REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-574/26-6

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku BČ, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. OIB:38922958547 iz Zagreba, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mikuličić – Lončarić – Bahun – Topić, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Gorana Samardžije, odvjetnika, dana 22. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 7.727,29 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 30.07.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana“ kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja LČ stradao u prometnoj nesreći dana 14. srpnja 1995. godine, koju je skrivila ŽČ upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) broj polici m 13118, s time da je ista proglašena krivom za predmetni štetni događaj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1424/1998 od 12. srpnja 2000. godine. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je na osnovi navedene nesreće osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja broj 459137 od 27. kolovoza 2012. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da je tužitelj za razdoblje od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio iznos od 8.585,88 eura, a u postupku poslovni broj P- 1424/98, koji je osiguranik tužitelja LČ vodio protiv tuženika, utvrđena je suodgovornost na strani osiguranika tužitelja u omjeru od 10%, pa iznos od 7.727,29 eura predstavlja štetu za tužitelja u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je ističući da je tužitelj dana 08. srpnja 2025. godine podnio tuženiku te Croatia osiguranju d.d. odštetni zahtjev, koji je otklonjen, tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 7.727,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. godine do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući kako je nesporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost osiguranika tuženika, s time da je osporio visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj za utuženo razdoblje potražuje pune iznose svojih davanja na ime mirovine, a sukladno propisima lex specialis ima pravo tek na razmjerni dio svojih davanja, koji je od strane tuženika podmiren. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da je među istim strankama, pred istim sudom i povodom istog štetnog događaja, ali za različito vremensko razdoblje vođen postupak poslovni broj P-9428/23, koji je dana 12. prosinca 2024. godine pravomoćno odbijen odlukom Županijskog suda u Osijeku. Naime tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te je u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika potrebno primjenjivati Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koje pravno shvaćanje je u pogledu mjerodavnog prava zauzeo i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. godine, Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i Rev-x-288/18 od 25. kolovoza 2020. godine. Dakle tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovne utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike, dok tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao visinu stvarne štete, odnosno da postoji razlika između visine invalidske mirovne utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o očevidu (stranica 3-7 spisa), u presliku presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1424/98 od 12. srpnja 2000. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 8-15 spisa), u presliku rješenja tužitelja Klasa:141-02/12-01 Ubroj:341-25-05/3-12-001177 od 27. kolovoza 2012. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 16-18 spisa), u presliku rješenja tužitelja Klasa:141-02/12-01 Urbroj:341-25-05/3-12-088916 od 28. kolovoza 2012. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 20-21 spisa), u presliku potvrde o isplaćenoj invalidskoj mirovini za razdoblje od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine (stranica 22 spisa), u presliku banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (stranica 23-26 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva s preslikom dostavnica (stranica 27- 28 spisa), u presliku dopisa (stranica 29 spisa) te u presliku odgovora na odštetni zahtjev (stranica 30 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće od 14. srpnja 1995. godine, u kojoj je tjelesne ozljede zadobio osiguranik tužitelja LČ, kao i činjenica da je tužitelj pravomoćnim rješenjem od 27. kolovoza 2012. godine osiguraniku tužitelja LČ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 07. lipnja 2012. godine, dok je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 28. kolovoza 2012. godine osiguraniku tužitelja određen iznos invalidske mirovine počevši od 01. srpnja 2012. godine. Isto tako nesporna je činjenica da je za nastanak predmetnog štetnog događaja, prometne nesreće suodgovoran osiguranik tuženika i to u omjeru od 90%, a osiguranik tužitelja u omjeru od 10%. Naprotiv sporna je osnova tužbe, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku LČ u razdoblju od 01. travnja 2023. godine do 30. lipnja 2025. godine, što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZOOP-a). Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim odlukama, pa tako i u odluci poslovni broj Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine u kojoj je jasno izrazio pravni stav da je za odluku u sporu koju pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO- u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Isto tako Vrhovni sud RH je u rješenju Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. godine naglasio kako se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO-a iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

7. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Imajući na umu da je tužitelj svom osiguraniku LČ u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu, ali nije dokazao da je invalidska mirovina koju potražuje veća od invalidske mirovine koja bi bila priznata zbog ozljede na radu, jer stvarna šteta sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a postoji samo kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOOP-a tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

9. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 04. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 02. travnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 46.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, dana 22. travnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.Tužitelju

2.Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 22. travnja 2026. godine