Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-293/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suca Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, protiv tužene UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-429/2025 od 5. prosinca 2025., dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-429/2025 od 5. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-429/2025 od 5. prosinca 2025. odlučeno je:

"Ukida se u cijelosti Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita broj Ovrv-31444/2024. od 14.2.2025. kojim je naloženo tuženiku/ovršeniku UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 Split, da tužitelju/ovrhovoditelju Vodovod i kanalizacija, d.o.o., OIB: 56826138353, Hercegovačka 8, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 4281-24, namiri tražbinu u iznosu od 103,98 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku: • na iznos od 30,23 EUR od 24.12.2023.,

• na iznos od 41,78 EUR od 20.02.2024.,

• na iznos od 21,17 EUR od 22.03.2024.,

• na iznos od 10,80 EUR od 24.05.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 113098-4281-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 113098-4281-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih Zakonom o parničnom postupku. Predlaže žalbu usvojiti te pobijanu odluku preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 103,98 EUR (zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog neplaćenog računa pa do isplate), a koji se novčani iznos prema navodima tužbe odnosi na dospjela i nepodmirena potraživanja za trošak vode u kućanstvu tuženice.

6. U predmetu nema spora da je tuženica vlasnica stana na [adresa] u [adresa], te da je kao vlasnica nekretnine u obvezi plateža troška za utrošenu vodu.

7. Prijeporno je je li tužena u obvezi podmiriti utuženu tražbinu, obzirom tijekom postupka osporava njenu visinu.

8. Prije svega valja navesti da se u smislu odredbe iz članka 458. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), u ovome predmetu radi o sporu male vrijednosti. Prema odredbi iz članka 467. ZPP-a u sporovima male vrijednosti žalba se ne može uložiti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Navedeno znači da je ovaj sud u cijelosti vezan sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

10. Ispitujući pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP -a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog propisa.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da u zgradi u kojoj tužiteljica stanuje 18 stambenih jedinica ima interne vodomjere, dok tri stambene jedinice (među kojima je i stan tužene) nemaju ugrađena interna mjerila,

- da je odredbom Ugovora o opskrbi pitkom vodom i odvodnjom od 13. siječnja 2016., kao i Aneksom međuvlasničkog ugovora za stambenu zgradu u kojoj se nalazi stambena jedinica tužiteljice od 13. siječnja 2016. određeno u odnosu na način obračuna potroška vode da će tužitelj jednom mjesečno očitavati stanje na glavnom vodomjeru te obavještavati predstavnika suvlasnika koji potom vrši razdiobu utroška vode prema međusobnom sporazumu suvlasnika (kombinacija očitanja internih vodomjera i članova domaćinstva u m3 za svaku uporabnu cjelinu), nakon čega se po tužitelju svakom pojedinom suvlasniku ispostavlja račun za mjesečni utrošak vode, time da će se utrošak vode dijeliti prema raspodjeli koju tužitelju mjesečno dostavlja društvo Brunata d.o.o., koja raspodjela će se ukoliko svi stanovi nemaju interne vodomjere vršiti na način da se mjesečna potrošnja obračunava kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera, dok će se razlika između glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi raspodijeliti onim stanarima koji nemaju ugrađene interne vodomjere sukladno broju prijavljenih članova.

13. U takvoj situaciji prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao razdiobu utroška vode za stanove koji nemaju ugrađen vodomjer, odnosno da nije dokazao koliko je članova prijavljeno u svakom od tih stanova, čime nije ni dokazao visinu utužene tražbine.

14. Prvostupanjski sud potom odbija tužbeni zahtjev.

15. Neosnovano tužitelj osporava pravilnost odluke tvrdnjom kako je svoju tražbinu dokazao računom i izvatkom iz poslovnih knjiga.

16. Naime, vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe iz članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) među ostalima, predstavlja račun i izvadak iz poslovnih knjiga, te je na temelju takvih vjerodostojnih isprava javni bilježnik pravilno odredio ovrhu.

17. Međutim, vjerodostojna isprava nije istovremeno vjerodostojni dokaz jer nema dokaznu snagu javne isprave u smislu članka 230. ZPP-a, niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti sa javnom ispravom. Ovršni zakon naime ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onog što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što je to normirano odredbom iz članka 230. ZPP -a u odnosu na dokaznu snagu javne isprave.

18. Osim toga, pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na odredbe iz članka 11. stavak 1. i 2. Odluke o vodoopskrbi Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 6/00) koja normira da u situaciji kada se plaćanje usluge opskrbe vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspoređuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge.

19. Obzirom na izneseno priloženi računi i potvrde tužitelja suprotno žalbenim navodima ne predstavljaju vjerodostojni dokaz o visini tražbine tužitelja. Stoga, ponovo se ističe obzirom tužitelj nije dokazao razdiobu utroška vode za stanove koji nemaju ugrađene interne vodomjere (nije dostavio popunjenu listu potrošača), pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

21. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu, 22. travnja 2026.

Sudac

Vesna Stokrp