala do 2007. U to vrijeme realizirali su se neki veći projekti, primjerice "GOLF ISTRA", kao i drugi, u kojima su ostvarivali izdašne prihode, zna da je tužiteljica tada u svom odvjetničkom uredu imala pet zaposlenih ljudi koji su je cijenili. Kod svakog pojedinog posla, tužiteljica i on su sklapali poseban ugovor o poslovnoj suradnji, koja se odnosila na imovinskopravne poslove, primjerice sređivala je dokumentaciju vezano za zemljišta, vlasničke listove, kao i ostale poslove potrebne za izdavanje građevinske poslove. U svim tim ugovorima s tužiteljicom, odnosno njenim uredom, bile su definirane nagrade i naknade, odnosno troškovi. U tijeku 2007. je došlo do tzv. korupcijske afere "Maestro" u kojoj je on bio uhićen, kao i tužiteljica, te je proveo u pritvoru više od godine i pol dana. Sam kazneni postupak trajao je otprilike šest godina, na kraju kojeg su tužiteljica i on bili oslobođeni od optužbe. U cijelom tom razdoblju, tužiteljica i on su bili onemogućeni u obavljanju svojih poslova i ostvarivanju prihoda. Konkretna poslovna suradnja između njega i tužiteljice odvijala se na način da kad je njegovo TD "UTJECAJ" pronašlo neki projekt, angažiralo bi tužiteljicu radi obavljanja svih potrebnih pravnih poslova. Osim prije spomenutog projekta "GOLF ISTRA", njegovo TD "UTJECAJ" sudjelovalo je i u poslovima na drugim projektima, npr. PINESTA NOVIGRAD koji se sastojao u izgradnji turističkog kompleksa, izgradnje jednog poslovnog stambenog objekta u [adresa] za ZLATARNU CELJE u vrijednosti od osam milijuna eura, a koji su projekti dovršeni prije pritvaranja njega i tužiteljice. U tijeku 2013. kad je donesena pravomoćna oslobađajuća presuda, tužiteljica i on su ponovno počeli sa svojim poslom i poslovnom suradnjom, pa su primjerice bili angažirani od strane većeg broja klijenata u poslu kredita koje je davala RAIFFEISENBANK, nadalje, u pripremi prodaje turističkog resorta "KEMPINSKI", kao i nekim drugim većim projektima, o kojima tada nije mogao govoriti. Kako su postupci vezani za RAIFFEISENBANK išli prema dovršetku, na Twiteru i Facebooku pojavili su se razni natpisi o odvjetnici ĆF u negativnom svjetlu vezano za taj prethodno vođeni kazneni postupak, zbog čega je u samoj finalizaciji posla došlo do toga da su joj brojni klijenti opozvali zastupanje, a slično se dogodilo i u poslu vezanom za prodaju resorta "KEMPINSKI", koji je posao tužiteljici otkazan prije zaključenja glavnog ugovora, jer da bi njeno sudjelovanje moglo naštetiti ugledu banke koja je bila investitor. U trenutku svjedočenja isto im se događalo i u poslu u kojem su bili angažirani od strane američkog partnera oko izgradnje LNG terminala na Krku. Smatra da je zbog vođenja kaznenog postupka, odnosno antikorupcijske afere "Maestro" narušen kredibilitet i ugled tužiteljice kao odvjetnice, zbog čega joj je znatno smanjen obim poslova, pa tako i suradnja s njegovim TD "UTJECAJ". Poznato mu je da je projekt "GOLF ISTRA" čija je realizacija bila započeta i u kojoj je tužiteljica sudjelovala, zaustavljen nakon što je tužiteljica završila u pritvoru, a na isti način zaustavljen je i projekt "BILI DVORI" na poluotoku Pelješcu, u kojem je tužiteljica također obavljala pravne poslove. S obzirom na to da tužiteljicu poznaje još od 2003., može procijeniti i opisati kakvo je bilo njezino stanje tada, a kakvo nakon izlaska iz pritvora, odnosno po završetku kaznenog postupka i kakvo je ono u trenutku svjedočenja, sve zbog toga što je njihov poslovni odnos prerastao u nešto više, odnosno on je postao njen životni pratitelj i podrška tužiteljici, Stoga dobro zna da je zdravstveno stanje tužiteljice po izlasku iz pritvora znatno pogoršano i bitno narušeno, zbog čega ista više nije ni u mogućnosti obavljati obim poslova kao ranije i sve je češće kod liječnika ili u bolnicama, a manje u sudnicama. Zbog svega toga tužiteljica trpi znatnu štetu. U razdoblju od 2008. - 2013. tužiteljica je prijavljena na njegovoj adresi u Zagrebu, a kako se njezino zdravstveno stanje znatno pogoršalo, on je prijavljen na njenoj adresi u [adresa] (u vrijeme iskazivanja), kako bi joj bio svakodnevno na pomoći i pružao joj podršku. Smatra da se odnos između njega i tužiteljice može smatrati izvanbračnom zajednicom. On je tužiteljicu i dalje nastavio angažirati za obavljanje pravnih poslova na projektima koje je dobio, jer joj je htio pomoći, neovisno o tome što su klijenti mislili da mu njeno angažiranje narušava ugled. Može reći da su oni uspjeli nekako preživjeti taj težak period po izlasku iz pritvora zahvaljujući njegovim dobrim prijateljima koji su ga angažirali na određenim poslovima, kao i njihovim roditeljima. U prvoj fazi bio je direktor TD "LEVANT" d.o.o. koje je bilo osnovano s ciljem realizacije projekta "BILI DVORI" na poluotoku Pelješcu. Na primjedbe zastupnice tuženice na dio njegova iskaza u kojem je naveo da po izlasku iz pritvora pa do pravomoćnog okončanja postupka tužiteljica nije bila u mogućnosti obavljati odvjetničke poslove, svjedok je istaknuo da su ih ljudi jednostavno zaobilazili i izbjegavali kontakt s njima.
23. Svjedok BF iskazao je (12. prosinca 2017.) da je on direktor i vlasnik TD "LEVANT" sa sjedištem u [adresa], odnosno da je to TD u međuvremenu brisano iz sudskog registra. Otprilike 1991. imali su problema s turističkim naseljem "BILI DVORI" na poluotoku Pelješcu u mjestu Lovište, jer je TD "LEVANT" otkupilo 68 % projekta tog turističkog naselja "BILI DVORI" od TD "SGP GORICA", pa su zbog tih problema podnijeli tužbu. Kasnije je bilo i drugih postupaka u kojima su promijenili više odvjetnika, međutim sve je to bilo bezuspješno. Došao je do saznanja da im odvjetnica ĆF (tužiteljica) može pomoći u rješavanju tih problema, jer da je ona specijalizirana za zemljišne knjige i takve probleme. U početku je tužiteljica samo pomagala TD "LEVANT" svojim pravnim savjetima, te je ona bila prva koja je uspjela postići neke konkretne rezultate njima u korist. S obzirom na to da su sporovi vezani za te nekretnine bili vrlo skupi, radi visoke vrijednosti spora, dogovorio je s tužiteljicom da isplata njezine nagrade uslijedi po uspješnom dovršetku tih postupaka, nakon čega su namjeravali prodati te nekretnine, te namiriti njezinu nagradu iz polučene kupoprodajne cijene. Vrijednost tog cijelog turističkog naselja "BILI DVORI" iznosila je oko 11 milijuna eura. TD "LEVANT" je s tužiteljicom zaključilo jedan ugovor o takvom zastupanju, gdje je bila ugovorena odvjetnička naknada u postotku, time da naknada nije smjela biti veća od 1,5 milijuna eura. Svjedok je tužiteljicu ovlastio i da mu nađe kupca za turističko naselje "BILI DVORI". Tužiteljici je van ugovorene naknade plaćao troškove sudskih pristojbi i njene troškove za dolazak na sud, dok joj na ime nagrade nije isplatio ništa, kao ni njegovo TD "LEVANT". Tužiteljica je 2005. uspjela u zemljišnoj knjizi ishoditi za njega povoljno rješenje, te su zapravo došli skoro do cilja, međutim nakon toga je ona jednostavno nestala. On je tek kasnije saznao da je završila u zatvoru, te je i on osobno kasnije imao neugodnosti, jer je bio pozivan na razgovor u policiju u Puli, te mu je bila oduzeta i sva njegova poslovna dokumentacija vezana za turističko naselje "BILI DVORI", a koja se nalazila kod tužiteljice, kad je u njenom odvjetničkom uredu bila vršena pretraga. Poslovna suradnja s tužiteljicom je prekinuta zbog toga što je ona završila u pritvoru, a kasnije kada je puštena iz pritvora, ona jedno vrijeme nije mogla dobiti dopuštenje Odvjetničke komore da nastavi s radom, pa je on zbog toga pokušavao naći nekog drugog odvjetnika, te je htio s tužiteljicom raskinuti ugovor kojeg su zaključili vezano za plaćanje odvjetničke nagrade, a to je bilo nekoliko mjeseci nakon što je ona puštena iz pritvora. Oni su i dalje ostali u dobrim odnosima, tako da su se dogovorili da će eventualno nastaviti poslovnu suradnju ako bude našla kupca za turističko naselje "BILI DVORI". Zbog svega toga je i on osobno pretrpio veliku štetu. Na kraju je uspio doći do dijela svoje poslovne dokumentacije. Kada je svjedoku predočen ugovor o poslovnoj nagradi od 30. ožujka 2007. (str. 58 spisa) potvrdio je da je to ugovor o kojem je iskazivao, a vezano za zastupanje njegovog TD "LEVANT" po tužiteljici, te da se na prvoj stranici tog ugovora u donjem lijevom uglu nalazi njegov potpis, kao i na drugoj strani ugovora, a koji je potpisao kao direktor TD "LEVANT". Istaknuo je da taj ugovor nije potpisao PF, već upravo on, te tužiteljica. Inače, to nije bio jedini ugovor kojeg je on zaključio s tužiteljicom, već je bilo više tih ugovora, tako da su neke potpisali zajedno PF i on, a s druge strane tužiteljica. Neke je ugovore potpisao samo on osobno s tužiteljicom. Radilo se o ugovorima koji su bili vezani za eventualnu postignutu kupoprodajnu cijenu i raspodjelu dobiti. U to vrijeme su i on i PF bili direktori TD "LEVANT", i to PF TD "LEVANT" d.o.o. [adresa], a on osobno TD "LEVANT" d.o.o. Ljubljana. TD "LEVANT" d.o.o. Ljubljana je brisan iz sudskog registra otprilike godinu i pol dana prije davanja njegovog iskaza, a ne zna kada je TD "LEVANT" d.o.o. [adresa] brisano iz sudskog registra. On je do tužiteljice došao preko EF iz [adresa], odnosno njegovog odvjetnika, čijeg se imena nije mogao sjetiti. Na primjedbu zastupnice tuženice da iz podataka u spisu i dopisa Odvjetničke komore proizlazi da je odvjetnici ĆF odobren rad odmah po otpuštanju iz pritvora, svjedok je odgovara da se više ne može točno sjetiti što je bilo s odobrenjem za rad odvjetnici ĆF, ali zna da se njemu dosta žurilo, a da je tužiteljica najprije imala odobrenje, pa da je naknadno to odobrenje povučeno ili nešto slično.
24. Iz iskaza svjedoka UF (iskazivao 12. prosinca 2017.) proizlazi da je on obavljao funkciju gradonačelnika Grada Poreča u vremenskom razdoblju od 2001. - 2005. Grad Poreč nije imao ažuriranu gradsku imovinu koja se ticala vlasništva na zemljištu. S obzirom na to da se radilo o velikom broju nekretnina na koje je Grad Poreč polagao pravo vlasništva, angažirali su odvjetnički ured odvjetnice ĆF (tužiteljice) radi prikupljanja potrebne dokumentacije i uknjižbe vlasništva na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi. Do tužiteljice su došli na temelju preporuke ljudi iz struke. Prilikom dogovora o poslu, nisu mogli točno utvrditi ni obim poslova, ni njihovu cijenu, pa su se dogovorili da će ona posao odrađivati u fazama i tako ispostavljati račune za obavljene poslove. Nikakav posebni ugovor oni na početku, odnosno u razdoblju 2002. - 2004., nisu zaključivali s tužiteljicom. U tom istom razdoblju, tužiteljica je njima ispostavila više računa u sveukupnom iznosu od oko 400.000,00 kuna / 53.089,12 eura, te su njoj svi ti računi bili plaćeni po dospijeću. Poslovna suradnja s tužiteljicom je prekinuta u prvoj polovini 2004., s obzirom na to da proračun nije dopuštao daljnje plaćanje iznosa za tu namjenu, odnosno tadašnje Vijeće Grada Poreča nije odobrilo novac za stavku sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama. Prema tome, do prekida poslovne suradnje između Grada Poreča i tužiteljice je došlo znatno prije nego što je ona bila pritvorena. Tužiteljici su od strane Grada Poreča plaćene sve obavljene radnje, u okviru odobrenih proračunskih sredstava, a prema ispostavljenim računima. Međutim, naknadno je stigao još jedan račun na veliki milijunski iznos ispostavljen od tužiteljice za obavljene radnje, koji su račun vratili tužiteljici jer u proračunu nije bilo sredstava za plaćanje tog računa. Svjedok osobno prije ove poslovne suradnje nije poznavao tužiteljicu. Gradsko vijeće Grada Poreča nije podržalo proračunsku stavku kojom bi se podmirio račun tužiteljice u višemilijunskom iznosu. Njemu je poznato da su neke uknjižbe na kojima je radila tužiteljica, kasnije bile brisane, odnosno nekretnine su upisane u državni portfelj. Na primjedbu zastupnice tuženice da nije točno da u proračunu Grada Poreča nije bilo sredstva za podmirenje odvjetničkog troška odvjetnice ĆF, već da je Grad Poreč osporavao račune koje je ispostavila i to na sudu, o čemu su u sudskom spisu priložene prvostupan jska i drugostupanjska presuda, kao i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, svjedok je naveo da njemu nije poznato da su vođeni sudski postupci zbog toga, jer se to događalo nakon što je on prestao biti gradonačelnik, a određena saznanja imao je iz tiska.
25. Iz iskaza svjedoka SF (iskazivao 12. prosinca 2017.) proizlazi da je on u predmetno vrijeme, 2007., obavljao dužnost pročelnika Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, te je u tom svojstvu i potpisivao rješenja vezano za izvršeni porezni nadzor kod odvjetnice ĆF (tužiteljice). U konkretnom slučaju, porezni nadzor je vršen na temelju dojave policije ili Državnog odvjetništva, a ne na inicijativu same Porezne uprave. On osobno kao pročelnik nije sudjelovao u pregledavanju poslovne dokumentacije i poslovnih knjiga tužiteljice, ali je saznanja o tome, s obzirom na to da se radilo važnom predmetu, dobivao od inspektorice i načelnice Odjela za nadzor, koji su postupali u tom predmetu i to tijekom njihovih kolegija. Osim toga, jednom je prilikom inspektoricu vozio u Zagreb radi obavljanja razgovora s tužiteljicom koja se tada nalazila u Zatvoru u Remetincu. Nije bilo nikakvih pritisaka od strane bilo kojeg tijela vezano za vršenje konkretnog poreznog nadzora, porezni inspektori su sastavljali zapisnike, a on je potpisao rješenja i nitko na njih kao službu izvana nije utjecao po pitanju sadržaja tih zapisnika i rješenja. Budući da je taj nadzor vršen po nalogu policije ili Državnog odvjetništva, njima su dostavljeni svi podaci o izvršenom nadzoru. Sjeća se da je predmet nadzora bio porez na dobit i PDV, kako je to bilo navedeno u rješenju, odnosno zapisnicima, odnosno porez na dobit za cijelu 2006., te PDV za 2006. i par godina ranije. Sjeća se da je tužiteljica u 2006. bila obveznica poreza na dobit, jer je prethodno iskazivala vrlo visoke iznose primitaka, odnosno u iznosu većem od 2 milijuna kuna.
26. Tužiteljica ĆF u svom iskazu (saslušana na ročištu od 20. travnja 2017. te na ročištu od 14. svibnja 2018.) iskazala je da je kao odvjetnica otvorila odvjetnički ured 1994., te da je u razdoblju do 15. lipnja 2007., kad je uhićena, izgradila renomirani odvjetnički ured koji je tada bio najveći u Istri. Imala je pet zaposlenika, koji su u nekoliko zadnjih godina do 2007. imali primanja od 7.000,00- 10.000,00 kuna (929,06 – 1.327,23 eura). Njen odvjetnički ured uglavnom je radio poslove iz imovinskopravne problematike i korporativno pravo, a koji se uglavnom odnosio na realizacije različitih projekata, a u kojim je odvjetnički ured, osim odvjetničke naknade, redovito prihodovao i posebnu nagradu ovisno o uspjehu u realizaciji projekta. Istakla je da se posao njenog odvjetničkog ureda sastojao uglavnom od dovođenja u vezu klijenata prilikom realizacije velikih projekata, ali ne i u prodaji nekretnina. Kroz rad u odvjetničkom uredu stekla je znatnu imovinu, i to samostalno, s obzirom na to da je samohrana majka dvoje djece, pa je primjerice stekla obiteljsku kuću i veliki poslovni prostor, te znatne vrijednosti u pokretnoj imovini, a uz to je uživala ugled kod bankarskih institucija, pa je primjerice u svojoj matičnoj banci ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK imala mogućnost podizanja kredita u svako doba, te je od svoje banke, zadnjih šest godina prije njenog pritvaranja dobila na korištenje zlatnu i srebrnu Visa karticu koju je predočila sutkinji (sutkinji koja je tada vodila postupak). Napomenula je da je sve svoje obveze prema državi ispunjavala uredno i prijavljivala uredno sva svoja primanja, tako da je tijekom 2005. platila državi porez u iznosu od 330.000,00 kuna / 43.798,53 eura, a koji je platila iz sredstava kratkoročne pozajmice ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., a iz čega slijedi da je već 2005. imala značajne prihode. Tijekom 2006. godine ostvarila je prihod veći od 2.000.000,00 kuna / 265.445,62 eura, zbog čega je prešla u drugi sustav obračunavanja dohotka. Kroz cijelo to vrijeme od 1994. do njenog uhićenja imala je konstantno pet zaposlenika kojima je redovito isplaćivala plaću, a zadnju plaću isplatila im je dva dana prije uhićenja. Prosječni izdaci za plaće radnika iznosili su oko 60.000,00 kuna / 7.963,37 eura mjesečno. Uz to su se uredno plaćale sve druge obveze, kao i krediti. Prema tome, smatra da je u razdoblju prije uhićenja imala dobar materijalni status te da je ostvarila značajne prihode, i da je to vidljivo i iz podataka Porezne uprave. U trenutku njenog uhićenja imala je pet aktivnih projekata, o čemu je sudu dostavila kao dokaz zaključene ugovore, a ti su projekti svi bili pri kraju realizacije, pa su nakon njenog uhićenja drugi odvjetnici koji su preuzeli daljnje zastupanje uprihodili naknade koje su zapravo pripadale tužiteljici, a smatra da će to potvrditi svjedoci čije je saslušanje predložila u ovom postupku. U trenutku njenog uhićenja, imala je 115 aktivnih predmeta. Međutim, mjesec dana nakon njenog uhićenja, spisi su preuzeti od njenog ureda, njeni su djelatnici dobili otkaz, te je prestao rad njenog odvjetničkog ureda, neovisno o tome što joj je bio imenovan zamjenik odvjetnik ŠF. U tih mjesec dana blokirani su svi njeni računi i njena je obitelj ostala bez ikakvih sredstava za život, a jedini strah i o čemu je tada razmišljala bilo je skrbništvo nad njenom malodobnom djecom, a koju su preuzeli njeni roditelji koji su se nastavili brinuti o njenoj djeci iz sredstava svojih mirovina te kratkoročnih pozajmica. Na taj način bila je odvojena od svoje obitelji kao žena i majka, te više nije mogla skrbiti o svojoj djeci, za razliku od ostalih uhićenika koji su bili muškarci i koji su uglavnom bili s područja Zagreba. Kazneni postupak protiv nje bio je iniciran zbog sumnji da je posredovala u prodaji državnog zemljišta, te joj je iz ureda oduzeto 11 spisa. Svi su spisi potom bili vraćeni u roku od mjesec dana, dok je ona ostala u istražnom zatvoru 15 mjeseci. Zbog tako dugotrajnog boravka u istražnom zatvoru, navela je da i danas (govorila o stanju u vrijeme iskazivanja) ima psihičke posljedice, da živi na sedativima, te visokoj dozi hormona za štitnjaču, čime joj je radna sposobnost zapravo prepolovljena. Kako je vezano za njen boravak u istražnom zatvoru bila prisiljena prihvatiti nagodbu s RH, o uvjetima u kojima se je nalazila u istražnom zatvoru nije željela govoriti, jer joj je to i danas teško, ali je napomenula da je cijelo to vrijeme bila zatvorena 22 sata dnevno zajedno sa 6 - 8 osoba u ćeliji, pri čemu je znatan broj pritvorenica bio liječen od ovisnosti, zbog čega je također proživjela strah. Tužiteljica je iz pritvora otpuštena 15. rujna 2008. godine. Obitelj je zatekla u vrlo teškom materijalnom stanju, te su joj djeca bila psihički iscrpljena, kao i roditelji. Istaknula je da je za cijelo vrijeme boravka u pritvoru djecu vidjela svega dva puta, zbog loših materijalnih mogućnosti. Za vrijeme boravka u pritvoru je radila i dobivala plaću, jer nije imala nikakvih drugih prihoda. Po otpuštanju iz pritvora zatekla je odvjetnički ured u devastiranom stanju, s obzirom na to da cijelo to vrijeme nitko nije ni ulazio u taj ured ni brinuo o istom, a takvo je bilo i stanje spisa zatečenih u uredu. Nakon što je vratila sve dugove, a po deblokadi njenih računa, ostala je praktički na nuli. Kako je tada ubrzo počelo suđenje, u kojem su rasprave bile zakazivane praktički svaki drugi dan, nije bila u mogućnosti obavljati kvalitetno posao u njenom odvjetničkom uredu, te je zbog toga preselila u [adresa], pa je kroz taj ured i uz pomoć svojih prijatelja uspjela uzdržavati svoju obitelj, a kroz cijelo je to vrijeme bila stigmatizirana zbog natpisa u medijima i tisku, te na televiziji, s obzirom da se pratio tijek tog postupka, zbog čega joj je u znatnoj mjeri bio narušen ugled i autoritet u struci. U tijeku tog postupka, primila je rješenje Porezne uprave kojim ju se tereti za milijunske iznose poreza na ostvareni dohodak. U mjesecu svibnju 2009. primila je drugostupanjsku odluku poreznog tijela kojom je odbijena njena žalba na prvostupanjsko rješenje, a istog dana primila je prvostupanjsku osuđujuću presudu u kaznenom predmetu u kojoj je bila osuđena na 15 mjeseci zatvora, dakle onoliko koliko je provela u pritvoru. U mjesecu veljači 2010. ponovno su joj blokirani svi računi na iznos od 5.000.000,00 kuna / 663.614,04 eura, a na ime poreza na dobit, te blokada tih njenih računa traje i danas (u vrijeme iskazivanja), zbog čega je prisiljena živjeti od pomoći kolega i poznanika, te radi u nekoliko humanitarnih udruga. Osim blokiranih računa i njene su nekretnine opterećene založnim pravom za korist Ministarstva financija, odnosno RH, tako da faktički od cjelokupne njene imovine koju je imala prije odlaska u pritvor, danas nema ništa. Ona osobno smatra da je Porezna uprava postupala po nalogu ĆG da se financijski uništi tužiteljicu. Jedini njen krimen bio je njeno zastupanje, odnosno predavanje najbolje ponude za državno zemljište na području [adresa] u [adresa], a koji je natječaj bio poništen, a nekretnina poklonjena Gradu Poreču. Dana 27. rujna 2013. dobila je pravomoćnu presudu u kaznenom postupku, kojim je u cijelosti oslobođena od optužbe, a koju njeni roditelji nisu dočekali, jer su umrli prije toga u istoj godini. Nakon svega ona se obratila Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kako bi ishodila naknadu štete, te je u tijeku tog postupka pristala na nagodbu u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu koja joj je uzrokovana zbog neosnovanog boravka u pritvoru, a sve zbog toga jer joj je sin tada trebao otići raditi u inozemstvo, te nije imala sredstava da mu pomogne, u preostalom dijelu podnijela je tužbu temeljem upute Ministarstva pravosuđa. Prema tome, ona u ovoj tužbi ne traži tu štetu koja joj je bila uzrokovana neosnovanim boravkom u pritvoru, već potražuje štetu s osnove umanjenja njene imovine i izgubljene zarade, te neimovinske štete na ime narušenog zdravlja, straha i narušenog kredibiliteta. Navela je da na ime izgubljene dobiti tužbenim zahtjevom (iz tužbe) traži iznos od 28.557.513,08 kuna / 3.790.233,34 eura, a do je tog iznosa došla na temelju izračuna prosječnih prihoda u posljednje tri godine, sve temeljem nalaza Ministarstva financija, odnosno Porezne uprave. Kada joj se predočava da je u postupku kod Porezne uprave osporavala te nalaze i obračune, odgovorila je da je ona zapravo samo osporavala jedan račun na iznos od 5.000.000,00 kuna / 663.614,04 eura, a kojeg je Porezna uprava uzela kao prihod, iako taj račun nije bio naplaćen, a zbog čega su joj i blokirani računi. Smatra da nije bilo toga, odnosno da joj u obračun nije bio uzet taj račun, da bi se u proteklih 10 godina (računajući od dana iskazivanja) uspjela financijski oporaviti i da do svega ovoga ne bi bilo ni došlo. Na ime neimovinske štete (prema tužbi) potražuje 2.000.000,00 kuna / 265.445,62 eura, a ta se neimovinska šteta sastoji od narušavanja njenog ugleda i kredibiliteta kao odvjetnice zbog vođenja ovog kaznenog postupka protiv nje, odnosno zbog tzv. akcije "Maestro", a koja je bila državno organizirana akcija, zbog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Osim toga, i zdravlje joj je teško narušeno, sve obzirom na to da je prije pritvaranja i tog postupka bila odličnog zdravlja. Osobito ima problema sa štitnjačom. Kroz cijelo to vrijeme strahovala je za sudbinu svoje djece, kao i za ishod kaznenog postupka. Taj strah je proživljavala do kraja 2013., a i u vrijeme iskazivanja je kod nje prisutan strah da će izgubiti i krov nad glavom, zbog ovrha na njenim nekretninama u visini od 9.000.000,00 kuna / 1.194.505,28 eura. Na upit zastupnice tuženice da se izjasni o tome da li je osim kredita kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK u tijeku 2005. podigla kredit i kod TD "BUJE-EXPORT" d.d. u iznosu od 1.000.000,00 kuna / 132.722,81 eura, odgovorila je da su to njene poslovne stvari i da o tome ne želi iskazivati, jer je shvatila upozorenje sutkinje na koja pitanja nije dužna odgovoriti. Istakla je da u slučaju da nije imala novaca, da joj ga nitko ne bi ni davao. Na daljnji upit zastupnice tuženice da pojasni na koji je način za 2005. uplatila porez od 332.000,00 kuna / 44.0636,97 eura, s obzirom na to da iz porezne prijave i podataka Porezne uprave (str. 380-389 spisa) to ne proizlazi tako, odnosno proizlazi da je utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 55.072,21 kuna / 7.309,34 eura, a da je ona ukupno uplatila porez u iznosu od 35.138,04 kuna / 4.663,62 eura, odnosno da je njena ukupna porezna obveza za 2005. iznosila 90.210,25 kuna / 11.973,75 eura, odgovorila je da tuženica pojašnjenje može zatražiti od Porezne uprave, a da ona kod kuće ima rješenje, odnosno dokaz o tome da je platila porez od 332.000,00 kuna / 44.0636,97 eura, jer je zbog toga podigla kredit u ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK i založila svoju nekretninu. Doduše više nije sigurna da li se to odnosi na 2004. ili 2005. Kada joj je predočeno da iz poreznog rješenja za 2003. (str. 310 spisa) proizlazi da je njena godišnja obveza poreza i prireza obračunata u iznosu od 315.765,26 kuna / 41.909,25 eura, navela je da je moguće da se radilo i o porezu kojeg je platila u 2004. za prethodnu 2003. Na upit da li se liječila od bolesti štitnjače i prije njenog pritvaranja, navela je da je otprilike mjesec dana prije pritvaranja dobila dijagnozu slabijeg rada štitnjače, zbog čega joj je bila prepisana medikamentna terapija lijekom "Eutirox" od 20 mg dnevno, a koja joj je propisana u ambulanti u [adresa] kod dr. Ž, dok je u vrijeme davanja iskaza primala dnevnu terapiju istog lijeka od 150 mg dnevno. Do njenog pritvaranja, osim liječenja steriliteta, nije imala nikakvih zdravstvenih tegoba, za razliku od vremena nakon što je otpuštena iz pritvora. Kad joj je predočeno da iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-1389/2012 proizlazi da se liječila u [adresa], navela je da se ona nikad nije liječila u [adresa], već samo u [adresa], kao što je navela. U zatvoru joj je bila pružena liječnička pomoć, te je ona u dva navrata i zatražila liječničku pomoć, zbog živčanog sloma. Na upit zastupnice tuženice da li se želi izjasniti o tome kod koga je živjela u [adresa] i u kakvom je odnosu bila s PF, direktorom trgovačkog društva "LEVANT" d.o.o., tužiteljica na to pitanje nije željela odgovoriti, jer je smatrala da to nema veze s tužbom, i da o se o tome može ispitati svjedoka PF. Na upit da se izjasni koja joj je neimovinska šteta naknađena temeljem sudske nagodbe zaključene s Republikom Hrvatskom u iznosu od 56.700,00 kuna / 7.525,38 eura, odgovorila je da joj je tim iznosom plaćena naknada za svaki dan njenog boravka u pritvoru, odnosno 80,00 kuna / 10,62 eura po danu, dok se neimovinska šteta koju potražuje u ovom postupku odnosi isključivo na njenu profesiju odvjetnice radi narušenog ugleda i kredibiliteta.
27. Sud je u cijelosti prihvatio i ocijenio istinitim iskaze saslušanih svjedoka jer su iskazivali o činjenicama o kojima su imali neposredna saznanja, te u skladu sa svojim sjećanjima s obzirom na protek vremena do trenutka davanja iskaza. Sud ocjenjuje istinitim i iskaz tužiteljice o odlučnim činjenicama jer su u skladu s iskazima saslušanih svjedoka, osim u dijelu koji je u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu.
28. Na temelju iskaza svjedoka ŠF utvrđeno je da je on kao odvjetnik na temelju rješenja Hrvatske odvjetničke komore imenovan zamjenikom tužiteljice od trenutka njenog pritvaranja do ukidanja pritvora. Iako je on mogao nastaviti zastupanje tužiteljičinih stranaka iz njezina odvjetničkog ureda, s obzirom na to da su po njezinom pritvaranju stranke masovno dolazile i opozivale joj punomoć te preuzimale svoje spise, to nije bilo moguće. Iz njegova iskaza je utvrđeno da je tužiteljici tada blokiran poslovni račun te da je zaposlenicima odvjetničkog ureda, odvjetničkoj vježbenici, te ostalim službenicima morao uručiti otkaze jer nije bilo više sredstava niti za isplaćivanje plaća. On je otkazao i neke druge ugovore, primjerice ugovor o najmu službenog automobila te telefonsku pretplatu jer se ni te obveze nisu mogle podmirivati. Iz njegova iskaza utvrđeno je da je posjetio tužiteljicu za vrijeme njenog boravka u pritvoru Zatvora u Zagrebu, te da je bio iznenađen koliko je vidno smršavjela. Vidio je da joj je dosta teško, ali da je ona ostavljala dojam da se može nositi s time. Na njezinu zamolbu posjetio je njezine roditelje i njezino dvoje malodobne djece koje su oni čuvali u njenoj kući u [adresa]. Stekao je dojam da su oni zbog tužiteljičina pritvaranja u vrlo teškoj situaciji.
28. 1. Iz iskaza svjedokinje LF, zaposlenice u Ministarstvu pravosuđa, Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima, u čiji djelokrug rada spadaju i poslovi naknade štete zbog neutemeljenog lišenja slobode, utvrđeno je da je tužiteljica Ministarstvu pravosuđa podnijela zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete s osnova neutemeljenog lišenja slobode i drugih vidova štete. Ona je prethodno podnijela zahtjev za mirno rješenje spora što je bio uvjet da bi se o njenom zahtjevu odlučivalo. Iz njenog iskaza je utvrđeno da je tužiteljičin zahtjev ocjenjen osnovanim u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu s osnove neosnovanog lišenja slobode. Upravo je svjedokinja postupala u tom predmetu te tužiteljici dostavila ponudu kojom su je obavijestili da se njezin zahtjev djelomično prihvaća i to za neimovinsku štetu zbog lišenja slobode u iznosu 7.525,38 eura / 56.700,00 kuna. Pri tome su je obavijestili da Ministarstvo pravosuđa ne provodi dokaze radi utvrđenja činjenica u odnosu na ostale vidove štete odnosno u odnosu na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade te za neimovinsku štetu s osnove prava na tjelesno duševno zdravlje. Na temelju iskaza svjedokinje utvrđeno je, a to u ovom postupku i nije sporno, da je tužiteljica prihvatila ponudu slijedom čega joj je navedeni novčani iznos isplaćen na njezin tekući račun.
28. 2. Na temelju iskaza svjedoka NF, direktora i suvlasnika trgovačkog društva "MAKRO 5" d.o.o. [adresa], utvrđeno je da je to trgovačko društvo s tužiteljicom imalo sklopljen ugovor o pružanju pravne pomoći i to 17. ožujka 2006., nakon što je trgovačko društvo "STAUBER GRADNJA" d.o.o. Maribor kojem je tužiteljica pružala pravne usluge, izašlo iz projekta Golf resorta, a tužiteljica praktično preuzela sve one obveze koje su bile ugovorene prethodnim ugovorom s trgovačkim društvom "STAUBER GRADNJA" d.o.o. Utvrđeno je da je tijekom veljače ili ožujka 2006. trgovačko društvo "MAKRO 5" d.o.o. [adresa] započelo s kupovinom poslovnih udjela trgovačkog društva "GOLF ISTRA" koje je kasnije preimenovano u trgovačko društvo "GOLF ISTRA MAGICA". Tužiteljica je imala punomoć za zastupanje trgovačkog društva "Golf Istra" za zastupanju u sporu koji su Benediktinci pokrenuli protiv Porečke biskupije i tvrtki koje je crkva osnovala za raspolaganje tim zemljište, a među tim tuženicima je bilo i trgovačko društvo "Golf Istra". Iz njegova iskaza utvrđeno je da je tužiteljica u tom sporu poduzela neke pravne radnje ali da je ubrzo spriječena u daljnjem postupanju jer je pritvorena. To se događalo tijekom 2007., a kako se postupak nastavljao oni su bili prisiljeni opozvati punomoć tužiteljici nakon čega su opunomoćili odvjetnički ured Marcan. Po pravomoćnom završetku tog postupka dio odvjetničkih troškova oni su platili i tužiteljici i to u iznosu 32.384,36 eura. Pored toga, Odvjetnički ured Marcan je zastupao trgovačko društvo "MAKRO 5" i u puno drugih poslova koje su poduzimali nakon opoziva punomoći tužiteljici.
28. 3. Iz iskaza svjedokinje GF koja je bila zaposlena u Poreznoj upravi, Područni ured Pazin kao voditeljica nadzora Odjela PDV-a, utvrđeno je da je ona zajedno s kolegicom VF obavljala porezni nadzor nad radom odvjetničkog ureda tužiteljice u tijeku 2007. -2008. U iskazu je detaljno opisala što je utvrđeno poreznim nadzorom, te stručno objasnila da je tužiteljica u jednom razdoblju svog poslovanja knjige vodila po načelu jednostavnog knjigovodstva – načelo blagajne, kao "dohodaš", a u drugom razdoblju po načelu dvojnog knjigovodstva, kao "dobitaš". Zbog poreznog nadzora i razgovora s tužiteljicom posjetila ju je dok je ona bila u pritvoru Zatvora u Zagrebu. Potvrdila je da je na temelju zapisnika od 14. prosinca 2007., dodatnog zapisnika od 23. rujna 2008., te dopunskog zapisnika od 29. listopada 2008. sastavljeno i doneseno Porezno rješenje od 5. studenog 2008., koji se nalaze u spisu.
28. 4. Na temelju iskaza svjedoka AF, tadašnjeg predsjednika uprave trgovačkog društva "TIM 90" d.d. utvrđeno je da je tijekom 2007. bio obavljen javni natječaj z kupnju državnog građevinskog zemljišta na području Grada Poreča u predjelu zvanom Fazinka. Navedeno trgovačko društvo bilo je zainteresirano te se odlučilo javiti na natječaj za kupovinu tog zemljišta pa su zbog toga angažirali tužiteljicu. Zbog toga je s njom sklopljen ugovor o suradnji na tim pravnim oslovima. Ona je obavila posao pripreme natječajne dokumentacije. Budući da je u ugovoru sklopljenom s tužiteljicom ugovoreno da će joj se nagrada isplatiti u iznosu od oko 1.000.000,00 kuna samo ako dođe do realizacije kupoprodaje tog zemljišta, a kako do tog nije došlo, tužiteljici nisu ništa isplatili. S obzirom na to da je tužiteljica kasnije pritvorena suradnja s njom nije bila moguća.
28. 5. Iz iskaza svjedoka PF, vlasnika trgovačkog društva "UTJECAJ " d.o.o. utvrđeno je da je tužiteljicu upoznao 2003. od kada datira njihova poslovna suradnja, a koja je uspješno trajala do 2007. Njegova tvrtka se bavila konzaltingom odnosno pronalaženjem investitora i projekata. U to vrijeme realizirali su se neki veći projekti primjerice "Golf Istra" u kojima su ostvarivali izdašne prihode. Njegova tvrtka je s tužiteljicom za svaki posao sklapala poseban ugovor o poslovnoj suradnji koja se odnosila na imovinskopravne poslove i u njima su bile definirane nagrade i naknade odnosno troškovi. Tijekom 2007. došlo je do korupcijske afere tzv. "Maestro" u kojoj su tužiteljica i on bili uhićeni i nakon otprilike šest godina trajanja kaznenog postupka oboje oslobođeni optužbi. Iz njegova iskaza proizlazi da su tužiteljica i on bili onemogućeni u obavljanju svojih poslova i ostvarivanju prihoda, te je pri tome naveo sve veće projekte koje je njegova tvrtka imala , a u kojim je poslovno surađivao s tužiteljicom. Zbog Uhićenja tužiteljice i negativnog publiciteta brojni klijenti su joj opozvali zastupanje. S obzirom da poznaje tužiteljicu još od 2003., i da je s godinama postao i njen životni pratitelj odnosno izvanbračni partner, ocijenio je da se njezino zdravstveno stanje po izlasku iz pritvora znatno pogoršalo i narušilo zbog čega više nije bila u mogućnosti obavljati obim poslova kao ranije i sve je češće bila kod liječnika i u bolnicama, a manje u sudnicama. Teško razdoblje nakon izlaska iz pritvora preživjeli su zavaljujući dobrim prijateljima koji su njega angažirali na određenim poslovima, kao i njihovim roditeljima.
28. 6. Iz iskaza svjedoka BF direktora i vlasnika trgovačkog društva "LEVANT" sa sjedištem u [adresa] utvrđeno je da je to društvo angažiralo tužiteljicu u rješavanju problema s turističkim naseljem "BILI DVORI" na poluotoku Pelješcu, a da su je kasnije opunomoćili i za rješavanje drugih pravnih pitanja. S tužiteljicom je sklopljen ugovor o pravnom zastupanju u kojem je ugovorena odvjetnička nagrada u postotku s time da naknada nije smjela biti veća od 1.500.000,00 eura, a isplata je dogovorena po uspješnom dovršetku tih postupaka. Tužiteljici su plaćane ugovorene naknade glede troškova dolazaka na sud dok joj na ime nagrade nije ništa isplaćeno. Iz njegova iskaza proizlazi da je poslovna suradnja s tužiteljicom prekinuta jer je ona završila u pritvoru, a nakon izlaska jedno vrijeme nije mogla dobiti dopuštenje odvjetničke komore za nastavak s radom. Zbog toga je to trgovačko društvo moralo angažirati drugog odvjetnika.
28. 7. Iz iskaza svjedoka UF, gradonačelnika [adresa] u razdoblju od 2001.-2005. utvrđeno je da je Grad Poreč s tužiteljicu opunomoćio radi prikupljanja potrebne dokumentacije i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama na koja je polagao pravo. Dogovorili su se da će posao obavljati u fazama i tako ispostavljati račune za obavljene poslove, te da su joj svi računi bili plaćeno po dospijeću. Poslovna suradnja s njom je prekinuta u prvoj polovici 2004. jer tadašnje Vijeće Grada Poreča nije odobrilo novac za stavku sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama.
28. 8. Na temelju iskaza svjedoka SF koji je u predmetnom razdoblju 2007. obavljao dužnost pročelnika Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, utvrđeno je da je on u tom svojstvu i potpisao rješenja vezano za izvršeni porezni nadzor kod tužiteljice. On osobno nije sudjelovao u pregledavanju poslovne dokumentacije i poslovnih knjiga tužiteljice, ali je saznanja o tome stekao od inspektorice i načelnice Odjela za nadzor.
29. Iz iskaza tužiteljice ĆF utvrđeno je da je ona svoj odvjetnički ured otvorila 1994. te da je do trenutka uhićenja 15. lipnja 2007. izgradila renomirani odvjetnički ured koji je tada bio najveći u Istri. Odvjetnički ured je imao pet zaposlenika te se uglavnom bavio poslovima iz imovinskopravne problematike i korporativnim pravom, a koji se uglavnom odnosio na realizacije različitih projekata u kojem je odvjetnički ured osim odvjetničke naknade, redovito prihodovao i posebnu nagradu ovisno o uspjehu u realizaciji projekta. Tijekom rada stekla je imovinu u znatnoj vrijednosti te uživala ugled kod bankarskih institucija te imala mogućnost podizanja kredita u svako doba. Tijekom 2006. ostvarila je prihod veći od 2.000.000,00 kuna / 265.445,62 eura zbog čega je prešla u drugačiji sustav obračunavanja dohotka, te da je to sve vidljivo iz podataka Porezne uprave. Nakon njezina uhićenja drugi odvjetnici koji su preuzeli daljnje zastupanje na projektima koje je ona vodila uprihodili su naknade koje su zapravo njoj pripadale. U prvom mjesecu nakon uhićenja blokirani su joj računi te je njena obitelj ostala bez sredstava za život, a jedini strah i o čemu je tada razmišljala je bilo skrbništvo nad njenom malodobnom djecom koje su preuzeli njezini roditelji i koji su se nastavili brinuti o njezinoj djeci iz sredstava svojih mirovina te kratkoročnih pozajmica. Na temelju njenog iskaza utvrđeno je da zbog dugotrajnog boravka u istražnom zatvoru ima i danas psihičke posljedice, da živi na sedativima, te visokoj dozi hormona za štitnjaču čime joj je radna sposobnost zapravo prepolovljena. I danas joj je teško govoriti o uvjetima u kojima se nalazila u istražnom zatvoru jer je u to vrijeme bila zatvorena 22 sata dnevno zajedno s još 6-8 osoba u "ćeliji", koje su bile i ovisnici pa je i zbog toga također proživjela strah. Za vrijeme boravka u pritvoru djecu je vidjela svega dva puta, zbog loših materijalnih mogućnosti. Po otpuštanju iz pritvora zatekla je odvjetnički ured u devastiranom stanju, a nakon što je vratila sve dugove, a po deblokadi njenih računa praktički je ostala na nuli. Kako je ubrzo počelo suđenje u kojem su rasprave praktički zakazivane svaki drugi dan nije bila u mogućnosti kvalitetno obavljati posao u svom odvjetničkom uredu te je zbog toga preselila u [adresa], pa je kroz taj ured i uz pomoć prijatelja uspjela izdržavati svoju obitelj. Cijelo vrijeme je bila stigmatizirana zbog napisa u medijima i tisku te na televiziji zbog čega joj je u znatnoj mjeri narušen ugled i autoritet u struci. Osim toga zdravlje joj je teško narušeno, a prije pritvaranja je bila odličnog zdravlja. Kroz cijelo vrijeme trajanja pritvora strahovala je za sudbinu svoje djece kao i za ishod kaznenog postupka. Taj strah je trajao do kraja 2013., a nakon toga je kod nje bio prisutan strah da će zbog ovrha na njenim nekretninama izgubiti krov nad glavom.
30. Neopravdana osuda ili neutemeljeno uhićenje je osobito grubi napad na slobodu i prava čovjeka i građanina, zbog čega je razumljivo da se tako oštećenim osobama već čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen ima u skladu sa Zakonom, pravo na odštetu, jamči pravo na naknadu štete. Takvo pravo proizlazi i iz međunarodn ih dokumenata, pa je tako u čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a koje je Republika Hrvatska prihvatila retroaktivno počev od 6. listopada 1991., propisano je da svaka osoba koja je bila žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete. Pravo na slobodu i sigurnost, uključujući i pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisano je i odredbom čl. 5. st. 1. i 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 6/99., 88/99.). Svaki čin neopravdanog lišenja slobode ima značenje napadaja na slobodu i prava čovjeka i građanina.
31. Pitanje naknade štete neopravdano osuđenim i neutemeljeno uhićenim osobama razrađeno je u materijalno pravnim i procesno pravnim odredbama Zakona o kaznenom postupku i Zakona o obveznim odnosima.
31. 1. Uvjeti za naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja mogu se podijeliti na kaznenopravne (da postoji neopravdana osuda ili neutemeljeno uhićenje) i na građanskopravne (da je počinjena šteta i uzročnost). Da bi neka osoba ostvarila svoje pravo na naknadu štete, ti uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.
31. 2. ZKP/97 u čl. 476. određuje kada oštećeni ima pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude, dok u čl. 480. taksativno nabraja slučajeve kada oštećenom pripada pravo na naknadu štete radi neutemeljenog uhićenja i nezakonitog pritvora. Tako je u čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a/97 propisano da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena.
32. U primjeni navedene zakonske odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (Rev-766/09, Rev-474/09, Rev-505/23, Rev-121/23.), izrazio pravno shvaćanje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice nematerijalne (neimovinske) štete vezane uz neosnovano pritvorenog proistekle iz neosnovane povrede slobode, a to znači i pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti i duševne boli zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva. Međutim, kao što je već obrazloženo (t. 14. 1. obrazloženja) to nužno ne znači da oštećenik ne bi mogao ostvariti i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti npr. časti i ugleda radi informacija objavljenih u medijima (vezano uz neosnovano pritvaranje ili uhićenje), a što je upravo i konkretni slučaj. Navedeno, iz razloga što se ne radi o istovrsnoj šteti, odnosno štetne posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koindiciraju.
33. Da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete zbog nezakonito određenog pritvora mora u tijeku postupka dokazati da je pritvor bio nezakonito određen, a u konkretnom slučaju riječ je upravo o neutemeljenom i nezakonito određenom pritvoru koji je trajao od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008., odnosno ukupno 461 dan. Ova okolnost između stranaka i nije sporna s obzirom na to da je tužiteljica nakon skoro šest godina suđenja pravomoćnom presudom općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-1389/2012 od 7. rujna 2012., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1486/12 od 12. veljače 2013., oslobođena optužbe za kazneno djelo za koje je se teretilo.
34. Osnova odgovornosti proizlazi iz naprijed citiranih odredbi Zakona o kaznenom postupku te pored citiranih odredbi i generalne odredbe iz čl. 14. ZKP /08, prema kojoj osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.
35. U takvim situacijama Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, dok pitanje krivnje suda ili nekog drugog tijela javne vlasti čijom je odlukom ili radnjom došlo do neutemeljenog uhićenja nije relevantno.
36. Na konkretan slučaj se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja neosnovanog lišenja slobode u 2007. godini, a to je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, u nastavku: ZOO/05).
37. U skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO/05, tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi.
38. U skladu s odredbom čl. 1046. ZOO/05, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 19. st. 2. ZOO/05, pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO/05). Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 3. istog članka).
39. Radi utvrđenja obima i visine pretrpljene neimovinske štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalisti obiteljske medicine dr. Vesni Kos. Zadatak vještačenja je bio utvrditi i ocijeniti da li je neosnovano lišenje slobode tužiteljice ĆF u razdoblju od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008. dodatno narušilo njeno zdravstveno stanje u odnosu na ono kakvo je bilo prije lišenja slobode, a ako jest, u kojem opsegu i u čemu se isto očituje.
39. 1. Vještakinja je na temelju medicinske dokumentacije u spisu i zdravstvenog kartona tužiteljice te razgovora s tužiteljicom u trajanju od cca jedan i pol sat, ali i njenog iskaza u spisu, sačinila pisani nalaz i mišljenje. Pregledani zdravstveni karton obuhvaća veliko razdoblje od 16. siječnja 1981. do 24. rujna 2024. i to za period do 1. lipnja 2007. u papirnatom obliku, a dalje od 28. rujna 2009. - 2. prosinca 2017. kao kompjuterski zdravstveni karton (oboje u spisu), te dostavljeni dio zdravstvenog kartona do 24. rujna 2024. (u prilogu). Naknadno dostavljena medicinska dokumentacija je od 1. ožujka 2021. do 25. listopada 2021., te do 30. kolovoza 2023.
39. 2. U nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2024. vještakinja je iznijela kronološki slijed tegoba i dijagnoza te ih je analizirala. Iz nalaza proizlazi da se nakon izlaska iz istražnog zatvora kod tužiteljice javljaju sljedeće dijagnoze: alergije (dermatitis, ekcem, vazomotorni rinitis), učestali respiratorni infekti (bronhitis, prehlada, astma), gastrične poteškoće, bolest štitnjače, psihičke tegobe, te bolesti kralježnice. S obzirom na to da se alergije, respiratorne smetnje i gastritis, javljaju i prije boravka u zatvoru, to vještakinja u nalazu nije analizirala te navela da će biti samo spomenut utjecaj u smislu mogućeg pogoršanja. Vještakinja ističe da je tužiteljica u pravu kada kaže da je prije pritvora (istražnog zatvora) bila znatno boljeg zdravlja nego nakon toga. Evidentan je nesrazmjer kako u učestalosti dolazaka doktoru, tako i u uzimanju medikamenata prije i poslije tog pritvora: prije pritvora kontaktirala je svog liječnika vrlo rijetko, jednom do tri puta godišnje, ponekad nijednom, a glavni i najčešći razlozi obraćanja liječniku bili su ginekološke naravi (uporno liječenje steriliteta, endometrioza, ginekološke upale, dizmenoreja). Od ostalih tegoba prije pritvora javljala se zbog prehlade, gripe ili bronhitisa, te alergija, povremenih želučanih tegoba i slabokrvnosti. Izostajanje s posla u to vrijeme bilo je više nego minimalno: po koji nužni dan za ginekološke pretrage u Zadru ili Zagrebu, te svega po dva do tri dana bolovanja za gripu i sl. Od psihofarmaka kroz 26 godina propisana joj je samo jedna kutija Apaurina najmanje doze od 2 mg, te nekoliko puta tablete Praxiten 15. Pri tome vještakinja uočava da su tablete za smirenje Praxiten 15 propisivane u situacijama npr. prije odlaska na razne ginekološke zahvate (kojih je zbog liječenja steriliteta i endometrioze bilo puno i bile su uznemirujuće za tužiteljicu koja se nadala ostati trudna) ili su pak bile preporučene kao dodatna terapija za gastritis uz drugu gastroprotektivnu terapiju. Dakle sveukupno, može se reći da je upotreba lijekova za smirenje do 2006./2007. bila iznimna i rijetka, te da ih je liječnik propisivao kao dodatnu terapiju zbog nepsihijatrijskih bolesti ili za smirenje tužiteljice prije neke ginekološke pretrage. Liječnik je time svakako ispravno postupio jer uspješnost ginekoloških zahvata za liječenje steriliteta znatno ovisi i o smirenosti pacijentice.
39. 3. Što se tiče bolesti štitnjače, pregledom zdravstvenog kartona vještakinja uočava da su vjerojatne tegobe zbog bolesti štitnjače počele 2006.godine (učestale nesanice, lupanje srca…). Ali tek 22. veljače 2007. otkriva se da je uzrok tih tegoba poremećaj štitnjače i to hipotireoza (smanjeni rad štitnjače); tada TSH 5,6 (0,35 -4,9), fT4 15,8. Prvi lijek za štitnjaču propisan je tek 20. travnja 2007. i to Euthyrox 25 mcg. Navedene tegobe prestale su jedan do dva mjeseca po uvođenju terapije za štitnjaču. No, vještakinja ističe da je bolest štitnjače dinamičke naravi i da su neophodne redovne kontrole razine hormona u krvi (prvenstveno TSH) kako bi se terapija prilagodila i doza korigirala. U početku te kontrole hormona trebaju biti češće dok se ne stabilizira stanje, kasnije rjeđe. Tako se i tužiteljica po izlasku iz pritvora počela naglo debljati i osjećati jaki umor – što su znaci vrlo izražene hipotireoze. To znači da joj početna doza od 25 mcg više nije bila dovoljna, te se 4. ožujka 2010. povisuje na Euthyrox 100. (Nema nalaza hormona TSH od 4/2007 do 2010.) Prvi laboratorijski nalaz kontrole hormona nakon zatvora je bio 6. svibnja 2010. T3=2,19 (1,3-3,1), fT4=19,1 (12-22), TSH=0,51 (0,27-4,2) – što je već nalaz blizu ruba (prema hipertireozi). S tim nalazom tužiteljica dolazi obiteljskom liječniku 20. rujna 2010. i propisuje se dalje Euthyrox 100. S tim istim nalazom pacijentica je bila na kontroli u Kliničkom bolničkoim centru Rebro, kod spec. nukl. medicine dr. N **.**.2011., te obiteljski liječnik 8. ožujka 2011. upisuje mišljenje specijaliste u zdravstveni karton: „supstitucijska th. je dobro titrirana (Euthyrox 150 mcg na dan) pa se savjetuje ista th. dalje, te kontrola T4 i TSH 1x godišnje.“ Obiteljski liječnik uočava očitu zabunu u preporučenom povišenju doze na već postojeći rubni nalaz hormona – pa ne propisuje Euthyrox 150, nego dalje Euthyrox 100. Istog dana 8. ožujka 2011 bilježi i pregled učinjen u Rijeci po dr. F – gdje se uz nalaz UZV štitnjače jasno navodi da već postoje klinički znaci pogoršanja pa treba korekcija terapije: „UZV: Umanjene dimenzije oba režnja štitnjače. Inhomogena i iregularna ehostruktura... … Potrebna je korekcija i titracija terapije radi anamnest. podataka o pogoršanju bolesti.“ Obiteljski liječnik odmah ju upućuje na ponovnu laboratorijsku kontrolu. Kontrolni laboratorijski nalaz hormona od 17. ožujka 2011. pacijentica donosi 18. travnja 2011. i tada se vidi da su hormoni (s postojećom dozom Euthyrox 100) prešli rub i da postoji stanje (jatrogene) hipertireoze: TSH=0,01 (0,27- 4,2), fT4=22,6 (12-22), T3=2,56 (1,3-3,1), antitijela bo. Dakle, doza Euthyroxa je prevelika, postoji manifestna hipertireoza sa sniženim TSH i već povišenim fT4. Pacijentica ima tegobe, ali se obit. liječnik ne odlučuje sam korigirati (smanjiti) dozu bez mišljenja endokrinologa nego joj samo propisuje sedativ Helex za opće smirenje. Ponovno ju šalje na određivanje razine hormona 21. lipnja 2011. Taj nalaz pokazuje isto, tj hipertireozu: TSH=0,04 T3=2,19 fT4=19,6. Tužiteljica ga donosi na uvid obiteljskom liječniku 20. srpnja 2011. On vidi da je nalaz loš i telefonski konzultira specijalistu, pa u karton upisuje: „tel. se konz. s dr. H, OB Pula, spec. nukl. medicine koja preporuča da se nastavi Euthyrox 100 mcg dalje (vikendom 125 mcg), pa kontrola hormona i pregled u OB Pula 20. rujna 11. u 8:00 sati kod nje u Puli“. Dalje se propisuje doza Euthyrox 100 mcg. Tužiteljica je izgleda izgubila volju i povjerenje (jer se nikako nije dobro osjećala) pa nema propisivanja uputnice za kontrolu hormona sve do 31. svibnja 2013, a i tada na privatnu uputnicu. Taj nalaz je gotov 6. lipnja 2013. i ponovno pokazuje prekoračenje vrijednosti u smislu (jatrogene) manifestne hipertireoze – sniženi TSH i povišeni fT4: TSH=0,02 (0,4-4,0), fT4=28,1 (11,5-22,7) Kad ga pacijentica donese obiteljskom liječniku 26. lipnja 2013., on alarmantno upisuje da je potreban hitan pregled. Već sljedećeg dana obiteljski liječnik se telefonski konzultira sa specijalistom na Nuklearnoj medicini KBC Rijeka, koji preporuča: „Neka pac. uzima 150 mcg na dan pa kontrola hormona za 3 mjeseca“. Nakon još jednog dana, 28. lipnja 2013., pacijentica se srušila u nesvijest i moralo joj se otvoriti bolovanje. Osjećajući se loše i s lošim nalazima štitnjače, pacijentica se obraća privatno 4. srpnja 2013. u Polikliniku Leptir u Zagrebu. U tom nalazu spec. dr. RG opisuje njene tegobe: „nesanice, vrtoglavice, umorna, lupa joj srce, dobiva na tjelesnoj težini“ …te i dalje preporuča visoku doza Euthyrox 150 mcg unatoč lab. nalazu hipertireoze od 6. lipnja 2013. (Možda je konfuziju izazvao simptom dobivanja na tjelesnoj težini što je inače znak hipotireoze.) UZV štitnjače tada: blage dif. promjene u štitnjači. Ponovno ide određivati hormone na privatnu uputnicu i taj nalaz od 31. listopada 2013. ne pokazuje bitnog poboljšanja: TSH=0,03, T3=2,62, fT4=19,3. Nastavlja se ista doza 100 mcg, a obit. liječnik 7. studenog 2013. velikim slovima u zdravstveni karton upisuje da „pac u sljedećih 12 mjeseci obavezno mora konzultirati endokrinologa ili se javiti spec. nuklearne medicine.“ Euthyrox 100 propisuje se sve do lipnja 2015. S ovakvim upornim nalazima hipertireoze kroz više godina pacijentica se morala jako loše osjećati (mršavljenje, lupanje preskakanje i nepravilni rad srca, probadanje u srcu, opći nemir, nemogućnost spavanja, povremeni proljevi zbog ubrzane peristaltike crijeva – koji se isto nađu zabilježeni u zdravstvenom kartonu…). Prema navodima vještakinje, subjektivni osjećaj stanja hipertireoze pacijenti opisuju kao da su „lokomotiva koju se previše i nasilno tjera“. U fazi jatrogene hipertireoze tužiteljica je smršavila na 49 kg. Medicinski, to je stanje pothranjenosti sa BMI 17,6. Tužiteljica je mršavljenje pripisivala iscrpljenosti. Nadalje, 25. kolovoza 2014. obiteljski liječnik upisuje: „Pac… ima osjećaj da joj se disregulirala štitnjača pa je konačno dogovorila detaljnu obradu kod endokrinologa u Zagrebu što jako podržavam.“, i izdaje godišnju uputnicu za ambulantno liječenje na Endokrinologiji, dana 12. lipnja 2015. zabilješka obiteljskog liječnika pokazuje da se TSH konačno malo smiruje: „Nalaz iz Poliklinike Leptir Zagreb od 28. svibnja 2015. je: TSH 0,47, fT4 14,3, fT3 6,13. Doza je korigirana na Euthyrox 75 mcg kroz 3 tjedna, a kasnije po potrebi 50 mcg.“ Dakle, konačno se smanjuje doza lijeka i čini se to obzirno, odnosno postupnim, a ne naglim smanjivanjem. Slijedi nekoliko urednih nalaza hormona štitnjače pod dozom 75 mcg (16. prosinca 2015. TSH=2,44, fT4=11,1). Dana 7. kolovoza 2017. tek internist dr. CG, OB Zabok, u svom nalazu izrijekom definira da se radi o jatrogenoj hipertireozi (=da se uzima prevelika doza lijeka) i da treba smanjiti dozu Euthyroxa. EKG pokazuje tahikardiju u mirovanju 115/min. Uvodi se Concor kako bi se smirilo srce. Euthyrox se dodatno smanjuje sa 75 na 50. Dana 17. kolovoza 2017. i 22. siječnja 2018. uz korigirane doze Euthyroxa sljedeće kontrole TSH su uredne (TSH 3,0, pa TSH 1,93, pa TSH 3,51). Savjetuje se nastaviti Euthyrox 50 mcg. Pacijentica se bolje osjeća, puls se smiruje na 82/min. Zbog iscrpljenosti ipak treba bolovanje. U ljeto 2018. tužiteljica je saznala da joj je (previsoka doza) Euthyrox tableta bila jako neugodna; imala je lupanje srca, nemir, nesanicu. Pogrešno zaključuje da bi si daljnjim smanjenjem doze mogla olakšati. Samoinicijativno traži recept za Euthyrox 25 i dobiva ga 3. srpnja 2018. Ovo sniženje doze kroz par mjeseci dovodi do manjka hormona zbog nedostatne nadoknade u tabletama, te je sljedeći TSH 16,09 znatno povišen i pokazuje hipotireozu. Ovaj pokušaj pacijentice da smanji dozu govori da je ona i u periodu eutireoze (=dobar nalaz štitnjače uz dobru dozu lijeka) – ipak imala poteškoće (nemir, nesanicu..) – ali su one bile psihički uzrokovane, a ne uzrokovane štitnjačom, a niti lijekom kako se ona nadala. Dana 18. rujna 2018. obiteljski liječnik upozorava da je zbog samoinicijativnog smanjenja doze Euthyroxa došlo do pogoršanja nalaza. Savjetuje joj da vrati dozu na Euthyrox 50 – s čime je nalaz bio dobar (TSH 3,13 u 5/2018), te kontrolu TSH za 1,5-2 mjeseca. Nadalje, 25. siječnja 2019. - TSH=5,33 pokazuje hipotireozu, dakle premalu dozu Euthyroxa, te obiteljski liječnik blago povisuje dozu na Euthyrox 50 mcg 1x1 od ponedjeljka do petka, a subotom i nedjeljom Euthyrox 100 mcg 1x1, dok zabilješkom od 17. svibnja 2019. proizlazi da je UZV štitnjače 25. travnja 2019. utvrđeno da je štitnjača manja, nešto grublje hipoehogenije strukture, glatkih kontura, bez žarišnih promjena. Zaključak : difuzno promijenjena štitnjača; dr ZG, [adresa] Poliklinika Sv. Rok, lab. nalazi od 9. svibnja 2019. TSH=4,79 T3=2,25 fT4=16,4, savjet : nastaviti dalje Euthyrox 50 mcg 1x1. Zadnji nalaz hormona štitnjače od 15. ožujka 2021. je uredan, TSH 1,16, i to pod dozom Euthyrox 50, a vikendom 100 mcg. To je i aktualna doza koju pacijentica sada uzima. Sve te godine nije rađena scintigrafija štitnjače ni citopunkcija, pa nema podataka za „vrući čvor“ na štitnjači, niti za sumnju na malignitet što bi bili razlozi za operativno liječenje. Stoga ostaje nejasna indikacija za operaciju štitnjače dogovorenu 2014. (ali ipak nerealiziranu). Zaključno, vještakinja navodi da je tužiteljica kroz puno godina bolesti štitnjače veliki dio vremena bila u hipertireozi (jatrogenoj, bilo manifestnoj bilo latentnoj), jedan dio vremena u hipotireozi (na početku od 2006. do ljeta 2007., pa ponovno po izlasku iz zatvora, te kratko 2018.), a nezadovoljavajuće mali dio vremena u eutireozi (u hormonski korektno reguliranom stanju štitnjače). Vještakinja smatra da je hipotireoza, koja se u tehničkom smislu lagano i uspješno liječi, godinama bila nedovoljno adekvatno liječena: što zbog očite zabune u nalazima, što zbog ne-usuđivanja obiteljskog liječnika (koji vidi problem ali se rijetko usudio sam korigirati dozu), a u ljeto 2018. i samoinicijativnim snižavanjem doze u nadi poboljšanja. Vještakinja napominje da u liječenju hipo- i hiper-tireoze generalno postoje dva stava u medicini. Jedni zastupaju stajalište da je prihvatljiv svaki TSH unutar granica normale, pa i onaj na rubu normalnih vrijednosti, čak uz mala prekoračenja (ako je uz to fT4 zadovoljavajući). Dok, drugi terapijski korigiraju već granične vrijednosti TSH, neovisno o dobrom nalazu fT4, smatrajući da je TSH daleko najosjetljiviji pokazatelj stanja. Ovo drugo stajalište se beziznimno primjenjuje kod trudnica s poremećajem štitnjače – kod njih forsiramo „idealni“ nalaz TSH, bez prekoračenja, čak ne niti rubni (granični) nalaz. Klinička je činjenica da se pacijenti daleko najbolje osjećaju kad je TSH „negdje u sredini“, dakle idealno, odnosno onako kako želimo da bude kod trudnica. Mnogi pacijenti se subjektivno loše osjećaju već pri graničnim vrijednostima TSH. I hiper- i hipo-tireoza (i višak i manjak hormona štitnjače) loše utječu na srce i mogu izazvati smetnje srčanog ritma, ekstrasistole, tahikardije, aritmije. Tradicionalno se uz smanjeni rad štitnjače vezuje sporiji rad srca – ali to nikako nije uvijek tako, te oba stanja mogu itekako izazvati lupanje srca, nepravilni ritam i slično. Dugoročno i hiper- i hipo-tireoza sigurno će oštetiti i oslabiti srce ako se ne liječe. Dulja hipertireoza šteti i kostima – to je faktor rizika za razvoj osteoporoze. Bolesti štitnjače su podložne psihičkoj traumi. Stoga i hiper- i hipo-tireoza spadaju u tzv psihosomatske bolesti, bolesti kod kojih je organizam ili neki organ stvarno bolestan – ali je uzrok psihogen. Vještakinja smatra da kod bolesti štitnjače ova veza sa psihom ima karakter začaranog kruga: bolesna štitnjača djeluje uznemirujuće na organizam i potencira razinu stresa. S druge strane, psihička trauma i uzrokuje i potencira proces razbolijevanja štitnjače. Pri tome bolesna štitnjača ima simptome vrlo slične psihičkim simptomima. Stoga je vještakinja mišljenja da je bolesna štitnjača tužiteljice otežala psihičko stanje, ali i da je psihičko stanje otežalo bolest štitnjače. Ne može se uvažiti izjava tužiteljice da je zbog stresa od zatvora „dogurala do visoke doze lijeka za štitnjaču Euthyrox 150 mcg“ jer je takva doza, po nalazima hormona, bila neadekvatno visoka (iako je bila preporučena), a obiteljski liječnik je vidjevši neadekvatnu preporuku, sam limitirao dozu na 100 mcg, pa je recept za Euthyrox 150 izdan samo jedan jedini put. Vještakinja je mišljenja da se ne može ni istražni zatvor proglasiti uzrokom bolesti štitnjače jer je bolest nastupila prije. Ipak, da je štitnjača bila liječena s više minucioznosti, onda bi pacijentici i sveukupno stanje bilo lakše podnošljivo.
39. 4. U odnosu na psihičke i psihogene teškoće, vještakinja navodi da su tegobe tipa učestalih nesanica i lupanja srca kod tužiteljice počele 2006. kada joj se propisuju lijekovi za spavanje (Sanval, Dormicum) koji joj očito ne pomažu puno. Tek 22. veljače 2007. otkriva se da je uzrok tih nesanica poremećaj rada štitnjače i to hipotireoza (smanjeni rad štitnjače). Prvi lijek za štitnjaču propisan je tek 20. travnja 2007. i to Euthyrox 25. Dakle, za ove nesanice (prije zatvora) može se reći da su bile organski uzrokovane i to poremećajem rada štitnjače. Stoga te nesanice i nemir prestaju po uvođenju terapije za štitnjaču pa za mjesec do dva mjeseca prestaje i propisivanje lijekova za spavanje. Nasuprot prethodnom tek sporadičnom ili organski uvjetovanom uzimanju sedativa (lijekova za smirenje), isti se po izlasku iz zatvora tužiteljici propisuju praktički redovito od 28. rujna 2009. (Nedostaje dio zdr kartona od lipnja 2007.-28. rujna 2009). Propisuje se alprazolam (Helex, Xanax), naročito za večernju upotrebu odnosno za spavanje. Početno je doza 0,25 mg i samo navečer, kasnije od ljeta 2010. to očito nije dovoljno te se uzima i dnevna i večernja tableta, a doza se od 17. listopada 2011. povisuje na 0,50 mg. Psihičke tegobe tijekom 2010. i 2011. perzistiraju, a tužiteljica povremeno mora primiti injekciju Apaurin 10 mg - kao 26. kolovoza 2011., kada „u ambulantu dolazi plačući.. trese se, fali joj zraka, vrti joj se, ima osjećaj da će pasti“. Tada joj je otvoreno bolovanje i odmah je upućena psihijatru na hitni pregled. Psihijatar dr. Winkler istog dana navodi: „Dolazi nakon gubitka svijesti. Opisuje da je iza nje 15 mjeseci zatvora. Prije par dana stigla oslobađajuća presuda. Ne osjeća nikakvo olakšanje. Opisuje tjeskobu, poteškoće sa spavanjem, a istodobno potrebu da funkcionira u svom životu… Objektivno: prisvjesna, orijentirana, u dobrom kontaktu, u razgovoru posve uredna, opisuje teške životne okolnosti. Sniženog je raspoloženja, plačljiva i tjeskobna s nesanicom. … Preporučena je pošteda (bolovanje) …“ Psihijatar tada postavlja dijagnozu F43.2 (Poremećaj prilagodbe) i prvi put se propisuje antidepresiv Fevarin. Bolovanje je trajalo do 8. listopada 2011., dakle mjesec i pol dana. Obiteljski liječnik 16. travnja 2012. zapisuje: „Pacijentica je napeta, nervozna. Depresivno-anksiozna slika stanja (pogoršanje u sklopu kliničke slike depresije).“ Redovno troši antidepresiv Fevarin od 27.8.2011. do kralja ljeta 2012., uz Xanax 0,5. Krajem 2012. prekida se terapija Fevarinom, te su početkom 2013. psihičke tegobe ponovno postale teže (što je dijelom i očekivano zbog prekida terapije antidepresivom). Stoga se od 28. ožujka 2013. uvodi Sulpirid 50 mg kojeg troši vrlo redovito sve do kraja ljeta 2018. Od početka 2013. do kraja ljeta 2018. nastavljaju se psihičke smetnje. Zadnje propisivanje antidepresiva Fevarin bilo je 26. veljače 2016., a pacijentica nastavlja uzimati redovito Sulpirid do jeseni 2018. što se ne može smatrati idealnom terapijom za takvo stanje. U razdoblju od jeseni 2018. do siječnja 2021. nema propisivanja nikakvih psihofarmaka iako se po zdravstvenom kartonu vidi da psihičkih tegoba itekako ima. Dakle, od jeseni 2018. do siječnja 2021., psihičke tegobe i dalje perzistiraju – iako se ne liječe. Obiteljski doktor obrazlaže da je uzrok tom neliječenju pretjerani broj obaveza. Pacijentica je klonula i odustaje od tableta koje uzima godinama, a koje joj nisu bitno ni trajno popravile situaciju. Vjerojatno je ta nesklonost pretragama i uzimanju medikamenata bila dijelom uzrokovana i samim psihičkim stanjem – jer su nevoljkost, beznađe i odustajanje upravo simptomi i dio kliničke slike tog sindroma. Dana 4. listopada 2019. „Žali se na jaku vrtoglavicu, zanosi je pri hodu, lupa joj srce, napeta je, uplašena radi svog stanja koje ne može kontrolirati. Ima osjećaj da će izgubiti svijest, mrači joj se pred očima ... Boli je vrat jako, ima mučninu, nije povraćala. Ima sve niži prag tolerancije (na frustracije)... nystagmus : negativan...“ Upisani klinički status tada je uredan, osim što „u Rombergu pada i otvorenih očiju u nazad“. Ovaj opis odgovara ataki vrtoglavice, možda uzrokovane vratnom kralježnicom, ali očito prisutnim i brojnim psihičkim smetnjama. Stoga obiteljski liječnik ponovno uvodi anksiol itik (Helex). Smetnje tipa nestabilnosti i vrtoglavice pri pregledima 10. listopada. i 28. listopada 2019. se nešto popravljaju, ali tužiteljica nastavlja trošiti anksiolitik Helex, i to naročito tijekom 2021. Očito joj nije dobro - ta terapija ne pokriva dovoljno njene u osnovi psihičke smetnje pa previše često traži recept za Helex. Obiteljski liječnik opaža da pacijentica zbog tegoba pretjeruje s uzimanjem anksiolitika i 18. veljače 2021 u karton upisuje: „Pacijentica se savjetuje u vezi uporabe Helexa.“ Redovno propisivanje alprazolama (Helex, Xanax) nastavlja se do jeseni 28. kolovoza 2023. Tome se dodaje diazepam (Normabel 5mg) od 3. kolovoza 2021., a 10 mg od jeseni 2023. do danas. Od tjelesnih tegoba godinama ima gastritis, što se nastavilo i nakon zatvora, nešto intenzivnije. Zbog nesvjestica i vrtoglavica je tijekom 2021. učinjena opsežna obrada u OB Zabok. Nakon te opsežne obrade, koja nije pokazala jasni organski supstrat, tužiteljica je ponovno pala u nesvijest i udarila glavom - nalaz HP Pula 31. svibnja 2021. Nije nađeno neuroloških ispada. S obzirom na to da ni dodatnom obradom nije nađeno ništa osim cervikalnih sindroma i artroze kuka, to se pacijentica upućuje fizijatru Krapinske Toplice koji 20. rujna 2021. zbog diskartroze vratne kralježnice preporuča poštedu kralježnice. Preporuča i psihotest. Iste preporuke fizijatar ponavlja 25. listopada 2021. I neurolog je uočio i u nalaz upisao „dosta stresan život“, a i fizijatar preporuča učiniti psihotest. Psihotest nije učinjen - iako ga preporučuju i specijalisti drugih struka uočavajući gdje leži uzrok.
39. 5. Iz razgovora s tužiteljicom, vještakinja je utvrdila da je tužiteljica u dobi 68 godina, odvjetnica u mirovini s 47 godina staža, da ima doktorat pravnih znanosti, područje međunarodnog prava, te da je završila i Akademiju za slikarstvo. Imala uglednu odvjetničku praksu s jako dobrim prihodom, ali je u životu „radila svašta, uključivo i teško fizički“, npr. pomagala drugim odvjetnicima u radu ili slikala noću kako bi prodajom slika po Austriji namaknula novac kad je nastala teška financijska situacija. Sudionik je Domovinskog rata od početka, ali je „poderala iskaznicu i ratni put nasred Ministarstva“; nije tražila nikakve privilegije ni naknade iako je „bila i ranjavana te još uvijek ima geler u nozi“. U ratu je sudjelovala u spec. jedinicama sa svojim stručnim znanjem i angažmanom kod međunarodnih institucija (zarobljenici, transport i razmjena, mirovne snage). Rodila je dvoje djece, 1989. i 1991., nakon dugotrajnog liječenja steriliteta. Djecu je odgajala kao samohrana majka. Imala je 11 ginekoloških operacija, patila od endometrioze, u menopauzu je ušla s 45 godina. Pri razgovoru je prisvjesna i kontaktibilna. Nadalje, vještakinja je utvrdila da je tužiteljica rođena u obitelji pomoraca, „a pomorci su skloni respiratornim bolestima“ kao i ona. Njezina majka je operirala karcinom maternice, a imala je tuberkulozu kad je „izašla iz podruma“ gdje su se sklanjali od granatiranja. Oba brata učestvovala su u ratu i „puno su teže prošli od nje“; jedan brat pokušao suicid (vještakinja napominje da tužiteljica prilikom razgovora o tome, plače). Stariji članovi njene obitelji bili su angažirani i u II. svjetskom ratu, neki u prvim redovima (kao tetka koja je strijeljana). Tijekom razgovora tužiteljica opisuje borbu kroz život, kako svoj tako i članova svoje obitelji. Vještakinja pritom nazire tužiteljičino stajalište kako su svi, pa i ona, uvijek bili na pravoj strani i činili ispravne poteze, ali nisu adekvatno valorizirani, nego su često bivali zakinuti i općenito su loše i teško prošli. Pri tome se ona ne jada, nego samo ističe gotovo nadljudske napore i teške okolnosti – koje se u raznim varijantama ponavljaju članovima njene obitelji i njoj samoj. Tako je ona kao trudnica tijekom 1991. redovno svaki tjedan odlazila u granatirani i odsječeni Zadar, te se i vratila tamo s malom bebom nakon što je kratko otišla u [adresa] i tamo rodila 27. rujna 1991. Kroz razgovor cijelo vrijeme pokazuje vrlo naglašen trajni osjećaj brige, gotovo zaduženosti za svoju obitelj – sinove, braću i druge članove obitelji. Takav osjećaj nadležnosti i obligatne brige za svakog člana obitelji vjerojatno je proistekao iz činjenice da joj je majka operirala ginekološki karcinom u dobi od 36 godina, što je istovremeno značilo da je odstranjenjem jajnika prerano i naglo ušla u klimakterij sa svim neugodnim tjelesnim i psihičkim posljedicama, te je tada tužiteljica u ranoj dobi morala preuzeti brigu nad svojom braćom. U tom smislu brige za obitelj, tužiteljica i sada smatra da „mora osigurati budućnost svoje djece“ (odrasli sinovi, dobi 33 i 35 godina, sa završenim školama). Npr. za sina koji je završio Likovni dizajn je imala plan da napravi Udrugu za promicanje kulture Istre, i unutar toga Knjigu priča kao zbirku priča i legendi Istre s ilustracijama koje bi sin izradio, a učestvovala bi i snaha. Vezano za zdravstvene tegobe tužiteljica ističe probadanja u prsištu i lupanje srca koji su počeli još za vrijeme boravka u Remetincu. To traje cijelo vrijeme, a i sada se još uvijek javlja. Po izlasku iz istražnog zatvora počela je padati u nesvjestice „ničim izazvane“. To je pripisivala umoru jer je „radila dan i noć i jer je naglo ušla u menopauzu s 45 godina“. Počelo je i naglo debljanje i teški umor po izlasku iz Remetinca. Pohvalno i s povjerenjem govori o obiteljskom liječniku dr. M uz čiju pomoć se ustanovilo o čemu se radi. (Tada je zbog progresije hipotireoze povećana doza Euthyroxa na 100 mcg, a kasnije je zbog jatrogene hipertireoze postupno smanjivana). S lijekovima za nesanicu je počela po izlasku iz Remetinca. Nesanice su bile i smetnje usnivanja (teško zaspi, ne može zaspati) i smetnje prosnivanja (puno puta se budi noću). Spavanja su bila kratka, ukupno po jedan do dva sata. Spontano, kao najtežu stvar, dodaje da je djecu vidjela samo dva puta (plače). Za nesanice si je pokušavala pomoći molitvom. Ne želi opisati kakav je bio boravak u Remetincu. Kad ju se pita za detalje boravka u zatvoru, izbjegava odgovor. Na ponovljena pitanja odgovara suho i zaobilazno, gleda u stranu.
39. 6. O štrajku glađu za vrijeme boravka u Remetincu (što je navedeno u spisu i što je element od utjecaja na zdravlje) ne želi razgovarati, kao ni na pitanja da li je bilo prisilnih infuzija, koliko je trajao štrajk glađu i slično (zašuti i plače). Jedva se dobije podatak da je štrajk glađu trajao oko jedan mjesec. Jedini opis kojeg daje je navođenje svojih „žena-suboraca“ s kojima je bila u pritvoru, a i prije zajedno u ratu, te njihov zajednički stav „da su odlučile pokazati da i žene imaju snagu“. Boravak u Remetincu višekratno opisuje ponavljanjem istog: svaki dan boravka su ju pitali „da li izlazi iz odvjetničke komore ili ne“. To je zapravo bilo svakodnevno nagovaranje da izađe iz komore, čime bi se pacijentica odrekla svoje struke, kao i mogućnosti daljnjeg rada u struci, pa time i mogućnosti da financijski brine za obitelj. To svakodnevno pitanje bilo joj je uvredljivo i doživljavala ga je kao jako nepravedno. Cijeli opis boravka u Remetincu svodi se na par detalja, npr. „bila sam tamo 497 dana“ što govori o mučnom brojenju i odbrojavanju dana, ili „svaki dan sam bila kod suca izvršenja sa zahtjevom da izađem iz odvjetničke komore“. Da je pristala i to potpisala dobila bi neke bonuse, npr. pustili bi ju da izađe na rođendan svoje majke (plače).
39. 7. Prema mišljenju vještakinje, tijekom razgovora izlaze na vidjelo elementi koji se mogu okarakterizirati kao simptomi PTSP-a, civilni tip. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) postoji kao ratni i kao civilni. Definiran je postojanjem preduvjeta za razvoj PTSP-a i postojanjem sklopa specifičnih simptoma. Osnovni preduvjet PTSP-a je postojanje (odnosno iskustvo) tako teškog doživljaja koje po težini znatno nadilazi uobičajeno ljudsko iskustvo. Kod civilnog ženskog PTSP-a na prva dva mjesta stoje gubitak djeteta i silovanje, a potom slijede drugi razni uzroci. Za zapaziti je da kod tužiteljice u anamnezi postoji više teških događaja (iskustava) koji ipak nisu doveli do PTSP-a, a izgleda da je boravak u zatvoru sa svim pratećim negativnostima doveo do PTSP-a. Tako je ona bila aktivni sudionik Domovinskog rata i bila je učestalo i s malom bebom u granatiranom Zadru i bila je ranjena - ali sve to nije dovelo do razvoja psihičkih tegoba ni PTSP. Nadalje, kad je nakon dugog i teškog liječenja steriliteta uspjela roditi dvoje djece – ispalo je da su ta dva sina sve samo ne lagana za odgajanje jer je jedan imao ADHD, a drugi parcijalni autizam. Jako je teško i zahtjevno i stresno kao samohrana majka odgajati dva hiperaktivna djeteta koja joj nisu dozvolila ni trunke mira noću i danju, te paralelno voditi poslove i financirati razne projekte (npr Waldorfski vrtić i Waldorfsku školu), a koji su pomogli da ta djeca izrastu u zdrave odrasle ljude. Ipak u zdravstvenom kartonu se vidi da u tom periodu nije tražila tablete za smirenje niti je imala psihičke poteškoće. Element koji ju jest pogodio (zbog zatvora) je bio stalni i realno prijeteći osjećaj da će izgubiti sposobnost da se skrbi za svoju djecu i obitelj. Ta implicitna prijetnja njenom statusu „prave majke“, to oduzimanje financijske i druge kompetentnosti da se brine za obitelj, deprivacija od onoga što doživljava kao vlastitu srž (brižna, skrbna i pouzdana majka)
- to ju je najviše pogodilo – i to u raznim oblicima proviruje iz svih njenih riječi i izjava. Dodatni uzroci su srozavanje ugleda i časti („bile su prepune novine o meni“), urušavanje vlastite slike i pozicije u okolini s vrlo visoke na sramotno nisku, te nadasve stalni pritisak da se „dragovoljno“ odrekne članstva u odvjetničkoj komori, a time i svake buduće karijere uopće i to nakon što je toliko uložila u osobno napredovanje. Vještakinja ističe da su javna sramota i pad ugleda bolniji ako je osoba u dubini duše uvjerena da je ispravna i časna, a upravo u takvoj maniri je odgajana tužiteljica i takvima percipira i druge članove obitelji – kao herojske osobe, spremne pretrpjeti puno i uvijek biti na ispravnoj strani. Bolio ju je sraz njenih domoljubnih uvjerenja zbog kojih je bila u ratu i optužbi da je tu istu domovinu prevarila i da je strpana u zatvor za to – s gorčinom kaže da je uknjižila milijune m2 zemljišta upravo u obrnutom smjeru nego što su ju optužili (za državu, a ne od države).
39. 8. Vještakinja pojašnjava da je PTSP u stručnom smislu definiran tipičnim grupama simptoma. To su simptomi izbjegavanja plus simptomi ponovnog proživljavanja (re-traumatizacija) plus simptomi pojačane pobuđenosti. Mišljenja je da tužiteljica ima te simptome. Ona vidljivo izbjegava konkretno govoriti o boravku u zatvoru (gore opisano). Na takve upite zašuti, pogled joj skrene, odbije govoriti ili počne govoriti pa ubrzo skrene s teme. Previše joj je bolno verbalizirati neke detalje. Bolno je prisjećati se. To kočenje pogleda je nesvjesna reakcija organizma da se obrani od ponovne boli. Doticanje bolnih tema kod pacijentice izaziva reakciju. Tijekom razgovora rasplakala se nekoliko puta, a veliki dio vremena je susprezala plač i bila na rubu suza. Kod pacijenata s PTSP-om su bolni događaji trajno pohranjeni u njihovim glavama – to je unutarnji film, film koji se ponavlja danju i noću, film kojeg su u životu najviše puta gledali. Narav psihičke boli kod PTSP -a je dugotrajna i teško ju može otkloniti ili obrisati realni prestanak uzroka. Vještakinja ističe da psihijatar 26. kolovoza 2011. piše: „Iza nje je 15 mjeseci zatvora. Prije par dana stigla oslobađajuća presuda. Ne osjeća nikakvo olakšanje.“ Dakle, realitet (oslobađajuća presuda) nije dovoljno jak da ukloni psihičku patnju koja tada traje već četiri godine. Teške nesanice (kao dio simptoma pobuđenosti) traju godinama nakon zatvora. Opisuje kako je tijekom besanih noćnih sati ustajala i radila, a nakon toga bi ujutro išla na posao. Ni s tabletama ne spava cijelu noć. Ista simptomatologija se ponavlja godinama, bilježena u zdravstvenom kartonu i prisutna kod razgovora: tjeskoba, sniženo raspoloženje, depresivnost, anksioznost, omaglice i nesvjestice (neurolog navodi „alteracije svijesti“), palpitacije, napetost… Zbog trajne tenzije nastupa iscrpljenost i kronični umor. Pacijentica teško i jedva funkcionira kako to na više mjesta opisuje obiteljski liječnik. Vještakinja pojašnjava kako kronična anksioznost u PTSP-u dovodi do stanja koja se osjećaju kao »Ostajem bez zraka«, »Osjećam se užasno«, »Rušim se u nesvijest« - i takve simptome tužiteljica ima. Sama je navela: „Po izlasku iz zatvora počela sam padati u nesvjestice „ničim izazvane“. Prema mišljenju vještakinje, simptomima treba pridodati i one tjelesne – jer je poznato da se bolovi značajno pogoršavaju u depresivnom stanjima. Kod tužiteljice su verificirane diskartroza vratne kralježnice i artroza desnog kuka. Boli je kralježnica, boli ju i kuk (vidljivo otežano ustaje tijekom razgovora, namješta se). Ona o tim bolovima govori na način kao da je to nešto s čim se mora pomiriti - ne jadikuje, ne žali se. Djeluje otupjelo na bol. U Kaznionici u Požegi je ginekološki prokrvarila. Imala je bolove u abdomenu i križima. Nađene su ciste i polip cerviksa, te je to operativno odstranjeno. Pacijentica s opreznim čuđenjem konstatira „Zamislite, nakon te operacije više me ne boli!“ – što prema mišljenju vještakinje pokazuje da se toliko navikla i otupjela na bolove, krvarenja i anemiju. Ovakva otupjelost na fizičkoj razini također se uklapa u simptomatologiju PTSP-a. Tjelesni bolovi i poteškoće se pojačavaju i pogoršavaju u stanjima kronične tjeskobe i depresivnosti. Stoga su i njene poteškoće od strane želuca, te alergije (koje dijagnoze je imala i prije zatvora) očekivano nešto teže nego što su to bile prije zatvora.
39. 9. Zaključno, vještakinja dr. Kos navodi da se bolest štitnjače ne može uzročno-posljedično pripisati boravku u zatvoru jer je nastupila prije toga. Također se ni povećanje doze lijeka za štitnjaču Euthyrox s početnih 25 mcg, na 150 mcg ne može pripisati zatvoru jer je doza od 150 doduše bila u par navrata preporučena – ali se vidi da ta preporuka nije bila sukladna tadašnjim nalazima hormona TSH (koji su ukazivali na višak hormona, a ne manjak). Te preporuke nisu ni zaživjele jer obiteljski liječnik nije propisivao doze od 150 mcg (osim jedan jedini put), nego se priklonio razumnijim dozama od 100 mcg. Vrijednosti hormona štitnjače često su bile u nezadovoljavajućim granicama i to više puta i kroz dulji vremenski period. Osciliranja je bilo i u smislu hipertireoze i u smislu hipotireoze. Prvi koji je izrijekom ustvrdio da se radi o „jatrogenoj hipertireozi“ (previsoka doza lijeka), na postojeću osnovnu hipotireozu, bio je internist dr. CG iz OB Zabok u 8/2017. Nakon toga su nalazi hormona uredni ili blago prema hipotireozi. Zadnji nalaz TSH=1,16 iz 3/2021 je uredan. Ostaje činjenica da nedovoljno regulirano stanje štitnjače (bilo hipertireoza, bilo hipotireoza) nepovoljno utječe na psihu, kao što i psihička trauma sama po sebi nepovoljno utječe na štitnjaču. Tako se taj circulus vitiosus obnavljao i tužiteljici dodatno otežavao stanje. Zdravstveni karton potvrđuje da je tužiteljica prije zatvora bila sveukupno znatno manje bolesna, znatno rjeđe se uopće obraćala liječniku, iznimno rijetko i kratko bila na bolovanju i praktički nije trošila lijekove psihofarmake. Bolovanja nakon zatvora je bilo, čak u trajanju do mjesec i pol dana, što se prije zatvora nije dešavalo ni za kakve dijagnoze. Značajne psihičke teškoće vremenski koreliraju s istražnim zatvorom, odnosno izlaskom iz njega. Prije tog vremena ih nije bilo ili su bile organski uvjetovane (problemi zbog štitnjače 2006., sa započetim liječenjem tek u travnju 2007.). Klinički se u kartonu opisuje anksiozno -depresivna slika, koja traje godinama, pa i danas. Jasno se navodi da pacijentica jako otežano i samo uz veliki napor funkcionira. Dijagnoze koje se upisuju su F43.2 (Poremećaj prilagodbe), te F41, F32.0 i F32.9 po MKB. Vještakinja je mišljenja da se vjerojatno radi o posttraumatskom stresnom sindromu, PTSP civilni tip, koji do sada nije postavljen kao dijagnoza samo iz razloga što je tužiteljica vrlo rijetko uopće bila kod psihijatra, a nije otišla učiniti psihotest čak ni na preporuku neurologa i fizijatra iz 2021. Vještakinja napominje da neprepoznati ili nedijagnosticirani PTSP uopće nije rijedak, ni u svijetu ni kod nas. Pacijenti će radije provjeriti sve moguće tjelesne tegobe nego otići psihijatru (isto i naši ratni PTSPovci). Uz to je izbjegavanje bilo čega u vezi psihotraume upravo jedan od osnovnih simptoma PTSP -a, pa je i to razlog zašto o tome pacijenti nerado misle i nerado spominju, a ako se povjere – onda je to najradije nekom bliskom (obitelji, prijatelju, obiteljskom liječniku). Iako je tužiteljica anamnestički tijekom života imala druge značajne i teške stresne situacije (rat, ranjavanje, odgajanje hiperaktivne djece kao samohrana majka), ipak zbog toga nije razvila psihičke tegobe ni PTSP, niti je upotrebljavala psihofarmake, a zadržala je psihički integritet i funkcionalnost. Tek ju je boravak u zatvoru slomio, izazvao kronične psihičke smetnje i odveo u kliničku sliku kroničnog anksiozno-depresivnog sindroma, vjerojatno PTSP. Anksiolitike (alprazolam, diazepam, sulpirid) također uzima godinama, redovno od izlaska iz Remetinca do danas, s pauzom od jeseni 2018. do siječnja 2021. Antidepresiv fluvoksamin je uzimala od kolovoza 2011. do jeseni 2012. te ponovno od listopada 2015. do travnja 2016. Ostale dijagnoze ne mogu se smatrati uzrokovane boravkom u zatvoru jer su ili postojale već ranije ili narav tih bolesti nije poveziva s lišavanjem slobode, ali se mora uzeti u obzir da su strah, trajna tjeskoba i depresivnost negativno utjecali na druge, inače postojeće bolesti, pogoršavajući ih i pojačavajući fizičku bol.
39. 10. Prema mišljenju vještakinje, tužiteljica je pretrpjela strah - primarni strah koji je tijekom prvih mjesec dana boravka u zatvoru bio srednjeg intenziteta, a odnosio se na njenu užasnutost zbog boravka u zatvoru (strah od ishoda, zgroženost situacijom, kao i nekima od drugih pritvorenica koje su bile ovisnice) te duboku zabrinutost i strah za vlastitu djecu (tko će se o njima brinuti kad je ona u zatvoru, kao i s kojim financijskim sredstvima). Kasnije se to ublažilo u dugotrajni strah blagog intenziteta, a istog sadržaja, do kraja boravka u zatvoru, znači još 14 mjeseci. Čežnju za djecom kroz vrijeme odvojenosti treba računati kao posebnu vrstu straha jer je taj element kod tužiteljice natprosječno izražen. Sekundarni strah je trajao od izlaska iz zatvora do pravomoćne presude i bio je blagog intenziteta. Odnosio se na strah od ishoda, te na bojazan od financijskog kraha (kad je našla devastiranu kancelariju, blokirane račune, nestale njene slučajeve…).
39. 11. Vještakinja je mišljenja da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti- kao trajna posljedica uzrokovana 15-mjesečnim lišenjem slobode i to u visini od 33 %. To su srednje teške posljedice, kod kojih organizam može aktivirati kompenzacijske mehanizme kako bi uspostavio zadovoljavajuću životnu aktivnost uz pojačane napore i uz liječenje.
40. U pisanom očitovanju na prigovore tuženice iz podneska od 14. ožujka 2025., vještakinja dr. Kos navodi da se argumenti na koje se poziva tuženica baziraju na seriji (većinom laičkih) percepcija kako o naravi i dijagnozi bolesti, tako i o medicini općenito. U odnosu na prigovor da specijalista opće medicine nije nadležan postaviti dijagnozu PTSP-a, i pri tome dovodi u pitanje njegova stručnosti, vještakinja navodi da nema baš nikakvih propisa po kojima bi samo i isključivo psihijatar morao donositi dijagnozu PTSP-a, kako kod nas, tako ni u svijetu. Tijekom specijalizacije opće medicine itekako postoji predmet Psihijatrija, zatim Klinička psihologija i ostali predmeti u koje je inkorporirano znanje iz psihijatrije. Pri tome se svaki taj predmet zasebno polaže, kao što se uostalom polažu zasebno i svi ostali predmeti, a tek na kraju se polaže završni specijalistički ispit. Vještakinja dr. Kos ističe da je preko 25 godina bila nastavnik na fakultetu (Medicinski fakultet u Zagrebu, Katedra za opću/obiteljsku medicinu). Bila je i glavni mentor pojedinim specijalizantima. Stoga zna što se od studenata postdiplomaca i specijalizanata iz opće/obiteljske medicine zahtijevalo, koja edukacija im je pružana i koja znanja su se od njih očekivala. Bez daljnjega su se učile metode površinske psihoterapije, pristup psihijatrijskom pacijentu, vođenje psihijatrijskog pacijenta, pravila psiho-farmakologije, kronični i akutni psihijatrijski pacijent – što sve dakako uključuje i postavljanje i prepoznavanje psihijatrijskih dijagnoza, često skrivenih i maskiranih iza raznih tjelesnih simptoma koje pacijenti iznose. Ističe da je ona osim same specijalizacije prošla i seriju drugih edukacija, bitnih za ovaj slučaj. Tako navodi da iz područja psihijatrije i psihoterapije: a) Ima ratni certifikat upravo za tretman osoba podvrgnutih psihotraumi, torturi i silovanju (Uniting Families foundation, Hinsdale, Illinois,USA; Women's Services, Metro YWCA, Chicago, Illinois, USA; St. Vincent's Hospital Rape Crisis Program and Medical Center of New York), b) Ne samo da je prošla tu edukaciju, nego je tijekom Domovinskog rata i radila taj teški i zahtjevni posao: bila je konzilijarni liječnik za zatvorenike netom pristigle iz srpskih logora (Stajićevo, Mitrovica, Niš), c) Godinu dana, školske godine 1996/97., prolazila je edukaciju „National Training for Primary Health Care Physicians: Mental Health and Community“, u organizaciji WHO, Regional Office for Europe, Croatia Office; Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar», gdje su educirani o raznim tehnikama i pristupima u psihijatriji i psihoterapiji, d) Više puta je prolazila edukacije namijenjene edukatorima, nastavnicima iz opće/obiteljske medicine: „Rad nastavnika medicinskih fakulteta i trajno usavršavanje“, u organizaciji Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za znanstvenu tehnologiju, Hrvatsko društvo za medicinsku edukaciju, 1996. „Training of Teachers in General Practice: What and how to teach?“, u InterUniversity Centre Dubrovnik, 2000. „Training of Teachers in General Practice: Teaching Professional Values and Ethics“, isto u Inter-University Centre Dubrovnik, 2001., e) Završila je „Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja: Terapijski pristup anksioznosti“, u organizaciji Hrvatskog društva Balintovih grupa, Katedre za opću/obiteljsku medicinu i Klinike za psihološku medicinu, KBC Rebro, 2001., f) Prošla je edukaciju i položila ispit iz transakcijske analize, te ima Certifikat 101 za transakcijskog analitičara (jedna vrsta psihoterapije), edukacija u organizaciji UTA (Hrvatsko udruženje za transakcijsku analizu) i EATA (Europsko udruženje za transakcijsku analizu), 2005., te g) Dodatne edukacije, kao: „Unconscious Processes, Transference and Therapeutic Awareness – run by K, Ph. D.“, u organizaciji Institute for Integrative Psychotherapy and Counseiling, Ljubljana, 2007. Istakla je da u svojoj ambulanti ima mnogo pacijenata s težim dijagnozama nego što je PTSP, npr Schizophrenia, koji nikad nisu vidjeli psihijatra, koji odbijaju uopće ići psihijatru ili, ako su bili, su katkad nezadovoljni i više ne žele ići, a kojima je ona i postavila dijagnozu i propisuje im terapiju, te ih liječi uspješno. Kad su u pitanju psihijatrijske dijagnoze, onda je u svijetu i u medicini poznato da je jako važan odnos liječnik-pacijent, te da će se pacijent u tim delikatnim stvarima radije povjeriti bliskom obiteljskom doktoru nego nekom drugom. (Ona je i svoju doktorsku disertaciju obranila u vezi teme doctor-patient relatioship…). A u našoj zemlji je ta opće poznata činjenica o sustezanju odlaska psihijatru i o preferiranju neke bilo bliskije bilo „niže rangirane“ stručne osobe dodatno otežana stigmatizacijom odlaska psihijatru i samoj ideji da netko ima psihijatrijsku dijagnozu. Posebno ističe da ona kao sudski vještak godinama vještači kompleksne slučajeve koji uključuju cijelu seriju raznorodnih dijagnoza i vrlo različitih simptoma, a između kojih su često razna psihijatrijska stanja i dijagnoze. Tako se u postupcima na Upravnom sudu u Zagrebu (u sada sve češćim zahtjevima za inkluzivnim dodatkom) rješavaju zahtjevi za osobnom invalidninom, pa za određivanjem postotka tjelesnog oštećenja, za stupnjem težine i vrste invaliditeta, itd – što znači procjenjivanje svih dijagnoza i stanja, a unutar kojih su i psihijatrijska stanja. Ističe da suci ne traže da npr. 9 sudskih vještaka vještači takve kompleksne slučajeve, svaki za svoje područje i svoju dijagnozu – nego da se to dodjeljuje onoj struci koja je po naravi i po definiciji takva da objedinjuje sve te dijagnoze – a to je opća medicina. Pri tome su to sve zapravo nadvještačenja, najmanje treća po redu, ponekad čak i sedma po redu nadvještačenja - jer su neki predmeti već došli do Ustavnog suda. I nitko se nikada u tim vještačenjima nije žalio na njezinu stručnost. Primjerice, ona je 2025. na Općinskom građanskom sudu vještačila i jedan slučaj silovanja sa zatočivanjem, također s postavljanjem dijagnoze PTSP. Ni na to nitko nije imao primjedbe u vezi njene stručnosti.
40. 1. U odnosu na prigovore zastupnice tuženice, kojima se opovrgava sama dijagnoza PTSP-a (kao neuzimanje lijekova, neodlazak psihijatru i tome slično), vještakinja iste ocjenjuje proizvoljnima i medicinski netočnim, i kada zastupnica tuženice tvrdi da je to siguran „dokaz“ da nije ni bilo nikakvih takvih tegoba. Ističe da se zastupnica tuženice upušta u raspravu o čisto medicinskim simptomima i dijagnozama izvlačeći pri tome medicinski neutemeljene zaključke. Pri tome vještakinja: a) Prvo naglašava da je neuzimanje ili izbjegavanje ili odbijanje terapije jedno od temeljnih prava pacijenata. Čak i u slučajevima kad to ozbiljno narušava zdravlje, pacijent ima pravo odbiti terapiju i to se po svjetskim pravilima medicinske etike mora poštivati – ma koliko to nama nelogično i pogrešno izgledalo. Doktor ne smije prekršiti te zakone niti dati pacijentu lijek ili liječenje ako ovaj na to ne pristaje. Doktor smije obrazlagati koristi od liječenja i time nagovarati pacijenta na lijek i liječenje – ali mu ipak ne smije dati lijek ili pružiti liječenje (npr. boravak u bolnici) ako to pacijent odbija. Kršenje pacijentovih prava u smislu davanja lijeka ili liječenja bez pristanka ili protiv volje pacijenta se od strane liječničkih komora vrlo strogo kažnjava
– potpuno neovisno o mogućoj činjenici da je lijek medicinski apsolutno indiciran i potreban. I nikome ne pada na pamet da bi odbijanje lijeka ili liječenja bilo znak ili dokaz da je pacijent zdrav i da nema tegoba, b) Činjenica je da pacijenti, unatoč postojanja bolesti i teškoća, često ne traže pomoć liječnika ili ju čak i odbijaju, kao što vrlo često ne uzimaju potrebne lijekove. Psihijatrijski pacijenti naročito često ne žele pomoć psihijatra i vrlo često odbijaju psihofarmake (psihijatrijske lijekove). Čak i kod tjelesnih bolesti veliki broj pacijenata ne uzima lijekove po preporuci ili ih posve odbija, a kad su u pitanju psihičke tegobe, onda je to odbijanje lijekova i liječenja još puno puno češće, kao što je puno češće i neadekvatno uzimanje lijekova. Napisane su stotine knjiga o tome kako postići da pacijenti uzimaju lijekove i to da ih uzimaju adekvatno (a ne po vlastitoj procjeni). Posebno se uče liječničke vještine kako postići prihvaćanje terapije i suradljivost pacijenta – jer znaju da odbijanje ili neuzimanje lijekova nikako ne znači da tegoba nema, niti to na bilo koji način umanjuje ili anulira postojanje tegoba ili dijagnoze. Postoje brojni razlozi zbog kojih pacijenti, naročito psihijatrijski, odbijaju psihofarmake, odbijaju uopće ići psihijatru, te izrazito nastoje svoje psihičke tegobe prikazati kao tjelesne i svrstati ih u tjelesne tegobe. O tim razlozima puno se raspravlja u svjetskoj medicinskoj literaturi, ali i u onoj sociološkoj. Većina razloga svodi se na činjenicu da je društveno prihvatljivije i ugodnije reći npr. „imam slomljena 2 rebra“ ili „imam bolesno srce“, nego reći „imam psihičkih problema“ ili „idem psihijatru“ ili „imam psihijatrijsku dijagnozu“. Štoviše, prema mišljenju vještaka, ne radi se uvijek ni prvenstveno o tome da je to nezgodno reći u javnosti ili pred drugim osobama – nego je to nezgodno priznati samome sebi. Ističe da je samome sebi često nelagodno i neprilično priznati si da si psihijatrijski pacijent (u našem području se to često prevodi „da si lud“), prihvatiti da si „psihijatrijski slučaj“. Našem mentalitetu je puno prihvatljivije sebi reći „lupa mi srce“ ili „imam jako nestabilan tlak“ ili „rušim se u nesvijest“ nego samome sebi priznati da su to psihički simptomi (što je u stvarnosti česta medicinska činjenica). Psihijatrijske dijagnoze su kod nas stigmatizirane. Psihički bolesnici često odbijaju ići psihijatru i najčešći razlog kojeg za to navode je: „Pa nisam ja lud da idem psihijatru!“ Ostala „obrazloženja“ za neodlazak psihijatru su: „Ja to mogu sam srediti“, ili „Nisam toliko slab/slaba da ne mogu s tim izaći na kraj“, ili „To će se već samo po sebi popraviti i proći“ .. „meni to ne treba“ … „ja ću se radije moliti G“… Dakle pacijenti, često i krajnje ozbiljni psihički bolesnici, nastoje izbjeći odlazak bilo kojem liječniku ili psihijatru. A ako i kad odu liječniku, tada ne žele „priznati“ svoje tegobe jer to sa sobom nosi stigmu. Radije će prezentirati seriju pratećih tjelesnih tegoba (u stvari psihosomatskih i somatoformnih). Tako će, ako se odluče otići doktoru, opisivati razne smetnje ravnoteže, vrtoglavice, nestabilnost, slabost, nesvjestice, razna titranja i druge fenomene koje osjećaju – pri čemu su neurološki nalazi i neurološki status uredni (upravo kao kod tužiteljice). A neurolog će tek između redova naznačiti da je uočio prave razloge tegoba (neurolog 15. ožujka 2021. uz uredan neurološki nalaz navodi „dosta stresan život“..), ali da to nije njegova domena pa se neće ni upuštati u davanje dijagnoze ili liječenje. Liječnici su tijekom fakulteta educirani da prepoznaju i razluče tjelesne od psihičkih tegoba, što uopće nije uvijek tako lako i za što ipak treba napraviti eliminaciju nekih dijagnoza (kao što je i u slučaju tužiteljice, i učinjeno.) Pacijenti često zaziru od psihijatrijskih lijekova, boje ih se. Jer uzimanje tih lijekova je na neki način priznavanje samom sebi da si psihički bolestan. Nalaze razne izlike odbijanja psihofarmaka: „neću te lijekove – pa da postanem ovisna“ … „neću te lijekove pa da spavam cijeli dan“ .. „neću to – uzet će mi vozačku“ .. „onda to moram uzimati do života!“… Osim toga, psihofarmaci nažalost imaju i neke negativne osobine, od kojih je (iz pacijentove perspektive) glavna ta što za mnoge od njih djelovanje nastupa sa zadrškom od 2-4 tjedna, dakle moraju se uzimati dugo i redovito da bi se postigao efekt. Pacijent želi olakšanje sad i odmah. Kad nakon 3 -4 dana uzimanja lijeka ne vidi nikakvo poboljšanje, on smatra da mu „to ništa ne pomaže“ i više ih neće uzimati – a zapravo nije dao lijeku ni priliku da djeluje jer je farmakodinamika tih lijekova takva da će djelovati tek nakon 2 -4 tjedna. Još gore se ta farmakodinamska osobina takvih lijekova ispoljava kad se postigne dobar učinak, kad je pacijentu bolje. Pacijent tada misli da je ozdravio pa proba par dana izostaviti lijek koji ga je doveo do toga. Nakon par dana izostavljanja lijeka on ne vidi nikakvo pogoršanje - pa je još uvjereniji da je ozdravio i da mu lijek ni ne treba. Srozavanje tj. pogoršanje se uočava (jednako kao i poboljšanje kod uvođenja terapije) tek nakon 2 - 4 tjedna, kad je posve iščeznulo djelovanje lijeka i kad je pacijent već zaboravio da je učinio prekid uzimanja – pa to ni ne povezuje… Sveukupni rezultat je da pacijenti najčešće prihvaćaju one psihijatrijske lijekove koji nisu pravi lijek za njihovo stanje, a koji dugoročno izazivaju ovisnost. To su sedativi (trankvilizatori, anksiolitici) umjesto, recimo, antidepresiva ili neuroleptika/antipsihotika. Sa sedativom postignu kratkotrajno olakšanje koje vrlo brzo prođe. Pa uzmu ponovno.. i ponovno… A bolesno stanje i ozbiljne poteškoće se nastavljaju… Kod tužiteljice je tijekom razgovora bilo vidljivo da je prisutna većina gore opisanih negativnih stavova o psihijatrijskom liječenju i psihofarmacima. Štoviše, ona ima jasan generalno negativan stav o „pretjeranom i nepotrebnom“ odlasku liječnicima i o uzimanju lijekova općenito. Izrazito nije sklona uzimanju bilo kakvih lijekova, već će se ona „radije liječiti prirodnim lijekovima i načinima“. S takvim stavom je tužiteljica, kao pacijentica, posve oprečne naravi i karaktera od onoga što nazivamo „profesionalni pacijent“. To su pacijenti koji toliko puno obilaze doktore i toliko puno čitaju i proučavaju dijagnoze da su već naučili svu simptomatologiju, koriste se stručnim izrazima, a simptome opisuju šablonski i nalik doktorskom nalazu. Tužiteljica je po tom pitanju upućenosti u medicinu moglo bi se reći 'nevina'. Ona čak ne zna ponoviti nazive dijagnoza, ne zanimaju ju medicinske rasprave, ne upušta se uopće u proučavanje svojih tegoba, ne čita o tome, ne „Google -a“. Kod nje je prisutna naivna percepcija o bolestima i liječenju. O medicini vrlo malo zna i ne želi ni znati više. Rezultat su iskazi lišeni profesionalnih fraza, obični i laički, te stoga iskreni i vjerodostojni (u uhu stručnjaka). O hipotezi da kod tužiteljice PTSP ni ne postoji, jedan od „argumenata“ zastupnice tuženice je taj što se pacijentica nije obratila psihijatru iako joj je to bilo više puta preporučeno. Vještakinja ističe da je iluzija da su svi pacijenti s PTSP-om kad-tad bili kod psihijatra. Svaki obiteljski doktor koji u skrbi ima pacijente s PTSP-om znade da postoji veliki broj PTSP-ovaca koji nikad nisu posjetili psihijatra ili su se na to odlučili tek nakon mnogo, mnogo godina. Takvi pacijenti ne govore, ne žale se, ne pričaju… Govore njihove oči i lica, njihovi ožiljci i pogledi – a oni ne govore jer ne mogu govoriti. Kad su stvari preteške, onda se o njima ne govori. Zastupnica tuženice u prilog hipoteze da PTSP kod tužiteljice ni ne postoji navodi upravo onu simptomatologiju koja je bitna, tipična i ključna za dijagnozu PTSP-a. U Nalazu i mišljenju je namjerno, u svrhu boljeg objašnjenja i jasnijeg obrazloženja, jasno dana simptomatologija i kriteriji za postavljanje dijagnoze PTSP-a. Vještakinja ističe da su ovi „argumenti“ i „hipoteze“ koje zastupnica tuženice ističe kao pokazatelje da nije bilo PTSP-a većinom upravo dokazi postojanja PTSP-a. Čudi je da zastupnica tuženice nije obratila pažnju ili da nije razumjela vrlo jasno napisane dijagnostičke kriterije PTSP-a, kao i obrazloženja na koji način i u kojem obliku ih tužiteljica praktički taksativno ima. Tako zastupnica tuženice navodi „vidljivo izbjegava konkretno govoriti o boravku u zatvoru. Na takve upite zašuti, pogled skrene, odbije govoriti pa ubrzo skrene s teme. Previše joj je bolno verbalizirati neke detalje. Bolno je prisjećati se. To kočenje pogleda je nesavjesna reakcija organizma da se obrani od ponovne boli“. Vještakinja ističe da su simptomi izbjegavanja jedan od ključnih elemenata za dijagnozu PTSP-a. Pacijenti s PTSP-om izbjegavaju svaki detalj koji ih bolno podsjeća na zlo koje su proživjeli. Pacijenti s PTSP -om ne govore o tome što im se desilo (o ratu, o silovanju, o gubitku djeteta…) jer to je preteško i prebolno. Ako se na nešto žale i ako o nečemu govore, onda su to najčešće razne psihosomatske tegobe. Dakle, kad im je teško, onda ne žele nikako pričati o onome što je uzrokovalo tegobu – nego pričaju o gomili tjelesnih simptoma, a „u širokom luku“ zaobilaze uzrok tih nedaća. Ali liječnici su educirani da iza prezentiranih tegoba prepoznaju dijagnozu, a iskusni liječnici to pogotovo znaju. Tako i obiteljski liječnik dr. M, koji očevidno godinama poznaje tužiteljicu (a kojem zastupnica tužene niječe pravo da bude doktor i da postavlja dijagnoze „jer je samo liječnik opće medicine“), dakle dr. M kao obiteljski i dugogodišnji liječnik očito vrlo jasno vidi o čemu se radi i postavlja dijagnozu PTSP-a. On na svojoj potvrdi od dana 26. kolovoza 2011. izrijekom riječima navodi postojanje PTSP-a. Na toj potvrdi piše: „…Pacijentica je u stanju akutnog stresa radi od ranije poznatog problema sa štitnjačom radi čega je pod terapijom te radi posttraumatskog stresnog poremećaja koji se razvio nakon boravka u zatvoru neophodno joj je potrebno hitno psihijatrijsko liječenje radi čega je upućujem na Psihijatrijski odjel OB Pula…“
40. 2. Na primjedbu zastupnice tuženice da vještakinja nije sačinila nalaz … da ocijeni da li je neosnovano lišenje slobode tužiteljice u razdoblju od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008. dodatno narušilo njezino zdravstveno stanje“, nego da je uzimano u obzir „sve što se tužiteljici događalo u periodu lišavanja slobode pa i nakon izlaska iz zatvora“, te da vještakinja preširoko obuhvaća tegobe tužiteljice, pozivajući se na argumente: a) da uzima u obzir preširoko (naknadno) vrijeme kada se obraćanje liječniku dešava, i b) da bi se od osnovne dijagnoze trebali „odbiti“ ostali faktori koji su ev. utjecali na psihičko stanje pacijentice. „Tuženica stoga prigovara nalazu vještaka naročito iz razloga što vještak tužiteljičinu bojazan od financijskog kraha vezuje isključivo za lišenje slobode a ne i za vođenje inspekcijskog nadzora, blokade računa, donošenje poreznih rješenja i provođenja ovršnog postupka, iako upravo navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice, liječničkog kartona i dr.. „ Na ove prigovore, vještakinja odgovara da je PTSP po naravi kroničan i da je to set psihičkih tegoba koje neće tek tako nestati niti olako proći. PTSP traje i traje godinama, često i doživotno. Dešava se da tegobe kroz dugi niz godina blijede u intenzitetu, ali u pravilu ta dijagnoza i te smetnje ne nestaju, već postoje godinama kao nekt trajni ožiljak na duši. Stoga vještakinja smatra da su medicinski irelevantne sve primjedbe zastupnice tužene koje se odnose na obraćanje liječniku ili traženje psihofarmaka nakon izlaska i pogotovo znatno nakon izlaska iz pritvora, a koja bi „prekasna“ ili „naknadna“ obraćanja liječniku navodno trebala biti dokaz da su tegobe uzrokovane od nečeg drugog, a ne reakcija na dugi i neopravdani boravak u zatvoru. Zastupnica tuženice tome pridodaje zamisao da su bilješke u zdravstvenom kartonu koje zapisuju što je pacijentica rekla i na što se požalila, a da pri tome nije spomenula boravak u zatvoru, dakle da su takve primjedbe „dokaz“ da je pacijentica imala tegobe zbog nečeg drugog, a ne zbog PTSP-a izazvanog boravkom u zatvoru. Vještakinja naglašava da je to medicinski potpuno pogrešno. To što je tužiteljica, a na što se poziva zastupnica tužene „26. kolovoza 2011. … „došla u ordinaciju plačući te da je u jakom stresu radi poslovnih problema“ ili što je u zdravstvenom kartonu „25. kolovoza 2014. godine zabilježeno da je tužiteljica „napeta, anksiozna, sve teže funkcionira – opterećena je financijskim problemom poreznog duga koji nikako da se riješi…“ – to nikako nije dokaz da je 2011. i 2014. PTSP nestao, a problemi da su uzrokovani financijama, porezom, stresom zbog poslovnih problema i dr. Ta ideja i takve tvrdnje medicinski nikako ne stoje. Dakle, to što tužiteljica tri ili pet godina nakon izlaska iz zatvora kod dolaska liječniku spominje financijske probleme ili porezni dug – to nikako ne znači da je nastupila neka nova dijagnoza koja je reakcija na neku novu situaciju. Jer je PTSP u pravilu kronična bolest, somatizacija (tjelesna simptomatologija) je kod PTSP-a jako izražena i redoviti je simptom, pacijenti s PTSP-om u osnovi svoje bolesti imaju simptome izbjegavanja (kako je u nalazu i mišljenju i navedeno) što ih priječi da uopće spominju bolni događaj – pa redovito ističu neke druge uzroke, a simptome nastoje ne povezati s bolnim događajem (jer je samo spominjanje događaja prebolno). Još jednom ističe da medicinski gledano, činjenica da je tužiteljica pri svojim dolascima liječniku spomenula neke druge probleme (a ne zatvor) nije pokazatelj da su ti drugi problemi uzrok tegoba. Ono što medicinski stoji jest da razni dodatni stresovi (bilo obiteljski ili osobni ili financijski…) mogu biti „trigger“ da se postojeće i konstantne tegobe PTSP-a dodatno pojačaju. Svaki dodatni stres će pojačati simptomatologiju PTSP-a ili ju iznijeti na vidjelo. Pri tome se ti dodatni stresovi ne mogu smatrati nekim novim uzrocima nego se smatraju samo otponcem ili okidačem. Štoviše, u standardnu simptomatologiju PTSP -a spada i tzv 'nizak frustracioni prag'. Nizak frustracioni prag je medicinski pojam koji opisuje da će pacijent na frustraciju ili stres reagirati prije i/ili jače nego što je to bilo prije razbolijevanja. S niskim pragom frustracije pacijent će dobiti ili mu se pojačati simptomi (teža nesanica, ispadi u ponašanju, eksplozivne reakcije…) već na manji stres, odnosno na onakvu razinu stresa kakvu je prije razbolijevanja uspijevao kompenzirati. Vještakinja ističe da je točno da je tužiteljica je bila psihički opterećena zbog provođenja inspekcijskog nadzora i blokade računa te kasnije provođenja ovršnog postupka na imovini tužiteljice, kako to navodi zastupnica tuženice, ali da je već tada postojeći PTSP činio da ona ne može izdržati taj teret – suprotno svim prethodnim, objektivno velikim stresovima, koje je itekako iznijela i bez obraćanja liječniku i bez psihofarmaka. Kompenzacijski mehanizmi su potrošeni te je to upravo dokaz za PTSP (čak i bilo koju drugu adekvatno tešku dijagnozu), a ne dokaz protiv PTSP-a. Tužiteljica više ne može podnijeti stres one težine koje je prije uspijevala. Vještakinja shvaća da ovakva ozbiljna medicinska simptomatologija možda ne izgleda razumljivo pravnim stručnjacima, kao medicinskim laicima. Što se tiče njenog nalaza i mišljenja, ostaje kod njega i smatra da je, medicinski gledano, isti obrazložen više nego dostatno. Dani su svi elementi i navedeni svi kriteriji za donošenje mišljenja
– čak i više nego što je to uobičajeno.
41. Radi usmenog pojašnjenja pisanog nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 30. listopada 2025. izveden je dokaz saslušanjem sudskog vještaka spec. obiteljske medicine dr. Vesne Kos. Vještakinja je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te kod pisanog očitovanja iz podneska od 4. kolovoza 2025. u kojem se je detaljno očitovala na primjedbe tuženice. Na upit zastupnice tuženice navela je da je liječničku potvrdu dr. M koju je citirala na str. 7 pisanog očitovanja pronašla u sudskom spisu na str. 432 spisa. Čitajući nalaz i mišljenje doktora Winklera spec. psihijatrije, čiji je nalaz doktor obiteljske medicine upisao u zdravstveni karton tužiteljice 27. kolovoza 2011., zaključuje da se nalaz uklapa u dijagnozu PTSP -a i po opisu, elementima anamnestički i kliničkim opažanjima te po medikamentno odabranoj i tada određenoj terapiji koja se inače daje i kod depresivnih stanja i kod PTSP-a jer su to inače patofiziologijom preklapajuće i srodne dijagnoze. S obzirom na to da je u tom trenutku dr. Winkler raspolagao samo s jednim nalazom, smatra da očito zbog toga nije izričito napisao da tužiteljica boluje od PTSP -a. Ona kao vještakinja, koja je provodila vještačenje na temelju uvida u brojnu medicinsku dokumentaciju te pregledom, odnosno razgovorom s tužiteljicom mogla je bez problema reći da tužiteljica boluje od PTSP-a. Dr. Winkler u svom nalazu nije izričito naveo kao dijagnozu PTSP, a ne bi ni ona osobno na temelju jednog nalaza postavila takvu dijagnozu. Iako dr. Winkler u svom nalazu kao okolnosti koje su dovele do zdravstvenog stanja tužiteljice navodi teške životne okolnosti, ona smatra da je on u svom nalazu izričito naveo i da je naglasak stavio na petnaestomjesečnom boravku u zatvoru i da ne osjeća nikakvo olakšanje, a što sa stručnog gledišta ta izjava ima jaku dijagnostičku težinu. Tijekom njihovog razgovora, tužiteljica nije vještakinji spominjala nikakav financijski nadzor niti porezne dugove, a niti je ona u svezi toga išta pitala. Tužiteljica joj je samo govorila da je propala, da je bila izložena sramoti, da nakon što je izašla iz pritvora da joj je odvjetnički ured bio u rasulu, da su joj svi spisi u uredu bili ispremještani, a možda čak i odneseni te da je bila onemogućena u radu. Smetalo joj je da su joj stalno dolazili, ne zna tko, za vrijeme njezina boravka u pritvoru i nudili joj neke beneficije vezano za konkretni kazneni postupak u slučaju da se ispiše iz imenika odvjetnika. Tužiteljica je isticala osjećaj iznevjerenosti i osjećaj pogrešnih događanja. Vještakinja je pojasnila da se inače pravi PTSP-evci ne žale na ništa, odnosno ako se žale, žale se na periferne stvari. Za vrijeme tužiteljičina boravka u pritvoru ona je po mišljenju vještakinje bila opterećena vanjskom situacijom, odnosno što se događa s njenom odvjetničkom kancelarijom, hoće li ostati bez poslova, brinula se o obiteljskoj situaciji te o svojoj djeci jer je samohrana majka. Stekla je dojam da je tužiteljica inače osoba koja uzima stvar u svoje ruke, a boravkom u pritvoru joj je bilo onemogućeno da bilo što učini po pitanju njezine vanjske situacije, pa ju je opterećivalo i to što ona glede te svoje situacije ne može ništa učiniti. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice vještakinja je utvrdila da je ona bolovala i od problema s vratnom kralježnicom. Unatoč tome, prema njezinim simptomima vrtoglavice, slabosti, nesvjestice, otežanog hoda, vještakinja je zaključila da tužiteljica boluje od PTSP-a. Istakla je vezano za jedan od simptoma te bolesti, da je i PTSP i problem s vratnom kralježnicom povezan, i da se ponekad za teške bolove kod vratne kralježnice daju antidepresivi. Prema njenom mišljenju navedeni simptomi su kod tužiteljice uzrokovani PTSP-om i problemima s vratnom kralježnicom, i da se to ne može razdvojiti. Pojasnila je da se može razdvojiti tek neurološki dio. U konkretnom slučaju, neurolog je utvrdio da kod tužiteljice nema morfoloških niti organskih promjena koji bi ukazivali da su simptomi vrtoglavice, otežanog hoda i dr. posljedica neuroloških problema, već je utvrdio da je neurološki status uredan. Neurolog je čak diskretno ukazao na to da tužiteljica ima dosta stresan život, odnosno na diskretan način je izveo zaključak da su navedeni simptomi posljedica stresa. Na temelju medicinske dokumentacije iz spisa, odnosno rendgenskih snimaka te činjenice da je tužiteljica višekratno odlazila, odnosno upućivana na fizikalne terapije, vještakinja zaključuje da je ona imala dijagnozu discartrozu vratne kralježnice. Međutim, ta dijagnoza može, ali i ne mora izazivati vrtoglavice i osjećaj slabosti. Smatra da je tužiteljici svakako tim simptomima pridonijelo i psihogena komponenta. Vještakinja dr. Kos je istaknula da se u svojoj praksi susrela s brojnim slučajevima u kojem se bolesnici koji boluju od PSTP -a nikada nisu prijavili liječniku radi liječenja. Takvi najčešće pribjegnu alkoholu, ako se govori o sredstvu koje uzimaju za smirenje, jer je alkohol i vrsta sedativa. Kod tužiteljice nije primijetila da konzumira alkohol. Iz razgovora s tužiteljicom je zaključila da je ona samoinicijativno primijenila radnu terapiju, odnosno okupirala se poslom, a osim toga je i slikala. Takve stvari pomognu u poboljšanju, ali PTSP -evci se ustvari nikada ne izliječe, osim iznimaka. Pojasnila je da kada se govori o smanjenju životne aktivnosti da se ne misli samo na sposobnost za rad. Ocijenila je da je tužiteljici smanjena životna aktivnost u visini od 33 %. Kod nje je prestala životna radost (anhedonija- nemogućnost uživanja), ne spava, pati od nesanice, nema nikakvog životnog užitka, stalno je tjeskobna, stalno se podsjeća na bol i to sve čini patnju, a patnja uzrokuje smanjenje životne aktivnosti. Životna aktivnost nije samo rad, to je naprosto uživanje u životu, to je koncentracija prilikom čitanja, uspostavljanje socijalnih kontakata itd. Otupjelost je jedan od simptoma PTSP-a, a otupjelost je primijetila i kod tužiteljice u situaciji kada joj je u razgovoru rekla da je bila iznenađena da je nakon jedne ginekološke operacije koju je obavila za vrijeme boravka u zatvoru više ne boli. Vještakinja je pojasnila da se u medicini govori o uzrocima i o otponcima (trigger) koji dovode do određenog zdravstvenog stanja. Postoji samo jedan uzrok, a sve drugo su otponci ili laički rečeno povodi. Po njenom mišljenju drugi boravak tužiteljice u zatvoru u trajanju od dvije godine, i u vrijeme kada je s njom vodila razgovor nije uzrok psihičkom stanju koji je utvrdila, nego je bio otponac, a što znači da je taj boravak u zatvoru podsjećao, odnosno doveo do pogoršanja stanja, ali nije bio uzrok. Njezino psihičko stanje je kronično stanje. Smatra da je uvijek bitno zdravstveni problem staviti u vremenski kontekst, odnosno utvrditi kada je problem počeo. Tužiteljicu je njezino financijsko stanje opterećivalo ne samo tijekom boravka u pritvoru nego i nakon izlaska. Kao što je već navela, tužiteljica je za vrijeme boravka u pritvoru bila opterećena financijskim stanjem, brinula se što je djecu povjerila djedu i baki koji nisu bili u dobrom financijskom stanju te ju je opterećivalo da ona iz pritvora ne može ništa učiniti po tom pitanju. Briga o financijskom stanju nakon pritvora nije uzrok već je to posljedica svega ranijeg, odnosno novi otponci. Nadalje, pojasnila je i da problem sa štitnjačom može izazvati nesanicu. Tužiteljica je jedno kraće vrijeme prije nego što joj se utvrdio problem sa štitnjačom uzimala sredstva kako bi mogla zaspati, a kada se problem sa štitnjačom stabilizira u hormonski stabilno stanje, stabilizira se i problem spavanja. Vezano za prigovore tuženice, vještakinja dr. Kos je istakla da je ona kao doktor medicine, specijalist opće medicine ovlaštena i obvezna dati što točniju dijagnozu. Ovlaštena je postaviti i izreći dijagnozu PTSP-a, ali i puno teže dijagnoze. Pojasnila je da specijalisti opće medicine mogu zatražiti konzultacije ako traže specifičnu dijagnozu, odnosno točnu specifikaciju lijekova. Vještakinja kao specijalist opće medicine, u situaciji kada utvrdi da netko boluje od PTSP-a nije dužna uputiti ga psihijatru već ga može sama liječiti što i čini. Liječi ljude i od šizofrenije jer oni nisu željeli otići k psihijatru. Ona kao liječnik opće medicine može, a što i čini, u zdravstvenom kartonu napisati da pacijent boluje primjerice od PTSP-a ili pak od šizofrenije. Ona svoje pacijente šalje psihijatru ako oni to žele i ako im je to potrebno radi ishodovanja dokumentacije, odnosno primjerice mirovine. Najčešće je to kod PTSP-a. Da bi pacijent ostvario određena prava potrebno je da pacijent obavi psihoterapije pa takve pacijente upućuje psihijatru, odnosno psihologu. Na upit zastupnice tuženice, navela je da po njenom saznanju specijalizacija iz psihijatrije traje četiri godine. Kada je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica pretrpjela primarni strah tijekom prvih mjesec dana boravka u zatvoru i pri tome navela da je doživjela strah od ishoda tada je vještakinja mislila da se tužiteljica bojala kako će postupak završiti kao i sam boravak u pritvoru. Pojasnila je da tužiteljica nije znala koliko će to trajati, kakva će presuda biti donesena i kako će to utjecati na njezinu djecu. Osim toga, ona je u pritvoru doživjela neugodne situacije i boravila je u "neugodnom" društvu - s ovisnicima. Vještakinjina ocjena sekundarnog straha koji se odnosio na strah od ishoda te na bojazan od financijskog kraha (našla devastiranu kancelariju, blokirane račune, nestale slučajeve) vezuje za boravak tužiteljice u pritvoru jer je ona takvo stanje zatekla kada je iz pritvora izašla. Tužiteljica joj nije rekla u razgovoru je li takvo zatečeno stanje njene odvjetničke kancelarije vezano za njeno pritvaranje ili za drugi postupak. Vještakinja je navela da je prilikom ocjene straha kojeg je tužiteljica pretrpjela uzela u obzir kao posebnu vrstu straha i njezinu brigu, odnosno čežnju za djecom, njezinu brigu za njihov razvoj, situaciju u društvu, zabrinutost zbog njihove odvojenosti, dakle njezinu preokupiranost budućnošću, ali i tadašnjom trenutnom situacijom njene djece, jer je ona bila nadprosječno izražena. Vještakinja je nadodala da je za dijagnozu PTSP-a potrebno osim postojanja simptoma iz neke od tri skupine simptoma, neophodno i postojanje preduvjeta, odnosno nekog teškog događaja koji nadilazi nečije prosječno životno iskustvo. U konkretnom slučaju ocjenjuje da je taj preduvjet za tužiteljicu bio boravak u pritvoru i da se boravak u pritvoru može uzročno povezati s njezinom dijagnozom, odnosno s razvojem psihičkih tegoba. Pod tim misli, osim na sami boravak u pritvoru i na cijeli postupak vezan za pritvor kao i javno sramoćenje jer to ide zajedno jedno s drugim. Istaknula je da kada se kronološki pogleda tužiteljičin zdravstveni karton da je razvidno da je ona i prije pritvaranja doživjela neke vrlo teške životne situacije kao što su sudjelovanje u Domovinskom ratu, ranjavanje, zatim da se godinama borila s ginekološkim problemima i operativnim zahvatima, odnosno sterilitetom, a nakon što je napokon dobila djecu da je pretrpjela tešku situacija da joj djeca boluju od autizma i ADHD-a. Međutim, prema mišljenju vještakinje dr. Kos, niti jedna od tih teških životnih situacija nisu doveli do toga da ona oboli od PTSP-a, a to se dogodilo tek kada je pritvorena. Sve je to zaključila na temelju podataka iz zdravstvenog kartona.
42. Tužiteljica nije imala primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje.
42. 1. Tuženica je i nakon saslušanja vještaka dr. Kos ostala kod svih primjedbi iznijetih na njezino vještačenje. Istakla je da specijalist opće medicine nije ovlašten za postavljanje dijagnoze PTSP-a kao niti utvrđivanje postojanja eventualnog straha, njegove duljine i intenziteta, a niti za utvrđivanje smanjenja životne aktivnosti.
42. 2. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje, pisano očitovanje te iskaz vještakinje dr. Kos, jer smatra da je medicinsko vještačenje provedeno stručno i u skladu s pravilima struke. Već u pisanom očitovanju na primjedbe tuženice, vještakinja je u potpunosti otklonila sve sumnje u njezinu stručnost i "pravo" da kao specijalist obiteljske medicine ocjenjuje i daje mišljenje i o psihičkom stanju tužiteljice. Kao što je vještakinja detaljno i obrazložila u pisanom očitovanju te dodatno i na ročištu prilikom saslušanja, ona kao specijalist obiteljske medicine ima dovoljno stručnog znanja da procjenjuje i psihičko stanje pacijenta, u konkretnom slučaju tužiteljice. S obzirom na stručno usavršavanje vještakinje (iz područja psihijatrije i psihoterapije, detaljno navedeno u pisanom očitovanju), dugogodišnji staž u radu s pacijentima, dugogodišnje predavanje na fakulteta, te dugogodišnji vještački staž, a posebno činjenicu da je tijekom Domovinskog rata bila konzilijarni liječnik za zatvorenike netom pristigle iz srpskih logora koji su bolovali od PTSP-a, stav je ovog suda da je vještakinja itekako stručna davati mišljenja i procjene učinjene prilikom konkretnog vještačenja. Treba istaknuti da je vještakinja na svako pitanje odgovarala stručno i detaljno, a po načinu iznošenja tematike vještačenja bez ikakve dvojbe je bilo vidljivo da ona u potpunosti "vlada" tematikom vještačenja. Sama vještakinja je izjavila da ona dosta svojih pacijenata koji boluju od PTSP-a, a koje ona osobno uspješno liječi pa čak i pacijenti koji boluju od težih psihičkih bolesti. Naravno, kao što je i sama istaknula, drugo je pitanje što pacijenti radi ishođenja određenih prava (mirovine i sl.) moraju imati potvrde o provođenju psihoterapija i sl. Međutim, vještakinja smatra, a sud prihvaća njezino mišljenje, da ona kao specijalist obiteljske medicine ima dovoljno stručnog znanja iz područja psihijatrije i psihoterapije da može iznijeti dijagnozu i mišljenje o pacijentovom psihičkom stanju. U skladu s navedenim, sud u potpunosti smatra neosnovanim primjedbe tuženice na provedeno medicinsko vještačenje. Zaključno, treba istaknuti i da se u određenim sudskim postupcima, radi ekonomičnosti postupka čak i ne provodi nikakvo medicinsko vještačenje, već sud sam na temelju drugih izvedenih dokaza izvodi zaključak o zdravstvenom stanju stranke koja potražuje naknadu neimovinske štete. Prema tome, ako sud bez ikakvog stručnog medicinskog znanja može (kada stranke ne predloži medicinsko vještačenje) ocjenjivati i zaključivati o psihičkom stanju stranke (na temelju iskaza i dr. dokaza), onda to zasigurno to može činiti i specijalist obiteljske medicine.
43. Sud cijeni stručno mišljenje vještaka te nema razloga sumnjati u njegovu stručnost, te prihvaća njegovu ocjenu da je upravo zbog ovog štetnog događaja došlo do narušavanja zdravstvenog stanja tužiteljice. Stoga sud drži neosnovanim prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještakinje dr. Kos posebice jer je tuženica mogla predložiti provođenje novog medicinskog vještačenja, a to nije učinila.
44. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini pravične novčane naknade, valja imati na umu da je sloboda čovjeka jedno od temeljnih prava zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kao takva novčano nemjerljiva, zbog čega naknada u slučaju povrede prava slobode ima simbolično značenje, no ne smije pogodovati težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, ali ni biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena.
45. U skladu s navedenom svrhom te odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, ovaj sud je valorizirao, ne samo trajanje neosnovanog lišenja slobode (461 dan), već i životnu dob tužiteljice (rođena je 1956.), njezinu raniju neosuđivanost (u trenutku predmetnog uhićenja), okolnosti koje su dovele do neosnovanog lišenja slobode, strah i frustracije koje je tužiteljica proživjela znajući da je nedužna pritvorena, da su joj okolnosti neosnovanog pritvaranja izuzetno pogodile, da je osobito strahovala što će biti s njezino dvoje malodobne djece i tko će s o njima brinuti (samohrana majka), da ih je samo dva puta vidjela dok je bila u pritvoru jer joj materijalna situacija nije dozvoljavala da ih češće viđa, da je javnim objavljivanjem njezina uhićenja te pritvaranja objavama u tisku i medijima, a posebno na televiziji, ne samo lokalnoj, znatno narušen njen ugled i čast, jer se o njoj pričalo kao o "kriminalcu" što je utjecalo na sliku javnosti o njoj, posebno njenih klijenata zbog čega su joj masovno opozvali punomoć za njihovo zastupanje, a pogotovo "veliki klijenti" koje je zastupala kod realizacije velikih projekata, jer je njihova daljnja suradnja bila onemogućena zbog njenog pritvaranja te da joj je dostojanstvo dovedeno u pitanje prilikom boravka u pritvoru, kada je u ćeliji boravila sa 6-7 pritvorenica, mahom ovisnika zbog kojih je čak i strahovala, a kako je to sve tužiteljica detaljno opisala u svom iskazu, te u razgovoru s vještakinjom dr. Kos što je i u skladu s nalazom tog vještaka, a koji osjećaji nedvojbeno predstavljaju poremećaj duševnog mira i zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje tužiteljice.
46. Nadalje, sud je uzeo u obzir da je prema provedenom medicinskom vještačenju tužiteljica pretrpjela strah - primarni strah koji je tijekom prvih mjesec dana boravka u zatvoru bio srednjeg intenziteta, a odnosio se na njenu užasnutost zbog boravka u zatvoru (strah od ishoda, zgroženost situacijom, kao i nekima od drugih pritvorenica koje su bile ovisnice) te duboku zabrinutost i strah za vlastitu djecu (tko će se o njima brinuti kad je ona u zatvoru, kao i s kojim financijskim sredstvima). Kasnije se to ublažilo u dugotrajni strah blagog intenziteta, a istog sadržaja, do kraja boravka u pritvoru, znači još 14 mjeseci. Posebno je uzeto u obzir da prema mišljenju vještaka, čežnju za djecom kroz vrijeme odvojenosti treba računati kao posebnu vrstu straha jer je taj element kod tužiteljice natprosječno izražen. Uzeto je u obzir i da je sekundarni strah trajao od izlaska iz zatvora do pravomoćne presude i da je bio blagog intenziteta. Odnosio se na strah od ishoda, te na bojazan od financijskog kraha (kad je našla devastiranu kancelariju, blokirane račune, nestale njene slučajeve…). Konačno, uzeto je u obzir i mišljenje vještakinje da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti - kao trajna posljedica uzrokovana 15-mjesečnim lišenjem slobode i to u visini od 33 %.
46. 1. Unatoč tvrdnjama tužiteljice, prihvaćeno je miš ljenje vještakinje dr. Kos da se bolest štitnjače ne može uzročno-posljedično pripisati boravku u zatvoru jer je nastupila prije toga. Također ni da se povećanje doze lijeka za štitnjaču Euthyrox s početnih 25 mcg, na 150 mcg ne može pripisati zatvoru jer je doza od 150 doduše bila u par navrata preporučena – ali da se vidi da ta preporuka nije bila sukladna tadašnjim nalazima hormona TSH.
47. Neosnovane su tvrdnje tuženice da je tužiteljičino zdravlje narušeno i pogoršano isključivo zbog provedenog poreznog nadzora i blokade računa, te da joj je čast i ugleda narušena vođenjem drugog kaznenog postupka koji je vođen kasnije i u kojem je osuđena zbog utaje poreza. Naime, istina je da je tužiteljica nakon predmetnog neovlaštenog pritvaranja i donesene oslobađajuće presude doživjela i težak udarac u smislu vođenja novog kaznenog postupka koji je okončan donošenjem osuđujuće presude protiv tužiteljice i da je ona i odslužila kaznu zatvora po izrečenoj kazni, te da je nakon predmetnog pritvaranja 2007., uskoro započeo porezni nadzor njenog odvjetničkog ureda te da su joj u tom razdoblju i blokirani računi, ali po stavu ovog suda, kao što je to i vještakinja stručno opisala u svom nalazu i mišljenju, porezni nadzor i blokada računa te drugi kazneni postupak su bili "otponci", a ne uzrok. Vještakinja je pojasnila da se u medicini govori o uzrocima i o otponcima (trigger) koji dovode do određenog zdravstvenog stanja. Postoji samo jedan uzrok, a sve drugo su otponci ili laički rečeno povodi. Po njenom mišljenju drugi boravak tužiteljice u zatvoru u trajanju od dvije godine, i u vrijeme kada je s njom vodila razgovor nije uzrok psihičkom stanju koji je utvrdila, nego je bio otponac, a što znači da je taj boravak u zatvoru podsjećao, odnosno doveo do pogoršanja stanja, ali nije bio uzrok. Njezino psihičko stanje je kronično stanje. Smatra da je uvijek bitno zdravstveni problem staviti u vremenski kontekst, odnosno utvrditi kada je problem počeo. Takvo stručno obrazloženje, sud je u potpunosti prihvatio.
47. 1. Neosnovan je i tuženičin prigovor zastare u odnosu na naknadu štete koju potražuje po osnovi povrede osobnosti zbog uvjeta u pritvoru. Naime, tužiteljica ne zahtijeva naknadu štete zbog loših uvjeta u zatvoru, već je spominjanje uvjeta u pritvoru bilo isključivo u kontekstu utvrđivanja povrede prava osobnosti – dostojanstva. U odnosu na ovaj vid neimovinske štete zastarni rok je tri godine od pravomoćnosti presude kojom je oslobođena optužbi, odnosno od zaprimanja drugostupanjske odluke. S obzirom na datum donošenja kaznene drugostupanjske odluke i zaprimanja odluke te podnošenja predmetne tužbe, razvidno je da nije protekao trogodišnji zastarni rok.
48. U konačnici, sve naprijed navedene okolnosti, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu i duševnih boli zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenim u medijima, dostojanstvo, pretrpljeni strah i umanjenje životnih aktivnosti , u ukupnom iznosu od 90.000,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 22. listopada 2015. (nije podnesena 9. listopada 2015. kako to navodi tužiteljica već je tada pisana), u skladu s čl. 1103. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
48. 1. Iako je tužiteljica u konačno uređenom tužbenom zahtjevu zasebno zatražila naknadu neimovinske štete zbog narušenog zdravlja, a zasebno po ostalim vidovima povrede prava osobnosti, sud je dosudio jedan iznos za sve vidove povrede prava osobnosti na slobodu i duševnih boli zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenim u medijima, dostojanstvo, pretrpljeni strah i umanjenje životnih aktivnosti, jer nije uobičajeno da se dosuđuju odvojeni novčani iznosi s obzirom na to da pravična novčana naknada neimovinske štete, predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štete posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog ili uhićenog .
49. Tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete i to izmakle koristi (izgubljenu dobit) u ukupnom iznosu 4.548.672,62 eura, za svaku godinu od uhićenja do ispunjavanja uvjeta za punu mirovinu 2017., u mjesečnom iznosu od 379.048,00 eura (za prvu godinu u polovici tog iznosa). Ovaj iznos tužiteljica temelji na njezinoj prosječnoj godišnjoj zaradi koju je imala kao odvjetnica, kao i na utvrđenju u poreznom rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave od 5. studenog 2008., te da bi njezin prihod u vremenu nakon nezakonitog lišenja slobode sigurno bio i veći s obzirom na to da je radi svoje ranije uspješnosti , broj klijenata koji su tražili njezine usluge bio stalno u porastu. Od trenutka nezakonitog lišenja slobode kod tužiteljice je došlo do oštećenja i pogoršanja njezina zdravstvenog stanja, kako fizičkog tako i psihičkog što da je dovelo do smanjenja njezine radne sposobnosti i nemogućnosti zaposlenja. Osim toga da joj je 95 % klijenata nakon predmetnog pritvaranja opozvalo punomoć za zastupanje.
50. Odredbom čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
50. 1. Nadalje, odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
51. Analizom i ocjenom provedenih dokaza ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica u vrijeme neosnovanog lišenja radila kao odvjetnica u svom odvjetničkom uredu s renomiranim ugledom i velikom brojem klijenata. Uglavnom se bavila imovinskopravnim pitanjima pa je pružala pravne usluge brojnim trgovačkim društvima u Istri, ali i po ostalim dijelovima Hrvatske. Zbog toga je sklapanja ugovore za pružanje pravnih usluga. Utvrđeno je da joj je većina klijenata (fizičkih osoba) zbog nezakonitog lišenja opozvala punomoć. Te njene navode potvrdio je svjedok ŠF koji je bio njena zamjena u odvjetničkom uredu po rješenju Hrvatske odvjetničke komore. Nakon ukidanja pritvora, rješenjem Hrvatske odvjetničke komore stavljeno je van snage rješenje od 2. srpnja 2007. kojim je tužiteljici bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva. Tužiteljica je nakon izlaska iz pritvora zatekla devastirani odvjetnički ured, bez klijenata. Zbog narušenog ugleda, nije uspijevala "vratiti klijente" pa joj je u početku rad bio onemogućen. Zbog toga se sa svojim partnerom preselila u [adresa], u novu sredinu, te pokušala u novom uredu nastaviti odvjetništvo. Sasvim očekivano, prvih nekoliko godina to je bilo jako teško pa je samo zbog pomoći prijatelja uspjela osigurati nekakva materijalna sredstva za egzistenciju sebe i dvoje malodobne djece.
52. Sudskom vještaku financijske struke Erici Calagaz Poropat povjereno je vještačenje, temeljem prijave poreza na dobit odvjetničkog ureda ĆF, za razdoblje od 1. siječnja - 31. prosinca 2006., podataka i dokumentacije Porezne uprave, priloženih presuda u spisu posl. br. Pn-576/2015 i u priklopljenom spisu posl. br. K-59/11, u pravcu utvrđenja koliko je iznosio stvarni prihod (zarada) tužiteljice, kao odvjetnice, u tijeku 2006., pa do 15. lipnja 2007., kao i njen prosječni mjesečni prihod (zarada) u tom razdoblju, uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i troškove odvjetničkog ureda, te koliki bi prosječni prihod (zaradu) ostvarila tužiteljica u razdoblju od 15. lipnja 2007. pa do 19. rujna 2008. da nije bila u istražnom zatvoru i da je radila, odnosno koliko iznosi ukupna izgubljena zarada tužiteljice u tom razdoblju, a radi utvrđenja koliko je iznosio stvarni prihod (zarada) tužiteljice, kao odvjetnice, u tijeku 2006., pa do 15. lipnja 2007., kao i njen prosječni mjesečni prihod (zarada) u tom razdoblju, uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i troškove odvjetničkog ureda. Pri izračunu zarade tužiteljice u tijeku 2006., pa do 15. lipnja 2007. vještakinja daje dvije varijante. Varijantu br. I. uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i varijantu br. II. uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate plus realno moguće naplate s obzirom na pružene odvjetničke usluge - sve uzimajući u obzir i troškove odvjetničkog ureda.
52. 1. Uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge, prema podacima sa prijave poreza na dobit Odvjetničkog ureda Asje Piplović za razdoblje od 1. siječnja - 31. prosinca 2006. stvarna zarada tužiteljice kao odvjetnice uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i troškove odvjetničkog ureda iznosi 252.877,45 kuna / 33.562,61 eura (ukupan prihod+iznos povećanja zbog promjene metode utvrđivanja porezne osnovice (tužiteljica je ova potraživanja uključila u poreznu prijavu) + iznos povećanja temeljem nenaplaćenih potraživanja od kupaca 31. prosinca 2005. (tužiteljica ova potraživanja nije uključila u poreznu prijavu, a iz ovih potraživanja oduzeto je potraživanje prema Gradu Poreču jer prema presudama Grad Poreč nema obvezu uplate dugovanja tužiteljici) + nepriznati rashodi - ukupan rashod = zarada u 2006.). Potraživanja prema kupcima na dan 31. prosinca 2005. koja nisu uključena u Prijavu poreza na dobit su slijedeća: CROMES d.o.o. u iznosu 17.555,01 kuna + VETERINARSKA STANICA u iznosu 3.000,00 kuna + SLOG II u iznosu 23.167,50 kuna + TIEM d.o.o. u iznosu 2.554,58 kuna, što ukupno iznosi 46.277,09 kuna / 6.142,03 eura. Nepriznati rashodi odnose se na troškove koje je tužiteljica prikazala kao troškove odvjetničkog ureda i uključila kao takve u poreznu prijavu, no isti se ne odnose na poslovanje odvjetničkog ureda i kao takvi nisu trebali teretiti poreznu prijavu odvjetničkog ureda ĆF (amortizacija vozila na temelju nevjerodostojnih računa + amortizacija klima uređaja + nabava pribora za crtanje i udžbenika + školarina + radiatori viessmann + korištenje automobila + reprezentacija = nepriznati rashodi 121.332,44 kuna (nije uključen trošak ulaganja u poslovni prostor [adresa] s obzirom na to da su ulaganja izvršena). Vještakinja je p rema bilanci odvjetničkog ureda ĆF za razdoblje od 1. siječnja - 31. srpnja 2007. izračunala dobit odnosno gubitak u iznosu od 220.248,94 kuna (prihodi - rashodi), a gubitak od 210.030,03 kuna izračunat je za razdoblje od sedam mjeseci tj. od 1. siječnja - 31. srpnja 2007.godine (ukupan prihod - ukupan rashod - nepriznati rashodi (odnosi se na leasing automobila koji nisu korišteni u službene svrhe) = gubitak, kako ne postoje podaci pojedinačno po mjesecima za izračun iznosa gubitka od 1. siječnja - 15. lipnja 2007. izračunala je prosječan mjesečni iznos i pomnožila sa 6,5 mjeseci (210.030,03/7=-30.004,29*6,5mj = -195.027,89 kuna). Za razdoblje od 1. siječnja - 15. lipnja 2007. gubitak odvjetničkog ureda ĆF iznosio bi 195.027,89 kuna. Tužiteljica, kao odvjetnica, u tijeku 2006. do 15. lipnja 2007., ostvarila je zaradu u iznosu od 57.849,56 kuna uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i troškove odvjetničkog ureda (zarada u 2006. - gubitak 1.1.- 15.6.2007.= zarada od 1.1.2006. -15.6.2007.). Za izračun prosječnog mjesečnog prihoda (zarade) u razdoblju od 1. siječnja 2006. - 15. lipnja 2007., izračunatu zaradu u iznosu od 57.849,56 kuna vještakinja je podijelila sa 18,5 mjeseci (razdoblje na koje se ista odnosi), te proizlazi da je prosječna mjesečna zarada 3.127,00 kuna (57849,56/18,5= 3127,003243).
52. 2. Prema varijanti br. 2., uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate i realno moguće naplate obzirom na pružene odvjetničke usluge i da tužiteljica nije pritvorena, prema mišljenju vještaka tužiteljica bi kao odvjetnica, u tijeku 2006., pa do 15. lipnja 2007., ostvarila zaradu u iznosu od 1.121.594,92 kuna / 148.861,23 eura uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i troškove odvjetničkog ureda. Za izračun prosječnog mjesečnog prihoda (zarade) u razdoblju od 1. siječnja 2006. - 15. lipnja 2007., izračunatu zaradu u iznosu od 1.121.594,92 kuna podijelila je sa 18,5 mjeseci (razdoblje na koje se ista odnosi), te proizlazi da je prosječna mjesečna zarada 60.626,75 kuna / 8.046,55 eura (1.121.594,92 /18,5= 60.626,75). Prosječni prihod (zaradu) u razdoblju od 15. lipnja 2007. pa do 19. rujna 2008. da nije bila u istražnom zatvoru i da je radila, odnosno iznos ukupno izgubljene zarade tužiteljice uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge vještakinja izračunava tako da prosječni mjesečni prihod (zarada) u razdoblju od 1. siječnja 2006. - 15. lipnja 2007., u iznosu 3.127,00 kuna pomnoži sa 15 mjeseci koliko je tužiteljica bila u pritvoru, pa proizlazi da bi tužiteljica da je radila ostvarila prosječan prihod (zaradu) u razdoblju od 15. lipnja 2007. pa do 19. rujna 2008. u iznosu 46.905,00 kuna / 6.225,36 eura. Dok, uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate + realno moguće naplate obzirom na pružene odvjetničke usluge, izračunato je da prosječni mjesečni prihod (zarada) u razdoblju od 1. siječnja 2006. - 15. lipnja 2007., iznosi 60.626,75 kuna, koji pomnoži li se sa 15 mjeseci koliko je tužiteljica bila u pritvoru, proizlazi da bi tužiteljica da je radila ostvarila prosječan prihod (zaradu) u razdoblju od 15. lipnja 2007. pa do 19. rujna 2008. u iznosu 909.401,25 kuna / 120.698,28 eura.
52. 3. Zaključno, vještakinja navodi kako je izračun zarade tužiteljice u tijeku 2006. do 15. lipnja 2007. dan u dvije varijante s obzirom na to da je tužiteljica sklopila neke ugovore u 2007., a nakon toga je pritvorena, i to uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge i uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate + realno moguće naplate obzirom na pružene odvjetničke usluge sve uzimajući u obzir i troškove odvjetničkog ureda. Dakle, uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge ukupna zarada bi iznosila 57.849,56 kuna / 7.677,96 eura (252.877,45 kuna u 2006.+gubitak -195.27,89 kuna u 2007). Prosječna mjesečna zarada iznosila bi 3.127,00 kuna / 415,03 eura. Temeljem ovako izračunate mjesečne zarade ukupna izgubljena zarada tužiteljice u razdoblju dok je bila u pritvoru tj. od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008., iznosila bi 46.905,00 kuna / 6.225,36 eura. Prema drugoj varijanti, uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate i realno moguće naplate obzirom na pružene odvjetničke usluge te da je tužiteljica pritvorena, ukupna zarada iznosila bi 1.121.594,92 kuna / 148.861,23 eura. Prosječna mjesečna zarada iznosila bi 60.626,75 kuna / 8.046,55 eura. Temeljem ovako izračunate mjesečne zarade ukupna izgubljena zarada tužiteljice u razdoblju dok je bila u pritvoru tj. od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008., iznosila bi 909.401,25 kuna / 120.698,28 eura.
53. Dana 1. lipnja 2020. vještakinja Erika Calagaz Poropat, sačinila je dopunu nalaza i mišljenja s obzirom na iznesene prigovore tuženice iz podneska od 19. prosinca 2019. Navela je da je tužiteljica, kao odvjetnica 31. prosinca 2005. bila obveznica poreza na dohodak. Pojasnila je da se dohodak utvrđuje prema poslovnim knjigama kao razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka. Primici i izdaci se utvrđuju prema načelu blagajne – primici se utvrđuju nakon primljenih uplata, a izdaci nakon obavljenih isplata. Stoga do naplate računa iste nije evidentirala kao primitke. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica, kao odvjetnica, u 2006. godini postala obveznicom poreza na dobit u početnoj bilanci bila je u obvezi evidentirati nenaplaćene račune. Nadalje je pojasnila, da bi se mogao sprovesti neoporeziv otpis potraživanja ono mora biti evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i moraju biti obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, kao što su: utuženja potraživanja ili se zbog njih vodi ovršni postupak, potraživanja su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili je postignuta nagodba s dužnikom u postupku sanacije ili stečaja. Također je potrebno osigurati evidenciju o tome koje su se radnje poduzele radi naplate potraživanja, te dokaze na temelju kojih je utvrđena nemogućnost naplate. Kako tužiteljica nije provela prethodno navedeno, nije moguće utvrditi da li je isto naplativo ili ne, pa je bilo potrebno nenaplaćena potraživanja uključiti u poreznu prijavu. Rashodi se priznaju u Računu dobiti i gubitka kada se mogu pouzdano izmjeriti, istodobno s povećanjem obveza ili smanjenjem imovine, na temelju izravne povezanosti između nastalih troškova i određene stavke prihoda. To se naziva sučeljavanje rashoda s prihodima. Uzimajući u obzir mjesečni prihod (zaradu) od izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 15. lipnja 2007. iznosi 5.020,22 kuna / 666,30 eura koji ako bi se pomnožio sa 15 mjeseci koliko je tužiteljica bila u pritvoru, proizašlo bi da bi tužiteljica da je radila ostvarila prosječan prihod (zaradu) u razdoblju od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2009. u ukupnom iznosu od 75.303,30 kuna / 9.994,47 eura. Računa li se neto zarada, odnosno nakon što bi tužiteljica platila porez na dobit u 2006. u razdoblju od 15. lipnja 2007. pa do 19. rujna 2008. prosječan prihod tužiteljice iznosio bi 31.952,89 kuna / 4.240,87 eura. Nadalje, uzimajući u obzir mjesečni prihod (zaradu) od stvarne naplate i moguće naplate u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 15. lipnja 2007. iznosi 65.805,67 kuna / 8.733,91 eura koji ako bi se pomnožio sa 15 mjeseci koliko je tužiteljica bila u pritvoru, proizašlo bi da bi tužiteljica da je radila ostvarila prosječan prihod (zaradu) u razdoblju od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2009. u ukupnom iznosu od 988.085,05 kuna / 131.008,70 eura. Računa li se neto zarada, odnosno nakon što bi tužiteljica platila porez na dobit u 2006. u razdoblju od 15. lipnja 2007. pa do 19. rujna 2008. prosječan prihod tužiteljice iznosio bi 789.668,10 kuna / 104.809,62 eura.
53. 1. Vještak je naveo da ako sud smatra da bi prihod (zaradu) tužiteljice, kao odvjetnice, trebalo izračunati na način kako to navodi tuženica u podnesku od 19. prosinca 2018., odnosno da prihod navedeni u Prijavi poreza na dobit ne treba povećavati za potraživanja koja nisu naplaćena, a za koje nisu niti provedene mjere naplate u 2006. kao ni za rashode koji nisu povezani sa stavkama prihoda, iako ih je tužiteljica priznala kao troškove, tada gubitak tužiteljice u tijeku 2006. pa do 15. lipnja 2007. iznosi -191.791,40 kuna / 25.455,09 eura, odnosno nakon što bi platila porez na dohodak 20 % u 2006., gubitak bi iznosio -197.482,91 kuna / 26.210,49 eura. Nadalje, uzimajući u obzir i moguće naplate, prihod (zarada) tužiteljice, kao odvjetnice, u 2006. pa do 15. lipnja 2007. iznosio bi 871.953,96 kuna / 115.728,18 eura, odnosno nakon plaćanja poreza na dobit 20 %, zarada bi iznosila 641.941,40 kuna / 82.200,27 eura. Računa li se prihod (zarada) tužiteljice, kao odvjetnice, na način kako navodi tuženica u podnesku od 19. prosinca 2019., uzimajući u obzir izvršene naplate, tužiteljica bi u razdoblju od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008. ostvarila gubitak u iznosu -169.271,06 / 22.466,13 eura (-197.482,91 kuna podijeljeno sa 17,5 = -11.284,72*15). Nadalje, uzimajući u obzir izvršene naplate i moguće naplate obzirom na pružene odvjetničke usluge, tužiteljica bi u razdoblju od 16. lipnja 2007. do 19. rujna 2008. ostvarila zaradu u iznosu 747.389,10 kuna / 99.195,58 eura (49.825,94*15), odnosno neto zarada nakon što bi platila 20 % poreza, iznosila bi 550.235,40 kuna / 73.028,79 eura.
54. Radi usmenog pojašnjenja pisanog nalaza i mišljenja te pisane dopune i očitovanja, na ročištu održanom 27. rujna 2022. saslušana je sudska vještakinja financijske struke Erika Calagaz Poropat. U svom iskazu je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja, dopune nalaza i mišljenja te očitovanja na primjedbe tuženice iz podneska od 26. listopada 2021. Nadalje, što se tiče primjedbi tuženice da je 2007. račun tužiteljice bio u minusu u iznosu od 25.733,01 kuna / 3.415,36 eura, navela je da je istovremeno tužiteljica imala depozit u iznosu od 1.400.000,00 kuna / 185.811,93 eura koji je koristila kao instrument osiguranja za lombardni kredit kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sklopljenog 16. veljače 2007. a što je navedeno na str. 3 dopune nalaza i mišljenja. Također, na istoj stranici dopune nalaza i mišljenja naveden je i promet po tekućem računu tužiteljice iz kojeg je vidljivo da su se tokom prosinca 2006. do travnja 2007. vršile uplate te potom isplate značajnih iznosa sredstava iz čega se može zaključiti da negativan saldo po tekućem računu nije zbog neimanja dovoljno novčanih sredstava. Nadalje, u osnovnom nalazu i mišljenu te dopuni nalaza i mišljenja dana je varijanta br. 2 u kojoj su uzete u obzir moguće naplate s obzirom na pružene odvjetničke usluge. Kako je poslovna praksa da se za obavljenu uslugu izvrši određena naplata, a iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica sklopila određene ugovore i obavila određeni posao, vještakinja smatra da bi po istima bilo za očekivati da će i određenu naknadu za obavljene usluge i naplatiti. Istovremeno, troškovi odvjetničkog ureda uzeti su u obzir prilikom izračuna zarade kako u varijanti br. 1 tako i u varijanti br. 2 jer su se ti poslovi odvijali za vrijeme rada tužiteljice. Odluku o tome hoće li će sud uzeti u obzir varijantu br. 2 prepušta sudu, a istu je morala navesti jer se dokumentacija nalazila u spisu. Na upit zastupnice tuženice što predstavlja iznos 56.810,30 kuna / 7.540,02 eura koji se navodi na str. 12 nalaza i mišljenja odnosno str. 2 dopune, vještakinja je pojasnila da taj iznos predstavlja povećanje prihoda temeljem potraživanja po računima, a koje je tužiteljica bila uključila u prijavi poreza na dobit u 2006. s obzirom na to da je 2006. bila obveznik poreza na dobit dok je prethodnih godina bila obveznik poreza na dohodak. Vještakinja je potvrdila da su u tom iznosu od 56.810,30 kuna / 7.540,02 eura kao i u iznosu 46.277,09 kuna / 6.142,03 eura svi izdani računi neovisno o tome da li su i naplaćeni i to za razdoblje od 1998. do 1. siječnja 2006. Navedeni iznosi su uzeti u obzir iz razloga što se koristila dokumentacija za 2006. kako je i navedeno u rješenju suda, a ti su iznosi trebali biti uključeni u prijavu poreza na dobi t za 2006. Vezano za iznos od 121.332,44 kuna / 16.103,58 eura za koji je navela da se ne odnosi na poslovanje odvjetničkog ureda, vještakinja je pojasnila da se odnosi na razne troškove, a koje je navela na str. 13 osnovnog nalaza pa se tu ističe kao najveći iznos školarina od 51.300,00 kuna / 6.808,68 eura, te korištenje automobila 41.944,43 kuna / 5.566,98 eura. Na daljnji upit zastupnice tuženice zašto je onda taj iznos od 121.332,44 kuna / 16.103,58 eura ubačen kao povećanje prihoda odvjetničkog ureda, navela je da se isključenjem istih iz troškova koji nisu trebali biti plaćeni iz računa odvjetničkog ureda povećavaju prihodi samog ureda. Za navedene troškove može samo tvrditi da su plaćeni s računa odvjetničkog ureda, a ne može tvrditi da su uplaćeni iz kredita, zajmova, privatnog novca ili same zarade. Nepriznati rashod naveden na str. 13 nalaza u iznosu od 10.218,91 kuna / 1.356,28 eura odnosi se na leasing automobila koji nisu korišteni u službene svrhe. Vezano za upit da li bi bilo realnije uzeti cielokupni gubitak poslovanja tužiteljice od 1. siječnja 2007. do 31. srpnja 2007. u iznosu 210.030,03 kuna / 27.875,78 eura umjesto iznosa od 165.023,59 kuna / 21.902,39 eura, a koji iznos predstavlja srazmjeni dio gubitka od 1. siječnja do 15. lipnja 2007., a sve u odnosu na varijantu br. 2 izračuna, vještakinja je navela da bi bilo realnije uzeti cjelokupni gubitak u iznosu od 210.030,03 kuna / 27.875,78 eura, a obzirom da su i navedeni eventualni prihodi uplata (trgovačkih društava NOVUS DOMUS I OPUS ARTE d.o.o.) kao buduće ostvarenje zarade. Navedeno se nalazi na str. 4 dopune nalaza. Na upit zašto je iznos od 41.069,67 kuna / 5.454,47 eura, a koji se odnosi na račun 10/06, a koji je storniran 31. svibnja 2006. i novac vraćen 1. lipnja 2006. (godinu dana prije pritvaranja) uzet u obzir kao moguća buduća naplata, navela je da je isti uzet u obzir iz razloga što su određene odvjetničke usluge izvršene te je poslovna praksa usluge i naplatiti. Na upit kako je vještakinja utvrdila da su te odvjetničke usluge izvršene navodi da je isto najvjerojatnije utvrđeno uvidom u određenu dokumentaciju u spisu. Na upit kako je utvrdila da te izvršene usluge nisu i naplaćene prije pritvaranja odgovarila je da iz dokumentacije u spisu nije bila vidljiva naplata istih. Nije izvršila uvid u cjelokupnu poslovnu dokumentaciju koja nije bila priložena spisu već je dokumentacija u koju je ona imala uvid navedena na str. 2 do str. 11 osnovnog nalaza. Na upit zašto je iznos od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura iz varijante br. 2 naveden kao buduća moguća zarada ako je navedeno da se taj iznos odnosi na polog predujma za kupnju zemljišta u Sv. Petru u Šumi, odgovarila da je kao što je i navedeno na str. 15 osnovnog nalaza, ugovorom između GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. i odvjetničkog ureda tužiteljice 8. ožujka 2007. sklopljen ugovor u kojem je navedeno da će se za vršenje poslove stručne pravne pomoći pravovremeno prije izvođenja posla dogovoriti konkretna naknada za rad prema fazama razvoja projekta. U čl. 6 navedeno je da se utvrđuje naknada za rad u 1. fazi realizacije projekta u visini 122.125,00 kuna / 16.208,77 eura + PDV, a koja naknada se ima isplatiti na način da se izvrši plaćanja 50 % avansa, a ostatak nakon predočenja rješenja o uknjižbi. Dana 15. ožujka 2007. uslijedila je uplata u iznosu od 73.200,00 kuna / 9.715,31 eura. Naknadno je 8. prosinca 2008. putem dopisa trgovačkog društva NOVUS DOMUS d.o.o. uputilo zahtjev prema odvjetničkom uredu za povrat doznačenih sredstava u iznosu od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura kao polog predujma za kupnju zemljišta u Sv. Petra u Šumi. Na upit zašto nije uzela u obzir iznos od 73.200,00 kuna / 9.715,31 eura koje je na račun ureda uplatio GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. s kojim je tužiteljica imala sklopljen ugovor, već iznos od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura koje je uplatio kupac na ime predujma za kupnju zemljišta, odgovara da je poslan dopis od strane Odvjetničkog društva VUKIĆ tužiteljici u kojem se navodi da obzirom na to da nisu dobili specifikaciju odvjetničkih radnji, da stranka GERALION TEHNOLOGIJA d.o.o. raskida ugovor o pružanju pravne pomoći i da se vrati uplata od 73.200,00 kuna / 9.715,31 eura. Iako je vještakinja vidjela da je i iznos od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura također vraćen, na upit zašto je u varijanti br. 2 uzela u obzir iznos od 82.000,00 kuna / 10.883,27 eura, a ne iznos od 73.200,00 kuna / 9.715,31 eura, navela je da ne zna zašto je prilikom izrade nalaza uzela u obzir taj iznos, a sada gledajući smatra realnijim da je trebao biti uzet u obzir iznos od 73.200,00 kuna / 9.715,31 eura koji je bio uplaćen na ime naknade za rad tužiteljice. Istakla je da je očitom omaškom prilikom pisanja u nalazu navedeno da su tužiteljica i OPUS ARTE d.o.o. sklopili ugovor 20. ožujka 2007., te da je trebalo stajati 20. ožujka 2006. Posebno je istaknula da je cijelu varijantu br. 2 sačinila pod pretpostavkom da bi tužiteljica izvršila eventualnu naplatu za odrađene radnje za koje je imala sklopljene ugovore, a čija je dokumentacija bila u spisu. Za svaki pojedinačni ugovor odnosno radnju zašto je isti sklapan odnosno raskidan te da li bi isti bio i po nekoj odgovarajućoj tarifi i naplaćen da tužiteljica nije završila u pritvoru, odluku prepušta sudu jer nema dovoljno pravnog znanja za donijeti odluku. Ona nije mogla utvrditi koje je radnje tužiteljica doista izvršila prije pritvaranja, te da li joj je uopće isplaćena kakva nagrada, a vezano za ugovor sklopljen između OPUS ARTE d.o.o. i tužiteljice. U osnovnom nalazu na str.13 navedeni su svi rashodi odvjetničkog ureda tužiteljice od 1. siječnja do 31. srpnja 2007. za sve radnje koje je ista obavila. U odnosu na sve te ugovore vještakinja nije uzimala u obzir dodatne troškove koji bi nastali jer se tu radi o troškovima za pravno zastupanje, a o kojima ona nema saznanja. Troškovi koji su uzeti u obzir su troškovi koji su ostvareni do 31. srpnja 2007. od strane odvjetničkog ureda tužiteljice.
55. Tužiteljica nije imali primjedbi na provedeno financijsko vještačenje. Tuženica je i nakon saslušanja vještaka ostala kod iznesenih prigovora.
56. S obzirom na to da je tužiteljica u vrijeme neosnovanog uhićenja imala sklopljen veći broj ugovora o zastupanja raznih trgovačkih društava (ugovori u spisu) s ugovorenim velikim iznosima naknada i nagrada za zastupanje, te činjenicu da je zbog ugleda odvjetničkog ureda prije pritvaranja, tužiteljica imala veliki broj klijenata (fizičkih osoba) zasigurno bi u razdoblju uhićenja i u godinama koje su slijedile ostvarila znatne dobitke, koji su bili i u ranijim godinama (do 2005.), pa sud ne može prihvati da bi tužiteljica ostvarivala prosječni mjesečni prihod (zaradu) u iznosu od samo 415,03 eura / 3.127,00 kuna koliko iznosi prema varijanti br. 1. vještakova izračuna (uzimajući u obzir stvarno izvršene naplate za pružene odvjetničke usluge za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 15. lipnja 2007.).
56. 1. Međutim, s obzirom na to da je vještak u varijanti br. 2. izračun izvršio uzimajući u obzir stvarne izvršene naplate uvećano za realno moguće naplate s obzirom na pružene odvjetničke usluge za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 15. lipnja 2007., pri čemu je došao do izračuna prosječnog mjesečnog prihoda od 8.046,55 eura / 60.626,75 kuna, ali da je i utvrđeno da su neki od obveznika navedenih u računu (primjerice Geralion Tehnologija d.o.o.) raskinuli ugovor o pružanju pravne pomoći, zatim da je kao moguća dobit uzet u obzir polog predujma za kupnju zemljišta što ne predstavlja dobit tužiteljice, sud smatra da se naknada imovinske štete ne može temeljiti niti na prosječnom mjesečnom iznosu od 8.046,55 eura.
57. Tuženica je u pravu kada ističe da iz rješenja Porezne uprave od 5. studenog 2008. ne proizlazi da je prosječni godišnji prihod tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 15. srpnja 2007. bio 2.855.751,31 kuna i da je navedeni izračun pogrešan. Naime, navedeno porezno rješenje nije pokazatelj visine zarade koju je tužiteljica ostvarila u razdoblju za koje je doneseno porezno rješenje. Ono je doneseno u skladu s poreznim propisima te se odnosi na porez na dodanu vrijednost i porez na dobit, a prilikom kojih su korištene zakonske presumpcije te su uzeti i računi koji su kasnije stornirani, kao i oni koji nisu priznati od obveznika naznačenih u računu i za koje je u parničnim postupcima dokazano da nisu obveznici podmirivanja ispostavljenih računa (npr. računi ispostavljeni Gradu Poreču). Osim toga, s obzirom na to da je tužiteljica od 1. siječnja 2006. postala obveznica plaćanja poreza na dobit sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit, a ne više poreza na dohodak od samostalne odvjetničke djelatnosti sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, tužiteljici je kao poreznoj obveznici i porez na dodanu vrijednost drugačije obračunavan. Dakle, i prema mišljenju ovog suda navedeni iznosi utvrđenog dohotka u poreznom rješenju, ne predstavljaju zaradu tužiteljice u razdoblju za koja su donesena porezna rješenja.
58. Dakle, sud smatra, uzimajući u obzir prihode tužiteljice unazad nekoliko godina prije neosnovanog lišenja (do 2005.), unatoč vidljivom padu prihoda godinu dana prije samog uhićenja, te utvrđenja da bi tužiteljica da nije neosnovano pritvorena i nadalje zastupala brojna trgovačka društva i pri tome ostvarivala pozamašne odvjetničke nagrade i naknade troškova. Istina je, kao što tuženica tvrdi, da je između tužiteljice i nekih trgovačkih društava i prije uhićenja došlo do prekida suradnje ili pak da u nekim slučajevima nije došlo do realizacije projekata, a što je bilo uvjet za isplatu naknade tužiteljici (primjerice TIM 90 d.d. – za zemljište u predjelu Facinka koje je prodano prije pritvaranja). Točno je i da kod velikih projekata realizacija traje i po nekoliko godina i da je moguće da za vrijeme pritvaranja tužiteljica ne bi poduzela sve radnje predviđene projektom, ali je isto vjerojatno da bi ona bila poduzela barem neke od radnji za koje usluge bi imala pravo na isplatu nagrade. Konačno, utvrđeno je da je glavni razlog zašto je prekinuta suradnja s većinom trgovačkih društva s kojima je tužiteljica imala sklopljen ugovor o pružanju usluga, njezino neosnovano lišenje i da su zbog toga trgovačka društva nastavila suradnju s drugim odvjetnicima.
59. S obzirom na to da je dokazana uzročna veza između izmakle koristi tužiteljice (izgubljene dobiti) i njezinog neosnovanog lišenja slobode 2007., sud je uzimajući u obzir sve navedeno, ocijenio i utvrdio prosječni mjesečni prihod u iznosu 6.500,00 eura. Tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi ne samo za razdoblje neosnovanog lišenja (15 mjeseci - od 15. lipnja 2007. do 19. rujna 2008.) već i za 2009. godinu jer je iz pritvora puštena krajem rujna 2008. te joj je, prema stavu ovog suda, trebao određeni period kako bi se reintegrirala u društvo te nastavila obavljati odvjetništvo. Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu izmakle koristio za ukupno 27 mjeseci. Međutim, u odnosu na daljnji period izmakle koristi za razdoblje do 2017., do ostvarenja prava na mirovinu, sud je stava da tužiteljica nije dokazala da je gubitak na zaradi u tom daljnjem periodu bio u uzročnoj veza sa neosnovanim lišenjem slobode te se u tom smislu prihvaća primjedba tuženice da su na poslovanje tužiteljice (obavljanje odvjetništva) mogli utjecati i drugi faktori, pa se ne može smatrati da je gubitak na zaradi u razdoblju 2009. – 2017. u isključivoj uzročnoj vezi s neosnovanim lišenjem slobode. Stoga je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete odbijen kao neosnovan u preostalom dijelu.
60. Slijedom navedenog odlučeno ja kao u t. I. – V. izreke presude.
61. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.
62. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.
62. 1. Tužiteljica je s osnovom uspjela 100 %, a s visinom tužbenog zahtjeva s 5,61 %. Time je uspjeh tužiteljice u ovoj parnici (100 + 5,61 = 105,61 : 2 = 52,81) 52,81 %. Time je uspjeh tuženice s obzirom na osnovu 0 %, a u odnosu na visinu 94,39 %, a konačni uspjeh u parnici (94,39 : 2 = 47,19) 47,19 %.
62. 2. Prebijanjem troškova, proizlazi da je tuženica u obvezi tužiteljici naknaditi 5,62 % dosuđenog troška.
63. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja po punomoćnicima i to za sastav tužbe, sastav podneska od 9. studenog 2021., 23. studenog 2021., te još četiri podneska kada ju je zastupao odvjetnik Tonko Bralić, za svaku radnju po 10000 bodova uvećano za PDV, te za zastupanje na pet ročišta na kojima su je zastupali odvjetnici i to za svaku radnju po 10000 bodova uvećano za PDV. Zatražila je i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu te trošak financijskog i medicinskog vještačenja.
64. Tužiteljici je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 37723., u nastavku OT) priznat trošak zastupanja kod sastava tužbe u visini 10000 bodova prema Tbr. 7/1 OT te sastava podneska od 23. studenog 2022. (očitom omaškom navedeno 2021.) u visini 10000 bodova prema Tbr. 8/1 OT, ukupno 20000 bodova uvećano za PDV od 25 % što prema Tbr. 54 ukupno iznosi 50.000,00 eura. Priznat joj je i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu 663,61 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 663,61 eura koju će biti u obvezi platiti. Osim toga priznat joj je i trošak financijskog i medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu 1.756,52 eura (plaćeni i utrošeni predujam u iznosu 1.394,91 eura i razlika predujma u iznosu 361,61 eura koju će biti u obvezi platiti za troškove medicinskog vještačenja.
65. Nije joj priznat trošak sastava četiri podneska i zastupanja na pet ročišta, jer zahtjev u tom dijelu nije specificiran (od kojeg datuma) u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, pogotovo što u predmetu ima znatno više od četiri podneska (osim priznatih) koje je sastavio odvjetnik Tonko Bralić.
66. Time opravdani troškovi tužiteljice iznose 53.083,74 eura. Međutim s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu u omjeru od 52,81 % pripada joj trošak u iznosu 28.033,53 eura.
67. Prebijanjem troškova prema kojem je tuženica u obvezi podmiriti troškove tužiteljici u omjeru 5,62 %, proizlazi da tužiteljici pripada trošak u iznosu 1.575,48 eura.
68. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.575,48 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. travnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a u preostalom dijelu zahtjev tužitelj ice za naknadu troška je odbijen kao neosnovan, kao i isplata zateznih kamata za razdoblje od zaključenja glavne rasprave do presuđenja.
69. Zahtjev tuženice za naknadu troška je odbijen u cijelosti s obzirom na netom izneseni izračun o uspjehu stranaka u sporu.
U Bujama 22. travnja 2026.
Sutkinja
Pavica Gulišija Brečević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici
2. tuženici p. z. z.
