Poslovni broj: P-667/2025-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice BC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljica te punomoćnika tužene, dana 22. travnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj BC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici DC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] ukupni iznos od 110.407,50 Eura sa zateznim kamatama od 2.5 2016.g. do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženoj iznos od 6.217,50 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnina OV- 3013/16 od 2. svibnja 2016. (dalje: ugovor o kupoprodaji) kojim je tužiteljica prodala tuženoj stan upisan kao 6. suvlasnički dio: 4295/32822 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan na 1. katu – zapad ukupne površine 35,19m2 kojem pripada loggia površine 7,76 m2, ukupne površine 42,95 m2, u kč. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetni stan, stan na I. katu i mali stan) koji je i na dan podnošenja ove tužbe upisan na tužiteljicu. Istim je ugovorom bratu tuženice, SC prodala veći stan u prizemlju iste zgrade koji je upisan kao 5. suvlasnički omjer 8648/32822 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stan u prizemlju ukupne površine 79,28m2 kojem pripada i loggia površine 7,20 m2, ukupno 86,48 m2. Navodi kako je u predmetnom ugovoru o kupoprodaji, na izričit zahtjev brata tužene CC, upisana manja ukupna kupoprodajna cijena za oba stana (kako bi se platio manji porez) i to u iznosu od ukupno 240.000,00 EUR, i to za prizemni veći stan 160.000,00 EUR, a za stan na katu kojeg kupuje tužena Marina Vrljić 80.000,00 EUR, a da je stvarni dogovor stranaka i CC bio da je ukupna kupoprodajna cijena za stan u prizemlju već 247.000,00 EUR, a da je za stan tužene na katu – manji stan iste zgrade, ukupna kupoprodajna cijena bila dogovorena prvotno u roh bau izvedbi 2.500,00 EUR /m2 (za površinu od 42,95 m2 107.375,00 EUR), a ako stan tužiteljica kao prodavateljica dovrši do gotovosti, onda je cijena 2.850,00 EUR/m2 (dakle ukupno 122.407,50 EUR), međutim, da se tada govorilo o 40 m2 stana, jer tlocrti nisu bili gotovi. Dalje navodi da je tužiteljica, kao prodavateljica, potpuno dovršila predmetni mali stan na katu, ishodila uporabnu dozvolu za cijelu nekretnine (rješenje Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-05/16-01/000038 od 30. prosinca 2016.) te kasnije uknjižbu etaža, pa da je tada, sa suprugom UC, pozvala tuženu i njenog brata SC CC na plaćanje ostatka ukupno dogovorene kupoprodajne cijene da bi se po plaćanju izdala tabularna isprava za upis predmetnih stanova, međutim da su tužena i njen brat RC odbili platiti ukupnu kupoprodajnu cijenu, zbog čega da su protiv nje pokrenuli parnicu pred ovim sudom P-60/17 19. siječnja 2017. na upis suvlasništva nekretnine svakog za po ¼, tvrdeći da su tužena i njen brat kao kupci u cijelosti platili ukupnu kupoprodajnu cijenu za oba stana, zloupotrebljavajući ovjerene izjave o primitku dijela ukupno dogovorene kupoprodajne cijene, a s obzirom na manje upisanu ukupnu kupoprodajnu cijenu iz predmetnog ugovora o kupoprodaji. Ističe da se tužiteljica, kao tužena u tom predmetu, usprotivila takvom tužbenom zahtjevu, od početka navodeći da nije plaćena ukupna kupoprodajna cijena za stan na katu kojeg je ugovorila tužena BC, te je podnijela protutužbu na utvrđenje da je predmetni ugovor o kupoprodaji za predmetni stan mali stan na katu raskinut podneskom od 6. ožujka 2017., a da su tužena i njen brat podneskom od 21. siječnja 2019. uredili tužbeni zahtjev koji sad glasi na nalaganje tužiteljici da im izda tabularne isprave za oba stana koji su se u međuvremenu upisali u zemljišnu knjigu, i to bratu tužene SC za stan u prizemlju, a tuženoj BC za stan na katu. Dalje navodi da, iako su tužena BC i njen brat RC počeli s parnicom tvrdeći da su platili za oba stana ukupnu kupoprodajnu cijenu, su tijekom trajanja te parnice, otvorili sudski polog u predmetu R2-13/17 od 18. siječnja 2019. na iznos po njima neplaćenog dijela kupoprodajne cijene od 30.500,00 EUR (ispravljeno na taj iznos od prvotnih 35.000,00 EUR), pozivajući tužiteljicu da preuzme ovaj iznos, ali samo pod uvjetom da izda predlagateljima, tuženoj i njenom bratu SC, potvrdu o primitku cjelokupne kupoprodajne cijene za oba stana preuzimajući taj iznos iz pologa, te je o tome obavijestio sud u veljači 2019. Kako se ni tim iznosom iz sudskog pologa od 18. siječnja 2019. ne bi platila ukupna kupoprodajna cijena za oba stana, tužiteljica navodi da takvu potvrdu nije mogla izdati i nije preuzela polog. Ističe i da je u predmetu izvršena procjena tržne vrijednosti predmetnih stanova u vrijeme kupoprodaje od 7. veljače 2022., po vještaku Miroslavu Bego, i to procjena stana u prizemlju površine 85 m2 na 338.385,00 EUR, te procjena stana na prvom katu 173.172,00 EUR (odnosno 3.981,00 EUR/m2). Navodi da je tužena u posjedu predmetnog malog stana na prvom katu, da isti iznajmljuje turistima, te da ostvaruje značajna primanja s osnove tog iznajmljivanja, a da je svjesna da predmetni stan nije otplatila, čime da tužiteljici kroz cijeli ovaj period tijeka parnice nanosi daljnju štetu , a da tužiteljica kroz cijeli ovaj period plaća komunalije za predmetni stan. Konačno ističe da je u parničnom predmetu ovog suda poslovni broj: P-60/2017 donesena pravomoćna presuda kojom je u točki I. izreke sud odbio tužbeni zahtjev pod I. koji glasi na nalaganje tuženoj DC izdavanja tabularne isprave u odnosu na utuženo suvlasništvo cijele nekretnine, da je pod točkom II. izreke prihvatio tužbeni zahtjev CC na izdavanje tabularne isprave u odnosu na prizemni stan kojeg je kupio i nesporno među strankama platio, a da je pod točkom III. izreke odbio tužbeni zahtjev ovdje tužene da joj ovdje tužiteljica izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva predmetnog stana na prvom katu, te točkom IV. izreke odbio protutužbeni zahtjev ovdje tužiteljice na utvrđenje raskida Ugovora o kupoprodaji. Posljedično tome, da nakon pravomoćne odluke suda u tom predmetu ostaje činjenica da Ugovor o kupoprodaji nekretnina OV-3013/16 od 2. svibnja 2016. nije raskinut, te da BC, tužena iz ove parnice, kao kupac predmetnog stana na prvom katu, nije isplatila ovdje tužiteljici – prodavateljici ukupnu kupoprodajnu cijenu za taj stan koji je i danas upisan na tužiteljicu, zbog čega je i odbijen taj dio tužbenog zahtjeva ovdje tužene, a tamo tužiteljice na izdavanje tabularne isprave pod točkom III. izreke predmetne presude. Smatra nespornim da su tužena i njen brat RC isplatili za oba stana (bez sudskog pologa od 30.500,00 EUR) 259.000,00 EUR, od čega je plaćen u cijelosti stan u prizemlju CC (247.000,00 EUR) i koji je ostvario u parnici ovog suda poslovni broj: P-60/17 ovlast za uknjižbu svoga stana, što tužena, ovdje tužiteljica, nikada nije niti sporila, međutim da je za predmetni stan na prvom katu tužena BC platila svega 12.000,00 EUR. Tvrdi da je ukupna ugovorena kupoprodajna cijena za predmetni stan na prvom katu 2.850,00 EUR/m2, što ukupno iznosi 122.407,50 EUR, pa kada se taj iznos umanji za plaćenih 12.000,00 EUR, ostaje neplaćenih 110.407,50 EUR koje tužena duguje tužiteljici, da bi joj ona mogla izdati tabularnu ispravu i time dovršiti kupoprodaju predmetnog stana. Tužiteljica ističe da je putem e-maila od 12. lipnja 2025. pozvala tuženu, po njenom punomoćniku, na plaćanje, međutim, da je isti e-mailom od 12. lipnja 2025. odbio plaćanje, tvrdeći i dalje da njegova stranka ništa ne duguje tužiteljici. Budući da tužena odbija ispuniti svoju ugovornu obvezu na isplatu dugovanog iznosa tužiteljici, ista isplatu potražuje ovom tužbom i to sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 110.407,50 EUR od 2. svibnja 2016., uz zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava sve činjenične navode tužbe kao neistinite. Navodi kako su konkretne činjenice opisane u tužbi tužene BC, protiv ovdje tužiteljice DC, i to u parnici poslovni broj: P-630/2025, koju je ovdašnja tužena pokrenula nakon parnice poslovni broj: P-60/17. Dalje navodi kako je tužena u odnosu na eventualnu tražbinu iz kupoprodajnog ugovora istakla prigovor zastare, te u parnici poslovni broj: P 630/2025 tražila deklaraciju nepostojanja tražbine po kupoprodajnom ugovoru, pa budući se radi o parnici koja je prije otpočela u odnosu na spis po ovoj tužbi, predlaže prekinuti parnični postupak u ovoj pravnoj stvari, dok sud ne odluči o postojanju tražbine po ugovoru, i to u spisu P-630/25 jer da se radi o prethodnom pitanju. Ako sud rješenjem ne prekine ovaj parnični postupak, tužena izjavljuje prigovor zastare, a kako je to istakla i u svom e-mailu od 13. lipnja 2025. Ističe kako i tužiteljica sama tvrdi da je dospijeće duga po osnovu isplate kupoprodajne cijene nastupilo u svibnju 2016. (s obzirom na zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate), što znači da je zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene po ugovoru iz 2016. duboko obuhvaćen prigovorom zastare . U svakom slučaju, ističe da duga po ugovoru nema, te da je pogrešno pozivanje na utvrđenja parnice ovog suda poslovni broj: P-60/2017, u kojem nije utvrđeno dugovanje u konkretnom novčanom iznosu.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka se tužiteljica protivi prijedlogu za prekid ovog postupka smatrajući da za prekid nisu ispunjeni zakonski uvjeti, poriče navode iz odgovora na tužbu te se protivi prigovoru tuženika zastare potraživanja tužitelja tvrdeći kako potraživanje tužiteljice nije zastarjelo. Ističe da se pregledom spisa poslovni broj: P-60/2017 može utvrditi da se spor vodio i po protutužbenom zahtjevu ovdje tužiteljice na utvrđenje da je raskinut kupoprodajni ugovor, pa smatra kako je tom protutužbom prekinut tijek zastare za njeno potraživanje naplate ukupne kupoprodajne cijene, jer, kao što je u tom predmetu pravomoćno i presuđeno, je utvrđena činjenica da tužena nije platila cijelu kupoprodajnu cijenu za predmetni stan.

4. Tijekom postupka tuženik navodi kako tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o kupoprodaji ne može dovesti do prekida zastarijevanja, kod nesporne činjenice da tužiteljica do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nikada nije postavila zahtjev za isplatom te da rezultati parnice poslovni broj: P-60/2017 ni na koji način ne mogu imati veze sa obvezno- pravnim zahtjevom i to posebno imajući u vidu prigovor tužitelja u toj parnici, kako tuženoj s naslova kupoprodajne cijene nije ništa dužan i kod nesporne činjenice da u toj parnici tužena strana nikada nije postavila jasan zahtjev u tom pogledu, a niti je svojim zahtjevom prije pokretanja parnice tražila od tužene ove parnice bilo kakav novac s nas lova navodne ugovorene kupoprodajne cijene. Kako je tužbeni zahtjev radi raskida ugovora pravomoćno odbijen, što znači da je ugovor o kupoprodaji i dalje na snazi i proizvodi pravne učinke, tvrdi da je eventualni dug kojeg tužiteljica ovdje potražuje dospio još u 2016. Osim toga tužena ističe da je isplatu kupoprodajne cijene izvršila još u 2017. godini u izvanparničnom postupku poslovni broj: R2- 13/17, pa da od takve njezine radnje također teče zastarijevanje, što znači da je tužba u ovom predmetu podnesena 8 godina nakon uplate sudskog pologa , a da je tužiteljica itekako imala mogućnosti staviti obvezno-pravni zahtjev ranije, a ne čekati rezultate parnice po tužbi tužiteljice radi izdavanja tabularne isprave i radi raskida ugovora koji tužbeni zahtjevi sami po sebi nisu obvezno pravni zahtjevi radi isplate niti na bilo koji način utječu na rezultate ove parnice koja je zasebna i u kojoj egzistira poseban tužbeni zahtjev.

5. U dokaznom je postupku sud pročitao ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između DC kao prodavatelja te BC i CC kao kupaca, ovjerenog u potpisu punomoćnice prodavatelja od javnog bilježnika Nikše Viđena pod brojem: OV-3013/16 2. svibnja 2016. (list 4-7 spisa), izjavu CC, BC i DC od 6. listopada 2016. ovjerene u njihovom potpisu od javnog bilježnika Nikše Viđena pod brojem: OV-6964/16 6. listopada 2016. (list 8-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-12 spisa), e-mail od 28. lipnja 2015. (list 13 spisa), tužbu zaprimljenu na Općinskom sudu u Dubrovniku 19. siječnja 2017. tužitelja BC i RC te tužene DC (list 14 -16 spisa), uporabnu dozvolu izdanu od Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-05/16-01/000038 od 30. prosinca 2016. (list 17-18 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: R2-13/17 od 18. siječnja 2019. (list 20-21 spisa), podnesak BC i CC od 25. siječnja 2019. u predmetu poslovni broj: R1-13/17 (list 22 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: R2-13/17 od 7. siječnja 2019. (list 23-24 spisa), e-mailovi punomoćnika tužiteljice upućen punomoćniku tuženice 12. lipnja 2025. (list 25 -26 spisa), e- mail punomoćnika tužene upućen punomoćniku tužiteljice 13. lipnja 2025. (list 17 spisa) , tužba od 17. lipnja 2025. tužitelja BC protiv tužene DC podnesena Općinskom sudu u Dubrovniku (list 35-39 spisa), sudska praksa (list 44-46 spisa), te su pregledani spisi ovog suda poslovni broj: P-60/2017, P-630/2025 i R2-13/2017.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog postupka je obveza tuženice na isplatu neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene za stan upisan kao 6. suvlasnički dio: 4295/32822 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan na 1. katu – zapad ukupne površine 35,19m2 kojem pripada loggia površine 7,76 m2, ukupne površine 42,95 m2, u kč. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 110.407,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. svibnja 2016. do isplate.

8. Odredbom članka 381. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) propisano je da se Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

9. Odredbom članka 214. ZOO je propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 1.). Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2.). Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (stavak 3.). Odredbom članka 215. stavka 1. ZOO je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom članka 216. ZOO je propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Odredbom članka 223. ZOO je propisano da kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Odredbom članka 225. ZOO je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom članka 240. ZOO je propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug (stavak 1.). Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (stavak 2.). Odredbom članka 241. ZOO je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom članka 242. ZOO je propisano da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (stavak 1.). Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (stavak 2.). Odredbom članka 244. ZOO je propisano da za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni. Odredbom članka 245. ZOO je propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru (stavak 1.). Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja (stavak 2.).

10. Među strankama je sporno postoji li dug tuženice prema tužiteljici s naslova isplate kupoprodajne cijene za stan upisan kao 6. suvlasnički dio: 4295/32822 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan na 1. katu – zapad ukupne površine 35,19m2 kojem pripada loggia površine 7,76 m2, ukupne površine 42,95 m2, u kč. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je sporno je li nastupila zastara potraživanja isplate kupoprodajne cijene. Sporne su osnova i visina potraživanja.

11. Za početak je valjalo odlučiti o osnovanosti prigovora zastare potraživanja.

11.1. Pregledom isprava dostavljenih u spis te priklopljenih spisa je utvrđeno:

- da su parnične stranke pred ovim sudom vodile parnicu poslovni broj: P-60/2017 po tužbi BC (ovdje tužene) i CC protiv DC (ovdje tužiteljice) radi izdavanja tabularne isprave za uknjižbu suvlasništva na ime tužitelja i to u dijelovima od po ¼ na nekretninama oznake č. zem. [katastarska čestica], dvorište, izgrađeno zemljište, čest. zem. [katastarska čestica], dvorište, sve u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (glavni tužbeni zahtjev), odnosno, podredni (eventualno kumulirani) radi izdavanja tabularne isprave za upis tužitelja CC i BC za točno određeni suvlasnički dio s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela – stana u prizemlju (RC) i stana na I. katu (BC) u kojem postupku je DC podnijela protutužbu radi utvrđenja raskida Ugovora o kupoprodaji OV- 3013/16 od 2. svibnja 2016. sklopljenog između tuženice – protutužiteljice DC i tužiteljice – protutuženice ad 1. BC, i radi isplate iznosa od 21.501,10 EUR (162.000,00 HRK) na ime uloženog u rekonstrukciju stana u prizemlju koji iznos tuženica – protutužiteljica DC zahtijeva od tužitelja – protutuženika ad 2. CC.

- da je u tom parničnom postupku donesena pravomoćna presuda kojom je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je naloženo tuženici DC Bender izdavanje valjane tabularne isprave SC za stan u prizemlju (dio podrednog tužbenog zahtjeva), a odbijen je kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev kojim se traži izdavanje valjane tabularne isprave za stan na I. katu (zapadni dio) tužiteljici BC , da su protutužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani, kako onaj usmjeren prema BC za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji za mali stan raskinut, tako i onaj usmjeren prema SC na isplatu iznosa od 21.501,10 EUR za naknadne izvedene radove u stanu u prizemlju

- da u tom postupku nije bilo tužbenog zahtjeva (protutužbenog zahtjeva) kojim bi se predlagalo donošenje presude kojom bi BC bila naložena isplata (dijela) kupoprodajne cijene DC

- da je u tom postupku sud utvrdio činjenice da je, dana 29. travnja 2016. između kupaca BC i CC i prodavateljice DC, zastupane po punomoćnici JC, sklopljen Ugovor o kupoprodaji 2/4 dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dijelovi u naravi predstavljaju stan u prizemlju površine 85 m2 neto s okućnicom (”veliki stan”) te stan na I. katu, položen sa zapadne strane površine 40 m2 neto (”mali stan”), a koji je ugovor ovjeren od javnog bilježnika Nikše Viđena, broj Ov-3013/16 od 2. svibnja 2016., da je RC u svoje ime i ime svoje sestre BC, pregovarao oko kupnje stanova s JC, koja je također u to vrijeme pregovora oko kupoprodaje nesporno bila punomoćnik UC, tadašnjeg vlasnika predmetne nekretnine, da je Ugovorom o darovanju i pripadajućim aneksom od ožujka 2016. vlasnica 2/4 predmetne nekretnine postala DC, na način da joj je njezin suprug UC darovao taj dio, da je u Ugovoru o kupoprodaji, kao kupoprodajna cijena za “veliki“ stan u prizemlju naznačena cijena od 160.000,00 EUR, a za “mali“ stan na prvom katu cijena od 80.000,00 EUR, te da su u posjedu stanova upravo tužitelji

- da je u tom postupku bilo sporno je li naznačena cijena u Ugovoru o kupoprodaji stvarna cijena oko koje su stranke postigle suglasnost ili je ona samo “fiktivno“ navedena, je li isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti, kolika i za koji stan, je li kupoprodajni ugovor s BC za “mali“ stan na prvom katu raskinut zbog neisplate kupoprodajne cijene, te duguje li RC DC iznos od 21.501,10 EUR za ime dodatnih radova za adaptaciju stana u prizemlju, međutim da je sud utvrdio kako je stvarna kupoprodajna cijena za "veliki" stan (247.000,00 EUR) isplaćena u cijelosti (stan koji je kupio RC), a da kupoprodajna cijena za "mali" stan na I. katu (koji je kupila BC) nije isplaćena, pa čak ni ona navedena u Ugovoru o kupoprodaji (s tim da se sud, u odnosu na mali stan, nije bavio pitanjem je li stvarno dogovorena cijena bila 100.000,00 EUR ili 113.000,00 EUR, što za predmetni spis nije odlučno pored utvrđene činjenice da, čak i da je stvarno ugovorena cijena bila 80.000,00 EUR, što sud ocjenjuje da nije, ponovno ni ta cijena nije u cijelosti isplaćena, uzme li se u obzir da je cijena stana u prizemlju 247.000,00 EUR, kao što se sud nije bavio ni time koliko je točno isplaćeno na ime stana u prizemlju (5 ili 10 tisuća eura).

- da je u tom postupku utvrđeno da BC nije isplatila kupoprodajnu cijenu (pa ni onu iz Ugovora), zbog čega joj DC nije dužna izdati tabularnu izjavu, jer BC nije ispunila osnovnu obvezu – isplatu kupoprodajne cijene

- da se u spisu poslovni broj: P-60/2017 nalazi dopis od 6. rujna 2016. (list spisa 75), koji JC, kao punomoćnica DC, putem odvjetnika, šalje SC i BC, kojim ih se obavještava da nije isplaćena cjelokupna kupoprodajna cijena, a da je adaptacija stanova dovršena, pa ih se poziva da pristupe na zajednički razgovor u odvjetnički ured (Rihter) u Dubrovniku, nakon čega DC dana 16. siječnja 2017. šalje Izjavu o raskidu ugovora BC, jer cijena za njezin stan nije isplaćena u cijelosti (list spisa 76), a u predmetnoj Izjavi o raskidu se spominje upravo opomena od 6. rujna 2017., zbog čega sud zaključuje da se, a kako ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, dopis od 6. rujna 2016. ne može smatrati pozivom za ispunjenje obveze uz ostavljanje naknadnog roka u smislu odredbe članka 362. stavka 2. ZOO-a te koja obavijest nije dovoljno jasno ni dovoljno određeno upozorenje dužniku, a nije razvidno je li BC uopće zaprimila takav dopis, slijedom čega Izjava o raskidu od 16. siječnja 2017. ne proizvodi pravni učinak, te sud utvrđuje da ugovor (za mali stan na I. katu) nije raskinut

- da je DC u parničnom postupku poslovni broj: P-60/2017 prilikom davanja stranačkog iskaza 7. lipnja 2018. navela da je odbijala primiti ostatak cijene smatrajući da nema zašto to primiti kad BC i RC neće da plate cijeli iznos

- da je, na prijedlog BC i CC, u izvanparničnom postupku ovog suda poslovni broj: R2-13/2017 doneseno rješenje o osnivanju sudskog pologa u korist DC u iznosu od 30.500,00 EUR, koji polog DC smije podići pod uvjetom da predlagateljima izda potvrdu o primitku cjelokupne kupoprodajne cijene po predmetnom kupoprodajnom ugovoru

- da DC nije podigla položeni novac jer ista osporava da bi time bila isplaćena kupoprodajna cijena u potpunosti, odnosno smatra da BC ne bi bila oslobođena ostatka svoje obveze za isplatu kupoprodajne cijene

- da je BC **.**.2025. pred ovim sudom pokrenula parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem: P-630/2025 radi utvrđenja da ne postoji dug tužiteljice BC naspram tužene DC s naslova isplate kupoprodajne cijene po kupoprodajnom ugovoru između stranaka od 29. travnja 2016., ovjerovljenom u potpisu pod posl. br. OV 3013/16 od 02.05.2016. godine, te aneksu kupoprodajnom ugovoru od 16. lipnja 2016., ovjerovljenom u potpisu pod posl. br. OV 4283/16 od 17. lipnja 2016., radi utvrđenja da je tužiteljica BC suvlasnik nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA, pov. 377 m2, DVORIŠTE 261 m2, STAMBENA ZGRADA, Dubrovnik, LUKŠE BERITIĆA 2A 116 m2, UKUPNO: 377 m2, a koje suvlasništvo je u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog suda u Dubrovniku označeno kao 6. Suvlasnički dio: 4295/32822 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 2) Stan na 1.katu-zapad ukupne površine 35,19 m kojem pripada loggia površine 7,76 m2, što joj je tužena DC dužna priznati i radi trpljenja upisa suvlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i korist tužiteljice BC, uz istodoban upis brisanja tog prava s imena tužene DC.

11.2. Na temelju svega iznesenog je nedvojbeno utvrđeno da je obveza tužene BC na isplatu kupoprodajne cijene (visina koje je sporna) nastala danom potpisa predmetnog kupoprodajnog ugovora 2. svibnja 2016., da je JC, kao punomoćnica tužiteljice DC, putem odvjetnika, dana 6. rujna 2016. sastavila poziv tuženici BC i njezinom bratu RC na ispunjenje obveze isplate kupoprodajne cijene, da je nakon toga izdala izjavu o raskidu predmetnog ugovora za koji je raskid utvrđeno da nije valjan, a da su RC i BC **.**.2017. zatražili da se u korist DC osnuje sudski polog na iznos od 30.500,00 EUR, za koji iznos smatraju da predstavlja ostatak kupoprodajne cijene, a koji je ona ovlaštena preuzeti uz uvjet da im izda potvrdu o isplati cjelokupne kupoprodajne cijene, koji iznos DC nije preuzela jer smatra da predmetni iznos nije dostatan za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene.

12. U ovoj pravnoj stvari se ima primijeniti propisani rok zastare od 5 godina.

12.1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je nakon ishođenja uporabne dozvole od 30. prosinca 2016. pozvala tuženicu na isplatu kupoprodajne cijene, što ne potkrjepljuje materijalnim dokazima, međutim, sve da je to tako, takav "poziv" kao ni Izjava od 6. rujna 2016. (predmet poslovni broj: P-60/2017) nemaju karakter radnje kojima bi došlo do prekida zastare, čak i kada bi se utvrdilo da je takve izjave BC zaprimila, jer iste ne predstavljaju radnju poduzetu protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (odredba članka 241. ZOO).

12.2. Pogrešno tužiteljica tvrdi da je do prekida zastare došlo podnošenjem protutužbe u predmetu poslovni broj: P-60/2017. Ovo stoga što protutužbeni zahtjev protiv BC glasi na utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji raskinut, kakav (protu)tužbeni zahtjev nije upravljen na utvrđivanje, osiguranje ili ostvarenje tražbine, već sasvim suprotno, predlaže se utvrditi da je tražbina prestala. Osim toga, čak i kada bi takav tužbeni zahtjev dovodio do prekida zastare, što ovdje nije slučaj, za istaknuti je da bi se, kada je u pogledu protutužbenog zahtjeva donesena pravomoćna odluka kojom je isti odbijen , smatralo da prekida nije bilo (članak 242. stavak 2. ZOO).

12.3. Kako je BC u izvanparničnom postupku pred ovim sudom poslovni broj: R2- 13/2017, zajedno s drugim kupcem RC, ishodila rješenje o osnivanju sudskog pologa na iznos od 30.500,00 EUR upravo vezano za isplatu predmetne (još uvijek sporne) kupoprodajne cijene, a po njihovom prijedlogu od 19. siječnja 2017. , u kojem prijedlogu priznaju svoju obvezu na isplatu još tog dijela kupoprodajne cijene, te nakon što se isto dovede u vezu s time da je u parničnom postupku poslovni broj: P -60/2017 utvrđeno da je RC izvršio svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene od 247.000,00 EUR, zaključuje se da je podnošenjem ovog prijedloga BC priznala svoj dug u iznosu od 30.500,00 EUR, čime je tada došlo do prekida zastare u pogledu tog iznosa. Međutim, kako je prijedlog podnesen 19. siječnja 2017., a ova tužba je podnesena 27. lipnja 2025., zaključuje se da bi i u pogledu tog iznosa, nastupila zastara potraživanja. Što se tiče preostalog spornog iznosa, zastara je počela teći još danom potpisa ugovora o kupoprodaji, kao dana kada je tužiteljica kao vjerovnik imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a kako je ugovor zaključen 2. svibnja 2016., i za potraživanje tog iznosa je nastupila zastara.

13. Kako je utvrđeno da je tužiteljici nastupila zastara prava potraživati plaćanje kupoprodajne cijene za stan upisan kao 6. suvlasnički dio: 4295/32822 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan na 1. katu – zapad ukupne površine 35,19m2 kojem pripada loggia površine 7,76 m2, ukupne površine 42,95 m2, u kč. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od BC kao kupca, tako je tužbeni zahtjev već zbog te činjenice valjalo odbiti (točka I. izreke), zbog čega se nisu izvodili drugi predloženi dokazi, jer isto ne bi bilo svrsishodno te bi isto bilo suprotno načelu ekonomičnosti.

14. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu parničnih troškova je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem parnice, pri čemu je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) i sukladno vrijednosti predmeta spora od 110.407,50 EUR.

14.1. Tuženici su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu (1 x 829 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 6. studenoga 2025. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 829 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 10. ožujka 2026. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 829 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i sukladno Tbr. 42. Tarife pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 6.217,50 EUR.

14.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 22. travnja 2020.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženici po punomoćniku